- 1 -              Rev 1214/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1214/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice D. D. iz K., OIB …, zastupane po punomoćniku H. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & O. j.t.d., K. protiv tuženika M. I. A. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici S. P. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & P. d.o.o., Z., radi vraćanja na rad i sudskog raskida radnog odnosa, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-151/2018-3 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1935/2017-28 od 29. prosinca 2017., na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Odbija se revizija tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-151/2018-3 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1935/2017-28 od 29. prosinca 2017. pod točkom II. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbacuje se revizija tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-151/2018-3 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1935/2017-28 od 29. prosinca 2017. pod točkom I. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da s danom 28. veljače 2015. vrati tužiteljicu na rad i to na radno mjesto predsjednika uprave i naknadi tužiteljici sve troškove postupka u roku 8 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatima od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da s danom 28. veljače 2015. vrati tužiteljicu na rad na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa na temelju ugovora o radu od 30. prosinca 2011., a ako toga radnog mjesta više nema, na poslove i radne zadatke koji odgovaraju stručnoj spremi, znanju i sposobnosti tužiteljice, kao i da naknadi tužiteljici sve troškove postupka u roku 8 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatima od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Ujedno je prihvaćen protutužbeni zahtjev i sudski raskinut Ugovor o radu sklopljen 30. prosinca 2011. između D. D. i M. I. A. d.o.o. s danom 28. veljače 2015., te je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv navedene pravomoćne presude tužiteljica je pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Podredno, izjavljuje i reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toga zakona, zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

4. Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

 

5. Prije svega, a s obzirom da se tužiteljica poziva na odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14), valja reći da se u ovoj stvari ne primjenjuju odredbe tog zakona, budući da je pobijana drugostupanjska presuda donesena 17. lipnja 2020.

 

6. U konkretnom slučaju, a imajući na umu dan donošenja pobijane presude, za dopuštenost revizije mjerodavne se odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Naime, odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., propisano je načelo da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), dok je u st. 4. toga članka propisana jedna od iznimka od navedenog načela, a ta je da će se, iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno, prema odredbi čl. 382.a ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa; o utvrđivanju majčinstva ili očinstva; u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije te u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

8. Spor u ovoj pravnoj stvari, u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika (točka I. izreke potvrđene presude suda prvog stupnja), nije radni spor kojeg ima u vidu odredba čl. 382.a ZPP, niti se radi o sporu radi utvrđenja majčinstva ili očinstva ili antidiskriminacijskom sporu, a niti je pobijana presuda donesena u sporu radi objave ispravka informacije, pa dopuštenost revizije ovisi o tome je li Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije u konkretnom sporu.

 

9. Međutim, iz sadržaja revizije, kao niti iz stanja spisa predmeta, ne proizlazi da je prethodno doneseno rješenje o dopuštenju revizije.

 

10. Kako je revizija iz čl. 382. ZPP nedopuštena ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena, na temelju odredbe čl. 392. st. 7. ZPP, revizija tužiteljice protiv dijela presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu odbačena je kao nedopuštena.

 

11. Revizija tužiteljice dopuštena je na temelju odredbe čl. 382.a ZPP protiv dijela pobijane presude kojom je odlučeno o prestanku radnog odnosa tužiteljice kod tuženika na temelju tuženikovog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu.

 

12. Drugostupanjski je sud svoju odluku o protutužbenom zahtjevu donio pošavši od utvrđenja da je:

 

- presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-638/15-17 od 30. rujna 2016. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da nije dopuštena odluka tuženika od 29. prosinca 2014. kojom je tuženik kao poslodavac tužiteljici dao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, kao i odluka tuženika od 9. veljače 2015. kojom je zahtjev tužiteljice za zaštitu prava odbijen kao neosnovan (točka I/1. izreke), da je tuženik obvezan s danom 13. veljače 2014. vratiti tužiteljicu na posao, i to na radno mjesto za koje je sklopila ugovor o radu ili na druge odgovarajuće poslove (točka I/2. izreke), da se tuženiku naloži nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka s kamatama (točka I/3. izreke), te je tužiteljica obvezana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II izreke),

 

- presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-742/2016-2 od 11. listopada 2017. odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-638/15-17 od 30. rujna 2016. djelomično potvrđena u točki I/2. izreke u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na posao s danom 13. veljače 2014. na radno mjesto za koje je sklopila ugovor o radu - voditelja administrativnih poslova (stavak prvi izreke), a da je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačena citirana presuda suda prvog stupnja u točki I/1. izreke te je utvrđeno da nije dopuštena odluka tuženika od 29. prosinca 2014. kojom je tuženik kao poslodavac tužiteljici dao poslovni uvjetovani otkaz ugovora o radu, kao i odluka tuženika od 9. veljače 2015. kojom je zahtjev tužiteljice za zaštitu povrijeđenog prava odbijen kao neosnovan (stavak drugi izreke) dok je istodobno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-742/2016-2 od 11. listopada 2017. djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice ukinuta citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke I/2. izreke u odnosu na zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na druge odgovarajuće poslove u roku od 8 dana te točkama I/3. i II izreke i u tom je dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

 

- utvrđeno u nastavljenom postupku da posljednji poslovi koje je tužiteljica obavljala kod tuženika prije donošenja odluke o otkazu od 29. prosinca 2014. nisu bili poslovi predsjednika uprave već su bili poslovi voditelja administrativnih poslova, koji su ukinuti odlukom tuženika o reorganizaciji koja je 6. siječnja 2015. stupila na snagu,

 

- utvrđeno da kod tuženika ne postoji potreba za radom tužiteljice na bilo kojem radnom mjestu i da tuženik od 30. studenoga 2017. nema zaposlenu ni jednu osobu.

 

13. Nalazeći da kod tuženika nema mogućnosti rasporeda tužiteljice na njezino ranije radno mjesto, a niti na neko drugo odgovarajuće radno mjesto, jer je utvrđeno da tuženik nema zaposlenu ni jednu osobu, sud pozivom na odredbu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) prihvaća protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, budući da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, i to s danom 28. veljače 2015.

 

14. Tužiteljica u reviziji apostrofira bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred prvostupanjskim sudom i to iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP te iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP smatrajući da presudu suda prvog stupanja nije bilo moguće ispitati. Također, drži da je drugostupanjski sud također učinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. ZPP budući da se nije valjano očitovao na žalbene navode tužiteljice. Uz navedeno, ističe da nije bilo mjesta prihvaćanju protutužbenog zahtjeva u okolnostima ovog spora i da se takvim postupanjem sud upustio u raspravljanje o već presuđenoj stvari odnosno da je na taj način prvostupanjski sud mijenjao pravomoćno presuđenu stvar.

 

15. Prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP revizija iz čl. 382.a toga Zakona može se podnijeti zbog: bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica; zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred sudom drugog stupnja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Revizija se može podnijeti protiv drugostupanjske presude kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. - 8. i 10. – 12. samo ako je podnositelj zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku (čl. 386. st. 2. ZPP).

 

Revizija se može podnijeti protiv drugostupanjske presude kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda zbog pogrešne primjene materijalnog prava na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, samo ako je podnositelj zbog tog razloga žalbom pobijao prvostupanjsku presudu (čl. 386. st. 3. ZPP).

 

16. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. i 3. ZPP).

 

17. Imajući na umu navedene zakonske odredbe iz čl. 386. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u odnosu na dopuštene revizijske razloge, dok razloge koji upućuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom nije uzeo u obzir. Također, revizijski navodi kojima se prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza (iskaza i dostavljenih isprava u spis) od strane nižestupanjskih sudova prigovori su činjenične naravi kojima se faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu međutim u revizijskom stadiju postupka, u smislu odredbe čl. 386. ZPP, nije dopušteno raspravljati.

 

18. Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda u dijelu kojim je odlučeno o sudskom raskidu ugovora o radu, kao i presuda suda prvog stupanja, sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Odlučujući o žalbi tužiteljice drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne žalbene navode u pogledu odluke o sudskom raskidu ugovora o radu zbog čega nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

 

19. Nadalje, nisu nejasni razlozi izneseni u presudi drugostupanjskog suda kojima prihvaća ocjenu dokaza suda prvog stupnja. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji, prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene, odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane. Sud može iskaz stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze time da svoju ocjenu mora opravdati iznoseći razloge u svojoj presudi, a kako je postupio i prvostupanjski sud donoseći odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revidentica da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revidentica pa se revizijski razlozi i u tom dijelu ukazuju neosnovanima. Pri tom još valja reći da činjenica da tuženik eventualno krši odredbe Zakon o osiguranju ("Narodne novine", broj 151/05, 87/08, 82/09, 54/13, 94/14, 30/15) odnosno Zakona o osiguranja ("Narodne novine", broj 30/15) ako nema zaposlenih osoba s potrebnim kvalifikacijama ne znači da je iskaz saslušanog svjedoka o tome neistinit, već ta činjenica eventualno može imati za posljedicu odluke nadležnog nadzornog tijela u odnosu na tuženika ili njegovu prekršajnu odgovornost.

 

20.1. Nije osnovan niti revizijski razlog da bi raspravljanjem i donošenjem presude u pogledu postavljenog protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud se upustio u raspravljanje o već presuđenoj stvari, a što drugostupanjski sud nije otklonio. Naime, predmetni spor je tužiteljica pokrenula upravo radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i tijekom postupka pravomoćno je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici nedopušten. U revizijskoj fazi, sporna je bila odluka sudova o tužbenom zahtjevu za vraćanje na rad (u odnosu na koju je ovaj sud odbacio reviziju tužiteljice) odnosno odluka o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu, a odluka o dopuštenosti/nedopuštenosti odluke o otkazu nema objektivni identitet s odlukom o sudskom raskidu ugovora o radu, kako to pogrešno smatra revidentica.

 

20.2. Naime, prema odredbi čl. 124. st. 1. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. S druge strane, odredbom čl. 125. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja (čl. 125. st. 2. i 3. ZR), a kako je tuženik i postupio ističući protutužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari nakon utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, a upravo se suprotstavljajući zahtjevu za vraćanje tužiteljice na posao.

 

20.3. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se revidentica poziva u reviziji (Revr-589/2018) ne sadrži pravno shvaćanje koje bi bilo različito od shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda. Naime, u navedenoj odluci radilo se o sporu u kojem je radnik potraživao naknadu plaće zbog prethodno, u drugom postupku pravomoćno utvrđenog nedopuštenog otkaza ugovora o radu i vraćanju radnika na rad, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari u kojoj je predmet spora bila nedopuštenost odluke o otkazu i vraćanje radnika na rad.

 

21. Tužiteljica u reviziji niti određeno navodi, a niti obrazlaže, koju bi to konkretno odredbu materijalnog prava sud propustio primijeniti ili ju je nepravilno primijenio prilikom donošenja pobijane odluke o sudskom raskidu ugovora o radu pa, imajući na umu i odredbu čl. 386. ZPP, ovaj revizijski razlog nije mogao biti uzet u obzir.

 

22. Zbog svih navedenih razloga revizijski je sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena ili da oni ne utječu na donošenje drukčije odluke pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odlučio kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. ožujka 2024.