REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3474/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. G. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženika J. T., vlasnika Autoprijevozničkog obrta T. b. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i K. B. iz S. B., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 373/2019-2 od 30. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-123/2017-14 od 16. siječnja 2019., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavilo pravna pitanja za koja je naveo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio odbaciti taj prijedlog i zahtijevao je trošak sastava toga podneska.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/2022).
4. Prvo pravno pitanje polazi od pretpostavke da je sud u pobijanoj odluci zanijekao pravo poslodavcu donijeti Odluku o uređenju elemenata za obračun plaće, što ne odgovora utvrđenjima, niti izraženom pravnom shvaćanju tog suda pa davanje odgovora na to pitanje ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari.
5. Imajući u vidu da iz cjelokupnog sadržaja nižestupanjskih odluka proizlazi je utvrđenje nižestupanjskih sudova (i) da tuženik nije dokazao činjenične elemente koji bi bili nužni za određivanje visine potraživanja kada bi se primjenjivala sporna odluka poslodavca (pri čemu se naglašava da ovaj, revizijski sud svoju odluku donosi u okviru činjeničnih utvrđenja učinjenih po nižestupanjskim sudovima), niti drugo pravno pitanje (kojim se propituje ima li sporna Odluka pranu snagu) nema utjecaja na odluku u sporu.
6. Treće i četvrto pravno pitanje je preopćenito postavljeno i svako od njih ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Na ta se pitanja ne može dati jasan, određen i precizan odgovor koji bi predstavljao pravni standard za sve buduće (u pitanjima potpuno neodređene) činjeničnopravne situacije. Dakle, ta pitanja nisu pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a.
7. Peto pravno pitanje (u pogledu ovlaštenja poslodavca da svojim aktom uredi raspored rada (…)) polazi o pretpostavke da je nižestupanjski sud takvo pravo oduzeo tuženiku, što ne odgovora stanju spisa (u tom smislu mutatis mutandis toč. 4. ovoga obrazloženja).
8. S obzirom na ono obrazloženo u toč. 5. ovoga obrazloženja i šesto pravno pitanje (cit. „Isključuje li neprimjena odluke (…)“) se ukazuje neodlučnim na odluku u ovoj pravnoj stvari.
9. Prethodno se odnosi i na sedmo pravno pitanje (cit. „Postoji li pravni akt poslodavca (…)“), uz dodatak da pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci nije da ta sporna odluka ne postoji.
10. Uz utvrđenje iz toč. 5. obrazloženja i osmo pravno pitanje se ukazuje neodlučnim za odluku u sporu, uz naznaku (iako je to čak suvišno, s obzirom na to da je u pogledu tog pitanja već zbog prethodnog prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti) da u pogledu tog pitanja tužitelj nije dokazao razlog njegove važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer se u odlukama na koje se poziva nije razmatrala problematika potencirana tim pitanjem u okviru podudarne činjenične pa time i činjeničnopravne situacije.
11. S obzirom na to da ne postoji utvrđenje nižestupanjskih sudova da je sporna Odluka bila objavljena na oglasnu ploču (tuženika), deveto i deseto pravno pitanje se ukazuje neodlučnim na odluku u sporu.
12. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je, na temelju odredbe čl. 387. st. 3. i st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci, pod toč. I.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 29. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
