Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Jž-2425/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. T., zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11) odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko- goranske, II. Policijske postaje Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od dana 18. rujna 2019., broj: 22. Pp J-2787/2019, na sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. Policijske postaje Rijeka, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se okrivljeni M. T. za djelo prekršaja za koje je oslobođen po prvostupanjskom sudu, oslobađa po zakonskom osnovu iz članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18).
II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba ovlaštenog tužitelja postala je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 39.a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj, odnosno da bi nesporno bio upoznat s činjenicom da je zaštitna mjera na snazi, pogotovo jer u samom činjeničnom opisu nije navedeno do kada do kada bi je trebalo primjenjivati.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kada je prihvatio obranu kojom okrivljenik izbjegava odgovornost u dijelu iskaza u kojem navodi da je smatrao da više nema obvezu javljanja u postaju. Ističe da navedena zaštitna mjera podrazumijeva da je dužan osobno pristupiti u prostorije policijske postaje, a uvaži li se i činjenica da je izjavio da se javio telefonom, očito je da je smatrao da treba postupati po mjeri koju je prekršio jer nije rekao gdje će boraviti niti je zatečen na adresi prebivališta, predlažući da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da se odluka preinači i okrivljenika kazni za prekršaj.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj Sud je utvrdio da djelo, na način kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.
5. Naime, okrivljeniku je optužnim aktom stavljen na teret prekršaja iz članka 39.a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, počinjenog na način da se dana 4. svibnja 2019. nije javio u nadležnu policijsku postaju dva sata prije održavanja utakmice NK Istra - HNK Rijeka koja se održavala navedenog dana s početkom u 19 sati, a što je bio dužan na temelju pravomoćne odluke kojom mu je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanje športskim natjecanjima – svim nogometnim utakmicama HNK Rijeka i Hrvatske nogometne reprezentacije na području RH s obvezom javljanja u policijsku postaju.
U činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu i pobijanoj presudi jest navedeno da je navedena zaštitna mjera izrečena pravomoćnom odlukom, no nije navedeno u kojem razdoblju je zaštitna mjera bila na snazi, pa da bi se moglo utvrditi je li u vrijeme okrivljenikova postupanja doista došlo do kršenja zaštitne mjere. Dakle, u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude nedostaje upravo taj konstitutivni element, a samo navođenje da je zaštitna mjera izrečena pravomoćnom presudom nije dovoljno za postojanje bića prekršaja. Naime, svaka zaštitna mjera se izriče na određeno vrijeme, te nakon isteka vremena na koje je izrečena prestaje proizvoditi pravne učinke, pa činjenica da odluka kojom je izrečena jest pravomoćna, ne uključuje u sebi nedvojbeno činjenicu da je zaštitna mjera na snazi.
U konkretnom slučaju je izostalo navođenje tog odlučnog elementa (vremena važenja zaštitne mjere), pa je ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona.
6. Radi pravilne primjene zakona napominje se da se sve prekršajne sankcije i mjere izrečene odlukom suda (odnosno odlukom tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak) izvršavaju tek nakon pravomoćnosti istih. Međutim pravilo da se izrečene zaštitne mjere izvršavaju nakon pravomoćnosti ne podrazumijeva da u času pravomoćnosti presude počinje teći njihovo izvršavanje, već su se stekli zakonski uvjeti da se pristupi postupku njihova izvršavanja. Pravomoćnost presude je samo jedan od preduvjeta za izvršavanje zaštitne mjere, a stvar je postupka njezina izvršavanja kada će početi teći izvršenje pravomoćno izrečene zaštitne mjere. Kada sud nije sam nadležan izvršavati odluku, dostavlja je za to nadležnom tijelu nakon što je ista postala izvršna. Tijelo nadležno za izvršavanje zaštitne mjere tada prema svojim pravilima započinje postupak izvršavanja i određuje kada je započelo njezino izvršavanje (jedina iznimka od tog pravila koju propisuje Prekršajni zakon ona iz članka 58. stavak 2. navedenog Zakona koja se odnosi na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom.
Konkretno, prilikom izvršavanja zaštitnih mjera zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima koje su u nadležnosti policije, sud pisani primjerak odluke s klauzulom njezine pravomoćnosti dostavlja nadležnoj policijskoj upravi sa zahtjevom da provede postupak izvršavanja zaštitne mjere. Policijska postaja poduzima potrebne mjere za to i određuje početak izvršavanja zaštitne mjere i o tome obavještava sud. Dakle, pogrešno je u nepravomoćnim odlukama, kod izricanja zaštitne mjere navesti da zaštitna mjera teče od dana pravomoćnosti presude. Pravilno postupanje suda kod izricanja zaštitnih mjera u presudama je samo da izrekne vrstu zaštitne mjere i vrijeme na koje se izriče.
Kad će se ona početi izvršavati stvar je postupka izvršavanja, ali je stoga nužno u činjeničnom opisu za prekršaj nepostupanja po izrečenoj zaštitnoj mjeri navesti razdoblje u kojem je ona na snazi.
7. Prvostupanjski sud imao je sve uvjete da po primitku optužnog prijedloga, prethodno ispitujući istog sukladno članku 161. Prekršajnog zakona, odmah na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.
No, prvostupanjski sud nije postupio na opisani način, već je po provedenom dokaznom postupku u kojem nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo prekršaja za koje se optužuje, donio presudu kojom se isti oslobađa od optužbe po zakonskom osnovu iz članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona (kada nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje).
Stoga je ovaj drugostupanjski sud preinačio po službenoj dužnosti pobijanu presudu, na način da se okrivljenik oslobađa od optužbe na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona (kada djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj).
8. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. studenog 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
