REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4501/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. O. iz R., OIB ... , zastupanog po punomoćniku V. V. odvjetniku u R., protiv tuženika D. K. d.d. iz K., OIB ... , zastupanog po punomoćnici S. K. M. odvjetnici u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 213/2019-2 od 9. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-337/2017-20 od 11. prosinca 2018., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako Odluka o otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2016. tuženika D. K. d.d. K., ... (OIB: ... ) kao poslodavca nije dopuštena te da radni odnos tužitelja E. O. iz R., ... (OIB ... ) kao radnika nije prestao.

2. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca 19. srpnja 2011. s danom zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, a s kojim danom ujedno i prestaje radni odnos stranaka.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iz točke 2. izreke presude u iznosu od 35.587,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana koji se odredi kao dan sudskog raskida Ugovora i prestanka radnog odnosa do isplate i to po stopi sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose, u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana."

II Tužitelj E. O. (OIB ... ) dužan je tuženiku D. K. d.d. (OIB: ... ) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn, u roku od 8 dana.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr - 337/2017-20 od 11. prosinca 2018.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kuna te trošak sudskih pristojbi koje se plaćaju na ovaj podnesak.".

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I izreke, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

3. Revizija tužitelja nije osnovana.

4. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 27. travnja 2016., za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao, za sudski raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave te za isplatu naknade štete od 35.587,74 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana sudskog raskida ugovora o radu.

6. Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

7. Kako kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tužitelj pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje), ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

8. Nižestupanjski sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao radnik sa tuženikom kao poslodavcem dana 19. srpnja 2011. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "majstor I u montaži",

- da je dana 27. travnja 2016. tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu kojom je izvanrednim otkazom otkazao predmetni ugovor o radu sa tužiteljem, a iz razloga što je uz verbalne uvrede pokušao fizički napasti poslovođu J. F. pri čemu je uništavao inventar tuženika (sve dana 25. travnja 2016.),

- da je tužitelj dana 25. travnja 2016., nakon što mu je poslovođa J. F. naredio čišćenje stropa prostorije tuženika, poslovođi uputio pogrdne riječi: "konju, ne znaš što treba raditi", počeo mu se unositi u lice, te bacio metlu i udario u kutiju koja se nalazila pored radnog stroja,

- da poslovođa J. F. ničim nije doprinio navedenim neprimjerenim postupcima tužitelja,

- da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom u funkciji Radničkog vijeća, koji se suglasio sa namjeravanom odlukom o izvanrednom otkazom ugovora o radu tužitelju,

- da je tužitelj prethodno više puta bio (usmeno i pismeno) upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa,

- te da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije tužitelju omogućio iznošenje obrane.

9. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10.1. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Kada je tužitelj dana 25. travnja 2016. na uvredljiv i fizički agresivan način nastupio prema svom nadređenom, kada je pri tome uništavao inventar tuženika te kada je prethodno u više navrata bio upozoravan na kršenje obveze iz radnog odnosa, onda i po ocijeni ovog revizijskog suda, takvo ponašanje tužitelja ima značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a radi čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. S obzirom na to da se tužitelj, iako je prethodno upozoravan na obveze iz radnog odnosa, predmetnog dana ponašao na uvredljiv i agresivan način, i po ocijeni ovog revizijskog suda to predstavlja okolnost zbog koje nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane.

13. Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st.

1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije.

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.