Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-102/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužitelja I. H. /OIB:…/ iz S., kojeg zastupa A. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB:…/ za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-687/2020-99 od 13. studenog 2020., u sjednici održanoj 29. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-687/2020-99 od 13. studenog 2020. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi razlike u plaćama od 2. prosinca 2008. do 1. listopada 2009. iznos od 92.673,08 kn / 12.299,83 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) na iznos od:

- 14.255,29 kn / 1.892 eura od 15. siječnja 2009.,

- 19.049,02 kn / 2.528,24 eura od 15. veljače 2009.,

- 3.295,59 kn / 437,40 eura od 15. lipanj 2009.;

- 2.359,00 kn / 313,09 eura od 15. srpnja 2009.;

- 17.271,92 kn / 2.292,38 eura od 15. kolovoza 2009.;

- 32.510,59 kn / 4.314,90 eura od 15. rujna 2009.,

- 3.931,66 kn / 521,82 eura od 15. listopada 2009., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

i dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 22.196,06 kn / 2.945,92 eura sa zateznim kamatama od 13. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 687/2020-99 od 13. studenog 2020. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnove razlika u plaćama od 2. prosinca 2008. do 1. listopada 2009. daljnji iznos od 48.640,39 kn / 6.455,69 eura sa zateznim kamatama i naknaditi daljnji iznos od 16.085,19 kn / 2.134,87 eura po osnovi parničnih troškova sa zateznim kamatama, dijelu kojim je naložena isplata novčanih tražbina na žiro račun punomoćnika tužitelja, A. P., odvjetnika u Z., IBAN HR… i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 48.640,39 / 2.945,92 eura kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 7.361,96 kn / 977,10 eura od 15. siječnja 2009.; 10.263,24 kn / 1.362,17 eura od 15. veljače 2009., 2.015,31 kn / 267,48 eura od 15. lipnja 2009., 1.442,56 kn / 191,46 eura od 15. srpnja 2009.; 9.182,16 kn / 1.218,68 eura od 15. kolovoza 2009.; 15.970,88 kn / 2.119,70 eura od 15. rujna 2009.; 2.404,28 kn / 319,10 eura od 15. listopada 2009., sve do isplate;

naknadu parničnih troškova u iznosu od 16.085,19 kn / 2.134,87 eura sa zateznim kamatama i

isplatu novčanih tražbina na žiro račun punomoćnika tužitelja, A. P., odvjetnika u Z., IBAN HR….

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn / 207,50 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 7.000,00 kn / 929,06 eura na ime troškova žalbenog postupka.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.253,03 kn / 431,75 eura, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 2.871,97 kn / 381,18 eura na ime troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 141.313,47 kn bruto sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak) tekućim na iznos od: 21.617,25 kn od 15. siječnja 2009., 29.312,26 kn od 15. veljače 2009., 5.310,90 kn od 15. lipnja 2009., 3.801,56 kn od 15. srpnja 2009., 26.454,08 kn od 15. kolovoza 2009., 48.481,47 kn od 15. rujna 2009. i 6.335,94 kn od 15. listopada 2009., sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i naknaditi parnične troškove u iznosu od 38.281,25 kn sa zateznim kamatama od 13. studenog 2020. do isplate po navedenoj stopi, isplatom na žiro račun punomoćnika, odvjetnika A. P., otvorenog u Zagrebačkoj banci IBAN HR…. (stavak I. izreke).

1.1. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa pod stavkom prvim izreke (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i zahtijeva trošak žalbenog postupka (6.125,00 kn za sastav žalbe - 3.125,00 kn, zastupanje na sjednici vijeća 22. studeno 2022. - 1.500,00 kn, trošak vještačenja - 2.500,00 kn).

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke.

3.1. Tužitelj zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 8.562,50 kn (sastav odgovora na žalbu - 4.812,50 kn, zastupanje na sjednici vijeća 22. studenog 2022. - 3.750,00 kn).

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa 141.313,47 kn bruto po osnovi razlike u plaćama od 2. prosinca 2008. do 1. listopada 2010. (prekovremeni rad u radne dane, blagdane i neradne dane) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

21.617,25 kn od 15. siječnja 2009., 29.312,26 kn od 15. veljače 2009., 5.310,90 kn od 15. lipnja 2009., 3.801,56 kn od 15. srpnja 2009., 26.454,08 kn od 15. kolovoza 2009., 48.481,47 kn od 15. rujna 2009. i 6.335,94 kn od 15. listopada 2009., sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i naknadu parničnih troškova u iznosu od 38.281,25 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (list 159. - 160. spisa).

6. Nije sporno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba, u razdoblju od 1. prosinca 2008. do 1. listopada 2009. na temelju rješenja od 19. prosinca 2017. bio raspoređen na dužnost vođe skupine - voditelj ronjenja, u ustrojbenoj cjelini Pristožerne postrojbe GS OS RH, Bojna za specijalno djelovanje, 3. satnije s mjestom službe u D., da je u skladu sa zapovijedima obavljao dužnost na terenu i stražarskom osiguranju u skladu sa Službovnikom oružanih snaga i Pravilnikom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 91/2009.), niti da je prema Evidencijama o korištenju radnog vremena od prosinca 2008. do zaključno sa rujnom 2009. radio na terenu, te subotama, nedjeljama i blagdanima.

6.1. Nije sporan niti izbor materijalnog prava (Zakon o službi u oružanim snagama /Narodne novine, broj: 33/2002., 177/2003., 136/2004., 76/2007., 88/2009., 124/2009./, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba /Narodne novine, broj: 50/2008., 142/2008., 118/2009., u daljnjem tekstu:

Odluka/, koja je donesena na temelju odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o obrani /Narodne novine, broj 33/2002., 58/2002., 76/2007./ i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike /Narodne novine, broj: 92/2004., 93/2008.).

7. Sporno je, u ovom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, primjena navedenog materijalnog prava, odnosno pripada li tužitelju pravo na povećanje plaće od prosinca 2008. do listopada 2009., po osnovi prekovremenog rada, utoliko što tuženica tvrdi da se tužitelj unutar naznačenih 24 sata po danu koristio pravom na odmor od 8 sati dnevno (tužitelj nije efektivno radio 24 sata, već 16 sati od čega 8 sati u redovnom radnom vremenu i 8 sati prekovremeno), da su tužitelju isplaćeni propisani dodaci na plaću, a za "eventualno ostvarene prekovremene sate rada" da je vršena preraspodjela radnog vremena (kompenzirano slobodnim danima), što tužitelj u odgovoru na žalbu, kao i tijekom prvostupanjskog postupka osporava i tvrdi da u predmetnom razdoblju nije obnašao stražarsku službu (ST) niti višednevno dežurstvo što bi opravdavalo izuzimanje odmora u trajanju od 8 sati dnevno, da su prekovremeni sati ostvareni radom na terenu, da je vještačenje provedeno na temelju precizne satnice o radu tužitelja razvrstane po pojedinim osnovama, koju je tuženica dostavila u spis (prilog podnesku od 15. studenog 2012.), da tuženica tijekom postupka nije dostavila u spis relevantnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo koju vrstu službe je obavljao svaki pojedini dan, koliku je satnicu ostvario, niti "baš nikakve podatke o korištenju slobodnih dana s osnove prekovremenog rada radi čega ih vještak nije niti mogao uračunati".

8. Tijekom prvostupanjskog postupka izveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinje za ekonomiju i financije, Mr. oec. M. M., koja je 27. lipnja 2013. na temelju raspoloživih materijalnih dokaza koje je dostavila tuženica, po kriteriju 24 sata rada dnevno (8 sati redovnog rada + 16 sati prekovremenog rada radnim danom, a subotom i nedjeljom 16 prekovremena sata + 8 sati noću), prema kojem je tužitelj u razdoblju od 2. prosinca 2008. do 7. rujna 2009. radio 1640 sati prekovremeno i time ostvario razliku u plaćama u ukupnom iznosu od 141.313,47 kn ili po mjesecima, iskazano u Tabeli broj 2 - prosinac 2008. - 21.617,26 kn, siječanj 2009. - 29.312,26 kn, svibanj 2009. - 5.310,90 kn, lipanj 2009. - 3.801,56 kn, srpanj 2009. - 26.454,08 kn, kolovoz 2009. - 48.481,47 kn, rujan 2009. - 6.335,94 kn (list 127. - 139. spisa).

9. Iz dostavljenih materijalnih dokaza po tuženici, "Pregled ostvarenih sati i prekovremenih sati" (list 37., 101., spisa), Kartice djelatnike (38. - 44., 102. - 103. spisa) i Knjigovodstvene kartice (list 104 - 105. spisa), mjesečnih evidencija radnog vremena i popisa korisnika naknade za rad na terenu (list 342. - 348., 391. - 434. spisa) ne proizlazi da je tuženica prilikom obračuna plaća tužitelju u predmetnom razdoblju obuhvatila prekovremene sate rada, niti da je vršila preraspodjelu radnog vremena, odnosno da je tužitelj po osnovi prekovremenog rada koristio slobodne dane.

10. Dokaz iz kojeg se vidi prekovremeni rad u kontinuitetu su dani za koje je tužitelju isplaćen terenski dodatak ("Pregled ostvarenih dana provedenih na terenu i straži" iz kojeg su vidljivi datumi i broj dana rada /list 106. spisa/).

11. Povodom žalbe tuženice, po istoj vještakinji je izrađena dopuna nalaza i mišljenja 28. srpnja 2022. (II. Varijanata) prema kojoj prekovremeni sati u radne dane ne mogu biti 24 sata, već 16 sati dnevnog rada umanjenog za 8 sati fonda sati rada tog radnog dana kao redovan rad (noćni rad od 8 sati je prekovremeni rad kao i rad subotom i nedjeljom), s obzirom na 8 sati neradnih sati koje je tužitelj koristio za odmor, i prema kojoj je tužitelj u razdoblju od 2. prosinca 2008. do 7. rujna 2009. prekovremeno radio 1036 sati i time ostvario razliku u plaći u ukupnom iznosu od 92.673,08 kn ili po mjesecima, iskazano u Tabeli broj 2 - prosinac 2008. - 14.255,29 kn, siječanj 2009. - 19.049,02 kn, svibanj 2009. - 3.295,59 kn, lipanj 2009. - 2.359,00 kn, srpanj 2009. - 17.271,92 kn, kolovoz 2009. - 32,510,59 kn, rujan 2009. - 3.931,66 kn (list 627. - 638. spisa).

12. S obzirom na navedeno ne mogu se prihvatiti neargumentirane a time i neosnovane tvrdnje tuženice "da se … u konkretnom slučaju radi o slobodnim danima koje je tužitelj dobivao za odrađene sate iznad redovnog fonda sati rada", a niti s tim u vezi pozivanje na odluke drugih Županijskih sudova za koje smatra da podržavaju njezina tumačenja.

13. Suprotno žalbenim navodima, umanjiti prekovremene sate rada za iskorištene slobodne dana, neovisno o postojanju odluke o raspodjeli radnog vremena, moguće je samo u situaciji kad su slobodni dani i stvarno iskorišteni, što nije slučaj u konkretnoj parnici, budući da tuženica nije bila u stanju na odgovarajući način dokazati da je tužitelj u predmetnom razdoblju stvarno koristio slobodne dane po osnovi prekovremenog rada, a niti objasniti zašto dnevna evidencija radnog vremena nije vođena na način propisan točkom IV. i točkom XIV. Odluke (ne sadrži ostvareni broj sati rada …, sate prekovremenog rada, slobodne dane, niti razloge zbog kojih za tužitelja nije bilo moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena).

14. Međutim, u pravu je tuženica kad tvrdi da prekovremeni sati u radne dane nisu mogli biti 24 sata, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem od 27. lipnja 2013. (8 sati redovnog rada + 16 sati prekovremenog rada), već da se za obračun prekovremenih sati za predmetno razdoblje može uzeti samo 16 sati dnevnog rada umanjenog za 8 sati redovnog rada, kako je to prikazano II. Varijantom nalaza i mišljenja od 28. srpnja 2022., s obzirom na činjenicu da je 8 sati neradnih sati, tužitelj koristio za odmor. Naime, tužitelj, kao djelatna vojna osoba, u okviru rada angažiranog na terenu kroz 24 sata radnim danom, subotom, nedjeljom, blagdanima, imao je osam sati slobodnog vremena, koje vrijeme se ne može smatrati prekovremenim radom, niti prilikom isplate plaća vrednovati kao neprekinuti rad u trajanju 24 sata, a zbog čega se suprotni navodi tužitelja iz odgovora na žalbu ne mogu prihvatiti (Revr- 67/2013-2, Revr-1861/2014-2, Rev-4995/2019-2).

15. Prema tome, po ocjeni drugostupanjskog suda za donošenje konačne meritorne odluka prihvatljiva je II. Varijanta nalaza i mišljenja 28. srpnja 2022. prema kojoj prekovremeni sati u radne dane ne mogu biti 24 sata, već 16 sati dnevnog rada umanjenog za 8 sati fonda sati rada tog radnog dana kao redovan rad (noćni rad od 8 sati je prekovremeni rad kao i rad subotom i nedjeljom), s obzirom na 8 neradnih sati dnevno koje je tužitelj koristio za odmor, i prema kojoj je tužitelj u razdoblju od 2. prosinca 2008. do 7. rujna 2009. prekovremeno radio 1036 sati i time ostvario razliku u plaći u ukupnom iznosu od 92.673,08 kn ili po mjesecima, iskazano u Tabeli broj 2

- prosinac 2008. - 14.255,29 kn, siječanj 2009. - 19.049,02 kn, svibanj 2009. - 3.295,59 kn, lipanj 2009. - 2.359,00 kn, srpanj 2009. - 17.271,92 kn, kolovoz 2009. - 32,510,59 kn, rujan 2009. - 3.931,66 kn (list 627. - 638. spisa), koju tuženica iako dužna, nije isplatila tužitelju, odnosno koju je tuženica dužna isplatiti tužitelju sa pripadajućim zateznim kamatama.

16. Nadalje, kako plaća predstavlja dohodak po osnovu nesamostalnog rada u bruto iznosu (članak 433. a ZPP-a) i može biti isplaćena fizičkim osobama na njihov tekući račun kod banke (članak 2. stavak 1., članak 21., članak 86. ZOPND-a, članak 92. Pravilnika), a opseg punomoći određuje stranka, koji mora biti u skladu sa prisilnim propisima, jer je u suprotno ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.), to je neosnovano prihvaćeni i zahtjevi u dijelu kojim je određeno da se dosuđeni iznosi po osnovi razlike u plaćama sa pripadajućim zateznim kamatama isplate na žiro račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika A. P..

17. S obzirom na izmijenjeni uspjeh u parnici odlučeno je i o troškovima predmetne parnice.

18. Budući da se tužitelj koristio pravom na podnošenje stupnjevite tužbe (članak 186. b stavak 2. ZPP-a) koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi suglasno odredbama članka 186. stavak 1. ZPP-a, tako što su pored takozvanih manifestacijskih zahtjeva koje su u tužbi određeno postavili, istakao i nespecificirane kondemnatorne zahtjeve, koje je kvalitativno i kvantitativno odredio podneskom od 9. srpnja 2013., nakon što je tuženica po nalogu suda dostavila potrebnu dokumentaciju, to je za odluku o parničnim troškovima mjerodavna vrijednost predmeta spora novčanog potraživanja iz drugog glavnog zahtjeva (članak 35. ZPP-a) postavljenog podneskom od 9. srpnja 2013, odnosno iznos od 141.313,47 kn /list 159. - 160., 483. - 485. i 494. spisa/ (članak 186. b stavak 4/2., članak 37. stavak 1. ZPP-a).

19. Pravilima o naknadi parnični troškova propisano je:

- da iste troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice, uključujući i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a);

- da je sud dužan kod ocjene potrebitosti troškova voditi računa o pravilima ZPP- a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i propisanim tarifama (članak 155. stavak 2. ZPP-a) i primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT) koja je na snazi u vrijeme odlučivanja o troškovima (Tbr. 48/3. OT),

- i da će sud ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a /članak 27. i članak 117. stavak 3. ZID ZPP-a/2019/);

20. Prema stanju spisa i odredbi članka 155. ZPP-a potrebni su bili troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u iznosu 28.593,75 kn (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 250 bodova /Tbr. 28. OT/, tužbe - 250 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 9. srpnja 2013. 250 bodova /Tbr. 8/1. OT/, sastav žalbe od 27. prosinca 2019. - 312,5 bodova /Tbr. 10/1. OT/, zastupanje na ročištu 10. listopada 2013., 19. studenog 2019., 29. rujna 2020. od po 250 bodova (Tbr. 9/1. OT), 1. prosinca 2017., 23. svibnja 2019. i 21. listopada 2021. od po 125 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 8. studenog 2013. i 19. prosinca 2019. od po 50 bodova /Tbr. 9/3. OT/ ili ukupno 2287,5 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 22.875,00 kn + 5.718,75 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 28.593,75 kn).

21. Zahtjev tužitelja za naknade daljnjeg iznosa od 91.406,25 kn (preko iznosa od 28.593,75 kn do iznosa od 120.000,00 kn /list 102. drugostupanjskog spisa/) po osnovi troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku nije osnovan jer nije bio potreban u vođenju predmetne parnice, a djelomično nije u skladu sa poduzetim radnjama i mjerodavnom OT-om. Naime, nisu bili potrebni podnesci tužitelja od 27. ožujka 2012., 24. kolovoza 2012., 2. rujna 2012., 11. siječnja 2013., 26. studenog 2013., 2. lipnja 2015., 23. veljače 2017., 14. ožujka 2017., 23. ožujka 2017., 28. siječnja 2019., 10. travnja 2019., 24. ožujka 2020., 10. rujna 2021., 15. rujna 2022., 28. rujna 2022. i 10. listopada 2022., s obzirom da odredba članka 155. stavak 1. ZPP-a u svojoj podlozi ne podrazumijeva troškove podnesaka kojim se dopunjuju podneseni prigovori ili dopunjuju činjenični navodi, a niti podneske u kojima se ponavljaju već izneseni navodi, kakvi su po sadržaju naznačeni podnesci tužitelja.

22. Tužitelj je u konačnici uspio 82,78 % (osnova 100% + visina 65,57% = 165,57% : 2 = 82,78 %), a tuženica 17,22%, što znači da je tuženica dužna naknaditi tužitelju 65,56% (82,78% - 17,22 %) troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odnosno iznos od 18.746,06 kn (65,56% od 28.593,75 kn = 18.746,06 kn).

23. Neovisno o uspjehu u postupku strankama pripadaju troškovi izvođenje dokaza financijskim vještačenjem (tužitelju - 3.450,00 kn, tuženici 2.500,00 kn) s obzirom da se bez činjenica utvrđenih izvođenjem tog dokaza nije mogla donijeti konačna meritorna odluka.

24. Prema tome, tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 22.196,06 kn (troškovi zastupanja 18.746,06 kn + 3.450,00 kn plaćen trošak za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /13. studenog 2020./ do isplate.

25. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav odgovora na predmetnu žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP-a). Priznata mu je nagrada za zastupanje po odvjetniku na sjednici vijeća od 22. studenog 2022. u visini 125 bodova, odnosno u iznosu od 1.562,50 kn (Tbr. 9/2., 42. i 50. OT).

26. Razmjerno uspjehu u žalbenom postupku tuženici (17,22%) pripada troška tog stadija postupka u iznosu od 3.253,03 kn (sastav žalbe - 3.125,00 kn /Tbr. 10/1. OT u vezi s člankom 163. ZPP-a/ + zastupanje na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022. - 1.250,00 kn /Tbr. 9/2. i 50. OT/ = 4.373,00 kn / 17,22 % = 753,03 kn + troškovi vještačenja - 2.500,00 kn = 3.253,03 kn), koje troškove je tužitelj dužan naknaditi tuženici. Preko tog iznosa zahtjev tuženice nije osnovan jer nije u skladu sa odredbom članka 155. stavkom 2. ZPP-a i mjerodavnom OT-om.

27. Nadalje, neprihvatljivo je i to što je prvostupanjskom presude naloženo tuženici parnične troškove tužitelja isplati na žiro račun punomoćnika, odvjetnika A. P..

27.1. To stoga, što ovlaštenje koje proizlazi iz punomoć za vođenje predmetne parnice (list 3. spisa), prema kojem je odvjetnik A. P. ovlašten od tuženice primiti dosuđeni trošak (članak 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a), valja tumačiti na način da je odvjetnik A. P. ovlašten primiti dosuđene troškove, ukoliko ih tuženica dobrovoljno plati, ali da se ne može naložiti tuženici da tužitelju troškove predmetne parnice isplati na žiro račun njegovog punomoćnika odvjetnika (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.).

28. Naime, odluka o troškovima kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja i koja je sastavni dio prvostupanjske presude, tretira se kao rješenje (članak 125. stavak 5. ZPP-a) kondemnatornog sadržaja (članak 338. stavak 3. i članak 347. ZPP-a), kojim se ne stvaraju novi pravni odnosi, već reguliraju postojeći (kondemnatornom odlukom tek se nalaže protivniku da svoje ponašanje dovede u sklad s pravom koje važi za odnos među strankama), a što znači da se takvom sudskom odlukom može samo naložiti tuženici da tužitelju isplati parnične troškove, koja predstavlja osnovu za prisilno izvršenje ex lege, ali ne i da tuženica parnične troškove tužitelja isplati na žiro račun punomoćnika, odvjetnika A. P. (određivati sredstva ovrhe kojima se po zakonu /ovršnim pravilima/ tražbina prisilno ostvaruje, u posebnom postupku ovrhe, ako tuženica dobrovoljno ne izvrši nalog vezano za parnične troškove).

29. Zaključno, prema ocjeni drugostupanjskog suda, tuženica je dužna isplatiti tužitelju:

- po osnovi razlike u plaćama od 2. prosinca 2008. do 1. listopada 2009. iznos od 92.673,08 kn sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) tekućim na iznos od: 14.255,29 kn od 15. siječnja 2009., 19.049,02 kn od 15. veljače 2009., 3.295,59 kn od 15. lipanj 2009.; 2.359,00 kn od 15. srpnja 2009.; 17.271,92 kn od 15. kolovoza 2009.; 32.510,59 kn od 15. rujna 2009., 3.931,66 kn od 15. listopada 2009., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- naknaditi parnične troškove u iznosu od 23.758,56 kn (prvostupanjski postupak

- 22.196,06 kn + drugostupanjski - 1.562,50 kn) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 22.196,06 kn od 13. studenog 2020. /donošenja prvostupanjske presude/ do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- a tužitelj naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.253,03 kn.

zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. u vezi s člankom 166. stavkom 2. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavke III., IV., V. i VI.).

U Zagrebu 29. studenog 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.