REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1483/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog V. B., OIB ..., iz H., kojeg zastupa skrbnica E. M., E. M., OIB ..., iz H., J. M., OIB ... iz H., i K. M., OIB ..., iz S. M., koje tužitelje zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva B. i p. iz V., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB ..., sa sjedištem u Z., koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko- upravni odjel, te umješača na strani tuženice J. R., OIB ..., iz Č., koju zastupa punomoćnica mr. sc. A. F.-R., odvjetnica u Č., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-696/2018-3 od 11. listopada 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-40/2017-37 od 5. travnja 2018. u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice i umješača na strani tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I.1. izreke odbijen tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja V. B. kojim je traženo: naložiti tuženici isplatiti ovom tužitelju iznos od 345.117,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 26. siječnja 2017. do isplate, zatim u točki I.2. naložiti tuženici plaćati maloljetnom tužitelju V. B. na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljenog uzdržavanja rentu u iznosu od 3.000,00 kuna mjesečno počevši od 1. srpnja 2016., pa ubuduće. Potom je u točki I.3. izreke odbijen i zahtjev maloljetnog tužitelja V. B. za plaćanje rente po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.000,00 kuna mjesečno počevši od 1. srpnja 2016. i ubuduće. Nadalje je u točki I.4. izreke odbijen zahtjev tužiteljice E. M. za isplatu iznosa od 394.733,61 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 26. siječnja 2017. do isplate, kao što je u točki I.5. odbijen zahtjev tužiteljice E. M. za naknadu štete po osnovi rente za izgubljeno uzdržavanje i pomaganje u iznosu od 500,00 kuna mjesečno počevši od 1. srpnja 2016. i ubuduće. Potom je u točki I.6. izreke odbijen i zahtjev tužitelja J. M. za isplatu iznosa od 275.633,61 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 26. siječnja 2017. do isplate, kao što je u točki I.7. odbijen i zahtjev istog tužitelja za isplatu rente zbog izgubljenog pomaganja u iznosu od 500,00 kuna mjesečno počevši od 1. srpnja 2016. Potom je u točki I.8. izreke odbijen i zahtjev tužiteljice K. M. za isplatu iznosa od 326.400,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2017. do isplate, dok je u točki I.9. izreke odbijen i zahtjev iste tužiteljice kojim je traženo naložiti tuženici plaćati ovoj tužiteljici rentu zbog izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 500,00 kuna mjesečno počevši od 1. srpnja 2016. i ubuduće. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužiteljima nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 147.615,00 kuna, dok je u točki III. izreke naloženo tužiteljima naknaditi umješaču troškove postupka u iznosu od 137.512,50 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke djelomično preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I.1., 4. i 8. tako da je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te je:

- naloženo tuženici isplatiti maloljetnom tužitelju V. B. iznos od 280.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi od 7,68% godišnje, računajući od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. od 26. siječnja 2017. do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;.

- naloženo tuženici isplatiti tužiteljici E. M. iznos od 295.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi od 7,68% godišnje, računajući od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. od 26. siječnja 2017. do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

- naloženo tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljici K. M. iznos od 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi od 7,68% godišnje, računajući od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. od 26. siječnja 2017. do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2.1. Drugostupanjskim je rješenjem prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu pod točkama I.2., 3., 5., 6., 7., 9., 10, zatim točkama II. i III. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske presude reviziju podnose tuženica i umješač na strani tuženice pobijajući je pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) time da tuženica reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a umješač na strani tuženice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i također zbog pogrešne primjene materijalnog prava. I tuženica i umješač predlažu preinačiti drugostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na revizije nije odgovoreno.

5. Revizija tuženice i revizija umješača na strani tuženice nisu osnovane.

6. Vodeći se sadržajem i pravnim domašajem odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, revizijski je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima umješača na strani tuženice kao revidenta, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je njezina izreka razumljiva i ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima. Pored toga, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Okolnost koju revidentica ističe da sud nije obrazložio zbog čega smatra neosnovanim navode revidenta da za ocjenu tužbenog zahtjeva i odgovornosti tuženice nije dovoljna odluka disciplinskog suda u postupku protiv umješača Jasne Remenar nije odlučna jer je tužbeni zahtjev prihvaćen iz drugih razloga, i to zbog toga što je sud ocijenio da je tuženica u konkretnom slučaju odgovorna za štetu koju tužitelji trpe po osnovi objektivne odgovornosti pri čemu tuženica niti umješač na njezinoj strani nisu dokazali razloge koji bi ih oslobodili od objektivne odgovornosti.

8. Predmet je pobijanog dijela drugostupanjske presude zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe.

9. U provedenom je postupku utvrđeno da su 26. lipnja 2016. prednice tužitelja B. M. i njezina nećakinja A. B. smrtno stradale u S. M., ispred obiteljske kuće B. M. kada ih je s više hitaca iz pištolja usmrtio G. N. koji je prethodno bio u emotivnoj vezi s B. M.. Pravomoćnom je presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-1/17-45 od 26. rujna 2016. utvrđeno da je G. N. tom prigodom ubio B. M. iz bezobzirne osvete čime je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona (2011.), dok je ubojstvom A. B. ostvario zakonska obilježja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. istog Zakona, sve u vezi s člankom 57. KZ/11. Kako je utvrđeno da je oba kaznena djela počinio u neubrojivom stanju, prema njemu je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci. Prema daljnjem utvrđenju nižestupanjskih sudova, ova je ubojstva G. N. počinio službenim pištoljem marke HS 2000, serijskog broja 22232, kojim je bio zadužen kao policijski službenik Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Č., gdje je radio od 1995. G. N. je od 3. listopada 2013. bio ne neprekidnom bolovanju time da je prije predmetnog štetnog događaja prvostupna Zdravstvena komisija Ministarstva unutarnjih poslova 14. travnja 2016. donijela rješenje broj 40/14 kojim je G. N. utvrđen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika zbog bolesti koje je rješenje tuženica zaprimila 25. travnja 2016., a G. N. 26. travnja 2016. Nakon primitka navedenog rješenja G. N. nije vratio službeni pištolj niti ostalu zaduženu opremu, a pištolj i opremu mu policija nije ni oduzela zbog čega su se vodili postupci pred disciplinskim sudom Ministarstva unutarnjih poslova protiv načelnika Postaje prometne policije Č. D. N. i voditeljice Odjela za pravne poslove i ljudske potencijale Policijske uprave međimurske J. R. (umješača na strani tuženice u ovom postupku), kao i pred Službeničkim sudom protiv referenta navedenog Odjela za pravne poslove i ljudske potencijale, K. L.. Rješenjem Policijske uprave međimurske broj: 511-21-01/1-2/5-16 od 26. lipnja 2016. G. N. udaljen je iz službe s danom 26. lipnja 2016. radi počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji.

10. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud ocijenio da, iako je opisana ubojstva prednica tužitelja G. N. počinio u vrijeme kada je bio policijski službenik, u konkretnom slučaju nema odgovornosti Republike Hrvatske temeljem odredbe članka 115. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZOP) zato što G. N. ubojstva na štetu B. M. i A. B. nije počinio u službi, a niti u svezi sa službom, već iz bezobzirne osvete proizašle iz posve privatnog odnosa sa B. M...., u sumanutom poremećaju, koji je kod njega nastupio". Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. S druge strane, drugostupanjski sud navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda smatra pogrešnim zato što je predmetna ubojstva G. N. počinio službenim pištoljem marke HS 2000, serijskog broja ... koje oružje predstavlja opasnu stvar, a kojeg je ovaj imao na osobnom zaduženju za vrijeme bolovanja, iako je njegova obveza vraćanja službenog pištolja kao policijskog službenika nastupila temeljem članka 29. stavka 1. ZOP odmah po primitku (26. travnja 2016.) rješenja prvostupne Zdravstvene komisije Ministarstva unutarnjih poslova broj 40/14 od 14. travnja 2016. kojim je utvrđen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika zbog bolesti, te budući on službeni pištolj, kao ni drugu zaduženu opremu nije dobrovoljno vratio, isto mu je prema odredbi stavka 3. članka 29. ZOP trebalo oduzeti, a što odgovorni djelatnici tuženice nisu učinili. Ovo tim i više što je utvrđena povreda službene dužnosti policijskoj službenici J. R. (umješaču na strani tuženice) počinjena nedavanjem jasnih uputa službeniku K. L. glede postupanja s rješenjem spomenute zdravstvene komisije i neobavljanjem nadzora nad izvršenjem posla od strane navedenog službenika, što sve predstavlja propust tuženice koji je u uzročno- posljedičnoj vezi s nastupanjem štetne posljedice (smrti bliskih osoba tužitelja). Osim toga, okolnost da policija nije oduzela službeni pištolj u razdoblju od 61 dan prije počinjenja dvostrukog ubojstva, što je bila obveza tijela tuženice temeljem odredbe članka stavka 3. članka 29. ZOP, po ocjeni drugostupanjskog suda, predstavlja nezakonit i nepravilan rad policije koji je u konkretnom slučaju bio u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

12. Osim toga, drugostupanjski je sud ocijenio i da odgovornost države za radnje policijskog službenika u svezi s obavljanjem službe ne isključuje njenu odgovornost po drugim pravnim osnovama, kao što je u ovom slučaju odgovornost za štetu od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti u smislu odredbi članka 1064. i članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO/05), neovisno o tome je li štetna radnja počinjena u svezi s obavljanjem službe ili ne, tim više što odredba članka 116. ZOP ne isključuje odgovornost RH kao i svakog drugog imatelja opasne stvari za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti po općim pravilima ZOO. U takvim je okolnostima drugostupanjski sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i obvezao tuženicu na naknadu neimovinske štete tužiteljima zbog smrti bliskih osoba (članak 1101. stavak 1. i 2. ZOO), i to maloljetnom tužitelju V. B. u iznosu od 220.000,00 kuna zbog smrti majke, E. M. zbog smrti kćerke u iznosu od 220.000,00 kuna i 75.000,00 kuna zbog smrti sestre, kao i tužiteljici K. M. u iznosu od 220.000,00 kuna zbog smrti kćerke, sve s pripadajućom zateznom kamatom.

13. Neutemeljeno tuženica osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod djelomičnog prihvaćanja tužbenog zahtjeva koji je posljedica ocjene odgovornosti tuženice za štetu koju tužitelji trpe zbog smrti bliskih osoba jer je, po ocjeni revizijskog suda, pravilan zaključak drugostupanjskog suda da tuženica za štetu u konkretnom slučaju odgovara prema objektivnom kriteriju u skladu s odredbom članka 1063. ZOO.

14. Naime, prema odredbi članka 1063. ZOO, šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Šteta nastala uporabom vatrenog oružja je, prema ocjeni revizijskog suda, šteta nastala od opasne stvari. Za štetu od opasne stvari, prema odredbi članka 1064. ZOO, odgovara njezin vlasnik, a prema odredbi članka 1066. stavka 4. ZOO vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od opasne stvari. U postupku je utvrđeno da je G. N. kao policajac bio zadužen službenim pištoljem kojim je usmrtio prednice tužitelja, a njegovo je zaduženje tim vatrenim oružjem nastavljeno i nakon što je u odgovarajućem postupku utvrđeno da je onesposobljen za obavljanje poslova policijskog službenika zbog duševne bolesti te mu propustom djelatnika tuženice nije oduzeto nakon što ga sam nije vratio, usprkos imperativnoj zakonskoj odredbi iz članka 29. stavka 3. ZOP. Time se ima smatrati da je tuženica kao vlasnica pištolja kao opasne stvari povjerila G. N. opasnu stvar u vrijeme kada on više nije bio ovlašten rukovati njome, pa stoga tuženica odgovora za štetu koja je potekla od te stvari i u skladu s odredbom članka 1066. stavka 4. ZOO.

15. Prema ocjeni revizijskog suda, odgovornost države za štetu od opasne stvari postoji, prema odredbama članka 1064. i 1066. stavka 4. ZOO, neovisno o tome što je štetna radnja počinjena u vezi s obavljanjem službe ili ne. Ovakvo je pravno shvaćanje u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim na odjelnoj sjednici ovog suda broj Su-IV-1/06 od 24. lipnja 2006. koje je, doduše, izraženo u primjeni odredaba članka 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), ali je aktualno i u primjeni odredaba članka 1063. i 1064. ZOO/05 jer su one sadržajno u bitnom podudarne, a koje pravno shvaćanje slijedi praksa ovog suda primjerice u odlukama broj Rev 583/2008- 2 od 1. listopada 2009. i Rev 739/07 od 17. listopada 2007. Riječ je, naime, o odgovornosti prema objektivnom kriteriju pri čemu nije odlučno je li štetnik policajac ili netko treći, pa pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za naknadu štete konkuriraju sve odredbe koje uređuju tu materiju, a ne samo propisi iz Zakona o policiji. U tom smislu Republika Hrvatska kao vlasnica opasne stvari (vatrenog oružja) odgovara za štetu neovisno o tome je li štetna radnja počinjena u vezi s obavljanjem službe ili ne, ako su, kao u konkretnom slučaju, po općim propisima ispunjene i ostale pretpostavke odgovornosti za štetu od opasne stvari ili djelatnosti.

16. Kada je drugostupanjski sud ocijenio odgovornost tuženice po objektivnom kriteriju, a kod činjenice da se visina dosuđene štete ne osporava, tada je pobijana presuda rezultat pravilne primjene materijalnog prava zbog čega nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih su revizije izjavljene, reviziju je tuženice i umješača na njenoj strani valjalo odbiti kao neosnovane na temelju odredbe članka 393. ZPP radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.