REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3444/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RÖFIX d.o.o., OIB 18346522436, Donja Pušća, Pojatno, Ulica Lusci 3, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GIFIKS d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 32, OIB 14276808291, Zagreb, Heinzelova 51a, kojeg zastupa punomoćnik Josip Brdar, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4703/17-6 od 10. srpnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-245/15-31 od 24. veljače 2017., u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom pljenidba novčanih sredstava tužitelja i prijenos tih sredstava u korist tuženika u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-1341/05 od 21. prosinca 2006. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17; dalje: OZ); u točki II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti; u točki III. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku iznos od 35.150,00 kn na ime troškova parničnog postupka, a odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 4.475,00 kn.

2. Drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I, II i dijelu točke III.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

7.2. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1341/05.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

-da je tuženik zatražio pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja na temelju ovršne odluke sudske presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1341/05 od 21. prosinca 2006. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8673/12 od 10. rujna 2012.

- da je navedenom presudom naloženo ovdje tužitelju platiti tuženiku iznos od 93.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim kamatama,

- da navedeno potraživanje tuženika proizlazi iz Međusobnog ugovora od 28. srpnja 2003. prema kojem se ovdje tužitelj obvezao bezuvjetno platiti ovdje tuženiku kunsku protuvrijednost iznosa od 93.000,00 eura najkasnije do 15. prosinca 2003.,

- da je tuženik u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-391/14 (ranije P-4392/04) podnio građanskopravni prigovor prijeboja „navodeći da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem izjavljenim u siječnju 2004.“ kada je i sačinio izjavu o prijeboju,

- da je tužitelj u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-1341/05 isticao da je tužiteljeva tražbina u iznosu 93.000,00 eura prestala ispunjenjem i to iznosa od 60.000,00 eura isplatom, a preostalog iznosa u robi.

11. Sukladno navedenom, sudovi su odbili tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da je tužitelj bio dužan istaknuti prigovor prijeboja u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava dakle u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-1341/05, a što je tužitelj propustio učiniti.

12. Odredba čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 dalje OZ) propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

13. U postupku je međutim utvrđeno da je prvostupanjska presuda na temelju koje je tuženik zatražio pljenidbu i prijenos sredstava donijeta 21. prosinca 2006. dok je izjava o prijeboju dana u siječnju 2004. Stoga pravilno sudovi navode da je tužitelj ovaj prigovor trebao i mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, a što nije učinio.

14. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb315-91a9c

Kontrolni broj: 03752-38c45-6c247

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.