REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 821/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. k. l., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-231/21-2 od 16. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2986/19-26 od 5. studenog 2020., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tužiteljice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-231/21-2 od 16. veljače 2021.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tužiteljice izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-231/21-2 od 16. veljače 2021. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odlučeno o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se utvrdi da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od 23. rujna 2019., Ur.broj: 403/2019 i Odluka kojom se odbija zahtjev tužiteljice za zaštitu prava od 14. listopada 2019., Ur.broj: 431/2019, te da radni odnos između tužiteljice i tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2008., Ur.broj: 202/2008 i Dodatak II ugovora o radu od 25. rujna 2014., Ur.broj: 310/2014 za radno mjesto glumice, nije prestao. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za vraćanje na radno mjesto glumice, s pravima i obvezama sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2008., Ur.broj: 202/2008 i Dodatku II ugovora o radu od 25. rujna 2014., Ur.broj: 310/2014, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova (toč. I.). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je traženo da se raskine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. srpnja 2008. Ur.broj: 202/2008, zajedno sa II. Dodatkom od 25. rujna 2014., Ur.broj: 310/2014 između tužiteljice, kao radnice, i tuženika, kao poslodavca, s danom 28. studenog 2019., kao danom prestanka radnog odnosa tužiteljice i kao i zahtjev da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice za određivanje privremene mjere da se tuženiku naloži privremeno, do okončanja sudskog spora, tužiteljicu vratiti na radno mjesto glumice, s pravima i obvezama sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2008., Ur.broj: 202/2008 i Dodatku II ugovora o radu od 25. rujna 2014., Ur.broj: 310/2014. (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II.).

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

4. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja (toč. I.), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. II.).

5. Protiv presude i rješenja, u dijelu kojim je odlučeno o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere suda drugog stupnja, tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

6. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

7. Revizija tužiteljice je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

8. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad, te protutužbeni zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu glumice,

- da je tužiteljica diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti i diplomirala i doktorirala na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Z.,

- da se tužiteljica prijavila na natječaj Pravnog fakulteta u B. za radno mjesto docenta na Katedri za krivično pravo,

- da je u sklopu natječaja održala pristupno predavanje dana 7. svibnja 2018. u 13,30 u amfiteatru IV Pravnog fakulteta Sveučilišta u B. na temu „...“ u nazočnosti triju članova Povjerenstva,

- da je tuženik 23. rujna 2019. donio Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, koji je tužiteljici uručen 27. rujna 2019.,

- da iz navedene Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu za radno mjesto glumice zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa – zlouporabe korištenja bolovanja, da je tuženik došao do saznanja da je tužiteljica za vrijeme privremene nesposobnosti aktivno poduzimala radnje radi pronalaska novog posla te se prijavila na natječaj Sveučilišta u B. – Pravni fakultet za radno mjesto docenta užu znanstvenu oblast Kazneno pravo, pa je zbog uvjeta propisanih natječajem za posao tužiteljica 7. svibnja 2018. u 13,30 sati održala pristupno predavanje u amfiteatru IV Pravnog fakulteta Sveučilišta u B. na temu „Odmjeravanje kazne“,

- da se u Odluci navodi da je tužiteljica u isto vrijeme imala otvoreno bolovanje te da zbog opisane okolnosti osobito teške povrede obveza od strane tužiteljice, a to tim više što tužiteljica za vrijeme privremene nesposobnosti za rad pokušava pronaći drugi posao, da je tuženik izgubio povjerenje u nju kao radnicu zbog čega daljnji radni odnos nije moguć, slijedom čega je donio predmetnu Odluku,

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela Zahtjev za zaštitu prava od 7. listopada 2019. koji je tuženica zaprimila 9. listopada 2019.,

- da je tuženik Odlukom od 14. listopada 2019. odbio Zahtjev za zaštitu prava koju je tužiteljica zaprimila 22. listopada 2019.,

- da je tuženik tužiteljici uputio poziv na podnošenje obrane, ali da isti poziv tužiteljica nije zaprimila, već je vraćen s naznakom „obaviješten, nije podignuo“ zbog čega je isti objavio na oglasnoj plači tuženika sukladno čl. 136. Pravilnika o radu,

- da je tuženik 17. ožujka 2015. izrekao tužiteljici Upozorenje radi uznemiravanja uz mogućnost otkazivanja u slučaju ponavljanja istih ili sličnih radnji, pri čemu je utvrđen uzajamni verbalni napad stranaka u postupku što je dovelo do prekida rada i odgodu probe predstave, pri čemu su obje stranke prešle granicu pristojne i profesionalne komunikacije,

- da je tuženik 8. veljače 2018. izrekao tužiteljici drugo Upozorenje uz mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka povrede obveza iz radnog odnosa jer nije došla na posao na probu predstave „...“ na dane 11., 12., 16., 24., 25., 26. i 27. siječnja 2018., a tuženik nije zaprimio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad niti opravdanje za izostanak.

11. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužiteljica zloupotrijebila institut bolovanja, jer aktivnost koju je poduzela tijekom bolovanja nije bila usmjerena na njeno ozdravljenje i brži povratak na posao, već da je poduzela put u inozemstvo gdje je održala predavanje, a kojim postupanjem je počinila osobito tešku povredu radne obveze.

Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužiteljica za vrijeme bolovanja ne može poduzimati aktivnosti koje predstavljaju isti ili veći napor od poslova njenog radnog mjesta, kao što je put izvan zemlje i održavanje predavanja, a za koje aktivnosti se ne može smatrati da su usmjerene na liječenje i brže ozdravljenje i povratak na rad. Nadalje nižestupanjski sudovi odbili su protutužbeni zahtjev za raskid ugovora o radu, obzirom je odbijen tužbeni zahtjev, kao i prijedlog za određivanjem privremene mjere vraćanjem na rad tužiteljice do okončanja spora.

12. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Također nije osnovan niti prigovor u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Naime, pravilno su i prema shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) kada su zaključili da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika.

15. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

16. Tužiteljica je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog, kako je sama u svom iskazu navela dijagnoze teškog stresa, otputovala u inozemstvo i tamo održala pristupno predavanje, u svrhu traženja novog radnog mjesta.

17. Aktivnosti tužiteljice za vrijeme bolovanja koje uključuju putovanje i održavanje predavanja o čijoj uspješnosti između ostalog ovisi uspješnost prijave na natječaj za novo radno mjesto iziskuje, osim fizičkih, i psihičke napore i stres, koji su upravo nepoželjni njezinom utvrđenom zdravstvenom stanju teškog stresa, radi kojeg se i nalazila na bolovanju.

18. Valja reći da ZR ne propisuje što se smatra kršenje obveze iz radnog odnosa. Međutim, kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi, opravdan razlog u slučaju skrivljenog ponašanja predstavlja konkretno ponašanje tužiteljice za vrijeme trajanja bolovanja, a kojim ponašanjem se bolovanje ne koristi u svrhu liječenja.

19. Također neosnovanao se revidentica poziva na odluke revizijskog suda broj Rev- 498/97, Rev816796, Revr-71/02 i Revr-110/17, obzirom odluka o tome je li radnik zloupotrebljavao bolovanje ili ne ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

20. Obzirom na navedeno tuženik je u konkretnom slučaju dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR), pa su valjano nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 3. ZR kada su odbili tužbeni zahtjev te utvrdili zakonitim otkaz ugovora o radu.

21. Stoga je valjalo odbiti reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci ove presude.

22. U odnosu na reviziju protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanjem privremene mjere valja reći da je odredbom članka 12. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

23. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

24. Revizija tužiteljice (predlagateljice osiguranja), u odnosu na pobijano rješenje, ne sadrži ništa od navedenog, jer tužiteljica nije postavila određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje o kojem bi ovisi odluka u rješenju i koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

25. Stoga revizija tužiteljice u odnosu na rješenje ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost, pa je valjalo istu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

26. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.