REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3093/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. I. iz P. (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženika Grad P., P. (OIB: ...), kojega zastupa generalna punomoćnica G. L. dipl. pravnica, radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1680/16-2 od 14. siječnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1633/12 od 18. srpnja 2016. i rješenje istog suda broj P-1633/12 od 20. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1680/16-2 od 14. siječnja 2019. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-1633/12 od 18. srpnja 2016.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1680/16-2 od 14. siječnja 2019. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1633/12 od 20. srpnja 2016.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 800,00 kuna (iznos od 106,17 eura).

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 2.675,00 kuna (iznos od 355,03 eura), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica D. I. iz P., OIB ... temeljem zakona stekla pravo vlasništva nekretnine kč. br. 3714/2 u naravi oranica od 307m2, upisana u zk. ul. 14679 k.o. P., pa se ovlašćuje da temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i u svoju korist.

II. Odluku o parničnom trošku sud će donijeti naknadno posebnim rješenjem.“

1.1. Rješenjem suda prvog suda odlučeno je:

I. „Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 13.487,86 kuna sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.612,14 kuna kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 kuna kao neosnovan.“

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„Prihvaća se žalba tuženika Grada P., preinačavaju se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 18. srpnja 2016., poslovni broj: P-1633/2012. i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola od 20. srpnja 2016., poslovni broj: P-1633/2012. u pobijanim dijelovima iz točke I. i III. izreke i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica D. I. temeljem zakona stekla pravo vlasništva nekretnine k.č. br. 3714/2, oranica, 307 m2, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku 14679 k.o. P., pa se ovlašćuje da temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i u svoju korist.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužiteljici D. I. da tuženiku Gradu P. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn u roku od 15 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnijela tužiteljica navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tužiteljica potražuje trošak sastava revizije.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b. ovog Zakona.

6.1. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. budući da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373. a ZPP.

7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na temelju zakona na nekretnini k.č. br. 3714/2, oranica, 307 m2, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku 14679 k.o. P.

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili sljedeće činjenice:

- da je predmetna k.č. 3714/2 u naravni oranica od 307 m2 upisana u zk.ul. 14679 k.o. P. u samovlasništvu tuženika,

- da je ista bila vlasništvo M. P. M., te da je 5. studenoga 1955. pod brojem Z- 1646/55 na temelju sporazuma između FNRJ i Italije 18. prosinca 1954. navedena imovina uknjižena kao općenarodna imovina (optantska imovina), te da je potom upisana kao društveno vlasništvo - korisnik Općina P. do 2005. kada se kao vlasnik uknjižio tuženik,

- da se predmetna nekretnina nalazi u naselju V. u P. uz glavnu prometnicu sa kojom graniči cijelom svojom južnom i istočnom međom, a do asfaltiranog dijela ceste zatečen je betonski zidić i žičana ograda (posađena je i ukrasna živica) – na južnom dijelu nalazi se izgrađena garaža,

- da zapadna međa graniči sa susjednim zgradama, dok sjeverna međa nije vidljivo označena u naravi jer se predmetna k.č. 3714/2 koristi zajedno sa susjednom k.č. 3714/1 (prema sjeveru) kao jedna posjedovna cjelina. Voćnjak koji se nalazi na istočnom dijelu k.č. 3714/2 proteže se i na k.č. 3714/1, a jednako se i dvorišni dio koristi zajednički. Jedini ulaz je ulaz kroz vratnice na krajnjem zapadnom dijelu k.č. 3714/2, a taj se ulaz koristi i za dolazak na k.č. 3714/1,

- da garaža koja je izgrađena na spornoj nekretnini k.č. 3714/2 nije službeno evidentirana, tako da nije prikazana na katastarskom planu stare izmjere kako se to vidi iz kopije plana u mjerilu 1:1250, kao i da garaža nije prikazana niti na katastarskom planu nove izmjere koja je obavljena (nova izmjera)1972. za područje gdje se nalazi predmetna k.č. 3714/2, što znači da 1972. garaža još nije bila izgrađena, a nema službenog podatka o tome kada je izgrađena,

- da je rješenjem o građevinskoj dozvoli skupštine Općine P.-Zavoda za urbanizam i komunalne poslove klasa: 06-II/2-UP-345/1-68 od 22. kolovoza 1968. investitoru I. S. iz V., predniku tužiteljice, odobrena izgradnja garaže u V. na k.č. 3714/2 k.o. P. pod uvjetom da radove izvodi po odobrenom projektu, prema građevinsko tehničkim propisima i određene uže lokacije dok je u toč. II. propisano koje su obveze investitora glede prijave početka radova i izvođača istih i obvezu obavijesti Zavoda nakon iskopa temelja radi provjere točnosti iskopa prema situacionom planu. U toč.

IV. te odluke da je navedeno da će se sa investitorom S. I. sklopiti poseban ugovor za naknadu troškova korištenja gradskih komunalnih uređaja.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev obrazlažući da je tužiteljica odnosno njezin pravni prednik na opisani način stakla pravo vlasništva predmetne nekretnine jer je na istoj u vrijeme kada se radilo o društvenom vlasništvu s pravom korištenja sa uredno izdanom građevinskom dozvolom pravni prednik tužiteljice sagradio garažu koja nije nikada upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojoj je garaža izgrađena, pa je primjenom načela pravnog sjedinjenja zemljišta i neupisane zgrade iz čl. 368. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, u nastavku: ZVDSP) tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine.

11. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku te odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da tužiteljica nije stekla pravo vlasništva obzirom da je prednik tužiteljice gradio na neizgrađenom građevinskom zemljištu bez akta nadležnog organa kojim mu se to zemljište daje na korištenje u svrhu izgradnje, takvom izgradnjom se ne može ni mijenjati vlasnički režim na zemljištu.

12. Osnovano tužiteljica u reviziji prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda, a kada je odbio njezin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

13. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da se u naravi radi o ograđenoj okućnici u sklopu obiteljske kuće tužiteljice ograđenoj zidićem i žičanom ogradom, te ukrasnom živicom na kojoj je izgrađena garaža koju su koristili pravni prednik tužiteljice i njezina obitelj, a u naravi na dijelu sporne parcele zajedno sa susjednom kč.br. 3714/1 situirano je dvorište i voćnjak u posjedu tužiteljice i njezine obitelji, te isto predstavlja jedinstvenu gospodarsku cjelinu u sklopu obiteljske kuće sa okućnicom koju tužiteljica i njena obitelj posjeduje, koristi, uređuje i ostvaruje sadržaj vlasničkog prava predmetne nekretnine već dugi niz godina.

14. Odredbom čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80, 36/90, NN 53/91, 91/96, u nastavku: ZOVO) osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. U slučaju iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo za vrijeme od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, ali najkasnije u vrijeme od deset godina od završene izgradnje, tražiti da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta u visini njegove prometne cijene u vrijeme donošenja sudske odluke.

14.1. Odredbom čl. 21. toga zakona bilo je propisano da se po samom zakonu pravo vlasništva stječe stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom.

15. U postupku je utvrđeno da je prednik tužiteljice podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole radi izgradnje garaže na predmetnoj parceli nadležnom tijelu skupštine Općine P. – Zavodu za urbanizam i komunalne poslove, te da je to općinsko tijelo bilo u to vrijeme nositelj prava korištenja predmetne nekretnine upisano u zemljišnoj knjizi, te je rješenje o građevinskoj dozvoli to tijelo izdalo pravnom predniku tužiteljice 20. kolovoza 1968. Suprug tužiteljice ubrzo nakon dobivanja građevinske dozvole je i izgradio garažu koju je koristio za smještaj svog vozila te mu nikada nitko nije osporavao činjenicu da je na tom zemljištu izgradio garažu.

16. Odredbom čl. 368. st.1. ZVDSP-a propisano je ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.

17. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužiteljica odnosno njezin pravni prednik na opisani način stakla pravo vlasništva predmetne nekretnine jer je na istoj u vrijeme kada se radilo o društvenom vlasništvu s pravom korištenja sa uredno izdanom građevinskom dozvolom pravni prednik tužiteljice sagradio garažu koja doista nije nikada upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojoj je garaža izgrađena, pa je primjenom načela pravnog sjedinjenja zemljišta i neupisane zgrade tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine.

18. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i rješenje, te odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

19. Budući je tužiteljica uspjela s revizijom, to je valjalo na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 2. ZPP obvezati tuženika da tužiteljici naknaditi troškove revizijskog postupka u iznosu od 2.675,00 kuna (iznos od 355,03 eura), a koji troškovi se odnose na trošak sastava revizije po odvjetniku, te sudske pristojbe na reviziju.

20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro= 7,53450 kuna).

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.