REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 18 Pr-286/2019-44

U I M E  R E P U B L I K E H R VATSKE

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B.T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P.K., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo, Z., zastupane po odvjetništvu u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja P.K., odvjetnika, i punomoćnice tuženice L. M., zamjenice OGDO-a, 29. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B.T. iz Z., OIB: …, koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo, Z., OIB …, na ime razlike neisplaćene otpremnine isplatiti iznos od 56.610,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju B.T. iz Z., OIB: …, naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo, Z., OIB …, trošak parničnog postupka u iznosu od 7.250,00 kn / 962,24 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka da mu je rješenjem Ministarstva, Služba za ljudske resurse, Sektor za upravljanje ljudskim resursima, KLASA: …, URBR. … od 28.7.2015. priznato pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne nplaće, isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu te mu je priznato i pravo na uvećanje otpremnine od 300,00 kn za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu u trajanju od 56 mjeseci. Rješenjem Ministarstva od 7.9.2015. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Rješenja MORH-a od 28.7.2015. Međutim, presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3648/15 od 18.5.2018. poništeno je Rješenje MORH-a od 7.9.2015. te oglašeno ništetnim Rješenje MORH-a od 28.7.2015. Postupajući po citiranoj presudi, MORH je donio novo rješenje KLASA: …, urbr. … od 16.8.2018. kojim je tužitelju priznato pravo na otpremninu u visini jedne njegove mjesečne prosječne plaće isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu te mu je priznato i pravo na uvećanje otpremnine od 300,00 kn za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu, u trajanju od 56 mjeseci.

2. Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Sektora za upravljanje ljudskim resursima od 9.5.2015. tužitelju je otkazan rad zbog poslovno uvjetovanih razloga. Istu je tužitelj zaprimio 20.7.2015. te je sukladno točki VII Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike MORH-a i OSRH-a kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 131/13) podnio pisani zahtjev za prestanak radnog odnosa prije isteka otkaznog roka (31.7.2015.) uz ostvarivanje prava na otpremninu sukladno točkama III, VI i VII navedene odluke. Naprijed navedenim odlukama uopće nije odlučeno o pravu na otpremninu iz točke III Odluke (NN 131/13), obzirom mu nije isplaćena otpremnina za staž ostvaren u državnoj službi prije stupanja u službu, odnosno radni odnos u Ministarstvu

3. Tužitelj napominje da je 14.9.1991. od strane MORH-a upućen poziv vojnicima, časnicima i civilnim osobama u JNA da napuste istu kao agresorsku vojsku i da se na području RH stave na raspolaganje nadležnim državnim tijelima, a tužitelj se 16.9.1991. javio u vojni odsjek u ulici u Z., prijavio se u evidencije Ministarstva te se stavio na raspolaganje tijelima RH. Budući vojska RH tada nije imala formirane jedinice, tužitelju, kao i drugim djelatnicima koji su se stavili na raspolaganje rečeno je kako će biti pozvani čim se ukaže potreba za kadrom te ih se uputilo na Zavod da pričekaju dok ih se ne pozove u službu.

4. Tužitelj je 18.10.1991. potpisao Ugovor u službi u Narodnoj gardi RH.

5. Zbog neplaćanja otpremnine u visini od 65% prosječne mjesečne plaće tužitelja isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, odnosno prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu radnog staža u državnoj službi prije stupanja u službu, odnosno u radni odnos u MORH-u i OSRH, tužitelj je oštećen. Slijedom navedenog, nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, tužitelj predlaže da mu tužena na ime razlike neisplaćene otpremnine (budući smatra da mu pripada prema točki III Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike MORH i OSRH), kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 131/13) isplati iznos od 56.610,99 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.8.2015. do isplate.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena navodi da je tužitelju otkazan ugovor o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 9.7.2015. te mu je radni odnos prestao s 31.7.2015. uz ostvarivanje prava na otpremninu. Visina otpremnine određena je temeljem Odluke (NN 131/13) na koju se tužitelj poziva u tužbi. Neosnovane su tvrdnje tužitelja da mu sukladno točki III citirane Odluke pripada pravo na otpremninu u visini 65% prosječne plaće isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, odnosno prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu radnog staža u državnoj službi prije stupanja u službu, odnosno radni odnos u MORH-u i OSRH-u. Naime, sam tužitelj navodi da je poslodavcu podnio pisani zahtjev za prestanak radnog odnosa prije isteka otkaznog roka, stoga je stekao pravo na otpremninu sukladno točki VII citirane Odluke koja propisuje da državnom službeniku i namješteniku u oružanim snagama, koji podnese pismeni zahtjev za prestanak službe, odnosno radnog odnosa u roku od 15 dana od dana stavljanja na raspolaganje, odnosno početka otkaznog roka, pripada pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije prestanka službe, odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u MORH-u i OSRH-u.

7. Glede tvrdnji tužitelja da mu pripada pravo na otpremninu i za radni staž prije stupanja u radni odnos u Ministarstvu, odnosno za radni staž ostvaren kod poslodavca JNA, ističe se da je komisija za državne službenike i namještenike 6.6.2006. dala

tumačenje da se radni staž ostvaren u organizacijskim jedinicama bivše JNA - odnosno radni staž ostvaren u pravnim osobama koje su obavljale uslužne i druge djelatnosti za vojsku, kao i radni staž djelatnih vojnih osoba ostvaren u MORH-u i OSRH-u ne smatra radnim stažem ostvarenim u javnim tijelima. Dopunom tumačenja od 4.7.2007. komisija ostala je kod iznesenog tumačenja uz iznimku da se radni staž državnih službenika i namještenika ostvaren u organizacijskim jedinicama bivše JNA i SSNO u vlasništvu RH smatra radnim stažem u državnim tijelima RH ukoliko su ti službenici i namještenici prilikom preuzimanja sredstava bivše JNA i SSNO u vlasništvu RH i ustanova bivše JNA u sastav OS također preuzeti te su u kontinuitetu nastavili rad kao državni službenici i namještenici u MORH-u, odnosno OSRH-u. Uvidom u evidencije radnog staža tužitelja utvrđeno je da mu je radni odnos kod poslodavca JNA prestao 16.9.1991., a radni odnos u MORH-u zasnovao je 17.10.1991., slijedom čega proizlazi da nije preuzet i nema kontinuiteta radnog odnosa između bivše JNA i MORH-a, stoga niti ne ostvaruje pravo na otpremninu iz točke III Odluke na koju se poziva.

8. Tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: zahtjev za mirno rješenje spora (str. 6-8 spisa), Odluku MORH-a od 16.8.2018. (str. 9-10 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj USl-3648/15 od 18.5.2018. (str. 11-13 spisa), rješenje MORH- a od 7.9.2015. (str. 14-15 spisa), Rješenje MORH-a KLASA: …, URBR. … od 28.7.2015. (str. 16 spisa), zahtjev za prestanak radnog odnosa od 21.7.2015. (str. 17 spisa), ugovor o službi u Zboru od 18.10.1991. (str. 18 spisa), potvrdu o podacima za tužitelja evidentiranima u matičnoj evidenciji HZMO-a (str. 36-37 spisa), karticu djelatnika (str. 45-46 spisa), tumačenje komisije od 29.10.2007. (str. 77- 78 spisa), tumačenje od 4.5.2007. (str. 79 spisa), zapisnik sa sjednice komisije od 4.10.2007. (str. 80-88 spisa), potvrdu (str. 93 spisa), odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9.7.2015. (str. 108-109 spisa), te je proveo dokaze knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo D.S.(str. 56-60 spisa) te saslušanjem svjedoka I.R. (str. 100-101 spisa) i tužitelja (str. 101 spisa).

10. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku.

11. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

12. Nije sporno da je tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka podnio nadležnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora, a navedeno je utvrđeno i uvidom u isti te nije sporno da tužena nije odgovorila na zahtjev tužitelja. Utvrđeno

je

uvidom

u

rješenje

Ministarstva,

Služba

za

ljudske resurse, Sektor za upravljanje ljudskim resursima, KLASA: …, URBR. … od 28.7.2015. da

je

istim

tužitelju

priznato

pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće, isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu

te

mu

je

priznato

i

pravo

na

uvećanje

otpremnine od 300,00 kn za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu u trajanju od 56 mjeseci. Nadalje je utvrđeno uvidom u Rješenjem Ministarstva KLASA:

…,

URBR.

…

od

7.9.2015.

da

je

odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv Rješenja MORH-a od 28.7.2015. Utvrđeno je uvidom u presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3648/15 od 18.5.2018. da je poništeno Rješenje MORH-a od 7.9.2015. te je oglašeno ništetnim Rješenje MORH-a od 28.7.2015. Iz obrazloženja citirane presude razvidno je da su naprijed navedena rješenja poništena iz razloga što je istima odlučeno o stvari o kojoj se ne može odlučivati u upravnom postupku, budući se primjenjuju opći propisi o radu. Utvrđeno je da je, postupajući po citiranoj presudi, MORH donio novo rješenje, KLASA: 121-11/18-01/248, URBR. 512M2-010302-18-2 od 16.8.2018. kojim je tužitelju priznato pravo na otpremninu u visini jedne njegove mjesečne prosječne plaće isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu te mu je priznato i pravo na uvećanje otpremnine od 300,00 kn za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu, u trajanju od 56 mjeseci.

13. Utvrđeno je uvidom u odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Sektora za upravljanje ljudskim resursima od 9.5.2015. da je tužitelju otkazan rad na neodređeno vrijeme u MORH-u zbog poslovno uvjetovanih razloga.

14. Utvrđeno je da je tužitelj istu zaprimio 20.7.2015. te je sukladno točki VII Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike MORH-a i OSRH-a, kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 131/13), podnio pisani zahtjev za prestanak radnog odnosa prije isteka otkaznog roka (31.7.2015.) uz ostvarivanje prava na otpremninu sukladno točkama III, VI i VII navedene Odluke.

15. Utvrđeno je da je tužitelj potpisao ugovor o službi u Zboru 18.10.1991., a isti ugovor prileži spisu.

16. Tužitelj navodi da se 16.9.1991. javio u vojni odsjek u Z. te se stavio na raspolaganje tijelima RH, a sve temeljem poziva Ministarstva upućenog vojnicima, časnicima i civilnim osoba u JNA da napuste istu od 14.9.1991.

17. Svjedok I.R. je naveo da se stavio na raspolaganje OSRH 1991. nakon što je dobio poziv Ministarstva te se javio u prostorije MORH u ulici, o čemu mu je tamo izdana potvrda. Pouzdano zna da se i tužitelj na isti način stavio na raspolaganje i javio se u ministarstvo. Naime, svjedok i tužitelj bili su u istoj jedinici u vojsci bivše države. Nakon što se stavio na raspolaganje, tužitelj je već imao određeno radno mjesto te je raspoređen u jedinicu u vojarni B. Upućen je u automehaničarsku radionicu na B. Od trenutka kada se stavio na raspolaganje do trenutka kada je počeo raditi u vojarni na B. prošlo je oko 3 mjeseca. U odnosu na druge djelatnike, tužiteljeva jedinica nije bila formirana u trenutku kada se stavio na raspolaganje već naknadno, pa je zato kasnije raspoređen. Svjedoku je F.R. rekao da je naknadno formirana jedinica, a on je isto bio raspoređen u tu jedinicu. Svjedoku je poznato da se tužitelj javio u N. i stavio se na raspolaganje jer mu je tužitelj to rekao i pokazao mu papir koji je dobio u N. Svjedok je, kad se stavio na raspolaganje, dobio potvrdu da se stavio na raspolaganje, a uručili su mu je u N., kada se tamo javio.

18. Tužitelj je iskazao da se javio na javni poziv koji je bio objavljen u medijima odmah nakon raketiranja tornja na M. radi stavljanja na raspolaganje OSRH. Javio se u prostorije OSRH u N. i tamo je dobio potvrdu o stavljanju na raspolaganje. Nakon toga se mjesec dana nije ništa događalo, a potom je pozvan javiti se u prostorije Ministarstva u M., gdje mu je rečeno da ode na stadion u M. radi potpisivanja ugovora o stavljanju na raspolaganje. Tamo je potpisao takav ugovor i nakon toga počeo raditi sukladno rasporedu u vojarni B. Potvrdu koja mu je izdana u N. naknadno je morao dostaviti Ministarstvu na Trg, a tamo se morao javiti da ga upišu i da mu počne ići plaća, i tamo je ostavio potvrdu. Počeo je dobivati plaću i nastavio raditi u B. Potvrdu nije kopirao i više je ne posjeduje. Javni poziv na temelju kojeg se stavio na raspolaganje čuo je preko radija. Kada se javio u N. i stavio se na raspolaganje rečeno mu je tamo da čeka dok ne dobije poziv jer još nije bila formirana jedinica u koju je trebao biti raspoređen te je upućen na Zavod, gdje se i javio. Ne sjeća se datuma kada se javio u N., ali zna da je bio ponedjeljak i da je bila 1991.

19. Iz iskaza tužitelja i svjedoka R. proizlazi da se tužitelj odazvao javnom pozivu Ministarstva od 14.9.1991. radi stavljanja na raspolaganje nadležnim državnim tijelima. Iz iskaza tužitelja i svjedoka R. proizlazi da se tužitelj javio Ministarstvu u N. te da je dobio potvrdu o tome da se javio. Međutim, tužitelj navedenu potvrdu više ne posjeduje.

20. Iz potvrde zavoda - Područni ured u B., razvidno je da je tužitelju upisan prestanak osiguranja u vojnoj pošti br. …P. V.G. 19.9.1991., te mu je upisan početak osiguranja u Ministarstvu sa 17.10.1991. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj imao prekid u radnom stažu u trajanju od oko mjesec dana.

21. Iz iskaza tužitelja i svjedoka R. proizlazi da je tužitelj, nakon što se javio u Ministarstvo u N., raspoređen na rad u vojarnu B.

22. Iz ugovora o službi u Zboru od 18.10.1991. razvidno je da se tužitelj obvezao stupiti u službu Zbora.

23. Sud ocjenjuje iskaze svjedoka R. i tužitelja kao životne i uvjerljive jer se poklapaju u bitnim činjenicama te su sukladni dokumentaciji u koju je sud izvršio uvid. Dakle, utvrđeno je da se tužitelj po javnom pozivu Ministarstva od 14.9.1991. stavio na raspolaganje tijelima Republike Hrvatske te je sukladno ugovoru u službi u Zboru od 18.10.1991. počeo raditi u Zboru, i to u vojarni B.

24. Utvrđeno je uvidom u odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9.7.2015. da je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Ministarstvu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Istom odlukom utvrđen mu je otkazni rok u trajanju od 4 mjeseca.

25. Uvidom u tužiteljev zahtjev za prestanak radnog odnosa od 21.7.2015. utvrđeno je da je tijekom otkaznog roka tužitelj podnio zahtjev za prestanak radnog odnosa te u zahtjevu navodi da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 9.7.2015. stavljen na otkazni rok od 4 mjeseca, da je odluku o otkazu zaprimimo 20.7.2015., a zahtjev za prestankom radnog odnosa podnio je 21.7.2015. u roku od 15 dana, sukladno točki VII Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike MO i OSRH kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga od 25.10.2013.

26. Razvidno je iz potvrde HZMO-a da je tužitelju prestalo osiguranje u Ministarstvu s 31.7.2015., odnosno nakon što je podnio zahtjev za prestanak radnog odnosa od 21.7.2015.

27. Odlukom o visini otpremnine za državne službenike i namještenike MO i OSRH kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 131/13) propisano je u točki I da državnom službeniku kojemu služba prestane istekom roka u kojem je bio stavljen na raspolaganje pripada pravo na otpremninu u visini 65% njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, za svaku godinu provedenu u službi u MO i OSRH. Točkom II je propisano da namješteniku kojemu prestane radni odnos zbog preustroja ili smanjenja snaga pripada pravo na otpremninu u visini 65% njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi, odnosno u radnom odnosu u MO i OS.

28. Točkom III Odluke je propisano da državnom službeniku i namješteniku pripada i otpremnina u visini 65% njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, odnosno prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu radnog staža u državnoj službi, prije stupanja na službu odnosno u radni odnos u MO i OS, a točkom IV da mu pripada otpremnina iz točaka I, II i III Odluke i za svaku godinu službe ostvarene u tom statusu u MO i OS. 29. Točkom VII Odluke je propisano da državnom službeniku i namješteniku u Oružanim snagama koji tijekom preustroja OS podnese pismeni zahtjev za prestanak službe, odnosno radnog odnosa u roku od 15 dana od dana stavljanja na raspolaganje, odnosno početka toka otkaznog roka, pripada pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka službe odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u MO i OS.

30. Iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, iz obrazloženja, razvidno je da je ukinuto radno mjesto tužitelja obzirom na promjene u organizacijskoj strukturi, a uvidom u zahtjev za prestanak radnog odnosa tužitelja od 21.7.2015. nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj isti podnio sukladno točci VII naprijed citirane Odluke te u roku propisanom u točci VII Odluke.

31. U ovoj pravnoj stvari provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku D.S. koja je navela u nalazu i mišljenju da je prema izvršenoj provjeri u Ministarstvu utvrđeno da je tužitelju isplaćena otpremnina u neto iznosu 95.608,24 kn, od kojeg iznosa isplaćene otpremnine se iznos od 16.800,00 kn odnosi na uvećanje otpremnine u iznosu o 300,00 kn za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu, u trajanju od 56 mjeseci, dok se preostali iznos od 78.808,24 kn odnosi na kontinuirani rad u MO u ukupno uračunatom trajanju od 28 godina,

mjeseci i 23 dana.

32. Vještak je izračunala otpremninu koja bi tužitelju pripala sukladno točci III Odluke, dakle za državne službenike i namještenike MO i OSRH kojima prestaje služba zbog preustroja ili smanjenja snaga, prema visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu radnog staža u državnoj službi prije stupanja na službu odnosno u radni odnos u MO i OS te razlika iznosi 56.610,90 kn na temelju prosječne bruto plaće, odnosno 42.653,62 kn na temelju izračunate prosječne neto plaće.

33. Na nalaz i mišljenje vještaka parnične stranke nisu imale primjedaba. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan jer je dan u skladu s pravilima struke, a vještak je izračun izvršila na temelju dokumentacija koja prileži spisu, a u skladu sa zadatkom koji je dobila od suda.

34.

komisija od 29.10.2007. zauzela je stajalište da se radni staž ostvaren u organizacijskim jedinicama bivše JNA, odnosno radni staž ostvaren u pravnim osobama koje su obavljale uslužne i druge djelatnosti za vojsku ne smatra radnim stažem ostvarenim u državnim tijelima. Iznimno, takav radni staž se smatra radnim stažem ostvarenim u državnim tijelima ukoliko su ti državni službenici i namještenici prilikom preuzimanja sredstava JNA u vlasništvo Republike Hrvatske također preuzeti te su u kontinuitetu nastavili rad kao državni službenici i namještenici u Ministarstvu odnosno u Oružanim (tumačenje komisije prileži spisu, str. 85 - zapisnik za sjednice komisije od 4.7.2007.)

35. Iz odredbe čl. 103. KU-a (NN 92/2004) razvidno je da su se ugovorne strane tog KU-a dužne pridržavati danog tumačenja. Navedeno tumačenje predstavlja dopunu ranijeg tumačenja komisije od 6.6.2006. te ima obvezujući karakter, a odnosi se na čl. 45. KU-a (NN 92/04).

36. U ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj imao prekid u radnom stažu u razdoblju od 20.9.1991. do 18.10.1991. te nije preuzet zajedno s preuzimanjem sredstava JNA, odnosno SSNO u vlasništvo RH, odnosno nije u kontinuitetu nastavio radni odnos u Ministarstvu, odnosno OS RH slijedom čega ni na temelju naprijed navedenog tumačenja odnosno dopune istog po kojoj se radni staž državnih službenika i namještenika ostvaren

u

organizacijskim

jedinicama

u

JNA

i

SSNO

smatra radnim stažem u državnim tijelima RH ukoliko su ti službenici i namještenici prilikom preuzimanja sredstava JNA odnosno SSNO u vlasništvo RH također preuzeti ne ostvaruje pravo da mu se pri izračunu otpremnine prizna u radni staž i vrijeme provedeno na radu odnosno u službi u bivšoj JNA.

37. Tužitelj je imao prekid u radu, odnosno nije u kontinuitetu nastavio radni odnos u Ministarstvu te na navedeno ne utječe činjenica utvrđena u ovom postupku da se tužitelj nakon javnog poziva Ministarstva stavio na raspolaganje tijelima Republike Hrvatske na način da se javio u Ministarstvo u Z. Naime, tužitelj je zasnovao radni odnos u Ministarstvu na temelju ugovora o službi u Zboru od 18.10.1991. a ne kada se javio u Ministarstvo

u

N.

na

temelju

poziva

Ministarstva.

38. U ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelju prestao radni odnos na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu zbog preustroja, utvrđeno je da je sukladno čl. VII. Odluke (N 131/13) tužitelj u roku koji je propisan podnio zahtjev za prestankom radnog odnosa, odnosno tijekom otkaznog roka, stoga ima pravo na otpremninu prema čl. VII. Odluke, koja se odnosi upravo na tu situaciju, a tužena je odlukama od 28.7.2015. i 7.9.2015. priznala pravo na otpremninu sukladno točki VII Odluke, kao i u skladu s točkom VI odluke (vezano za isplatu svote od 300,00 kn za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu, u trajanju od 56 mjeseci), pri čemu se napominje da je na temelju provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja utvrđeno da je tužena tužitelju isplatila otpremninu prema čl. VI i VII Odluke.

39. Tužitelj nema pravo na izračun otpremnine sukladno članku III Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike MO i OSRH kojima službe prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga, odnosno da mu se pri izračunu otpremnine uzme u obzir i radni staž ostvaren u JNA, obzirom je nesporno imao prekid u radnom stažu, odnosno od prestanka rada u bivšoj JNA i početka rada u MORH-u te nesporno nije preuzet prilikom preuzimanja sredstava bivše JNA u vlasništvo RH, stoga je neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate razlike otpremnine, a koju je izračunala vještak u nalazu i mišljenju.

40. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženoj zastupanoj po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu odmjeren je parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), i to za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova OT (Tbr 8/1), pristup na ročište 2.7.2019. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 3.10.2019. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 10.9.2020. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak zaprimljen na sudu 16.10.2020. 25 bodova OT (tbr.8/3), pristup na ročište 5.10.2021. 100 bodova OT (tbr.9/1), pristup na ročište 4.4.2022. 100 bodova OT (tbr. 9/1) i pristup na ročište 10.10.2022. 100 bodova OT (tbr. 9/1) - dakle ukupno 725 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 7.250,00 kn / 962,24 eura.

42. Tuženoj u parnični trošak nije priznat sastav podneska od 17.10.2019. jer ne prileži spisu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. studenog 2022.

Sudac:

Dario Partl, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od osam dana, računajući od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici po OGDO

_________________________ fiksni tečaj

konverzije 7,53450