Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Pn-83/2018-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. L., J. S. 31/1, V. T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku P. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. d.o.o., Z. P. 6, 42242 R., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD P. i dr. d.o.o., V., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. d.d., Z., C. 6, OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD O., P. & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 25. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te odsutnosti punomoćnika umješača, dana 28. studenoga 2022. kao dana donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku V. d.o.o., Z. P. 6, R., OIB..., da tužitelju I. L., J. S. 31/1, V. T., OIB: ... - s naslova naknade neimovinske štete isplati iznos od 8.500,00 kn[1] /1128,14 EUR (slovima: osam tisuća petsto kuna/ tisuću sto dvadeset eura i četrnaest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. 3. 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

- s naslova naknade imovinske štete-troškova prijevoza isplati iznos od 1.247,00 kn[2] /165,51 EUR (slovima: tisuću dvjesto četrdeset sedam kuna/ sto šezdeset pet eura i pedeset jedan cent) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a koja kamata od 12.6.2015. do 31.7.2015. teče po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena kako slijedi:

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.6.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.6.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.8.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2.9.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.9.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.9.2015.

- 7,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.9.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2.10.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.10.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.10.2015.

- 3,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.10.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.11.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2015.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8.1.2016.

- 5,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8.1.2016.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.2.2016.

- 88,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.3.2016. sve to u roku od 15 dana.

- s naslova naknade imovinske štete-troškova liječničkih pregleda i lijekova isplati iznos od 481,54 kn[3] /63,91 EUR (slovima: četiristo osamdeset jedna kuna i pedeset četiri lipe/šezdeset tri eura i devedeset jedan cent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a koja kamata od 12.6.2015. do 31.7.2015. teče po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena kako slijedi:

- 133,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.6.2015.

- 10,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.6.2015

- 10,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.6.2015.

- 25,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.6.2015.

- 25,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.6.2015.

- 62,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.6.2015.

- 62,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.6.2015.

- 32,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.8.2015.

- 32,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.9.2015.

- 32,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.10.2015.

- 29,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.1.2016.

- 25,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.2.2016. sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku V. d.o.o., Z. P. 6, R., OIB ..., da tužitelju I. L., J. S. 31/1, V. T., OIB: ..., naknadi parnične troškove u iznosu od 18.788,48 kn[4] /2.360,94 EUR (slovima: osamnaest tisuća sedamsto osamdeset osam kuna i četrdeset osam lipa/dvije tisuće tristo šezdeset EUR i devedeset četiri centa), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 3.125,00 kn/[5] 414,76 EUR odbija.

III. Zahtjevi tuženika V. d.o.o., Z. P. 6, R., OIB ... i umješača na strani tuženika H.-O. d.d., Z., C. 6, OIB: ... za naknadu parničnog troška odbijaju se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je 12. lipnja 2015. oko 16,20 sati u autobusu tuženika autopoduzeća V. d.o.o. koji je prometovao na relaciji Zagreb – Varaždin, tužitelju kao putniku u vozilu, pao je na glavu poklopac zračnog otvora te ga tom prigodom ozlijedio, a ta nezgoda se dogodila u autobusu koji je prevozio djelatnike Ministarstva financija na posao i s posla. U predmetnoj nesreći zadobio snažan udarac u glavu s posljedičnim potresom mozga, radi čega je pretrpio jake fizičke boli, duševne boli zbog umanjenja opće životne i radne sposobnosti, te mu je također određeno vrijeme trebala tuđa pomoć i njega. Tužitelj je ujedno kao posljedice nezgode bio na bolovanju od 15. lipnja 2015. do 4. ožujka 2016. godine. Slijedom navedenog tužitelj na ime nematerijalne i materijalne štete radi povrede prava osobnosti potražuje iznos od ukupno 22.000,00 kn i to za pretrpljene fizičke boli 8.000,00 kn, za pretrpljeni strah 5.000,00 kn, za pretrpljene duševne boli radi smanjenja opće životne i radne sposobnosti 8.000,00 te za tuđu pomoć i njegu 1.000,00 kn. Tužitelj je u svezi pregleda i liječenja ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi imao dodatne materijalne troškove pregleda i lijekova u iznosu od 481,54 kn koji iznos također potražuje od tuženika sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj živi na adresi u V. T., J. S. 31 te je na specijalističke pregled morao putovati osobnim automobilom u Županijsku bolnicu u Čakovcu, radi čega je imao dodatne troškove putovanja i parkirnih karti. Udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja i bolnice iznosi 31,32 km, za koji put je tužitelj imao troškove goriva u prosječnom iznosu od 35,60 kn (17,80x2), te dodatne troškove radi upotrebe privatnog vozila u iznosu od 2,00 kn/km, odnosno 125,28 kn (62,64x2), odnosno sveukupno 160,88 kn po putovanju, pa stoga na ime troškova putovanja i troškova parkiranja potražuje sveukupno 2.267,32 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj se tuženiku obratio u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete od 9. ožujka 2018., koji je tuženik zaprimio 13. ožujka 2018., ali se tuženik se po navedenom zahtjevu tužitelja nije očitovao. Slijedom navedenog tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da sud usvoji u njoj postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kako u osnovi tako i u visini. Predlaže da u ovaj spor kao umješač na strani tuženika stupili oko osiguranja od kao osiguravatelj tuženika. Ne osporava da je tužitelj bio putnik u autobusu, a niti to da je u tijeku vožnje došlo do pomicanja poklopca plastičnog otvora za ventilaciju te dozvoljava mogućnost da je u vožnji zbog djelovanja sila prilikom promjene smjera autobusa došlo do kontakta tog dijela autobusa i tijela tužitelja. Osporava da je tužitelj pri tome zadobio značajnije ozljede o kojima govori u tužbi. Riječ je o plastičnom poklopcu zračnog otvora dimenzija 30 × 35 cm zanemarive mase zbog čega pri kontaktu s njim tužitelj uopće nije mogao zadobiti tjelesnu ozljedu, a nikako nije mogao biti ozlijeđen u toj mjeri kako se to navodi u tužbi. Iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj u događaju od 12. lipnja 2015. zadobio tjelesne ozljede uz sudsko – medicinskom smislu, pa stoga tuženik osporava osnovanost i visinu zahtjeva za naknadom neimovinske štete jer se ne radi o ozljeđivanju koje bi imalo za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja opravdava dosudu pravične novčane naknade prema članku 1100. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj tom zgodom nije zadobio snažan udarac u glavu s posljedičnim potresom mozga kako to navodi u tužbi, jer su poklopci zračnih otvora koji se nalaze unutar putničke kabine autobusa izrađene od plastike, lagani su i malih dimenzija, pa nije moguće da bi udarac takvog poklopca u glavu putnika u autobusu mogao prouzročiti potres mozga ili bilo kakvu drugu ozbiljniju ozljedu. Stoga tuženik osporava postojanje uzročno – posljedične veze između navodnog štetnog događaja i zdravstvenih tegoba koje tužitelj opisuje u tužbi. O medicinskoj dokumentaciji tužitelja nisu navedeni objektivni znakovi osnovom kojih bi se objektivno postavila i potvrdila dijagnoza potresa mozga. Dijagnoza stanja nakon štetnog događaja navedena je isključivo temeljem iskaza tužitelja o subjektivnim tegobama, a istovremeno nisu zabilježeni nikakvi objektivni znaci te ozljede. U svakom slučaju ovakav upitom potres mozga definitivno nije mogao ostaviti bilo kakve trajne posljedice, a što tuženik argumentirao i izvodom iz stručne literature u vezi objektivizacije potresa mozga i pretpostavkama koje moraju biti ispunjene da bi se uopće moglo govoriti o eventualnim posljedicama te dijagnoze. Osporavaju se navodi tužitelja da bi uslijed navodnog štetnog događaja trpio fizičke boli, strah i duševne boli kako tvrdi u tužbi, a nije mu bila potrebna niti tuđa pomoć i njega. Osporava i da bi tužiteljevo bolovanje u vremenu od 15. lipnja 2015. do 4. ožujka 2016. bilo posljedica navodnog štetnog događaja. Životno je neuvjerljivo da bi eventualni pad plastičnog poklopca ventilacije tužitelju na glavu mogao rezultirati tako teškim zdravstvenim stanjem zbog kojeg on ne bi bio radno sposoban periodu od gotovo godinu dana. Tužitelj uz tužbu priložio veći broj povijesti bolesti i druge liječničke dokumentacije koju sadržajno uopće nije moguće dovesti u vezi s navodnim štetnim događajem, na primjer potvrdu u očnim i tehničkim pomagalima od 6. veljače 2016. Predlaže da se prije određivanja i provođenja vještačenja od izabranog liječnika opće prakse tužitelja pribavi cjelokupni osobni zdravstveni karton primarne zdravstvene zaštite kao i da su tužitelja obveže da u spis dostavi izvornike cjelokupne zdravstvene dokumentacije kojom raspolaže. Osporava i da bi tužitelj imao novčane izdatke u vezi liječničkih pregleda lijekova te da su ti izdaci u uzročno-posljedičnoj vezi s navodnim štetnim događajem. Osporava i da bi tužiteljeva eventualna putovanja na specijalističke preglede u županijsku bolnicu Čakovec bila u uzročno-posljedičnoj vezi s navodnim štetnim događajem, a u vezi s tim napominje da bi tužitelj kao osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje imao pravo na naknadu takvih troškova od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti pa nema osnova da to potražuje od tuženika. Nadalje tužitelj tvrdi da živi na adresi J. S. 31/1 te da je na specijalističke preglede putovao u Čakovec koji je preko 50 km udaljen od njegova mjesta prebivališta. U vezi s tim se ukazuje da se na pojedinoj medicinskoj dokumentaciji kao tužiteljeva adresa navodi Š., Z. 13, a izabrana liječnica opće medicine tužitelja bila je L. H. iz Č., slijedom čega se opravdano dovodi u pitanje tužiteljeva tvrdnja o putovanjima na liječničke preglede. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti te da mu se naloži nadoknaditi tuženiku parnični trošak.

3. Tužitelj se u podnesku od 28. rujna 2018. protivi prijedlogu tuženika da u parnicu stupi HOK osiguranje d.d. kao umješač na strani tuženika jer polica osiguranja od auto odgovornosti ne pokriva štetu koja je predmet ovog postupka budući da je predmet ovog spora šteta koja proizlazi iz odgovornosti prijevoznika za sigurnost putnika za takvu štetu tuženik nema sklopljenu policu osiguranja odgovornosti tužitelja, nije ju dostavio u spis, pa stoga HOK osiguranje d.d. nema nikakav pravni interes za miješanje u ovom predmetu. Ukazuje nam odredbe članka 697. stav 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojima prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, s ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti iz čega proizlazi da tuženik odgovara tužitelju za štetu po principu objektivne odgovornosti od koje se može osloboditi samo zakonom propisanim slučajevima, a tuženik u tom smislu ne daje nikakve dokaze, pa njegovo osporavanje odgovornosti očito neosnovano. Ozljede tužitelja objektivno su prikazane u medicinskoj dokumentaciji, a tužitelje u tužbi između ostalih dokaza predložio i provođenje – dokazan medicinski mi financijskim vještačenjem pa stoga osporava navode tuženika u pogledu nedostatka u uzročnoj vezi visine štete. Napominje da poklopac čiju fotografiju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu nije poklopac koji je pao tužitelju na glavu. Radi se o namjernog zbunjivanja suda te tužitelj u prijedlogu dostavlja fotografiju spornog poklopca.

4. Sud je rješenjem od 19. kolovoza 2019. odbio sudjelovanje H. – osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika, a potom je Županijski sud u Zagrebu u povodu žalbi tuženika i predloženog umješača svojim Rješenjem poslovni broj: 67 Gž- 4404/193 od 3. studenoga 2020. uvažio njihove žalbe te dopustio sudjelovanje H. osiguranja kao umješača na strani tuženika, nakon čega je isti stupio u parnicu te je kao umješač na strani tuženika poduzimao radnje u postupku.

5. Umješač H.-osiguranje d.d. u podnesku od 11. ožujka 2022. navodi da ostaje kod svih navoda i dokaznih prijedloga istaknutih u dosadašnjem tijeku postupka te predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška umješaču zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6.Tužitelj je nakon provedenog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev s Nalazom vještaka tako što po osnovu neimovinske štete potražuje iznos od 8.500,00 kuna, a na ročištu održanom 20. travnja 2022. izmijenio ga je i u pogledu iznosa koji potražuje po osnovu naknade materijalne štete, i to u dijelu koji se odnosi na troškove prijevoza tako što iste potražuje od mjesta svog prebivališta u J. S. do Opće bolnice u Varaždinu, pa po tom osnovu potražuje manji iznos od 1.247,00 kn. O tom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud i odlučivao. Time je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za ukupno 14.520,00 kn. Umješač na strani tuženika u podnescima od 24. veljače 2022. i 10. svibnja 2022. navodi da je tužba time djelomično povučena, da se tome protivi te potražuje naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva. Sud smatra da je riječ o preinaci, a ne povlačenju dijela tužbe, budući da je smanjenje tužbenog zahtjeva uslijedilo tijekom postupka radi usklađivanja sa Nalazom vještaka te da se tuženik, pa tako ni umješač na njegovoj strani tome ne mogu protiviti, jer je do smanjenja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja, koje predstavlja osnov za određivanje visine štete, radi usklađivanja sa rezultatom provedenog vještačenja, pa za takvo preinačenje tužbe po stavu ovog suda vrijedi pravilo o preinaci tužbe iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku prema kojem iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, u kom slučaju pristanak tuženika nije potreban. Napominje se da se izmijenjena odredba čl. 190. st. 2 ZPP-a primjenjuje i na postupke započete prije nego je ta izmjena stupila na snagu. U vezi s tim se nadalje napominje da se tuženik nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, slijedom čega po stavu ovog suda takvo protivljenje njegovog umješača nema pravni učinak, jer je u suprotnosti sa radnjama tuženika koji je stranka u postupku. Umješač nije stranka već je osoba koja ima određeni pravni interes da stranka kojoj se pridružio uspije u sporu, a njegove parnične radnje imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti sa radnjama stranke. Pravni interes umješača H. osiguranje d.d. na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari proizlazi iz činjenice da za štetni događaj u kojem je tužitelj zadobio povredu postoji mogućnost regresnog zahtjeva tuženika protiv umješača. Međutim, imajući u vidu da umješač nije stranka u postupku i da slijedi sudbinu stranke kojoj se pridružio to činjenica da se umješač protivio smanjenju tužbenog zahtjeva s obzirom na to da se tuženik tome nije protivio, može biti relevantna samo u eventualno podnesenoj regresnoj tužbi.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave u spisu predmeta: Potvrda PU varaždinske od 9. rujna 2015. na stranici 8 spisa, izjava o okolnostima prilikom ozljede na radnom mjestu od 15. lipnja 2015. na stranici 9 spisa, izjava D. C. od 16. lipnja 2015. na stranici 10 spisa, izjava o okolnosti prilikom ozljede na radnom mjestu od 16. lipnja 2015. na stranici 10 spisa, rješenje Ministarstva financija od 27. veljače 2014. na stranici 11 spisa, medicinska dokumentacija tužitelja na stranicama 12-19 spisa, potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na stranicama 20-25 spisa, račun na stranici 26 spisa, potvrda o kupnji parkirne karte na stranici 26 spisa, račun ljekarne Čakovec i parkirna karta te račun za učešće Županijske bolnice Čakovec na stranici 27 spisa, račun ljekarne Skupnjak, računi za učešće Županijske bolnice Čakovec na stranici 28 spisa, uplatnice sudjelovanja osigurane osobe u primarnoj zdravstvenoj zaštiti od 17.5. i 15.6.2015., računi ljekarne Čakovec na stranicama 29 spisa, račun za učešće i parkirne karte na stranici 30 spisa, parkirne karte na stranici 31-33 spisa, račun za učešće i parkirna karta na stranici 34 spisa, iznos kilometara na stranicama 35-36 spisa, zahtjev za naknadu štete od 9. ožujka 2018. na stranicama 37-38 spisa, polica osiguranja od nezgode na stranicama 44-48 spisa, razgledavaju se fotografije na stranicama 49-50 spisa, tekst o traumatskim oštećenjima mozga na stranicama 51- 53 spisa, obavijest HOK osiguranja od 23. ožujka 2018. na stranici 55 spisa, potvrda o prijavi boravišta na stranici 60 spisa, uvjerenje o boravištu na stranici 61 spisa, sudska praksa na stranicama 77-78 spisa, dopis Carinske uprave od 22. kolovoza 2019. na stranici 84 spisa, Ugovor o javnoj nabavi usluge prijevoza djelatnika za potrebe carinske uprave na stranicama 85-87 spisa, razgledavaju se fotografije na stranicama 108-110 spisa, orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete na stranicama 111-114 spisa, izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. na stranicama 115-116 spisa, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. svibnja 2019. na stranici 124 spisa, dodatak odluke o određivanju rada od kuće na stranici 126 spisa, liječnika potvrda na stranici 127 spisa, rješenje Županijske bolnice Čakovec od 10. ožujka 2021. na stranici 128 spisa , razgledane su fotografije na stranici 56 spisa, te iste fotografije u boji na stranici 59 spisa, saslušani su svjedoci I. Š., R. P., Z. B., K. Š. i N. P., saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje opće kirurgije, ortopedije i traumatologije dr. M. H. te su pročitani Nalaz i mišljenje vještaka na stranicama 149- 152 spisa, Dopuna Nalaza i mišljenja vještaka od 16. veljače 2022. na stranici 165 spisa te njegova Dopuna nalaza po pitanju pretrpljenog straha od 22. srpnja 2022. na str. 205 spisa.

8. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 i 80/22- dalje ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja i to onaj konačni postavljen u podnesku od 3. veljače 2022. i na ročištu održanom 20. travnja 2022.

osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale mu u štetnom događaju od 12. lipnja 2015. kad mu je kao putniku u autobusu tuženika na glavu pao poklopac zračnog odvoda te ga pri tom ozlijedio. Stoga za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima o naknadi imovinske i neimovinske štete („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza i 78/15). Prema čl. 1045. tog zakona tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri tome se predmnijeva obična nepažnja, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema čl.1046. tog zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 697. tog zakona koji sadrži odredbe o odgovornost prijevoznika za sigurnost putnika, prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Prema čl.1063. tog zakona za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a šrema čl. 1064. za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema čl. 1067. toga zakona vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a oslobađa se odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj 12. lipnja 2015. bio putnik u autobusu tuženika koji je prometovao na relaciji Zagreb-Varaždin te da je tijekom vožnje došlo do pomicanja plastičnog poklopca za ventilaciju zračnog odvoda.

11. Sporno je da li je plastični poklopac za ventilaciju zračnog odvoda prilikom pomicanja otpao sa stropa autobusa, pao na glavu tužitelja te mu prouzročio povredu kako to tužitelj navodi u tužbi, a ako je da li je povreda bila takve naravi da bi tužitelj po tom osnovu mogao od tuženika tražiti naknadu neimovinske štete. Sporna je i visina

štete s obzirom na to da tuženik pored toga što tvrdi da štete nije niti bilo ili da je riječ o neznatnoj šteti za koju po njemu nema osnova za dosuđivanje naknade štete a tužiteljeve zahtjeve za naknadu nematerijalne štete, osim u pogledu osnove, osporava i u pogledu visine.

12. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije koju je tužitelj priložio u spis predmeta da je tužitelj 17. lipnja 2015. Policijskoj postaji u Varaždinu prijavio nastanak predmetnog štetnog događaja, o čemu mu je izdana potvrda od 9. rujna 2015., da je to prijavio, odnosno dao izjavu o tom događaju i svom poslodavcu, Područnom carinskom uredu Zagreb, da su izjave o tome neposredno nakon štetnog događaj dale D. C. i K. Š. kojima potvrđuju da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaj bio putnik u autobusu tuženika te da je zadobio ozljedu uslijed ispadanja poklopca krovnog otvora autobusa, da se tužitelj zbog povrede zadobivene u tom štetnom događaju liječio u Općoj bolnici u Varaždinu i Županijskoj bolnici u Čakovcu, da je bio na bolovanju, da su mu nastali određeni troškovi zbog odlaska na specijalističke preglede, da tuženiku 9. ožujka 2018. zbog toga podnio zahtjev za naknadu štete da je tuženik taj njegov odštetni zahtjev primio 13. ožujka 2018.

- razgledavanjem fotografija na str. 59. spisa koji dio autobusa je tijekom vožnje tužitelju pao na glavu i kako je izgleda tužitelj nakon toga. U vezi s tim se napominje da predmet prikazan na fotografijama priloženima po tuženiku na str. 49. i 50. spisa nije predmet koji je tužitelju pao na glavu, budući da iz ostalih provedenih dokaza proizlazi da je riječ o drugom predmetu, odnosno o predmetu prikazanom na fotografijama priloženima po tužitelju koje je snimio svjedok R. P. neposredno nakon događaja.

- saslušanjem svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio putnik u autobusu tuženika koji je prometovao na relaciji Zagreb Varaždin, da je sjedio u prednjem dijelu autobusa na sjedalu s lijeve strane, a do njega je s desne strane na sjedalu s druge strane prolaza sjedila svjedokinja K. Š., da se u jednom času poklopac za zrak s gornjeg dijela autobusa odlomio i otpao te pao tužitelju na čelo, dok je svjedokinju K. Š. lagano okrznuo po ramenu, da se tužitelj držao za glavu i žalio se da ga boli, prema iskazu svjedokinje Z. B. zajaukao je, držao se za glavu i bio sav blijed, a prema iskazu svjedoka N. P. imao je ranu na glavi, crvenilo te mu se kroz kožu malo probijala krv, da je tužitelju tom zgodom na glavu pao poklopac prikazan na fotografiji na stranici 59 spisa predanoj po tužitelju uz tužbu koju je snimio svjedok R. P. neposredno nakon događaja, a ne poklopac prikazan na fotografiji na stranicama 49. i 50. spisa koju je tuženik priložio uz odgovor na tužbu, da se tužitelj zbog tog događaja loše osjećao, da još uvijek imam posljedice od toga, da svaki puta kad se vozi autobusom kojim mora putovati prisjeti tog neugodnog događaja te da se ovaj neugodan događaj odražava i na obavljanje poslova radnog mjesta inspektora kad upravlja službenim vozilom tako što osjeća nelagodu tijekom vožnje.

13. Nakon pomne analize iskaza svjedoka i tužitelja koji su događaj opisali detaljno, suglasno i uvjerljivo, sud ih je prihvatio kao vjerodostojne te zaključio da se događaj odvijao kao što su ga opisali.

14. Na temelju Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i dopuna tog nalaza sud je utvrdio da postoji uzročna veza između štetnog događaja i dijela nastale štete čiju naknadu tužitelj potražuje, da smetnje sluha i vida nisu posljedica povrede koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, da je tužitelj trpio bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 7 dana, da je trpio duševne boli, što je razvidno iz nalaza psihijatra i psihologa pa postoji povreda duševnog integriteta i to akutna reakcija na stres, privremeni funkcionalni deficita od 3% u trajanju od tri dana, poremećaja prilagodbe, privremeni funkcionalni deficit od 5% u trajanju od 5 dana, elementi PTSPfunkcionalni deficit od 10% u trajanju od 4 mjeseca, odnosno od prestanka poremećaja prilagodbe do završetka liječenja po psihijatru, da je tužitelj trpio određeni strah, ali je to obuhvaćeno vještačenjem akutne reakcije na stres, poremećaje prilagodbe kao i elemenata PTSP-a, da nije bilo potrebe za pružanjem tuđe pomoći s obzirom na narav povrede, da su troškovi pregleda i liječenje tužitelja od 481,54 kuna koji se odnose na plaćene participacije za preglede i lijekove bili opravdani, da tužitelj nije mogao dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb u mjestu njegovog boravišta pa je bilo nužno obavljanje dijagnostičkih postupaka i specijalističkih pregleda jedino u bolnici, a s obzirom na to budući da mu je prebivalište u mjestu J. S., liječenje je mogao provoditi u Općoj bolnici Varaždin koja je bliža njegovom mjestu boravka u predmetnom razdoblju.

15. Tuženik u podnesku od 9. studenoga 2021. navodi da nema posebnih primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, obzirom da isti u svojoj biti potvrđuje dosad iznesene tuženikove tvrdnje kako predmetni štetni događaj, sve i da se dogodio na način na koji to opisuje tužitelj, nije mogao izazvati štetne posljedice koje tužitelj istome pripisuje. Smatra da se iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka može zaključiti kako je i tužiteljev zahtjev za isplatu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti s koje osnove tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 22.000,00 kuna u cijelosti neosnovan, jer vještak u nalazu navodi da kod tužitelja nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti, koja povreda prava osobnosti bi, u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, opravdala isplatu novčane naknade. Ističe i kako je člankom 1100. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da će sud prilikom određivanja visine pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zaključno navodi da je potpuno izvjesno kako se u konkretnim okolnostima, ako je do iste uopće i došlo, radilo o izrazito blagoj povredi prava osobnosti koja sasvim sigurno ne opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete. Umješač na strani tuženika također nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ali kao i tuženik smatra da iz njega proizlazi kako je umješač s pravom osporavao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, jer nisu utvrđene trajne posljedice radi ozljeđivanja u prometnoj nezgodi, te nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti, već samo privremenog funkcionalnog deficita i to u vremenskom razdoblju od najviše 4 mjeseca. S obzirom na to očito je kako je tužitelj postavio previsok tužbeni zahtjev, neusklađen sa zadobivenim ozljedama i ostalim okolnostima. Ističe i da smanjenje životne aktivnosti mora biti trajno ili dužeg trajanja ( npr. godinu dana), jačeg intenziteta i ako posebne okolnosti to opravdavaju da bi se dosudila novčana naknada, što ovdje nije slučaj. Tužitelj je stručni prvostupnik kriminalistike koji je u vrijeme nezgode bio u dobi od 38 godina. Radilo se o banalnoj nezgodi, te se i većina medicinske dokumentacije odnosi na liječenje navodnog PTSP-a, a za koju dijagnozu nema jasnih elemenata prema rezultatima psihološkog ispitivanja ( postoje izbjegavajuća ponašanja i povećana pobudljivost) što i ne mora nužno biti posljedica štetnog događaja.

16. Tužitelj se o Nalazu i mišljenju vještaka očitovao u podnesku od 3. veljače 2022. u kojem navodi da je vještak potvrdio postojanje uzročne veze između štetnog događaja i dijela nastale štete čiju naknadu tužitelj potražuje kao i to da uvidom u zdravstveni karton nije naišao na tragove ranije utvrđenih bolesti ili povreda koje bi imale implikacija na njegov nalaz. U tom dijelu prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, dok je među strankama ostala sporna samo visina. U tom smislu su tuženik i umješač neosnovano osporavali tužbeni zahtjev u cijelosti te su mogli i morali tužitelju isplatiti barem nesporni dio štete, što do sada nisu učinili te je tužitelj bio prisiljen zatražiti zaštitu u sudskom postupku. Tužitelj prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i u dijelu u kojem je vještak vještačio težinu povreda koje je pretrpio tužitelj. Tako je vještak utvrdio kako je tužitelj kao posljedice predmetne nezgode pretrpio fizičke bolove slabijeg intenziteta trajanju od 7 dana. Tužitelj je također pretrpio duševne boli, došlo je do povrede duševnog integriteta tužitelja kao akutna reakcija na stres (privremeni funkcionalni deficit 3% u trajanju do 3 dana), poremećaj prilagodbe (privremeni funkcionalni deficit 5% u trajanju do mjesec dana) i elementi PTSP-a (privremeni funkcionalni deficit od 10% u trajanju od prestanka poremećaja prilagodbe do završetka liječenja po psihijatru) u trajanju od četiri mjeseca. Stoga je u tom dijelu specificirao tužbeni zahtjev tako što potražuje za pretrpljene fizičke boli 1.000,00 kn, a za pretrpljene duševne boli radi smanjenja opće životne i radne sposobnosti, povreda duševnog integriteta 7.500,00 kn, ukupno 8.500,00 kn. U pogledu opravdanosti troškova pregleda, liječenja i putovanja vještak nije u cijelosti postupio po nalogu suda, te je nalaz i mišljenje vještaka potrebno dopuniti. Naime, vještak se ograničio samo na utvrđivanje opravdanosti troškova putovanja, ali ne i troškova pregleda i liječenja, za što je tužitelj u spis dostavio račune za preglede i lijekove u sveukupnom iznosu od 481,54 kn koje je sam platio. Vještak se nije očitovao jesu li navedeni troškovi pregleda i lijekovi bili opravdani, te jesu li u uzročnoj vezi s predmetnom nezgodom, radi čega je potrebno dopuniti nalaz i mišljenje. Vještak se u nalazu nije očitovao o opravdanost troškova putovanja. Tužitelj je u vrijeme liječenja živio na adresi u V. T., J. S. 31, liječio se u Županijskoj bolnici u Čakovcu, a Opća bolnica Varaždin je u tom trenutku bila bliža njegovom mjestu boravaka (nekih 7 km). Tužitelj je međutim cijeli život bio upućen na grad Čakovec, u njemu se nalazi njegov liječnik opće prakse te je tužitelju iz niza razloga bilo brže, lakše i praktičnije određene preglede obaviti u manjem mjestu Čakovec umjesto da je putovao u Varaždin s kojim nema nikakve veze. Osim toga, čak i da se tužitelj liječio u Varaždinu, on bi opet morao putovati do bolnice, a razlika u kilometraži je neznatna. Naime, udaljenost od mjesta boravišta tužitelja do Županijske bolnice u Čakovcu iznosi cca 32 km, a do Opće bolnice u Varaždinu cca 25 km. Prema tome, za predmet spora je bitna činjenica da je tužitelj radi liječenja morao putovati izvan mjesta svog boravišta,

17. U povodu po tuženiku istaknutih primjedbi vještak je u podnesku od 16. veljače 2022. dopunio svoj nalaz tako što se očitovao da su troškovi pregleda i liječenja tužitelja od 481,54 kn, koji se odnose na iznose participacija za preglede i lijekove nastali tijekom liječenja povrede nastale u predmetnom događaju opravdani te da tužitelj nije moglo dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb u mjestu njegovog boravišta, pa je bilo nužno obavljanje specijalističkih pregleda odnosno dijagnostičkih postupaka koji se mogu osigurati jedino u bolnici, a s obzirom na njegovo prijavljeno boravište mogao je te preglede dijagnostičku obradu obaviti u najbližoj bolnici koja je opremljena za izvođenje istih, a to je Opća bolnica Varaždin.

18. Sud je Nalaz vještaka nakon što ga je dopunio u povodu po tužitelju istaknutih primjedbi te u povodu zahtjeva suda, da se dodatno očituje o pretrpljenom strahu, na koje tuženik i umješač na njegovoj strani nisu imali primjedbi, a iz kojeg proizlazi da je tužitelj zbog štetnog događaja koji je prouzročio tuženik imao štetne posljedice u vidu imovinske i neimovinske štete nastale mu zbog pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha te privremenog umanjenja životne aktivnosti zbog povreda duševnog integriteta, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

19. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio povredu, da mu je zbog toga nastala imovinska i neimovinska šteta te da je za štetu odgovoran tuženik, jer je šteta posljedica pada poklopca za zračnu ventilaciju sa stropa autobusa tuženika tijekom vožnje, a to nije bio plastični poklopac zračnog otvora dimenzija 30 × 35 cm zanemarive mase kao što tuženik navodi u odgovoru na tužbi, već veći i očito teži poklopac prikazan na fotografiji na stranici 59 spisa predanoj po tužitelju uz tužbu koju je snimio svjedok R. P. neposredno nakon događaja koji je tužitelju nanio povredu, ranu na čelu, prikazanu na jednoj od fotografija na stranici 59. spisa a za takvu štetu tuženik prema gore citiranim propisima odgovara po načelu objektivne odgovornosti, budući da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću. Protivno stavu tuženika sud ne smatra da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik zadobio neznatnu povredu, odnosno d da je riječ o izrazito blagoj povredi prava osobnosti koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, jer iz provedenih dokaza, iskaza svjedoka, fotografije na kojoj je povreda prikazana, a posebno nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj zadobio ranu na glavi zbog koje se prema iskazima svjedoka žalio na bolove i loše osjećao, a prema nalazu vještaka ta je povreda okvalificirana kao natučenje i potres mozga zbog koje je tužitelj neko vrijeme osjećao fizičke bolove i trpio privremeno smanjenje svojih fizičkih aktivnosti u vidu akutne reakcije na stres, što je privremeni funkcionalni deficit od 3% u trajanju od tri dana, poremećaja prilagodbe, što je privremeni funkcionalni deficit od 5% u trajanju od 5 dana i elemenata PTSP, što je funkcionalni deficit od 10% u trajanju od 4 mjeseca, odnosno od prestanka poremećaja prilagodbe do završetka liječenja po psihijatru. Takva povreda zbog koje zbog koje je tužitelj doživio šok, neko vrijeme osjećao fizičke bolove, koja se odrazila i na njegovo psihičko zdravlje na način da je su mu životne aktivnosti privremeno bile smanjene, nedvojbeno predstavlja povredu prava osobnosti koja opravdava dosudu pravične novčane naknade.

20. Tužitelj je s osnova pretrpljene materijalne štete konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio iznos od 1.755,54 kuna, od čega se 481,54 kuna odnosi na troškove pregleda i liječenja, a 1.247,00 kuna na troškove prijevoza nastale zbog odlaska na specijalističke preglede. Ti troškovi su prema Nalazu vještaka opravdani, jer je tužitelj plaćao participacije za preglede i lijekove u liječenju povrede nastale u predmetnom štetnom događaju te odlazio na specijalističke liječničke preglede u bolnicu, jer ih nije mogao obaviti u mjestu svog boravišta, ali vještak smatra da ih je mogao obaviti u najbližoj mu Općoj bolnici u Varaždinu. S obzirom na to da je tužitelj specijalističke preglede prema nalazu vještaka mogao obaviti i u Općoj bolnici u Varaždinu, tužitelj je i u tom dijelu na ročištu održanom 2. lipnja 2022. smanjio svoj tužbeni zahtjev tako što je zatražio naknadu troškova prijevoza do Opće bolnice u Varaždinu, što ukupno iznosi 1.247,00 kuna, od čega se 1.232,00 kuna odnosi na korištenje osobnog vozila na udaljenosti od 22 kilometra od mjesta svog boravišta do bolnice u Varaždinu i natrag, a 15,00 kuna na parkirne karte, a prethodno je tražio naknadu troškova prijevoza do Županijske bolnice u Čakovcu zbog čega je traženi iznos po tom osnovu bio veći. Smatra da mu za trošak prijevoza osobnim vozilom treba priznati 2,00 kune po prijeđenom kilometru, pa tako izračunati trošak iznosi 1.232,00 kuna. Tuženik se o tom dijelu tužiteljevog zahtjeva očitovao na tom ročištu, tako što je naveo da i dalje osporava u cijelosti potraživanje tužitelja, međutim ukoliko bi sud odlučio usvojiti zahtjev tužitelja u odnosu na naknadu putnog troška između boravišta tužitelja i Opće bolnice Varaždin, ne osporava visinu od 88,00 kuna po izvršenom putovanju. Umješač na strani tuženika se protivio i smanjenju tužbenog zahtjeva i u tom dijelu, što sud ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe već njezinom preinakom za koju pristanak tuženika nije potreban te je stava da protivljenje umješača nema pravni učinak jer je u suprotnosti sa radnjama tuženika koji se tome nije protivi, a kao što je već prethodno obrazloženo. Iz istih razloga nije od značaja niti to što umješač u podnesku od 10. svibnja 2022. i nadalje osporava visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na troškove prijevoza iako to tuženik nije osporio, već je naveo da ako sud usvoji tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu putnog troška između boravišta tužitelja i Opće bolnice Varaždin ne osporava visinu od 88,00 kuna po izvršenom putovanju.

21. Sud smatra da tužitelj ima pravo na naknadu troškova pregleda i liječenja, jer je prema Nalazu vještaka svojim novčanim sredstvima sudjelovao u tim troškovima te da ima pravo i na naknadu putnih troškova kako je to zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Tužitelj naime prema nalazu vještaka nije mogao dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb u mjestu svog boravišta već je zbog toga morao odlaziti na dijagnostičke postupke i specijalističke preglede u bolnicu, a u tu svrhu je prema svom iskazu koristio osobno vozilo i imao je trošak parkiranja. Tuženik je glede toga osporio osnov, ali ne i visinu tužbenog zahtjeva iz onog konačno postavljenog. Točno je da prema čl. 36. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 80/13, 137/13, 15/18, 98/19, 26/21 i 46/22.) osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a tužitelj je takav osiguranik, imaju pravo na naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, ali prema čl. 62. st. 2. tog zakona pravo na takvu naknadu imaju samo ako su radi korištenja zdravstvene zaštite upućeni u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse ili ugovornom isporučitelju pomagala u mjesto koje je udaljeno 50 i više kilometara od mjesta svog prebivališta, odnosno boravišta jer odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, sukladno svom zdravstvenom stanju ne mogu ostvariti u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse s ugovorenom djelatnošću za tu vrstu zdravstvene zaštite ili kod bližeg ugovornog isporučitelja pomagala. S obzirom na to da da je boravište tužitelja od Opće bolnice u Varaždinu udaljeno 11 kilometara, tužitelj prema citiranim propisima naknadu putnih troškova nije mogao ostvariti od

Zavoda za zdravstveno osiguranje, pa je stoga osnovano potražuje od tuženika. Napominje se da kad bi je i ostvario Zavod bi od tuženika zahtijevao povrat tih troškova, jer je prema čl. 136. tog Zakona Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe, što je ovdje tuženik. Dakle tužiteljev zahtjeva za naknadu putnih troškova za koje je tužitelj dokazao da su mu nastali je osnovan, pa i zahtjev za naknadu troškova parkiranja od 15,00 kuna, iako vozilo nije parkirao u Varaždinu, već u Čakovcu, jer se i Varaždinu naplaćuje parkiranje u blizine opće bolnice u Varaždinu i to u većim iznosima nego u Čakovcu, što je opće poznato.

22. Tužitelj je s osnova povrede prava osobnosti konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 8.500,00 kn i to po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova 1.000,00 kn, a po osnovu pretrpljene duševne boli radi smanjenja opće životne i radne sposobnosti te povrede duševnog integriteta 7.500,00 kuna.

23. Pravo na naknadu neimovinske štete određuje se sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, kao i u slučaju kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

24. Sud je s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, ocjenjujući karakter, lokalitet, vrstu zadobivene povrede kao i okolnosti u kojima je nastala (riječ je o natučenju glave s hematomom na čelu lijevu i potresu mozga), posljedice iste (došlo je do privremenog smanjenja životne aktivnosti u vidu akutne reakcije na stres, što predstavlja privremeni funkcionalni deficit od 3% u trajanju od tri dana, poremećaja prilagodbe, što predstavlja privremeni funkcionalni deficit od 5% u trajanju od 5 dana i elemenata PTSP-a, što predstavlja funkcionalni deficit od 10% u trajanju od 4 mjeseca, životnu dob tužitelja, njegove profesionalne aktivnosti koje su povezane sa učestalim korištenjem sredstava javnog prijevoza radi dolaska na posao i odlaska s posla i službenog vozila tijekom obavljanja poslova svog radnog mjesta na što se predmetni štetni događaj odražava u negativnom smislu, kao i trajanje i jačinu bolova prema nalazu i mišljenju vještaka, a temelju odredbe čl. 1.100 st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, uzevši u obzir i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete ocijenio da bi pravična novčana naknada iznosila 8.500,00 kuna. Napominje se da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su- IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske, koje se primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete. Sud je tužitelju za pretrpljene fizičke bolove dosudio zatraženu novčanu naknadu od 1.000,00 kuna iako bi prema novim Orijentacijskim kriterijima ta naknadna iznosila 490,00 kuna( 70,0 kn x 7 dana trajanja bolova slabog intenziteta, jer ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a u ovom slučaju je to okolnost da je tužitelj nakon što mu je ukazana liječnička pomoć neposredno nakon štetnog događaja u daljnjem tijeku liječenja u više navrata morao odlaziti na specijalističke liječničke preglede. S obzirom na to da je tužitelj pored toga trpio i duševne bolova zbog privremenog ograničenja u životnim aktivnostima, a kako to proizlazi iz Nalaza vještaka dosuđena mu je i zatražena novčana naknada i po tom osnovu u iznosu od 7.500,00 kuna budući da je smanjenje životne aktivnosti u vidu akutne reakcija na stres trajalo od 3% trajalo tri dana, u vidu poremećaja prilagodbe, od 5% je trajalo 5 dana, te u vidu elemenata PTSP-a od 10% je trajalo 4 mjeseca, odnosno od prestanka poremećaja prilagodbe do završetka liječenja po psihijatru, a prema novim Orijentacijskim kriterijima se za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti do 25% dosuđuje novčana naknada od 7.500,00 kuna za svakih 10%, pa s obzirom na to da su elementi PTSP-a kod tužitelja bili prisutni duže vrijeme, a pored toga je njegova života aktivnost kraće vrijeme u manjem opsegu bila smanjena i zbog akutne reakcije na stres i poremećaja prilagodbe.

25. Napominje da dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

26. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate se temeljem čl. 3. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15) određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Prema čl. 215. tog zakona zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Dakle zatezna kamata za materijalnu štetu teče od slijedećeg dana od dana dospijeća pojedine novčane tražbine po tom osnovu, a koje su dospjele kako je to navedeno u tužbi onoga dana kad je tužitelju nasrao pojedini materijalni trošak. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je odštetni zahtjev u ovom slučaju podnesen 13. ožujka 2018., zatezna kamata na tražbinu s osnova neimovinske štete teče od 14. ožujka 2018.

27. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je tijekom postupka nakon provedenog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev sa iznosa od 24.748,86 kuna na iznos od 10.228,58 kuna, dakle konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu tog iznosa, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova. Kako je parnicu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev prema kojem se ocjenjuje uspjeh u parnici u cijelosti izgubio tuženik, tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju nastale mu troškove postupka u cijelosti, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe na temelju Tbr.8/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14., 118/14. i 107/15. i 37/22; u daljnjem tekstu Tarifa) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak sastava četiri obrazložena podnesaka podnesena tijekom postupka na temelju Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7. t. 1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn za svaki od tih podnesaka (ukupno 4.000,00 kuna), trošak dva ostala podneska podnesena tijekom postupka od 250,00 kuna na temelju Tbr. 8. toč. 3. Tarife (ukupno 500,00 kuna), trošak zastupanja na ročištima održanima 1. 10. 2018., 31.5.2021., 7.7.2021., 20.4.2022., 2.6.2022. i 25.10.2022. na temelju Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. t. 1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište, trošak zastupanja na ročištu održanom 15.3.2021. od 500,00 kuna na temelju Tbr 9.t0č.2. Tarife, sve uvećao za PDV od 25% na temelju Tbr. 42 Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu od 598,48 kuna, trošak sudske pristojbe na presudu od 400,00 kuna, trošak vještačenja od 2.500,00 kuna te putne troškove tri svjedoka od 290,00 kuna, što u ukupnosti daje dosuđeni trošak u iznosu od 18.788,48 kuna. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer njegov punomoćnik na to ročište nije pristupio.

28. S obzirom na to da je tuženik izgubio parnicu, zahtjevi za naknadu parničnih troškova tuženika i umješača na njegovoj strani su odbijeni kao neosnovani. U Varaždinu 28. studenoga 2022.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužitelju po punomoćniku P. Š., odvjetniku u Z.

2/ Tuženiku po punomoćnicima po punomoćnicima, odvjetnicima u O. P. i dr. d.o.o.,

V.,

3/ Umješaču na strani tuženika po punomoćnicima, odvjetnicima u O. O., P. & partneri d.o.o.