REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5125/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., Pisarnica u B., protiv tuženika Kulturni i multimedijski centar B., B., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnika iz B., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1379/19-2 od 17. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. Pr-264/18-19 od 10. srpnja 2019., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da su ništave i bez pravnog učinka nezakonite radnje tuženika kojima je tužitelj odjavio 24. studenoga 2018. sa zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje odnosno da nije dopušten usmeni otkaz ugovora o radu na neodređeni vrijeme broj: 02/2014 od 24. studenoga 2014.g. što ga je tuženik dao tužitelju 24. studenoga 2018. i potvrdio odlukom od 20. prosinca 2018. te da prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije niti prestao.
II. Utvrđuje se da tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika pa se sudski raskida ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 02/2014 sklopljen dana 24. studenoga 2014. u B., te se dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika određuje s danom 24. studenoga 2018.
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 45.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. ZOO-a od dana podnošenja zahtjeva 27. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po propisanoj stopi tekućim od presuđenja do isplate, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 8 dana.“
2. Rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem se naređuje tuženiku da vrati tužitelja na posao – radno mjesto na kojem je radio prije otkaza ugovora o radu, odnosno na poslove koji su tome odgovarajući sukladno tužiteljevoj stručnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu stečenim radom.
3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika da mu se naknadi trošak sastava odgovora na žalbu (toč. II.).
4. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog svih revizijskih razloga predviđenih odredbom čl. 386. ZPP. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je između tuženika Grada B., zastupanog po tadašnjem gradonačelniku A. K. i tužitelja kao ravnatelja 24. studenoga 2012. sklopljen ugovor o radu pod nazivom „Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 02/2014“, a kojim je tužitelj ugovorio s tuženikom da će za tuženika obavljati poslove ravnatelja mandatno, u trajanju od četiri godine sukladno zakonu, statutu i drugim općim aktima,
- da neovisno o toga što je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, isti po svom sadržaju predstavlja ugovor o radu na određeno vrijeme,
- da je tužitelj povukao svoj zahtjev za umirovljenje podnesen 10. kolovoza 2018., a nakon dogovora s gradonačelnikom da će ostati ravnatelj do isteka mandatnog razdoblja,
- da tužitelj nakon 24. studenoga 2018. kod tuženika nije niti pokušao obavljati bilo kakve poslove za tuženika,
- da je tužitelju bilo poznato da sklapa ugovor o radu na razdoblje od četiri godine,
- da je tuženik 26. studenoga 2018. izvršio prijavu prestanka osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za tužitelja s danom 24. studenoga 2018.,
- da je tužitelj 4. prosinca 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava smatrajući da mu je tuženik dao usmeni otkaz ugovora o radu odjavivši ga s danom 24. studenoga 2018.,
- da je tuženik odgovorio na zahtjev za zaštitu prava 20. prosinca 2018.,
- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu u ovom predmetu,
- da kod tuženika ne djeluje radničko vijeće, niti sindikalni povjerenik,
- da je tužitelj 11. rujna 2018. navršio 65 godina života i da je na taj dan imao više od 15 godina mirovinskog staža.
9. Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da je tužitelju ugovor o radu prestao istekom mandatnog razdoblja s danom 24. studenoga 2018., te da tuženik tužitelju nije otkazao ugovor o radu.
10. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da su nižestupanjski sudovi počinili niz bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. (čl. 8. u svezi čl. 221.a, čl. 244 i čl. 338.) i st. 2. toč. 11., čl. 386. i čl. 375. st. 1. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP, a uslijed čega je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ovdje treba odmah istaći da se revizija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenično stanja uopće ne može izjaviti (čl. 386. ZPP).
11. Suprotno tvrdnji revizije nisu počinjene navedene bitne povrede. To iz razloga što je ocjena provedenih dokaza učinjena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a drugostupanjski sud je imao ovlasti pozvati se na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP u slučaju kada prihvaća ocjenu provedenih dokaza učinjenu od strane prvostupanjskog suda. Jednako tako nije počinjena niti apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.
11. ZPP budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te isti nisu u protivnosti s provedenim dokazima.
12. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužitelj, nakon što je ostvario uvjete za mirovinu – navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža 11. rujna 2018., nastavio raditi u dogovoru s gradonačelnikom D. H., do isteka mandatnog razdoblja 24. studenoga 2018. U tom dijelu je postupljeno u skladu s odredbom čl. 112. toč. 4. Zakona o radu ("Narodne novine“" br. 93/14, 127/17 i 98/19
– dalje: ZR). Revizijski sud prihvaća pravilnim zaključke nižestupanjskih sudova da je nakon isteka mandatnog razdoblja ugovor o radu tužitelja prestao, slijedom čega tuženik nije tužitelju otkazao ugovor o radu, jer je isti prestao istekom mandatnog razdoblja.
13. Slijedom navedeno pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen. Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 29. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
