Broj: Ppž-10737/2022.
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog R. M. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi okrivljenog R. M. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 25. kolovoza 2022., broj: Pp J- 481/2020. u sjednici održanoj 29. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba okrivljenog R. M. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni R. M. se oslobađa dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni R. M. proglašena je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, te je na temelju istog propisa kažnjen novčanom kaznom od €[1] , s time da će se ta kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko 500,00 kuna/ 66,36
okrivljenik, u određenom mu roku, plati dvije trećine novčane kazne.
1.1. Istom presudom, okrivljeniku je, na temelju članka 50. stavka 1. točke 7. i članka 58.a Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja prostorija Upravnih odjela i Ravnateljstva Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana, u Bračku 8, u trajanju od šest mjeseci.
1.2. Također, prvostupanjskom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknaditi trošak prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu navodeći da presudu pobija i osporava u cijelosti zbog svih osnova prema odredbi članka 194. stavka 1. Prekršajnog zakona, tražeći od drugostupanjskog suda da ukine pobijanu presudu, kao nezakonitu, pristranu, diskriminirajuću i protuustavnu, te donesenu iz osvete i odmazde, kao i da se pokrene postupak trajne suspenzije raspravne sutkinje M. B., zapisničarke I. V. i predsjednika Općinskog suda u Z. V. V. sve zbog opetovane zlouporabe položaja i ovlasti, opetovane osvete i odmazde, kontinuirane pristranosti u drugim i ovom postupku na štetu okrivljenika. Okrivljenik tvrdi da su sva ročišta u predmetu bila nezakonita, pristrana, protuustavna i diskriminirajuća te da su raspravna sutkinja M. B. i zapisničarka I. V. opetovano i namjerno činile kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, teškog zlostavljanja okrivljenika iz osvete i odmazde, da su protuzakonito i protuustavno osobno preuzele prekršajni progon umjesto tužitelja budući da se isti neopravdano nije pojavio ni na jednom ročištu. Imenovane da su opetovano i teško kršile procesna prava okrivljenika i sastavljale lažne zapisnike jer je sutkinja u zapisnik diktirala ono što svjedoci optužbe nisu govorili. Okrivljenik navodi da mu raspravna sutkinja nije omogućila da si pokuša pronaći branitelja, odnosno tijekom rasprave opetovano nije dozvoljavala da se sam brani niti da postavlja pitanja svjedocima kako bi dokazao svoju nedužnost, a po završetku rasprave otvoreno mu je prijetila „invalidskim kolicima“. Okrivljenik tvrdi kako još uvijek nisu pravomoćno okončani postupci pokrenuti vezano za izuzeće raspravne sutkinje i predsjednika Općinskog suda u Z.. U svojoj žalbi okrivljenik ponavlja da je on žrtva sustava i svjedok počinjenja kaznenih djela u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice zbog čega, već šest godina, ne može dobiti posao niti na jednom javnom natječaju na području Krapinsko-zagorske županije već ga se kontinuirano diskriminira po osnovi političkog i javnog djelovanja, obrazovanja i temeljnog ustavnog prava na rad, a o čemu je upoznao sve nadležne institucije. U cilju dokazivanja tih tvrdnji, okrivljenik od drugostupanjskog suda traži da u postupku izvede sve dopise koje je unatrag 6,3 godina upućivao raznim institucijama na području Krapinsko-zagorske županije ( koje okrivljenik nabraja na strani 5. žalbe) te da ispita sve svjedoke koje je poimence naveo u žalbi – str. 5. do 12. Nadalje, okrivljenik traži da se hitno, njega i njegovu obitelj zaštiti te da se službenim putem pokrene, u roku od osam dana, postupak za nadoknadu štete.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.
5. Uvidom u prvostupanjsku presudu utvrđeno je da je tijekom prvostupanjskog postupka sud ispitao okrivljenika, koji je u spis predmeta dostavio i svoju pisanu obranu, a u svojstvu svjedoka ispitao je Lj. F. H., N. M., B. L. i T. V., te je provedeno suočenje između svjedokinja Lj. F. H. i B. L. Uz navedeno, prvostupanjski je sud pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta nakon čega je donio pobijanu odluku, nalazeći nesporno utvrđenim da se okrivljenik inkriminirane zgode ponašao na način opisan u izreci pobijane prvostupanjske odluke čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega ga je proglasio krivim i kaznio novčanom kaznom.
6. Na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prekršaj čini tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Je li okrivljenik inkriminirane zgode, ponašanjem opisanim u optužnom prijedlogu, narušavao javni red i mir, prvostupanjski sud nalazi utvrđenim na temelju iskaza svjedoka Lj. F. H., N. M. i T. V., čije iskaze je prihvatio, dok s druge strane, prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika niti iskaz svjedokinje B. L. Odluka prvostupanjskog suda da na takav način ocijeni iskaze spomenutih ispitanika je u skladu sa odredbom članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Za svoju odluku je prvostupanjski sud dao argumentirano obrazloženje. Nadalje, prvostupanjski je sud također dao obrazloženje u odnosu na element javnog mjesta, kao bitnog obilježja predmetnog prekršaja. Slijedom navedenog, činjenično stanje je u konkretnom slučaju u potpunosti i točno utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio materijalno pravo proglasivši okrivljenika krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7. Uvidom u pobijanu presudu i cjelokupan spis predmeta, nije utvrđeno da bi postupanjem prvostupanjskog suda bilo povrijeđeno okrivljenikovo pravo na obranu na načine kako to okrivljenik iznosi u žalbi. U odnosu na okrivljenikove žalbene navode o tome da mu je bilo onemogućeno angažiranje branitelja, navodi se da je uvidom u spis utvrđeno kako je okrivljenik prije početka glavne rasprave (obavijest po članku 109.a Prekršajnog zakona i poziv za glavnu raspravu) bio upoznat sa svojim pravom na branitelja kao i sa mogućnošću da se rasprava ne odgodi ukoliko se okrivljenik, tek na raspravi, izjasni da želi branitelja, kao što je to okrivljenik učinio na glavnoj raspravi održanoj 17. svibnja 2022., kada sud nije odgodio raspravu zbog takvog okrivljenikovog traženja.
8. Nadalje, u odnosu na okrivljenikove tvrdnje da mu prvostupanjski sud nije dozvolio postavljanje pitanja svjedocima u cilju dokazivanja njegove nedužnosti, navodi se da je prvostupanjski sud tijekom glavne rasprave, u više navrata (17. svibnja 2022. tijekom ispitivanja svjedoka N. M.; 6. srpnja 2022. tijekom ispitivanja svjedokinje Lj. F. H.; 25. kolovoza 2022. tijekom ispitivanja svjedoka T. V.) zabranjivao pitanja koja je okrivljenik postavljao svjedocima kao i davanje odgovora na takva pitanja, smatrajući da se pitanja ne tiču predmeta raspravljanja. Tako je prvostupanjski sud primjerice zabranio pitanje okrivljenika upućeno svjedoku V. o tome je li svjedok član koje stranke i u kakvom je odnosu sa županom Krapinsko- zagorske županije. U odnosu na takve postupke prvostupanjskog suda navodi se da je odredbama Zakona o kaznenom postupku, člankom 420. stavkom 3., koje odredbe se supsidijarno primjenjuju tijekom prekršajnog postupka, propisana dužnost suda da zabrani pitanje ili odgovor na već postavljeno pitanje ako se pitanje ne odnosi na predmet.
9. Što se tiče okrivljenikovih tvrdnji o tome da su ročišta glavne rasprave bila nezakonita, pristrana, protuustavna i diskriminirajuća, kao i okrivljenikovih navoda kojima on takve svoje tvrdnje opširno obrazlaže, te okrivljenikovih tvrdnji da nije odlučeno o zahtjevima za izuzeće koje je on opetovano isticao tijekom postupka, navodi se da je uvidom u zapisnike sa glavne rasprave utvrđeno da je glavnu raspravu prvostupanjski sud vodio u skladu sa svim relevantnim odredbama Prekršajnog zakona, jednako kao što je i odlučeno o okrivljenikovim zahtjevima za izuzeća.
10. U odnosu na okrivljenikovo traženje od drugostupanjskog suda da u postupku izvede sve dopise koje je unatrag 6,3 godina upućivao raznim institucijama na području Krapinsko-zagorske županije (koje okrivljenik nabraja na strani 5. žalbe) te da ispita sve svjedoke koje je poimence naveo u žalbi – str. 5. do 12, ističe se kako je takav prijedlog okrivljenika prijedlog koji se odnosi na dokazni postupak i dokazivanje, a kakvo postupanje nije u nadležnosti ovog Suda kao drugostupanjskog suda već se dokazni postupak provodi pred nadležnim prvostupanjskim sudom. Jednako tako, ovaj Sud nema zakonske mogućnosti postupiti po prijedlogu okrivljenika za pokretanje postupka naknade štete, za koju okrivljenik tvrdi da mu je nanesena od strane određenih tijela i osoba na području Krapinsko-zagorske županije.
11. Nadalje, iako okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene zaštitne mjere, sama žalba podnesena zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, i izrečenoj zaštitnoj mjeri. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane posjećivanja prostorija Upravnih odjela i Ravnateljstva Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana, u Bračku 8, u trajanju od šest mjeseci na način da se okrivljeniku zabranjuje ulazak u navedene prostorije, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prema okrivljeniku opravdano izrekao istu zaštitnu mjeru radi objektivnog postojanja opasnosti od ponavljanja djela, s obzirom na težinu i način izvršenja prekršaja, poštujući načelo razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj Sud, držeći da su izneseni razlozi, zbog kojih je primijenjena predmetna zaštitna mjera u navedenom trajanju, konkretni i zakonski osnovani te da će se primjenom istih, otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da čini nove prekršaje.
12. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaj, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Ističe se kako je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti od 50 do 200 DEM odnosno odgovarajućeg iznosa EUR, te kazna zatvora u trajanju do 30 dana. U konkretnom slučaju okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne – novčana kazna, koja je, po ocjeni ovog Suda primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja, i svrsi kažnjavanja.
13. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka obzirom je lošeg imovinskog stanja pa bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.
Zagreb, 29. studenog 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka - za spis, okrivljenika i tužitelja.
