Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-4051/2018-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. T. iz S. (otok

B.), P. R. 33 O.: …., zastupanog po punomoćniku M.

I., odvjetniku u Z., protiv tuženih pod 1. Đ. T. iz S. N.,

I. str. 39, 35630 E. O.:…. i pod 2. S. F.

iz S. N., B. 36, B., 35614 A. O.:…. obiju

zastupanih po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., zbog utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. listopada 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 28. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti a koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 10. veljače 2006. između pok. S. T. iz S., O. kneza B. 5 kao primatelja uzdržavanja s jede strane i Đ. T. i S. T. (sada

F.), obje iz S., O. kneza Branimira 5, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, ovjeren pod brojem ovjere OU 13/06 u uredu javnog bilježnika E. K. iz S..

2. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženicama ovom parnicom prouzročeni trošak u iznosu od 238.882,50 kuna / 31.705,16 € sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja presude prvog stupnja pa do konačne isplate po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 11. veljače 2010. kod Općinskog suda u Splitu primljena je tužba tužitelja uperena na utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenom 10. veljače 2006. između pok. S. T. i tuženih. U tužbi se navodi da je među strankama Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim je primatelj uzdržavanja na davatelje uzdržavanja prenio vlasništvo, svakom po ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem.1028/35 i čest.zgr.527 ZU 1319 K.O. Selca što u naravi predstavlja stojnu kuću i okućnicu, te stan u Splitu, površine 58,89 m2, 1 kat lijevo objekt E.221, ulaz B označen sa br.1., a koji se sastoji od sobe, sobice, kuhinje, loggie i nusprostorija, koji stan je sagrađen na nekretnini označenoj kao kat.čest.9528 odnosno zemljišno-knjižne oznake čest.zgr.50/2 K.O. Split, na adresi O. kneza B. 5, te pripadajućeg udjela zajedničkih dijelova i uređaja navedene zgrade i zemljišta, kao i pokretnih stvari, namještaja i kućanskih strojeva, te strojeva i alata u navedenim nekretninama. N. tužitelj je u ostavinskom postupku koji se vodi iza smrti pok. S. T. saznao za predmetni U. o dosmrtnom uzdržavanju kada je jedan od nasljednika priložio u spis gore navedeni U.. N., iz otpusnom pisma K. za psihijatriju K. S. proizlazi da je pok. S. T., primatelj uzdržavanja temeljem gore navedenog ugovora, liječen u

K. za psihijatriju od 29. ožujka 2006. do 18. travnja 2006. te da je u vrijeme sklapanja navedenog U. nije bio ubrojiv odnosno poslovno sposoban. U otpusnom pismu K. S., da je između ostalog navedeno kako su smetnje kod pok. S. T. počele prije nekoliko mjeseci od sklapanja Ugovora, od 10. veljače 2006., kada je pacijent počeo iskazivati netrpeljivost, verbalnu i fizičku agresivnost prema rodbini opterećujući ih da mu žele naškoditi da bi dan pred prije nakon smještaja u Dom za starije i nemoćne osobe u S. postao verbalan, agresivan prema ostalim štićenicima D. i osoblju, te je upućen na psihijatrijski tretman na kojem prijemu je nesuradljiv, hostilan, nedistanciran prema osoblju. T. je konačno istakao kako tužitelj nije bio sposoban za normalan život te da je isti trebao stalnu pomoć i skrb koju su mu tijekom godina pružale druge osobe koje su se brinule o njemu. Slijedom svega navedenog tužitelj je predložio sudu, nakon provedenog postupka, donijeti presudu kojom bi se utvrdio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 10. veljače 2006. ništetan te obvezati tuženike na naknadu troškova ovog postupka.

2. Odgovarajući na tužbu tužene su predložile odbačaj tužbenog zahtjeva uslijed nedopuštenosti, podredno odbijanje radi neosnovanosti tvrdnji. Prigovoreno je i postojanju prekluzivnih rokova odnosno prigovoreno je da je tužitelj izgubio pravo na podnošenje tužbe kao i samo pravo. Prigovoreno je aktivnoj legitimaciji te je zatražen parnični trošak kojeg je tuženicama dužan nadoknaditi tužitelj. Posebno su tužene naglasile da ne postoji niti jedan dokaz, niti jedno otpusno bolničko pismo a koje bi govorilo u prilog tvrdnji tužitelja o ništetnosti ugovora.

3. U ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je pod poslovnim brojem P2- 750/10 bio donio rješenje 17. prosinca 2010. kojim je odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu te je istog tužitelja obvezao da tuženicama naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 44.280,00 kn. Na ovu odluku pravodobnu i potpunu žalbu uputio je tužitelj pa je Županijski sud u Splitu, 25. kolovoza 2011. pod brojem Gžmal-494/11 o istoj odlučio na način da je žalba tužitelja uvažena te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

4. Nakon što je proveden dokazni postupak, donesena je presuda pod poslovnom oznakom i brojem Po-185/11, dana 3. rujna 2014. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti te je tužitelju naloženo da tuženicima plati trošak postupka u iznosu od 159.820,00 kuna. Odlučujući o žalbi tužitelja, Županijski sud u Splitu je dana 28. travnja 2015. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Gžo-243/14, kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti. Tužitelj je uložio reviziju o kojoj je odlučivao Vrhovni sud RH 20. lipnja 2018. kada je donio rješenje Rev-2034/15-2, kojim je prihvatio tužiteljevu reviziju i ukinuo upravo opisane odluke sudova nižeg stupnja i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

5. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom: Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. veljače 2006., zapisnika Javnog bilježnika E. K. od

20. listopada 2009. br. O-178/09 (UPP/OS-166/09-2), medicinske dokumentacije sada pokojnog Stanka Tonšića, presliku presuda Vrhovnog suda u Zagrebu pod brojevima: Rev-219/05-5 od 08. travnja 2008., Rev-1441/02-2 od 07. srpnja 2004., Rev-226/03-2 od 16. lipnja 2004., Rev 124/05-2 od 28. lipnja 2005., Revx 209/10-2 od 30. travnja 2010., Rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog S. T. javnog bilježnika E. K. pod br. O-178/09 (U./O.-166/09-2), sudsku praksu

V. (Ž. suda u R. pod br. G.-1468/95 od 30.12.1996., V. suda R. br. R. 231/1996-2 od 28.03.1996.,), presliku K. Z.-a

„N. ugovora“, Z. C. za socijalnu skrb B.-S. od 13.

studenog 2006., izviješća socijalne radnice od 25. listopada 2006., presliku osobne iskaznice pokojnog S. T., zapisnika C. za socijalnu skrb B.-S.

o izjavi stranke i obavljenom očevidu sastavljen 22. veljače 2006., dopisa C. za socijalnu skrb. B.-S. upućen pokojnom S. T. 20. siječnja 2006.,

rodnog lista S. T. izdanog 09. veljače 2006., socijalno-anamnestičke

podatke o osobi upućenoj na vještačenje od 03.ožujka 2006. P. je još i spis

O. suda u S. pod br. O-178/09 iza pokojnog S. T., U. o

otvaranju računa S. T. u S., dana 10. kolovoza 2005., „povijest

bolesti“ vezano za liječenje S. T. K. S., K. za psihijatriju, presliku transakcija u periodu od mjeseca lipnja 2007. do mjeseca kolovoza 2009., sudsko - psihijatrijsko vještačenje Centra za psihijatrijsko vještačenje d.o.o. dr.med.spec.psihij.stalnog sudskog vještaka za psihijatriju J. Š. od 20.

prosinca 2012., vještvo K. za psihijatriju V., Z. za forenzičku psihijatriju od 16. lipnja 2014. I. je također dokaz saslušanjem svjedoka P.

M., tužitelja G. T. te stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. J. Š.. U nastavku postupka, a nakon donošenja odluke Vrhovnog suda

RH, izveden je dokaz dopunskim očitovanjem Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju te su konačno, na ročištu za glavnu raspravu, koje je kod suda održano 21. listopada 2022. saslušani, odnosno dobiveno je usmeno očitovanje i odgovor na sporna pitanja vještaka J. Š., G. A. i N.

B..

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 7.

Stranke su popisale parnični trošak.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 10. veljače 2006. kojeg su sklopili sada pokojni S. T. kao primatelj uzdržavanja s jedne strane i Đ. T. i S. T.

(sada F.) kao davatelja uzdržavanja s druge strane.

9. M. strankama je sporno jesu li se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za utvrđenje da bi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio ništetan tj. jesu li se ispunili neki od razloga propisanih odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 i 35/05, nadalje u tekstu: ZOO) ili preciznije je li ugovor protivan ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Prema odredbi čl.276.st.1. ZOO-a za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost, koja se traži za zaključenje tog ugovora.

9.1. Ugovaratelj, koji zbog obilnosti poremećaja zdravlja nije sposoban za rasuđivanje, bez obzira što na to što mu u vrijeme poduzimanja radnje nije oduzeta poslovna sposobnost, nema poslovnu sposobnost za sklapanje ugovora, a što taj ugovor čini ništavnim. Naime, ništavan bi bio ugovor koji je sklopila osoba nesposobna za rasuđivanje bez obzira na to što je u vrijeme tog ugovora nije sudskom odlukom bila oduzela poslovna sposobnost.

10. Pregledom pobijanog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (u daljnjem tekstu: Ugovor) utvrđeno je da je isti sklopljen dana 10. veljače 2006. i to između sada pok. S. T. kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i Đ. T. i

S. T. (sada F.) kao davatelja uzdržavanja s druge strane. T.

U., koji je uredno ovjeren pred J. bilježnikom E. K. dana

10. ožujka 2006. pod brojem OU 13/06, sada pok. S. T. svoje nekretnine označene kao čest.zem.1028/35 i čest.zgr.527 ZU 1319 K.O. Selca što u naravi predstavljaju stojnu kuću i okućnicu te stana u Splitu, površine 58,89m2 1 kat lijevo objekt E-221,ulaz B označen br.1. sagrađen na nekretnini označenoj kao kat.čest. 9528, ZK oznake čest.zgr.50/2 KO Split, na adresi Obala kneza Branimira 5 prenosi u vlasništvo davateljicama uzdržavanja Đ. T. i S. T. (F.).

11. U. dokazne svrhe pregledan je i ostavinski pregled O. suda u

S. pod poslovnom oznakom broj O-178/09 vođen iza smrti pok. S.

T.. U. istom postupku je na zapisniku od 03. studenog 2009. J. bilježnik u S. E. K. utvrdio što bi sve predstavljalo ostavinsku imovinu pok

S. T. s tim da se G. T. pozvao na postojanje oporuke slijedom

čega je J. bilježnik donio rješenje kojim se obvezalo G. T. na dostavu

oporuke. G. T. nije postupio po pozivu i nalogu J. bilježnika pa je nakon provedenog postupka isti J. bilježnik donio rješenje o nasljeđivanju 17. ožujka 2010. kojim rješenjem je utvrdio što je sve ostavinska imovina pok.S. T.

kako u pogledu nekretnina tako i u pogledu pokretnina te su njegovim nasljednicima na temelju zakona i ustupa proglašeni njegova djeca i to G. T., S.

F., Đ. T. i S. R. za nekretnine pobliže opisane pod toč.2., 3., 5. i

6. te pokretnine pod 7. i 8.,a za nekretnine pod 1. i 4. N. su proglašeni

G. T., S. F. i Đ. T.. R. je uredno dostavljeno

strankama pa tako G. T. 08. svibnja 2010. a punomoćnici ovdje tuženica

30. travnja 2010.

12. Tijekom postupka sud je, pokušavajući utvrditi kakvi su bili posljednji dani preminulog S. T. ali i njegovi dani i stanje u vrijeme sklapanja U. o dosmrtnom uzdržavanju (tijekom 2006.) saznao kako je S. T. bio pokrenuo postupak kod C. za socijalnu skrb u S. zatraživši da mu se odobri pravo

na doplatak za pomoć i njegu. N., prema dokumentaciji prispjeloj od naznačene ustanove S. T. je dana 18. listopada 2006. pokrenuo postupak priznavanja opisanog prava međutim, postupak je obustavljen jer isti nije kompletirao zahtjev. U spisu Centra za socijalnu skrb u Supetru postoji zapisnik o izjavi stranke - S. T. od dana 22. veljače 2004. dakle, nekoliko dana nakon što je potpisao i sklopio napadnuti U. o dosmrtnom uzdržavanju, kada je S. T. izjavio da se može sam obući i hraniti no, da mu je pomoć potrebna pri održavanju osobne higijene, higijene stanovanja, kupovine kao i pri odlasku vani ili liječniku te u pripremanju hrane a sve zato što živi sam u obiteljskoj kući i ima mjesečna primanja u vidu hrvatske mirovine od oko 2.400,00 kn, invalidnine u visini od 1.300,00 kn te njemačku mirovinu od oko 300 EUR-a. S. T. tom prigodom ocijenio je kako njegovi troškovi osim redovnih životnih troškova iznose još 2.000,00 kn na ime naknade osobi koja mu pomaže kao i troškovi uzdržavanja supruge sa kojom ne živi već 10-tak godina.

12.1. Dakle, za zaključiti je da je u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju S. T. i te kako bio prisebna osoba, sposobna za rasuđivanje te

čak štoviše sposobna tražiti prava koja mu prema pozitivnim zakonskim propisima pripadaju ili bi mu mogla pripasti. N. anomaliju u njegovom ponašanju djelatnici C. za socijalnu skrb u S. u tom trenutku nisu primijetili. D., odlučujući o njegovom pravu S. T. je u njegovoj kući posjetila voditeljica postupka

J. Š. koja je zabilježila da je S. T. zatekla u obiteljskoj kući

naslijeđenu, zajedno sa bratom i sestrom od pokojnih roditelja pri čemu koristi stan koji se sastoji od kuhinje, sobe i kupatila a cijela kuća je u izrazito lošem stanju. G. zahtjeva S. T. 03. ožujka 2006. sačinjeni su i socijalnu anamnestički podaci o osobi upućenoj na vještačenje pri čemu je zabilježeno da S. T. do sada nije bio vještačen, da živi sam te da plaća 2.000,00 kn ženi koja mu svakodnevno pomaže. U. ovom dokumentu u poglavlju 19. „opis zdravstvenog stanja te mišljenje ispitanika ili zakonskog zastupnika o sposobnostima i potrebama ispitanika“ zabilježeno je kako S. T. smatra da mu je pomoć druge osobe neophodna jer se ponekad nije u stanju sam obući niti okupati te izići vani u kupnju ili liječniku. Z. to je zaposlio ženu koja mu kuha i pere, čisti i ide u kupovinu. N.

je da ga bole leđa dok je osoba koja se o njemu skrbi (bez naznake o kome se točno radi, imenom i prezimenom) izjavila da se S. često izgubi u vremenu i prostoru, ne zna tko je ona i gdje je trenutno.

12.2. O svemu što je Centar za socijalnu skrb u Supetru poduzeo po zahtjevu S. T. sud je obavijestio i dokumentaciju dostavio P. M.,

djelatnik C. za socijalnu skrb u S. koji je čak štoviše sudu kazao da je jednom prilikom kod njega došao sin S. T. (očito G. T., tužitelj) te se raspitivao na koji način S. T. može oduzeti poslovnu sposobnost. S. M. kazao je da je narečenom dao potrebna pojašnjenja i što je sve neophodno za pokretanje tog postupka međutim, da se isti nikada više C. nije obratio.

13. S. o stanju svog oca G. T. je opisao da se S. T.

2005. vratio iz N. i već tada da je on primijetio da je njegov otac u lošem fizičkom stanju, mršav, doveden u kolicima a primijetio je i prve pojave demencije. Nadalje je kazao da je S. bio i agresivan, da je bio osoba koja nikada nije tražila tuđu pomoć i htio je da ga svi ostave na miru. On da nje se nudio odvesti ga kod liječnika, nije bio u prilici a niti je S. to tražio. G. T. kazao je da je S.

toliko bio loše da je smješten u bolnici i da je nakon provedenih 1.5 mjesec u bolnici izgledao kao da mu je bolje. S. da je preminuo 2009. U tom razdoblju od kad je S. otpušten iz bolnice pa do same smrti on da mu je nudio svoje usluge te da je otišao u socijalnu službu no, tamo da su mu kazali kako S. supruga ima prednost pri oduzimanju poslovne sposobnosti S. i smještanja u adekvatnu ustanovu. S. T. je prema opisu G. T. bio izuzetno tvrdoglava

osoba koja nikada od nikoga nije tražila pomoć niti je pomoć primala, bio je ljubazan prema posjetiteljima te je agresivnost pokazivao samo prema svojoj supruzi i kasnije je tu ljutnju i agresivnost prenio i na djecu kao i na ostale. N. je kazao da je S. bio dementan i da se bojao da će mu netko nešto ukrasti ili odnijeti, u šetnju je odlazio rijetko i to noću. G. T. nije mogao objasniti zbog čega je S.

T. zatražio pomoć C. za socijalnu skrb u S.. K. je još i to da je po

povratku u R. S. T. bio lišen brige o financijama jer je svu materijalnu brigu o tome preuzela njegova sestra a teta G. T., L. kojoj je pak nakon mjesec dana supruga S. T. ukinula punomoć te je nastavila ona upravljati njegovim sredstvima.

14. T. je predložio da se u predmetu obavi psihijatrijsko vještačenje kako bi se utvrdilo kakvo je točno stanje S. T. bilo u vrijeme sklapanja spornog ugovora i to kako bi se utvrdilo je li on imao sposobnost za rasuđivanje. T. je prijedlog sud prihvatio i to iz razloga ne samo da bi se utvrdilo je li S. T.

imao sposobnost za rasuđivanje (ovo iz razloga što bi se u konkretnom moglo govoriti o manama volje a što bi upućivalo na nedopuštenost zahtjeva o čemu se pak već odlučno izjasnio u svom ukidnom rješenju Ž. sud u S.) već iz razloga

je li takvo njegovo stanje iskorišteno pa bi se moglo raditi eventualno o apsolutnoj ništetnosti odnosno o tome da je pravni posao sklopljen protivno moralu. Z. vrijeme trajanja cijelog postupka nesporno je da S. T. nije bila oduzeta poslovna sposobnost. U. zato valjalo je u svjetlu razloga ništetnosti pravnoga posla razmotriti je li S. T. mogao ili bio doveden u poziciju da se navodnom manipulacijom na njega utječe na sklapanje pravnog posla koji bi bio protivan moralu.

14.1. P. nalazu i mišljenju C. za psihijatrijsko - psihologijska vještačenje d.o.o. stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr.med.spec.psihij. J. Š. od 20. prosinca 2012., a iz opisa psihičkog stanja pokojnog ugovaratelja S. T. razvidnog iz otpusnog pisma K. za psihijatriju,

pokojni S. T. u vrijeme sačinjenja spornog U. o dosmrtnom

uzdržavanju, sačinjenog 10. veljače 2006. nije bio sposoban za rasuđivanje, nije imao testatorske sposobnosti, odnosno bio je, u ovom slučaju ugovorno nesposoban. T. nesposobnost je prema mišljenju ove vještakinje nastala zbog prije opisanih duševnih smetnji iz kruga psihoorganskog sindroma, F..

14.2. Zbog čitavog niza primjedbi koje su na nalaz i mišljenje ove vještakinje imale tužene ponajprije je vještakinja Š. pozvana da odgovori na iste.

14.3. V. J. Š. ustrajala je u svom pisanom nalazu i

mišljenju pozivajući se da je svoj nalaz i mišljenje temeljila na prikupljenoj medicinskoj dokumentaciji.

15. Z., tužene su se usprotivile nalazu i mišljenju vještakinje u cijelosti a razloge njihova protivljenja je sud ocijenio osnovanima zaključivši i sam da nalaz i mišljenje vještakinje nije dovoljno stručno obrazložen, manjkav je i nije dosljedan ostalim činjenicama koje je sud tijekom postupka utvrdio radi čega je provedeno institucionalno vještačenje po K. za psihijatriju V. u Z., koja slovi kao jedna od najrespektabilnijih stručnih ustanova iz ovog područja u R..

15.1. U. pisanom nalazu i mišljenju vještaka sa K. za psihijatriju V. nedvojbeno je glede preminulog S. T. potvrđena dijagnoza organskog psihosindroma koja je pacijentu T. postavljena za vrijeme hospitalnog psihijatrijskog tretmana od 29. ožujka do 18. travnja 2006. na K. za psihijatriju u S.. Nadalje je navedeno kako vještaci nisu mogli utvrditi da bi pacijent, sada pokojni S. T. bolovao od paranoidne psihoze, nit je takva dijagnoza navedena u otpusnom pismu. I. neuroleptička terapija (veće doze i parenteralna primjena H. i P.) provođena je samo nekoliko dana što ukazuje samo na akutnu dekompenzaciju njegovog psihofizičkog stanja. I. bolnice je otpušten s preporukom za uzimanje minimalnih doza P. po potrebi, što upućuje na zadovoljavajuću remisiju njegovog psihičkog stanja na razini jednostavne psihoorganske redukcije bez ikakvih paranoidno-psihotičnih manifestacija. Nadalje je u istom vještvu navedeno kako vještaci ne raspolažu nikakvim relevantnim psihijatrijskim informacijama na kojima bi mogli temeljiti ocjenu da S. T.

dana 10. veljače 2006. nije bio sposoban za sačinjenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog sa svojim kćerkama Đ. T. i S. F..

16. U svojoj uputi, Vrhovni sud RH, u odluci Rev-2034/15-2, naveo je da u procesnoj situaciji, u kojoj glede iste sporne činjenice, a to je je li prednik stranaka bio sposoban za rasuđivanje u momentu zaključenja spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ili ne, sud raspolaže s dva različita nalaza i mišljenja med. vještaka je potrebno uskladiti nalaz i mišljenje, saslušati vještake na rasprave i omogućiti strankama da vještacima postavljaju pitanja. Poštujući navedenu uputu u ponovljenom postupku, sud je ponajprije od Klinike za psihijatriju Vrapče dobio obavijest da od ranijih vještaka dr. M. G. više ne radi u K., jer je umirovljen, dok je predstojnik Z., dr. V. J., preminuo. S. su G.

A. i N. B., liječnici sa K. za psihijatriju V., Z. za

forenzičnu psihijatriju u svome pisanom očitovanju od 15. ožujka 2022. prije svega istakli da u cijelosti akceptiraju mišljenje dr. primarijusa M. G.. Čak

štoviše, kazali su, a nakon što su pročitali pitanja tužitelja iz podneska u obvezi kazati da je za procjenu nečije sposobnosti da shvati značenje nekog konkretnog ugovora potrebno što je moguće točnije procijeniti psihičko stanje osobe u vrijeme potpisivanja Ugovora. Bilo bi potrebno dijagnosticirati ev. psihičke bolesti ili poremećaje koji su kod osoba prisutni, ali prisutnost nečije psihičke bolesti ili poremećaja, da ne znači nužno da osoba nije sposobna shvatiti značenje konkretnog ugovora. Većina osoba s duševnim smetnjama mogu skrbiti o sebi svojim pravima i interesima, a da bi se zaključilo da osoba nije sposobna shvatiti značenje konkretnog ugovora, da treba dokazati da je osoba imala specifične simptome koji su u konkretnom slučaju doveli do nemogućnosti razumijevanja konkretnog ugovora. Suma summarum, da se u otpusnom pismu, pok. S. T., opisuju podaci iz kojih se vidi da on pokazuje netrpeljivost prema rodbini, ali je iz psihičkog statusu jasno da se nije radilo o psihotičnoj razini njegovih ideja, jer se u sadržaju mišljenja ne opisuje prisutnost sumanutih ideja. N. su naglasili da se iz otpunog pisma S. T. dade zaključiti tek da je isti imao simptome blažeg psihoorganskog simptoma. U. pribavljenoj med. dokumentaciji vještaci A. i B. nisu pronašli da bi S. T. bolovao od paranoidne psihoze niti da ima sumanute ideje, pa nije niti dobio odgovarajuću terapiju za to. B. psihoorganski sindrom da naprosto nije stanje koje nužno onemogućuje osobu u razumijevanju svih dogovora. To što je Stanko Tonšić dobio propisani lijek Prazine i to po potrebi, da dokazuje da on nije imao psihotičnu bolest jer bi se u tome slučaju propisali specifični antipsihotici i to u redovitim dozama, odnosno za redovitu primjenu. Što se tiče lijeka Haloperidola, da ga je S. T. dobivao samo nekoliko dana, a on se propisuje kod prolaznih psihotičnih poremećaja, prolaznih stanja uznemirenosti ili agresivnosti ili kod akutnog psihoorganskog sindroma.

17. K. je sud pozvao vještake i na usmeno očitovanje 21. listopada 2022. pri čemu je vještakinja J. Š., ostala pri svome nalazu i mišljenju, a vještaci A. i B. pri svoje nalazu i mišljenju, potvrdivši i akceptirajući u cijelosti nalaze i mišljenja koje su dali njihovi prethodnici dr. J. i dr. G.. S. su djelovali uvjerljivije, jasnije i logičnije iskazi odnosno očitovanja vještaka dr. A. i dr. B., koji su još jednom ponovili da nije dovoljno da netko samo boluje od određene psihičke bolesti već bi bilo potrebno da simptomi te psihičke bolesti budu sadržajno vezani uz ugovor. Potvrdili su ono što je sud ionako doznao iz očitovanja CZSS, Ispostava Brač, ali i ono što je sam tužitelj kazivao opisujući ponašanje svoga oca, pok. S. T.. N., S. T. je očito bio jako teška osoba, sklona konfliktima i svojeglav. Napustio je bračnu zajednicu i došao živjeti na B., tražio je socijalnu pomoć…ali sve to ne ukazuje na to da je bio psihički bolestan ili nije mogao razumjeti značaj poduzetih radnji. I. je da su dr. A. i dr. B. podsjetili ovaj sud da ima ljudi koji imaju čak i psihičke bolesti koje se liječe raznim redovitim i svakodnevnim terapijama, a to i pored toga ne znači da takva osoba ne može razumjeti značaj radnji što ih poduzima. S. je sud prihvatio upravo nalaz i mišljenje vještaka K. za psihijatriju V., Z. za forenzičnu psihijatriju u cijelosti kao vjerodostojno za razliku od nalaza i mišljenja dr. J. Š., koja je u svojem usmenom očitovanju, više teoretizirala i govorila hipotetski odnosno školskim primjerima, a manje o stvarnom stanju pok. S. T..

18. A. ovako provedenog dokaznog postupka, uzimanjem stranačkih iskaza kao i iskaza svjedoka te konačno nakon prikupljene medicinske dokumentacije i sudsko-psihijatrijskim vještačenjem po dr. J. Š. kao i

K. za psihijatriju V., Z. za forenzičku psihijatriju sud je utvrdio i zaključio da nema mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva tužitelja. D. bi se odgovorilo na pitanje zbog čega sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o ništetnom pravnom poslu, U. o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su sklopili S. T. i

u ovom postupku tuženice, potrebno je prije svega istaći činjenicu da prema citiranoj odredbi Z.-a bi spadalo u kategoriju onih ništetnih pravnih poslova koji su protivni ne pravnim propisima i zakonima R. već u kategoriji onih koji bi bili protivni javnom moralu. U. tom svjetlu promatrano je stanje S. T., analizirani su i razlozi koji su ga naveli na sklapanje U. o dosmrtnom uzdržavanju te je temeljem toga zaključeno da je S. T. bio očito osoba teška karaktera. T. ga uostalom ocjenjuje i njegov vlastiti sin, tužitelj G. T. koji spominje i govori o karakternim osobinama S. T. na način da je bio od osoba koja niti je tražila tuđu pomoć niti ju je primala. M. je suda da G. T. svog oca, pok. S. T. ili nije dobro poznavao ili je njegove postupke ocjenjivao u svjetlu onoga što bi eventualno njemu išlo u prilog. S. njegov iskaz kojeg je dao sudu 08. lipnja 2012.g. nije djelovao niti jasno, niti uvjerljivo, niti logično a djelomično nije bilo niti istinito. N., s jedne strane G. T. tvrdio je da njegov otac od nikoga nije tražio niti bi primio pomoć a tijekom postupka suočen je sa činjenicom da je kod C. za socijalnu skrb u S. njegov otac zatražio pomoć. N. je tvrdio da je prema dobivenim podacima u C. za socijalnu skrb u S. praktički bio spriječen ocu pomoći pokrećući postupak oduzimanja poslovne sposobnosti što je u cijelosti osporio saslušani svjedok P. M. navodeći da je sve potrebne informacije G. T. dobio no, da nikada više od C. nije zatražio pomoć u postupku za lišenje poslovne sposobnosti S. T.. G. T. tvrdio je i da

je od svoje tete, sestre S. T., L. T. primio spoznaju da se ona mjesec dana brinula o financijama S. T. no, međutim, podaci koje su podastrijele tužene govore u prilog činjenici da je S. T. samovoljno 26.

listopada ugasio punomoć koju je izdao L. G. dakle, nije to učinila njegova supruga kako je to tvrdio u svom iskazu G. T..

18.1. Prikupljeni dokazi i to kako cjelokupni spis C. za socijalnu skrb u S. tako i financijska dokumentacija S. banke d.d. S. te dopisa što ih je

S. T. upućivao U. državne uprave u S.-dalmatinskoj županiji

ukazivali su sudu na činjenicu da je S. T. bez obzira na zdravstvene probleme što ih donosi životna dob u kojoj se našao, spada u krug osoba vlastitog pristupa životu i životnim problemima, rješavao je iste na sebi svojstven način. Z. toga što netko u danoj situaciji ne reagira na način na koji se očekuje, ne može se takvu osobu označiti nesposobnom za rasuđivanje ili nesposobnom za poduzimanje bilo kojih koraka u rješavanju trenutnih životnih problema. O. je da je S.

T. imao nekakvih zdravstvenih problema zbog kojih je smješten u bolnicu no međutim, dokumentacija koja je dobivena od K. bolnice S. i promatrao u

svjetlu otpusnog pisma na kojem se ova tužba temeljila, ukazuje na nedosljednost radi čega gubi snagu uvjerljivosti. I. je da u medicinskoj dokumentaciji stoji kako je dovezen u bolnicu a da se ne zna tko ga je doveo, indikativno je da se on u prijemu tuži na bolove u području lijevog rebrenog luka i na obje potkoljenice a da potom u otpusnom pismu proizlazi kako se liječio na K. za psihijatriju. I. je također da se u otpusnom pismu spominje da je S. T. kraće hospitaliziran kao i da dolazi sa rodbinom a bez bilješke o kojem i kakvom rodbinskom srodstvu se tu točno radi. O. navedenog dokumentacija dobivena od K. bolnice S.

nedosljedna je i u dijelu u kojem se tvrdi da je S. T. liječen na O. psihijatrije od 29. ožujka do 28. travnja 2006.g. a jasno je vidljivo da je na O. psihijatrije isti bio do 05. travnja 2006.g. dakle, znatno kraće. F. anamnestičkih kliničkih podataka spominje da je S. T. kronični alkoholičar dok laboratorijska obrada krvi koja je nad njim vršena u više navrata isključuje kronični alkoholizam. O. pismo nema štambilj a indikativno je da ga je potpisala dr.V. N., za koju je ovaj sud dobio potvrdu K. službe K. S. da

je ona bila pripravnica u svojstvu dr. medicine u K. S. u razdoblju od 11. travnja do 03. studenog 2000. D. spomenutu osobu na otpusnom pismu S. T.

doktoricu, također prema obavijesti K. službe K. S. oni nemaju upisanu kao svoju djelatnicu.

18.2. J. jednom sud napominje da, bez obzira na to koje zdravstvene probleme je sada pok. S. T. imao tijekom 2006. pa sve do svoje smrti,

nesumnjivo je da je zdravstvene probleme imao, a s obzirom na njegovu životnu dob, bilo bi čudno da nije imao zdravstvenih problema, samo to ne bi utjecalo na ništetnost pravnog posla ukoliko tužene nisu iskoristile takvo slabo stanje S. T. nagovorivši ga da sklopi U. o dosmrtnom uzdržavanju. P. raspoloživoj dokumentaciji i to kako onoj iz C. za socijalnu skrb u S. tako i obavljenih bankarskih poslova jasno proizlazi da je S. T. i te kako bio u mogućnosti i u stanju, a za slučaj da nije bio zadovoljan U. o dosmrtnom uzdržavanju pa makar i da je smatrao da su ga tuženice „iskoristile“, pokrenuti odgovarajući postupak da se taj U. raskine ili utvrdi ništetnim. K. je god pokretao postupke za priznanje određenih socijalnih prava ali i poslovne, bankarske poslove tako je mogao pokrenuti i spomenuti postupak protiv tužene. Č. je da on takvo što nije napravio a isto tako je činjenica da su sukladno preuzetim obvezama tužene svom ocu dostavljale novčane iznose potrebne za organizaciju njegovog vlastitog života (o tome u spisu postoji dokaz o izvršenim uplatama na ime A. T. sa naznakom da uplate vrši „za tatu Đ.“ – očito je riječ o tuženoj pod 1). T. na niti jedan način tijekom cijelog ovog postupka nije dokazao da su tužene na bilo koji način iskoristile stanje S. T. te ga dovele u situaciju da potpiše U. o dosmrtnom uzdržavanju a da je on istovremeno bio protivan moralu.

19. Z. svega naprijed navedenog odbijeni su svi daljnji prijedlozi za izvođenjem dokaza jer se ova pravna stvar smatrala dovoljno raspravljenom i zrelom da se o njoj donese odluka o meritumu stvari.

20. O. o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1.Z.-a dok je visina istog koja je priznata tuženicama, kao strankama koje su u postupku uspjele u cijelosti, određena pozivom na T..7.st.1.toč.1.Tarife o nagradama naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, nadalje u tekstu: Tarifa), a sve to kod VPS od 1.000,000,00 kn. Tuženicama je parnični trošak priznat za: sastav odgovora na tužbu, sastava obrazloženih podnesaka od 18. svibnja,17. prosinca 2010.g. (odgovor na žalbu), 24. siječnja 2012. i 07. svibnja 2014. te pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu na dane 17. prosinca 2010., 14. prosinca 2011., 20. travnja, 08. lipnja i 09. rujna 2012., 03. svibnja, 07. ožujka i 18. svibnja 2014., 22. studenog 2018. te 21. listopada 2022. - svaka radnja po 1000 bodova, kao i za pristupe ročištima odgođenima bez raspravljanja na dane 05. srpnja i 20. rujna 2013. i 27. siječnja 2014. - svaka radnja po 250 bodova te dodatno za pristup ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 28. lipnja i 16. rujna 2022. – svaka radnja po 500 bodova ili ukupnih 1.675 bodova. Predmetni zbir bodova uvećan je sukladno Tbr.36. Tarife za 10% (zastupanje više osoba) odnosno 1.675 bodova. Dobiveni iznos od 184.250,00 kn uvećan je za 25% PDV-a ili iznos od 46.062,50 kuna kao i pripadajući trošak od 8.570,00 kn koliko su na ime predujma za trošak vještačenja po Klinici za psihijatriju Vrapče uplatile tužene. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je konačan iznos prouzročenog parničnog troška što će ga tuženicama platiti tužitelj kao stranka koja je postupak u cijelosti izgubila, u visini od 238.882,50 kuna / 31.705,16 € 21. Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, dana 28. studenog 2022.

SUDAC

Dunja Ljubičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženica

-u spis

Broj zapisa: eb315-79bec

Kontrolni broj: 08bc1-dbc87-1b65a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dunja Ljubičić, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.