REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-3237/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRMARE d.o.o. iz Zagreba, Sveti Duh 139, OIB 58391230763, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Jurić, odvjetnica u Novoj Gradišci, Frankopanska 1 A, protiv tuženika JADRANKE ŠEBALJ, bivše vl. obrta MALINO stolarske usluge iz Malina, Matije Gupca 46, OIB 88531509894, kojeg zastupaju punomoćnici Damir Hećimović i Leopoldina Špicer, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, Ante Starčevića 40, radi naknade štete u iznosu od 67.687,50 kn / 8.983,68 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-312/2021-10 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-312/2021-10 od 13. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.687,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i da se tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da tuženik nije bio u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o djelu s tužiteljem već s trgovačkim društvom Cigal j.d.o.o. pa stoga tužitelj neosnovano potražuje od tuženika naknadu štete po osnovi nedostataka izvršenog djela u smislu članka 609. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Osim toga, sud prvog stupnja je uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Kvaliteta Inspert d.o.o. sačinjenog u postupku osiguranja dokaza poslovni broj R1-13/21 (koji spis je priklopljen parničnom spisu) ocijenio da se radilo o vidljivim nedostacima djela (fotelje 50 komada) pa zato, čak i u slučaju kada bi tužitelj bio aktivno građanskopravno legitimiran u ovom sporu potraživati naknadu štete, iz činjenice što je tuženik predmetno djelo 12. lipnja 2019. predao društvu Cigal j.d.o.o. (čiji je jedini član uprave ujedno i jedini član uprave tužitelja Mladen Jedličko), a tužitelj je reklamirao djelo tek po isporuci fotelja krajnjem kupcu 10. veljače 2020., nastupila je prekluzija prava u smislu članka 604. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da se bitna povreda odredaba parničnog postupka ogleda u tome jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno obrazloženje presude je nerazumljivo i proturječno, a posebno što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka. Naime, vještak u svom nalazu navodi da je do pucanja sjedala i loma nogu došlo isključivo zbog krivog izbora materijala na nosivim pozicijama, svjedok Ivan Šebalj je naveo da je on birao materijal te da je izradio konstrukcije za fotelje od kvalitetnog materijala, a sud na temelju činjenica vjeruje svjedoku Ivanu Šebalj, a ne sudskom vještaku. Osim toga, sud prihvaća činjenicu da se vizualnim pregledom moglo utvrditi da je konstrukcija napravljena od lošeg materijala, no to zastupnik po zakonu tužitelja nije mogao primijetiti jer je po zanimanju ekonomista, a ne drvni stručnjak. Da je tuženik naručio kvalitetan materijal ne bi došlo do pucanja konstrukcije, a da je radio s pažnjom poštenog i odgovornog gospodarstvenika ne bi došlo do reklamacije i ovog postupka. Pogrešno sud smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku. Naime, točno je da je društvo Cigal j.d.o.o. naručio od tuženika konstrukcije za fotelje, no to je društvo konstrukcije prodalo tužitelju koji je fotelje dalje doradio i prodao svom kupcu Mega box koje je naknadno od tužitelja tražilo naknadu štete (koju tužitelj potražuje u ovom sporu). Zbog navedenog, budući da je krivac za pucanje fotelja tuženik, to tužitelj smatra da je on sada aktivno legitimiran da mu štetu naknadi onaj tko je kriv za to, a to je tuženik. Žalitelj stoga predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili istu preinači u skladu s navodima žalbe.

Žalba je dostavljena tuženiku na odgovor. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu žalbu u bitnom navodi kako tužitelj u žalbi smatra da je do štete došlo na foteljama zbog lošeg materijala za izradu istih od strane tuženika, da tužitelj nije mogao vizualnim pregledom fotelja utvrditi da je konstrukcija napravljena od loših materijala, da tužitelj to nije mogao utvrditi jer isti nije drvni stručnjak te da sud pogrešno tumači da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Tuženik ističe da su svi žalbeni navodi neosnovani jer tuženik nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem nit je tužitelj posredstvom trgovačkog društva Cigal j.d.o.o. naručio i kupio 50 komada drvnih kostura stolarski izrađenih za fotelje od tuženika. Dakle, poslovnog odnosa između stranaka nije bilo pa stoga ne mogu za tuženika ni nastati pravne posljedice prema tužitelju iz nepostojećeg poslovnog odnosa. Upravo zbog toga što je tuženik bio u poslovnom odnosu s društvom Cigal j.d.o.o., osnovan je tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije što je i prvostupanjski sud pravilno naveo u obrazloženju presude. Nadalje, u odnosu na navod žalitelja da tužiteljev zastupnik po zakonu nije dovoljno stručan primijetiti da je konstrukcija fotelja napravljena od loših materijala, tuženik navodi da je tužitelj trgovačko društvo odnosno trgovac pa se stoga na istog primjenjuju odredbe trgovačkog prava. Slijedom navedenog, čak i da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom sporu, nastupila je prekluzija prava jer se radilo o vidljivom nedostatku djela. Tuženik stoga predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu; tuženik potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu do 1.250,00 kn.

3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presude temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu ugovorne štete i to zbog nedostatka aktivne građanskopravne legitimacije tužitelja jer on nije s tuženikom bio u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o djelu nego je u takvom poslovnom odnosu s tuženikom bilo trgovačko društvo Cigal j.d.o.o., ali i (čak i kada bi tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom) zbog toga što je tuženik isporučio predmetno djelo 12. lipnja 2019. trgovačkom društvu Cigal j.d.o.o. (čiji je jedini član uprave bio ujedno i član uprave tužitelja Mladen Jedličko), a tužitelj je prigovor materijalnih nedostataka stvari istaknuo tek 10. veljače 2020. premda se prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Kvaliteta Inspert d.o.o. sačinjenog u postupku osiguranja dokaza poslovni broj R1-13/21 radilo o vidljivim nedostacima djela, to je tužitelj (i) prekludiran u isticanju prigovora o nedostacima djela.

Naime, premda je tužitelj u tužbi naveo da je posredstvom društva Cigal j.d.o.o. naručio i kupio od tuženika 50 komada drvnih kostura stolarski izrađenih za fotelje, iz tužiteljeva prijedloga za osiguranje dokaza iz priklopljenog spisa poslovni broj R1-13/21 proizlazi da je tužitelj (u tom postupku predlagatelj) naručio i kupio 50 komada drvnih kostura stolarski izrađenih za fotelje od društva Cigal j.d.o.o., a društvo Cigal j.d.o.o. je te drvene kosture naručilo i kupilo od tuženika (u tom postupku protustranke). Prema tome, već sam tužiteljev navod iz tužbe da je on bio u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o djelu s tuženikom je suprotan tužiteljevu navodu iz prijedloga za osiguranje dokaza. Međutim, neovisno od navedenog, iz iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu Mladena Jedlička sa str. 40. spisa (koji je prema izvodima iz sudskog registra za tužitelja i za društvo Cigal j.d.o.o. koji preležu spisu ujedno bio i zastupnik po zakonu tog društva) proizlazi da je Mladen Jedličko izradu konstrukcija za fotelje od tuženika naručio u ime i za račun firme Cigal j.d.o.o., da je tuženiku donio uzorak te je dogovoreno da se prema uzorku izradi 50 komada što je tuženik i učinio, a naknadu za ovaj posao je platio tuženiku u ime društva Cigal j.d.o.o. Nadalje, iz iskaza tuženika također proizlazi da je poslovao s društvom Cigal j.d.o.o., a ne s društvom tužitelja (str. 40. spisa), dok i iz iskaza svjedoka Ivana Šebalja sa str. 41. spisa također proizlazi da je „posao dogovoren s društvom Cigal j.d.o.o., a ne s društvom Grmare d.o.o.“ te je društvo Cigal j.d.o.o. platilo izrađene konstrukcije fotelja. Jednako tako, i iz isprava u spisu također proizlazi da je tuženik bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom Cigal j.d.o.o., a ne s tužiteljem – da je tome tako vidljivo je iz isprava o obavljenom plaćanju (izvodima po transakcijskom računu tuženika) sa str. 23. i 24. spisa, zatim iz dopisa društva Cigal j.d.o.o. sa str. 25. spisa kojim to društvo obavještava tuženika o nedostacima stvari, ali i iz računa tuženika broj 20.1.2001 od 28. svibnja 2019. kojim je tuženik naknadu za izvršeno djelo fakturirao društvu Cigal j.d.o.o. (str. 16. spisa) i iz otpremnice broj 87 od 12. lipnja 2019. sa str. 17. spisa iz koje proizlazi da je društvo Cigal j.d.o.o. tada preuzelo od tuženika izrađeno djelo.

Prema tome, iz svih navedenih dokaza proizlazi da je tuženik bio u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o djelu s trgovačkim društvom Cigal j.d.o.o., a ne s tužiteljem; uostalom, i sam tužitelj je (u ovom sporu) utuženu štetu računom broj 004- 1-1 od 8. siječnja 2021. sa str. 6. spisa fakturirao društvu Cigal j.d.o.o., a ne tuženiku. Upravo zbog navedenog, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da ne postoji aktivna građansko pravna legitimacije tužitelja potraživati od tuženika naknadu ugovorne štete jer tužitelj nije bio u ugovornom odnosu s tuženikom u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima.

Osim toga, čak i u slučaju da je su ovdje parnične stranke bile u ugovornom odnosu proizašlom iz ugovora o djelu (a nisu), iz činjenice što je zastupnik po zakonu društva Cigal j.d.o.o. i tužitelja ista osoba (Mladen Jedličko), tužitelj je odmah prilikom preuzimanja djela (od strane društva Cigal j.d.o.o.) mogao uočiti nedostatke djela budući da se radilo o vidljivim nedostacima djela, a kako je to u svom nalazu i mišljenju naveo sudski vještak Kvaliteta Inspekt d.o.o. (str. 32. priklopljenog spisa poslovni broj R1-13/21); pri tome, žalbeni navod tužitelja da je njegov zastupnik po zakonu ekonomista, a ne drvni stručnjak nije odlučna za ovaj spor budući da je tužitelj postupajući s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu 10. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima prilikom preuzimanja djela (od strane društva Cigal j.d.o.o.) mogao angažirati drvnog stručnjaka da u njegovo ime odnosno u ime društva Cigal j.d.o.o. izvrši pregled djela i o uočenim nedostacima bez odgađanja obavijesti tuženika. Međutim, s obzirom na to da je društvo Cigal j.d.o.o. nesporno izrađeno djelo preuzelo 12. lipnja 2019. što proizlazi iz otpremnice broj 87 sa str. 17. spisa, te uzimajući u obzir i činjenicu da je tužiteljev zastupnik po zakonu Mladen Jedriličko ujedno tada bio i zastupnik po zakonu društva Cigal j.d.o.o., to je tužitelj i tada mogao izvršiti pregled djela, uočiti vidljive nedostatke izrađenog djela i o istima obavijestiti tuženika. Tužitelj odnosno trgovačko društvo Cigal j.d.o.o. to nije učinilo prije 10. veljače 2020. pa je stoga tužitelj (čak i kada bi bio u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o djelu s tuženikom) prekludiran u pravu na isticanje materijalnih nedostataka izrađenog djela u smislu članka 604. Zakona o obveznim odnosima slijedom čega neosnovano potražuje od tuženika naknadu štete prema članku 609. istog Zakona.

Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu je valjalo odbiti kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenjem ovog spora (članak 166. u vezi članka 155. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić