Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Jž-1547/2020
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. H. kojeg brani odvjetnik R. H., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog I. H., podnijete posredstvom branitelja, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Pp J-455/2019-40 od 29. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I. H. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni I. H. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1] , u roku od 90 (devedeset) dana kuna/26,54
od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni I. H. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćenom, dok je oštećena R. H. sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnični postupak. Istom presudom okrivljeni I. H. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od u iznosu od 400,00 kuna.
2. Okrivljeni I. H. pravodobno je posredstvom branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava te zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da u obavijesti o počinjenom prekršaju od 23. lipnja 2019. godine nije navedeno vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, a koje je navedeno u optužnom prijedlogu zbog čega je povrijeđeno pravo obrane okrivljenika jer nije navedeni činjenični i pravni opis prekršaja, kao niti bez navođenja posljedica prekršaja (uništena jakna) čime nije djelo činjenično i pravno precizno određeno. Žalitelj ističe da iz obrazloženja presude nije razumljivo na temelju kojih dokaza je utvrđeno činjenično stanje, činjenice o prekršaju za koji je okrivljenika proglasio krivim, da vanjska suradnica CZS Zabok M. S. (kao voditeljica mjere) i djelatnik PP Zabok koji je utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je podnijet optužni prijedlog sva saznanja o navedenom prekršaju crpe iz onog što im je navodnom prekršaju iznijela oštećenica R. H., zbog čega koje trebalo pažljivo i savjesnu analizirati i cijeniti njezin iskaz i dovesti ga u svezu sa službenim ispravama koje su sačinjene na temelju njezinih izjava i tvrdnji, a koja bolje od alkoholizma i koja se u vrijeme prekršaja nije liječila te je bila od predmetne suradnice CZS Zabok više puta upućena da potraži liječničku pomoć i da je neko vrijeme prije toga u stanju alkoholiziranosti počinila nasilje u obitelji na štetu kćeri, a kod koje prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića je dovelo psihičkih poremećaja i prostorne-vremenske dezorijentiranosti, a koja je bila saslušavana pred sudom 3 mjeseca od inkriminiranog događaja (događaj u svibnju, saslušanje u kolovozu 2019.), da je neshvatljiv kako bi ista kao raspravno nesposobna mogla dati suvisli svjedočki iskaz i jednostavan odgovor i zbog čeha je bila upitna raspravna sposobnost oštećene R. H., a koja je svjedočila proturječno i neuvjerljivo pred sudom u odnosu na izjave koje je dala vanjskoj suradnici CZS i djelatniku policije, a koja je pred sudom iznijela da je vanjsku suradnicu CZS o navodno nasilju obavijestila „drugi dan“ po događaju, a o detaljima za „dva-tri“ dana kada je ova došla u nadzor obitelji i kada se njezin iskaz dovede u kontekst sa sadržajem iskaza svjedokinje M. S. i sadržajem mjesečnog izvješća od 3. lipnja 2019., slijedilo bi da se događaj zbio 19. ili 20. svibnja 2019. (dva do ti dana prije 22. svibnja 20'19.) jer je svjedokinja S. izjavu oštećenice o navodnom nasilju bivšeg supruga unijela u izvješće 22. svibnja 2019. a nije bila u kontaktu sa oštećenicom od 6. svinja 2019. pa do 22. svibnja 2019., dakle M. S. je oštećenica dala izjavu da se događaj zbio prije desetak dana, računajući od 22. svibnja 2019. dok je pred sudom dala izjavu da se zbio dva dio tri dana prije što je M. S. bila kod nje u nadzoru i koja nije spomenula da bi ju okrivljenik odgurnuo na ogradu i time joj potrgao jaknu i da poderala jaknu padom na ogradu već samo da bi ju odgurnuo i da je pala na šljunak, a ne na ogradu i da je jakna pukla po šavu jer ju je okrivljenik povukao za jaknu, a zbog čega je izreka presuda proturječna sa sadržajem iskaza oštećenice koji je dala pred sudom, što predstavlja bitnu povredu iz čanka 195. stavka 1. toke 11. Prekršajnog zakona. Žalitelj ističe da je oštećenica svjedoku J. R. rekla da kojoj je okrivljenik psovao mater, a što je pred sudom osporila, da bi ju okrivljenik psovao i koja je svo vrijeme mijenjala tvrdnje o tom što se zapravo dogodilo i kada se dogodilo i koja je eksplicitno osporavala da bi okrivljeniku nakon događaja za kojeg ga se tereti slala SMS poruke prijetećeg sadržaja, a što je okrivljenik dokazao u postupku i koja je suočena sa ispisom SMS poruka koje je upućivala okrivljeniku i priznala činjenicu da ih je doista slala iz čega proizlazi kao je htjela iznuditi novac premda je okrivljenik uredno plaćao iznos na ime zakonskih obveza uzdržavanja, a sve prijetnjama „da će (u protivnim) ostati bez oružja“ jer je imala navedeno u vidu kao posljedicu osuđivanosti okrivljenika i zbog čega je njezin iskaz nevjerodostojan i koja je krajnje dvojbenog kredibiliteta i dvojbene procesne sposobnosti imajući u vidu njezino držanje pred sudom i sadržaj njezinih iskaza te nesnalaženje u vremenu i prostoru te da sud nije cijenio iskaz svjedoka J. H. kao i sadržaj izjave okrivljenika koju je dao još 29. lipnja 2019. pred CZS Zabok iz kojih proizlazi da se okrivljenik bojao da bi ga oštećenica mogla lažno prijaviti za nasilje i što predstavlja bitnu povredu iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona i zbog čega je trebalo iz svih navedenih razloga primijeniti načelo „in dubio pro reo“ i donijeti odbijajuću presudu pa predlaže ukidanje presude i vraćanje na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.
5. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi na zakonu osnovano i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima, kao niti među provedenim dokazima, te da su utvrđene sve odlučne jasno dokazano i razvidno da je okrivljenik počinio prekršaj koji činjenice iz kojih je
mu se stavlja na teret, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja, pri čemu su razmotrene sve okolnosti konkretnog slučaja, koje se odnose između ostalog i na obiteljske prilike okrivljenika u kojem se isti nalazi.
Obrazloženje presude sadrži iznesene razloge na temelju kojih je pravilno utvrđena protupravna radnja okrivljenika, kao i njegova krivnja te razloge na temelju kojih je zakonito donesena odluka o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, slijedom čega je trebalo odbiti žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud iznio na zakonu osnovane razloge zbog kojih je iz objektivnog identiteta optužbe ispustio dio činjenično opisa optužbe koji se odnosi na dio psihičkog nasilja okrivljenika prema oštećenoj R. H. riječima „Jebo ti bog mater“, što nije u postupku nedvojbeno utvrđeno, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, niti je iz stanja spisa proizlazi, a protivno žalbenim navodima, da bi izreka prvostupanjske presude bila protivna obrazloženju presude, a koja se odnosi na oštećenje jakne oštećene R. H., budući je u postupku nesporno utvrđeno da je doista došlo do oštećenja navedenog odjevnog predmeta i to protupravno radnjom okrivljenika koja se sastoji u primjeni fizičke sile okrivljenika prema oštećenici i u kojem je slučaju nesporno zbog navedenog nastalo oštećenje navedenog predmeta, a o čemu su u obrazloženju presude izneseni razlozi koji nisu u suprotnosti sa izrekom prvostupanjske presude. Međutim, oštećenje navedenog odjevnog predmeta jakne oštećene R. H. u ovom postupku ne predstavlja odlučnu činjenicu budući se okrivljeniku stavlja na teret tjelesno i psihičko nasilje koje je opisano člankom 10. stavkom 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji sa navedenom posljedicom uznemirenosti i povrede dostojanstva, dok samo oštećenje navedenog predmeta ne predstavlja konstitutivno obilježje tjelesnog i psihičkog nasilja i nije predmet optužbe u ovom postupku, već može predstavljati samo sporedno potraživanje oštećenice kao imovinskopravni zahtjev odnosno naknadu štetu zbog čega je oštećenica sa navedenim zahtjevom upućena u parnicu.
6. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona i da mu je povrijeđeno pravo na obranu, ovaj je sud iz stanja spisa utvrdio da je okrivljeniku osobno dostavljena obavijest o počinjenom prekršaju kako je to propisano člankom 109. a Prekršajnog zakona od 23. lipnja 2019. serijski broj xxxx (list 4 spisa), a protivno žalbenim navodima navedeno vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja ne predstavlja odlučne činjenice koje je bilo nužno navesti u navedenoj obavijesti budući se kako je gore navedeno radi o tjelesnom i psihičkom nasilju koje je opisano člankom 10. stavkom 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u odnosu na koje su navedene sve odlučne činjenice, dok je mjesto počinjenja prekršaja (V. T., M. G. xx), a koje je navedeno u optužnom prijedlogu Broj: 511-17-05/5-1-78-80/2019 od 27. lipnja 2019., važno odrediti u optužnom prijedlogu radi utvrđivanja mjesne nadležnosti suda, kao i vrijeme počinjenja prekršaja (11. svibanj 2019.), a koje je također naknadno navedeno u podnesenom optužnom prijedlogu i koje je potrebo navesti radi utvrđivanja nastupa zastare. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o prekršajima kod kojih bi vrijeme i mjesto počinjenja činile sastavna konstitutivna obilježja prekršaja, a koja su bila ionako odrediva prema obavijesti iz članka 109. a Prekršajnog zakona od 23. lipnja 2019. serijski broj xxxx, prema mjestu i vremenu sastavljanja obavijesti i naknadno precizirana u navedeno u optužnom prijedlogu Broj: 511-17-05/5-1-78-80/2019 od 27. lipnja 2019., slijedom čega nije u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo obrane okrivljenika niti je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.
7. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te je u tijeku zakonito i pravilno provedene glavne rasprave na ročištu dana 28. kolovoza 2019. godine u prisustvu branitelja zakonito i pravilno ispitao okrivljenog I. H. koji je poricao krivnju i odlučne činjenice. Prvostupanjski sud je u nastavku dokaznog na istom ročištu u nazočnosti okrivljenika i branitelja ispitao svjedokinju oštećenu R. H., a na koji je iskaz obrana imala primjedbe i neposredno sudjelovala u izvođenju navedenog dokaza postavljanjem pitanja, te su pročitani drugi dokazi. Nadalje, sud je u nastavku dokaznog postupka na ročištu 23. rujna 2019. ispitao svjedokinju M. S., socijalnu radnicu CZSS K. u nazočnosti branitelja okrivljenika, dok je na ročištu 29. listopada 2019. oštećnoj R. H. predočena preslika poruka mobitela okrivljenika radi utvrđivanja vjerodostojnosti njezinog iskaza, a na što se ista očitovala te su ispitani svjedoci J. H. i J. R. i provedeno je suočenje između okrivljenika i oštećene R. H. i pročitana je socijalna anamneza CZSS Zabok i druga priležeća dokumentacija te su nastavku postupka 26. studenog 2019. pročitana pribavljena izvješća, a nakon čega je donesena osuđujuća presuda. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je vodeći računa o konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, izveo sve potrebne dokaze, a koje je cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2.
te na
Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud temelju iskaza svjedokinje oštećene R. H. utvrdio odlučne činjenice u postupku, pri čemu je iskaze svjedoka službenih osoba M. S., vanjske suradnice CZSS Zabok i svjedoka J. H., policijskog službenika, koji su imali posredna saznanja o navedenom događaju, o kojem su saznali prilikom obavljanja službenih dužnosti, prvostupanjski sud cijeno kao indicije i na temelju kojih je utvrdio kako su raniji obiteljski i personalni odnosi između okrivljenika i oštećenice bili trajno narušeni i da je bilo ranijih postupanja i postupaka provođenja mjera u navedenoj obitelji. Prvostupanjski sud je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, cijenio sve provedene dokaze i u obrazloženju presude iznio razloge zbog kojih je prihvatio dokaze optuže, kao i razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika te obrazložio zbog čega je nakon provedenog suočenja okrivljenika i oštećenice, iskaz oštećenice bio uvjerljiviji, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni razlozi ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je utvrđene činjenice prvostupanjski sud pravilno primijenio i odredbe materijalnog prekršajnog prava. Isto tako je prvostupanjski sud argumentirao obrazložio razloge koje se odnose na inkriminirano vrijeme i da se radi o 11. svibnju 2019., kao i razloge zbog kojih u tom smislu nije prihvaćena obrana okrivljenika, dok prvostupanjski sud kako to proizlazi iz stanja spisa nije imao razloga posumnjati u raspravnu sposobnost oštećene R. H. kako to proizlazi iz stanja spisa i koji je dokaz u cijelosti prihvatio kao istinitim. Stoga je trebalo odbiti žalbu okrivljenika navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti čiji
pravilnost ocjene izvedenih dokaza.
8. Prvostupanjski sud je razmatrajući žalbu okrivljenog I. H. ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu propisane kazne i to u minimalnom iznosu od 1.000,00 kuna, te je pri odmjeravanju i izricanju kazne cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, a kojom će se prema ocijeni ovog suda efektivno utjecati na buduće ponašanje okrivljenika, te ostvariti specijalna i generalna prevencija sukladno članku 6. Prekršajnog zakona, a nisu utvrđene okolnosti za ublažavanjem kazne.
9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova žalbenog postupka kada je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 29. studenog 2022. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.
