Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 20 P-321/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB … , po sutkinji toga suda L. K., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice B. Č., OIB … , iz V., V., 2. tužiteljice L. Č., OIB, iz P., P. i 3. tužiteljice K. Č., OIB …, iz V., Z. i V. M., protiv tužene M. P., OIB …, iz Z., L., zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda T. J. i V. J., iz V., radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 2. studenog 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka te objave presude dana 28. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ O. se tužbeni zahtjev tužiteljica B. Č., OIB …, iz V., V. br. 19, L. Č., OIB …, iz P., P. i K. Č., OIB …, iz V., Z. i V. M. da se utvrdi da je tužena M. P., OIB …., iz Z., L., kao zakonska nasljednica iza pokojnog T. Č. iz V., OIB …, iz V., S. V. , namirena u svom nužnom dijelu kao i da se naloži tuženoj da tužiteljicama naknadi troškove ovog postupka, kao neosnovan.

I./ Nalaže se tužiteljicama da na ime troškova ovog postupka isplate solidarno tuženoj iznos od 13.750,00 kn (trinaest tisuća sedamsto pedeset kuna)/1.824,93 eur[1] (tisuću osamsto dvadeset četiri eura i devedeset tri centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su podnijele ovome sudu tužbu protiv tužene radi utvrđenja da je ista namirena u svom nužnom dijelu kao zakonska nasljednica iza pok. T. Č.. U. tužbi navode da su rješenjem ovoga suda br. O-… od 4. svibnja 2018. potvrđenog rješenjem Ž. suda u P. br. Gž-… od 22. ožujka 2019., a koje su rješenje putem punomoćnika primile dana 9. travnja 2019. upućene da u roku od 30 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrenu parnicu protiv ovdje tužene radi utvrđenja da je ista namirena u svom nužnom dijelu. Tužiteljice tvrde da je tužena namirena u svom nužnom dijelu, a što proizlazi i iz same oporuke pok. T. Č. jer je isti, a koji je inače suprug 1. tužiteljice te otac 2. i 3. tužiteljice kao i tužene za svog života tuženoj kupio nekoliko nekretnina, a kupnjom kojih je prema mišljenju tužiteljica tužena i namirena u svom nužnom dijelu. Također se navodi da je tek jedna nekretnina kupljena na ime tužene dok su dvije kupljene na ime majke J. P. jer je tužena u vrijeme njihove kupnje bila maloljetna budući je rođena 24. lipnja 1981. Podatke o tim nekretninama su tužiteljice pronašle tek nakon smrti pok. T. Č. skrivene među njegovim dokumentima jer za njegovog života nisu imale saznanje o kupnji navedenih nekretnina jer je pok. T. Č. od njih to skrivao. Smatraju da je doista upravo pok. T. Č. kupio te nekretnine jer inače ne bi bilo razloga da se ta dokumentacija nalazi kod njega. Također navode da bez obzira što su dvije nekretnine kupljene na ime majke tužene J. P. je jasno da su iste kupljene upravo za njegovu vanbračnu kći ovdje tuženu jer nisu postojali nikakvi razlozi da se nekretnine kupuju za J. P.. Tako je pok. T. P. na ime M. P. i njezine majke kupio 1984. stan u O. i za koji je platio kupoprodajnu cijenu od 1.929.913,00 tadašnjih dinara, a nakon toga je također na ime majke tužene prema pretpostavkama tužiteljica 1998. za neutvrđeni iznos kupio i stan u D. u naselju M., a saznanja o tome ima D. M. prijatelj pok. T. Č. i kojemu je poznato da je taj stan kupio upravo za M. P.. Konačno pok. T. Č. je kupio na ime majke tužene i 1999. stan u Z. iako je i taj stan kupljen na ime majke. Isti je u vlasništvu upravo tužene. Tužiteljice doduše ne posjeduju nikakav dokaz da je doista T. Č. platio navedeni stan, ali je to logično jer je imao određenu dokumentaciju vezanu za taj stan. Obzirom na navedeno tužiteljice smatraju da je tužena u cijelosti namirena u svom nužnom dijelu na ostavinskoj imovini pok. T. Č.. te su stoga i podnijele ovu tužbu tražeći da se isto utvrdi ovom presudom te da se ujedno tuženu obveže na naknadu troškova tužiteljicama.

2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu da bi ista bila namirena u svom nužnom dijelu kako to stoji i u oporuci. Naime pok. T. Č. je bio odvjetnik majke tužene te bake tužene R. P., a s majkom je bio i u višegodišnjoj vanbračnoj vezi. Obzirom da je za iste i obavljao određene poslove kao odvjetnik tako je kod sebe imao i dokumentaciju koja se spominje u tužbi jer je davao pravne savjete. Međutim svojim novcima nije ništa kupio za tuženu, a niti za njezinu majku Jasenku i za to uopće ne postoje dokazi. Sama vanbračna veza između T. Č. i J. P. je trajala od srpnja 1976. do 31. prosinca 1983. i u kojoj vezi je rođena ovdje tužena dana 24. lipnja 1981., a i nakon tog datuma su T. Č. i J. P. održavali kontakte i to pretežno telefonske jer su imali i zajedničko dijete. Ujedno se kod ovoga suda vodio i postupak radi priznavanja očinstva tužene što je utvrđeno presudom ovog suda br. P-… od 20. srpnja 1987. Sam stan u O. je kupljen 1984. tj. prije utvrđenja očinstva pa tužena nije niti mogla biti tada namirena u svom nužnom dijelu, a predugovor za kupnju tog stana je sklopljen dana 23. prosinca 1983., a ugovor dana 23. travnja 1984. Kupoprodajnu cijenu je doista platio T. Č., ali ne svojim novcem već novcem majke tužene koja je i financirala tu kupnju uz pomoć svog brata M. P.. Naime J. P. je od 1977. do 1982. radila u B. gdje je zarađivala iznadprosječna primanja, a kako je radila u inozemstvu slala je i pok. T. Č. punomoći temeljem kojih je nastupao u njezino ime pa i u pogledu novca. Za kupnju stana u O. je majci tužene J. P. dio novca pozajmio i njezin brat M. P. koji od 1972. radi u N.. Zbog te pozajmice su J. P. i M. P. sačinili sporazum dana 30. kolovoza 2012., a iz kojeg proizlazi da se J. P. odrekla svog nužnog dijela iza svog pok. oca J. P. dok joj je M. P. na ime njezinog nužnog dijela oprostio dugovanja u vezi sa kupnjom stana u O. 1984. i M. 1986. Taj sporazum je zaključen prije smrti pok. T. Č. te tužena tvrdi da je ustvari novac koji je uplaćivao pok. T. Č. na ime kupnje ustvari bio novac J. P. odnosno njezinog brata. Isto tako tužena navodi da je i stan u M. kupljen temeljem ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 8. prosinca 1986. i taj stan je također platila J. P., a ne pok. T. Č.. Taj stan je i kupljen jer se J. P. 1986. zaposlila u D.. Novac za taj stan je također J. P. imala i od prodaje stana u O., a financijski joj je pomogao i brat M. P. na čiju je deviznu štednu knjižicu bila opunomoćena majka M. i J. P., R. P. koja je podizala novac i predavala ga J.. Ujedno je i J. P. za kupnju tog stana uzela i kredit u D. banci. Stoga su i netočne tvrdnje da je upravo T. Č. kupio navedene stanove jer je njegovo očinstvo utvrđeno tek u srpnju 1987. Stoga tužena i osporava da bi o navedenom imao ikakva saznanja M. D.. Isto tako je osporeno i da bi T. Č. kupio stan u Z. jer je taj stan kupljen od strane majke tužene i to u vrijeme kada je T. Č. bio u višegodišnjem braku sa 1. tužiteljicom i kada J. P. više nije niti imala kontakta sa T. Č.. Z. taj stan je J. P. također uzela kredit s kojim je financirala tu kupnju kao i novcem svoje police životnog osiguranja i konačno novcem koji joj je dao njezin tadašnji partner A. L.. Nejasno je zašto se uopće sada spominje da bi pok. T. Č. kupio stan u Z. koji je kupljen 1998., a sama oporuka je sačinjena 1988. i u istoj T. Č. govori da bi tužena bila namirena u svom nužnom dijelu. Obzirom na to tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu te je i predložila da se tužbeni zahtjev tužiteljica odbije kao neosnovan i da se tužiteljice obveže na naknadu troškova ovog postupka tuženoj.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka saslušao prije svega 1. i 3. tužiteljicu, zatim tuženu u svrhu dokazivanja, nadalje svjedoke M. D., J. P., M. P. i J. V., a izvršio je i uvid u dokumentaciju s listova 7-23 spisa, a koja je dostavljena uz tužbu, nadalje je izvršio uvid u dokumentaciju s listova 31-49 spisa, a koja je dostavljena uz odgovor na tužbu, u dokumentaciju sa listova 70-72 spisa dostavljena od strane tužene, u dokumentaciju P. banke sa listova 109-110 spisa, O. banke sa lista 111 spisa, P. banke sa listova 116-117 spisa, O. banke sa lista 118 spisa, te je pročitao dopis O. banke sa lista 126 spisa, te je izvršio uvid u ostavinski predmet br. O-….

4. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to temeljem odredbe iz čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti neosnovan.

5. Iz provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno:

- da je 1. tužiteljica supruga, a 2. i 3. tužiteljica te tužena kćeri sada pok. T. Č. time da tužena nije rođena u braku pok. T. Č. i 1. tužiteljice nego u vanbračnoj vezi pok. T. Č. i J. P., a slijedom čega njih četiri su ujedno zakonske nasljednice pok. T. Č.,

- da je pok. T. Č. sačinio oporuku 3. veljače 1988. (list 15 predmeta br. O-…) kojom je raspolagao cjelokupnom svojom imovinom na način da je istu ostavio tužiteljicama na jednake dijelove dok je tuženu isključio navodeći da je ista namirena iz svog nužnog dijela kupnjom stana u O. i isplatom 1/8 dijela kuće u V.,

- da su tužiteljice priznale oporuku kao pravno valjanu, dok je tužena osporila tu oporuku i to sadržaj u dijelu da bi ona bila namirena u svom nužnom dijelu,

- da je tužena osporila da bi kuća koja se nalazi u P. bila bračna stečevina te da bi u istoj imala suvlasničko pravo u ½ dijela ovdje 1. tužiteljica tako da bi tek ½ dijela ulazila u ostavinsku imovinu,

- da je rješenjem O. suda u V. br. 1 O-… od 4. svibnja 2018. prekinut taj ostavinski postupak te su ovdje tužiteljice upućene na pokretanje parničnog postupka protiv ovdje tužene radi utvrđenja da je ista namirena u svom nužnom dijelu, a to u roku od 30 dana te još posebno 1. tužiteljica da u istom roku pokrene protiv ovdje tužene parnični postupak radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. T. Č. ne ulazi ½ dijela čkbr. …, upisana u zk. ul. … k.o. P.,

- da je prethodno rješenje potvrđeno rješenjem Ž. suda u P. br. Gž-… od 22. ožujka 2019., a koje rješenje je punom. tužiteljica primio dana 9. travnja 2019., a 1. tužiteljica dana 10. travnja 2019. time da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 7. svibnja 2019., a što znači da je tužba podnijeta u roku kako je to naloženo naprijed citiranim rješenjem,

- da je 1. tužiteljica pokrenula kod O. suda u P. predmet pod br. P Ob-…, a radi utvrđenja da ½ dijela čkbr. … k.o. P. predstavlja bračnu stečevinu ovdje 1. tužiteljice i pok. T. Č. svakog u ½ dijela i koji tužbeni zahtjev je pok. T. Č. priznao, ali je prije donošenja odluke postupak prekinut zbog smrti pok. T. Č., tuženika u tom predmetu.

6. Sporno je između stranaka da li je pok. T. Č. doista kupio predmetne stanove za tuženu te da li je tužena time i namirena u svom nužnom dijelu. No u svakom slučaju prije svega je spor između stranaka da li su ti stanovi kupljeni od strane pok. T. Č..

7. Iz provedenih dokaza sud je prije svega utvrdio da je doista pok. T. Č. bio u vanbračnoj vezi s majkom tužene J. P. više godina te je u toj vezi i rođena ovdje tužena što je i nesporno između stranaka obzirom na postojanje presude iz predmeta ovoga suda br. P-… u koji predmet sud nije izvršio uvid, ali je ta činjenica nesporna između stranaka. Nadalje je sud utvrdio da je pok. T. Č. praktično po završetku veze sa majkom tužene zaključio brak sa ovdje 1. tužiteljicom, a u kojem braku su rođene ovdje 2. i 3. tužiteljice i to 1984. i 1985. Isto tako iz provedenih dokaza, a to naročito dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu sud je utvrdio da je dana 23. travnja 1984. zaključen ugovor o izgradnji kojim je zamijenjen ugovor od 23. prosinca 1983., a prema kojem ugovoru su ovdje tužena te P. J. kupile stan u O. na lokaciji V. V. R. time da iz tog ugovora proizlazi da je dio novčanog iznosa plaćen za kupnju stana do zaključno 16. siječnja 1984. dok je preostalo platiti još 50%, a to do 10. svibnja 1984., a da iz uplatnica koje se nalaze na listovima 11-12 spisa je utvrđeno da je sada pok. T. Č. platio u četiri navrata određene iznose za kupnju tog stana, a to na ime P. J. s tim da se iz uplatnice sa lista 12 ne vidi koji iznos je plaćen, dok su same uplatnice plaćene dana 25. siječnja 1984., zatim 15. svibnja 1984., 28. lipnja 1984. i 3. srpnja 1984. Prema iskazu tužene i svjedokinje J. P. sud je utvrdio da je navedeni stan prodan, a što proizlazi i iz ugovora od 31. siječnja 1987. (listovi 41-43 spisa) i to po J. P. trećoj osobi s tim da iz navedenog ugovora je vidljivo da se kao prodavateljica nigdje ne spominje ovdje tužena što znači da je ustvari navedeni uknjižen u zemljišne knjige isključivo na ime svjedokinje J. P.. Isto tako iz predmetnog ugovora jasno proizlazi da se ovaj stan prodaje iz razloga što je prodavateljica (J. P.) u međuvremenu kupila drugi stan u D. zbog prijelaza na rad u D.. Inače stan u D. pak je kupljen temeljem ugovora o udruživanju sredstava između P. J. i tadašnje zajedničke samoupravne zajednice za stambenu oblast i komunalne djelatnosti na području O. D. (listovi 35-38 spisa) te je na njezino ime i uknjižen u zemljišne knjige za k.o. O. u zk. ul. 279 (list 13 spisa). Konačno se navodi da je sud utvrdio da je svjedokinja J. P. 9. studenog 1999. zaključila i ugovor o međusobnim imovinskim pravima i obvezama sa zadrugom M. iz Z., a za kupnju stana u Z. u L. ulici i iz kojeg ugovora je vidljivo da je cijeli iznos za kupnju stana i plaćen dana 10. studenog 1998. (listovi 15-21 spisa) time da iz zk. izvatka sa lista 22 spisa proizlazi da je kao vlasnica navedenog stana upisana ovdje tužena.

8. Iz prethodno navedenih dokaza odnosno dokumentacije sud je utvrdio da se tek jedan može povezati sa plaćanjem i bilo kakvim doprinosom sada pok. T. Č., a to je stan u O.. Međutim imajući u vidu da je pok. T. Č. nedvojbeno zastupao majku tužene te baku tužene R. P. dok je majka tužene radila u inozemstvu ostaje i dalje sporno da li su uplate koje je nedvojbeno vršio pok. T. Č. vršene njegovim novcem ili novcem majke i bake tužene. Iz provedenih dokaza, a to naročito iskaza 1. tužiteljice te svjedokinje J. P., ali i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu sud je zaključio da iz navedenih dokaza ne proizlazi da bi doista pok. T. Č. kupio za tuženu stan u O. i to bez obzira što je tako navedeno u oporuci pok. ostavitelja od 3. veljače 1988. Naime iz iskaza svjedokinje P. sud je utvrdio da je ista u vrijeme rođenja tužene radila nekoliko godina u B. te se doselila u H. tek negdje krajem 1982. i to u O. gdje je radila u tvornici S. i iz početka bila podstanar zajedno s tuženom, a tek potom krajem 1983. i zaključila predugovor za kupnju stana u O. i u travnju 1984. i konačni ugovor. Činjenica jest da iz uplatnica koje se nalaze u spisu na listovima 11-12 spisa nedvojbeno proizlazi da je uplate za kupnju tog stana vršio pok. T. Č. na ime P. J., dakle majke tužene, ali kako je već prethodno rečeno ne može se utvrditi kojim novcima su vršene te uplate. To iz razloga što je pok. T. Č. u to vrijeme vodio određene pravne poslove za ime J. P. te njezine majke R. P., a iz iskaza 1. tužiteljice pak je sud utvrdio da je u to vrijeme vršena prodaja kuće u V., N. r., a koja je inače bila vlasništvo obitelji P.. Također u istom iskazu se navodi da je temeljem te prodaje pok. T. Č. dobio i veću svotu novaca koja je iskorištena i predana J. P. za tuženu. No bez obzira na to po mišljenju suda ukoliko se radilo o prodaji kuće koja je bila u vlasništvu obitelji P. tada su novci od prodaje i pripadali toj obitelji, a pok. T. Č. tek naknada za njegove usluge. Imajući u vidu da je J. P. potpisivala punomoći temeljem kojih ju je pok. T. Č. zastupao u R. H. dok je ona stanovala u B. (list 32 spisa) očito je da je T. Č. vodio više poslova u kojima je zastupao J. P. u R. H. dok je ona radila u A.. Svjedokinja P. u svojem iskazu decidirano navodi o svojem odnosu sa pok. T. Č. i o uplatama svojih primanja iz A. na račun u R. H. s tim da je sud u cijelosti prihvatio kao istinit njezin dio iskaza u kojem navodi da je ona imala dobra primanja. N. opće je poznato da je u to vrijeme iz ovih krajeva na rad u inozemstvo i to posebno u R. N. i R. A. odlazio veći broj stanovnika i to sve radi bolje zarade pa je sud mišljenja da je svjedokinja P. svakako imala dobra primanja u A. te je i mogla odvajati za štednju koju je naravno držala u R. H.. Uostalom i svjedok M. P. koji je također u to vrijeme živio i radio u R. N. iznosi da u A. svjedokinja P. nije trebala plaćati stan jer je živjela kod njihovih poznanika, a što sve upućuje da je svjedokinja P. ostvarivala pristojan prihod. Njezin povratak u R. H. se ustvari i poklopio sa prodajom kuće od koje prodaje su ostvareni određeni novci i što je ona konačno iskoristila makar i djelomično za kupnju stana u O.. Za taj stan joj je nedvojbeno posudio određeni iznos i sam M. P., kako to proizlazi iz njegovog iskaza, ali i iz sporazuma koji su J. i M. P. potpisali 30. kolovoza 2012. u Z., a odnosio se na ostavinsku imovinu njihovog pok. oca (listovi 33-34 spisa). Prema tome kada se sve naprijed navedeno uzme u obzir sud je mišljenja da T. Č. bez obzira na navode iz svoje oporuke nije tuženu, kao svoju kći, namirio iz svoje ostavinske imovine kupnjom stana jer iz svih dokaza koje je sud proveo, a naročito imajući u vidu iskaze stranaka i svjedoka, nije utvrdio da je T. Č. uplate koje se odnose na plaćanje stana u O. vršio od svojih novaca. To pogotovo kada se uzme u obzir da je pok. T. Č. bio višegodišnji punomoćnik majke tužene u R. H. te je logično i životno da mu se ista i obraćala za sve savjete u vezi pravnih poslova, a naročito kupoprodaje stanova odnosno kuća. Slijedom toga nije neobično niti nelogično da bi pok. T. Č. u svojoj dokumentaciji imao i dokumentaciju vezanu za kupnju stana u O. pa i ugovor koji mu je svakako trebao jer je vršio uplate prema tom ugovoru.

9. Što se tiče stana u D. prema provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je navedeni stan u D. kupljen nakon što je majka tužene počela raditi u D., a za kupnju tog stana je također potpisala ugovor sa odgovarajućom zajednicom za kupnju tog stana, a kako to i proizlazi iz dokumentacije sa listova 35-40 spisa. Iz navedene dokumentacije je vidljivo da je taj stan kupljen prema ugovoru zaključenim 8. prosinca 1986. time da su tom ugovoru dodavani još i dodaci dana 1. travnja 1988. pa i aneks 10. listopada 1990., a konačni obračun je sačinjen dana 8. lipnja 1988. Dakle prema toj dokumentaciji proizlazi da je stan u D. kupljen 1986. i da su za njegovu kupnju utrošena sredstva ostvarena prodajom stana u O. (listovi 41-44 spisa), zatim sredstva ostvarena kreditom tadašnje Z. banke koji je nedavno podigla upravo J. P., ali i pozajmicom od strane M. P. kako to proizlazi iz njegovog iskaza te iz sporazuma od 30. kolovoza 2012., a proizlazi također i iz podataka štedne knjižice tog svjedoka (listovi 46-49 spisa) iz kojih je vidljivo da je sa štedne knjižice tog svjedoka praktično u razdoblju od manje od jednog mjeseca podignuto ukupno tadašnjih 10.000,00 DEM i što sve ukazuje na zaključak da je i taj novac upotrijebljen za kupnju stana u D. jer iz ugovora od 8. prosinca 1986. (listovi 35-37 spisa) proizlazi da su u vrijeme dizanja tih novaca svjedokinja J. P. i Zajednice već pregovarali o kupnji tog stana što je konačno i realizirano predmetnim ugovor te nedvojbeno i plaćeno do zaključno 31. svibnja 1988. (list 39 spisa-konačni obračun). Stoga je potpuno neosnovan navod tužiteljica da bi i taj stan financirao odnosno kupio pok. T. Č., a to tim više što se taj stan uopće niti ne spominje u oporuci pok. T. Č. dok iz dokumentacije koja se nalazi u spisu nigdje nije vidljivo da bi pok. T. Č. na bilo koji način sudjelovao u kupnji ili plaćanju tog stana osim što su u njegovoj dokumentaciji nađeni dokumenti koji se odnose na taj stan (listovi 13-14 spisa), a to su zk izvadak za navedeni stan i nacrt tog stana. Međutim konkretan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je pok. T. Č. kupio taj stan u spisu ne postoji. Obzirom na to sud je mišljenja da T. Č. nije ničim sudjelovao u kupnji stana u D. već da je isti kupljen i financiran isključivo sredstvima obitelji P. i to djelomično sredstvima dobivenim od prodaje stana u O., djelomično dizanjem kredita od strane J. P., a djelomično pozajmicom od strane M. P..

10. Konačno što se tiče stana koji se nalazi u Z. na adresi L. iz ugovora sa listova 15-19 spisa kao i nacrta sa listova 20-21 spisa je sud utvrdio da je i taj ugovor potpisala J. P. kao kupac sa zadrugom iz Z. dana 9. studenog 1999. time da je doista sada kao vlasnik stana upisana ovdje tužena. Iz iskaza svjedokinje P., ali i same tužene sud je utvrdio da je ustvari doista sada vlasnica tužena, a da ga je ista stekla od svoje majke. U vezi stjecanja tog stana upravo se i svjedokinja J. P. decidirano izjasnila u svom iskazu o načinu stjecanja, a treba se imati u vidu i svakako da je taj stan kupljen ipak 1999. dakle sa odmakom od više od 10 godina u odnosu na razdoblje kada je vršena kupnja stana u O. i D. i tužiteljice nisu uopće dostavile nikakve podatke iz kojih bi se moglo zaključiti da je pok. T. Č. na bilo koji način sudjelovao u kupnji tog stana. Sa druge strane je svjedokinja P., ali i svjedok M. P. okolnostno opisali način stjecanja tog stana od stane J. P., a i sama tužena kako je stan stekla ona. Osim toga iz iskaza tužene pa i svjedokinje J. P. je sud utvrdio da ustvari pok. T. Č. s njima praktično nije bio u kontaktu osim eventualno telefonski pa je nelogično da bi sudjelovao u kupnji tog stana već je naprotiv itekako logično da je stan kupljen temeljem kredita svjedokinje J. P., nadalje temeljem njene ušteđevine te pomoći njezinog tadašnjeg partnera. Uostalom na navedeno ukazuje i dokumentacija sa listova 70-72 spisa iz koje je vidljivo da je na stanu u D. svjedokinje J. P. upisano založno pravo temeljem dva kredita uzeta kod P. banke Z. 1998. i 1999., a što i potvrđuje istinitost tvrdnji svjedokinje P. da je za kupnju tog stana također uzela kredit time da je u međuvremenu navedeno založno pravo i brisano. Prema tome i iz navedene dokumentacije se doista ne može zaključiti da bi pok. T. Č. na bilo koji način pridonio ili čak u cijelosti kupio predmetni stan već je to sve samo pretpostavka tužiteljica iz razloga što su u dokumentaciji pok. T. Č. nađeni određeni dokumenti koji se odnose na taj stan iz kojih se doista ne može zaključiti kako su se našli kod njega osim da su pok. T. Č. te svjedokinja P. ipak bili u telefonskom kontaktu što i nije neobično jer su ipak imali zajedničku kćer ovdje tuženu. Svakako treba imati u vidu činjenicu da je pok. T. Č. u to vrijeme pa i kasnije stjecao i neke druge nekretnine u vezi kojih se vode određeni ovršni postupci, a kako to proizlazi iz ostavinskog predmeta br. O-…., a iz istog predmeta je vidljivo da je pok. T. Č. također imao i većih dugovanja pa je dizao veće kredite što tako proizlazi i iz iskaza J. V., ali i iz iskaza 1. i 3. tužiteljice. Prema tome sud je mišljenja da pok. T. Č. nije ni na koji način sudjelovao u kupnji stana u Z., ali niti u kupnji stana u O. ni u D.. Stoga sud smatra da tužiteljice u ovom predmetu ipak nisu uspjele dokazati svoje tvrdnje iz tužbe tj. da je tužena namirena u svom nužnom dijelu iz ostavinske imovine pok. T. Č., a upravo su to one bile dužne dokazati kao tužiteljice pa je primjenom odredbe iz čl. 221. a ZPP-a utvrdio njihov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. 11. Ovdje se ističe da sud nije prihvatio iskaze 1. tužiteljice kao niti svjedoka M. D. kao istinite i vjerodostojne jer je svjedok D. po mišljenju suda iskazivao prema uputama 1. tužiteljice sa kojom je očito u prijateljskim odnosima, a također nije prihvaćen niti iskaz 3. tužiteljice koja po mišljenju suda niti nema saznanja o svim relevantnim činjenicama bitnim za ishod ovog postupka te je iskazivala također prema uputama svoje majke ovdje 1. tužiteljice. Vezano na iskaz svjedoka Volarić Juraja sud je utvrdio iz istog da je doista pok. T. Č. prije svoje smrti bio u velikim dugovima, a što i proizlazi iz iskaza 1. tužiteljice, ali i iz zk izvadaka za nekretnine pok. T. Č. jer su kao teret upisana različita založna prava u korist više vjerovnika. Iskazi svjedokinje J. P. i svjedoka M. P. pa i tužene su po mišljenju suda uvjerljiva, logična i isti nisu dovedeni u sumnju ostalim provedenim dokazima, a naročito ne iskazima tužiteljice pa niti dostavljenom dokumentacijom. Stoga su isti i prihvaćeni kao takvi. Isto tako za napomenuti je da iz dokumentacije banaka je sud utvrdio da su doista samo J. P. i tužena uzimale kredite, ali ne i pok. T. Č. i to također ukazuje na zaključak da pok. T. Č. nije sudjelovao u kupnji niti jednog od predmetnih stanova svojim sredstvima.

12. Obzirom na prednje je presuđeno kao u izreci.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154 st. 1. ZPP-a. Sud je priznao i dosudio tuženoj trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, a to prema tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22-dalje OT), zatim trošak sastava dva obrazložena podneska svaki puta po 1.000,00 kn prema tbr. 8. toč. 1. OT, trošak zastupanja na devet ročišta kod suda svaki puta po 1.000,00 kn prema tbr. 9. toč. 1. OT, trošak PDV-a na gornje iznose prema tbr. 42. OT u ioznosu od 2.750,00 odnosno sveukupno 13.750,00 kn, a koji trošak sud smatra i opravdanim za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a te je isti i u cijelosti usklađen sa važećom OT. Posebno se dodaje da sud nije tuženoj priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude smatrajući taj trošak nepotrebnim, a to imajući u vidu činjenicu da je tužena zastupana po odvjetniku koji je svakako internetski povezan te ima mogućnost pristupa i e-oglasnoj ploči kao i uvida u e-predmet, a gdje se i objavljuje presuda koja budući je opskrbljena digitalnim potpisom uređujućeg suca ima sve potrepštine koje treba imati presuda da bi se mogla koristiti ubuduće (ovrha i sl.). Na dosuđeni trošak je dosuđena zatezna kamata prema odredbi iz čl. 151. st. ZPP-a.

U Varaždinu 28. studenog 2022.

Sutkinja

Lidija Krašek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnik M. H., V. (za tužiteljice)

2/ ZOU T. J. i V. J. (za tuženu)