REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2655/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Z., OIB ... , zastupanog po punomoćniku Ž. P. odvjetniku u Z., protiv tuženika B. I. z. o. i p. b. d.d. iz R., OIB ... , zastupanog po punomoćniku J. M. odvjetniku u Z., radi isplate razlike plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-171/2018-2 od 21. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-332/10-73 od 8. studenoga 2017., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

r i j e š i o j e :

I Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-171/2018-2 od 21. veljače 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 332/10-73 od 8. studenoga 2017. u dijelu pod stavkom I i stavkom II izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J. B. koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku B. I. z. o. i p. b. d.d., R., ... , OIB: ... , da tužitelju J. B., Z., ... , OIB: ... , isplati iznos od bruto 207.438,64 kn, sa zakonskim zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznose od:

- 3.319,65 kuna od 10. ožujka 2007.

- 4.426,21 kuna od 10. travnja 2007.

- 4.426,21 kuna od 10. svibnja 2007.

- 4.426,21 kuna od 10. lipnja 2007.

- 4.426,21 kuna od 10. srpnja 2007.

- 4.426,21 kuna od 10. kolovoza 2007.

- 4.426,21 kuna od 10. rujna 2007.

- 6.479,91 kuna od 10. listopada 2007.

- 2.028,82 kuna od 10. studenoga 2007.

- 947,58

kuna od 10. ožujka 2012.

- 4.974,83 kuna od 10. travnja 2012.

- 4.974,83 kuna od 10. svibnja 2012.

- 4.974,83 kuna od 10. lipnja 2012.

- 4.996,84 kuna od 10. srpnja 2012.

- 4.996,84 kuna od 10. kolovoza 2012.

- 4.996,84 kuna od 10. rujna 2012.

- 4.996,84 kuna od 10. listopada 2012.

- 4.996,84 kuna od 10. studenoga 2012.

- 4.996,84 kuna od 10. prosinca 2012.

- 4.996,84 kuna od 10. siječnja 2013.

- 4.748,63 kuna od 10. veljače 2013

- 4.407,92 kuna od 10. ožujka 2013

- 4.674,76 kuna od 10. travnja 2013.

- 4.748,63 kuna od 10. svibnja 2013.

- 4.748,63 kuna od 10. lipnja 2013.

- 4.769,54 kuna od 10. srpnja 2013.

- 4.769,54 kuna od 10. kolovoza 2013.

- 4.769,54 kuna od 10. rujna 2013.

- 4.769,54 kuna od 10. listopada 2013.

- 4.769,54 kuna od 10. studenoga 2013.

- 4.769,54 kuna od 10. prosinca 2013.

- 4.769,54 kuna od 10. siječnja 2014.

- 4.769,54 kuna od 10. veljače 2014.

- 4.769,54 kuna od 10. ožujka 2014.

- 4.769,54 kuna od 10. travnja 2014.

- 4.064,94 kuna od 10. svibnja 2014.

- 4.769,54 kuna od 10. lipnja 2014.

- 4.790,46 kuna od 10. srpnja 2014.

- 4.790,46 kuna od 10. kolovoza 2014.

- 4.790,46 kuna od 10. rujna 2014.

- 4.790,46 kuna od 10. listopada 2014.

- 4.790,46 kuna od 10. studenoga 2014.

- 4.790,46 kuna od 10. prosinca 2014.

- 4.790,46 kuna od 10. siječnja 2015

- 4.790,46 kuna od 10. veljače 2015

- 4.790,46 kuna od 10. ožujka 2015

sve do konačne isplate, kao i nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 56.625,00 kn sa zateznim kamatama po istoj stopi, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, sve to u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 19.843,75 kn, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13.948,75 kn.".

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I i stavkom II izreke.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

3. Revizija tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 207.438,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnova neisplaćenog dijela plaće.

4.1. Suština spornog odnosa među strankama ogleda se u pitanju da li je tužitelj u spornom razdoblju kod tuženika obavljao poslove oplemenjivača (za koje poslove mu je tuženik isplatio plaću) ili je u spornom razdoblju faktički obavljao složenije i više vrednovanije poslove kao npr. A. V. i B. P.

5. Nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao upravo poslove za koje je imao sklopljen ugovor o radu (poslovi oplemenjivača). No, o ovoj odlučnoj činjenici nižestupanjski sudovi nisu iznijeli jasne i potpune razloge, a zbog čega nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati. Time je i u postupku pred drugostupanjskim sudom i u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5.1. Naime, nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida opis poslova predmetnih radnih mjesta (iako spisu prileži Pravilnik tuženika o opisu poslova na radnim mjestima - neoznačenog datuma - list 32-37 spisa). Tim Pravilnikom su na određen način opisani poslovi svakog pojedinog radnog mjesta. Stoga, zaključak o tome da li je tužitelj u spornom razdoblju obavljao samo poslove radnog mjesta za koje je imao sklopljen ugovor o radu (oplemenjivač) ili je obavljao poslove nekog drugog radnog mjesta (više vredovane poslove) moguće je graditi tek usporedbom opisanih poslova pojedinih radnih mjesta i faktičnog rada tužitelja. Nižestupanjski sudovi čak niti faktički obavljene poslove koje je obavljao tužitelj nisu na jasan i potpuni način utvrdili.

6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

7. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.

8. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II izreke ovog rješenja).

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.