REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-1232/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Đ. Đ. iz S., OIB:..zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD L. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika P. S. d.o.o. S., S., OIB: … zastupanog po D. M., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom tužiteljice i zz tuženika sa zamjenikom punomoćnika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 28. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku P. S. d.o.o., S., OIB:…, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju Đ. Đ. iz S., OIB: …, s naslova razlike plaća isplatiti bruto iznos od 138.594,86 kuna (18.394,70 EUR-a), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku

-na iznos od 790,50 kn od 15.04.2013. do isplate;

-na iznos od 880,50 kn od 15.05.2013. do isplate;

-na iznos od 1.327,00 kn od 15.06.2013. do isplate;

-na iznos od 1.384,00 kn od 15.07.2013. do isplate;

-na iznos od 896,75 kn od 15.08.2013. do isplate;

-na iznos od 1.331,06 kn od 15.09.2013. do isplate;

-na iznos od 1.018,88 kn od 15.10.2013. do isplate;

-na iznos od 2.179,84 kn od 15.11.2013. do isplate;

-na iznos od 1.735,91 kn od 15.12.2013. do isplate;

-na iznos od 1.143,82 kn od 15.01.2014. do isplate;

-na iznos od 2.150,92 kn od 15.02.2014. do isplate;

-na iznos od 1.604,59 kn od 15.03.2014. do isplate;

-na iznos od 1.659,11 kn od 15.04.2014. do isplate;

-na iznos od 956,09 kn od 15.05.2014. do isplate;

-na iznos od 1.741,49 kn od 15.06.2014. do isplate;

-na iznos od 1.287,97 kn od 15.07.2014. do isplate;

-na iznos od 329,19 kn od 15.08.2014. do isplate;

- na iznos od 298,45 kn od 15.09.2014. do isplate;

- na iznos od 1.758,64 kn od 15.10.2014. do isplate;

- na iznos od 2.336,14 kn od 15.11.2014. do isplate;

- na iznos od 1.217,85 kn od 15.12.2014. do isplate;

- na iznos od 1.469,37 kn od 15.01.2015. do isplate;

- na iznos od 25,54 kn od 15.02.2015. do isplate;

- na iznos od 2.274,50 kn od 15.03.2015. do isplate;

- na iznos od 1.789,92 kn od 15.04.2015. do isplate;

- na iznos od 1.768,41 kn od 15.05.2015. do isplate;

- na iznos od 1.811,68 kn od 15.06.2015. do isplate;

- na iznos od 2.536,98 kn od 15.07.2015. do isplate;

- na iznos od 993,85 kn od 15.08.2015. do isplate;

- na iznos od 1.227,83 kn od 15.09.2015. do isplate;

- na iznos od 1.941,00 kn od 15.10.2015. do isplate;

- na iznos od 2.810,64 kn od 15.11.2015. do isplate;

- na iznos od 1.735,86 kn od 15.12.2015. do isplate;

- na iznos od 2.156,04 kn od 15.01.2016. do isplate;

- na iznos od 1.782,85 kn od 15.02.2016. do isplate;

- na iznos od 1.149,33 kn od 15.03.2016. do isplate;

- na iznos od 760,47 kn od 15.04.2016. do isplate;

- na iznos od 1.014,31 kn od 15.05.2016. do isplate;

- na iznos od 1.525,16 kn od 15.06.2016. do isplate;

- na iznos od 1.520,21 kn od 15.07.2016. do isplate;

- na iznos od 724,32 kn od 15.08.2016. do isplate;

- na iznos od 3.145,06 kn od 15.09.2016. do isplate;

- na iznos od 1.743,44 kn od 15.10.2016. do isplate;

- na iznos od 1.086,33 kn od 15.11.2016. do isplate;

- na iznos od 1.334,51 kn od 15.12.2016. do isplate;

- na iznos od 1.549,14 kn od 15.01.2017. do isplate;

- na iznos od 1.611,74 kn od 15.02.2017. do isplate;

- na iznos od 1.229,44 kn od 15.03.2017. do isplate;

- na iznos od 1.233,94 kn od 15.04.2017. do isplate;

- na iznos od 577,14 kn od 15.05.2017. do isplate;

- na iznos od 1.920,33 kn od 15.06.2017. do isplate;

- na iznos od 577,55 kn od 15.07.2017. do isplate;

- na iznos od 312,94 kn od 15.08.2017. do isplate;

- na iznos od 558,04 kn od 15.09.2017. do isplate;

- na iznos od 880,94 kn od 15.10.2017. do isplate;

- na iznos od 1.270,10 kn od 15.11.2017. do isplate;

- na iznos od 1.500,95 kn od 15.12.2017. do isplate;

- na iznos od 1.302,95 kn od 15.01.2018. do isplate;

- na iznos od 884,01 kn od 15.02.2018. do isplate;

- na iznos od 376,69 kn od 15.03.2018. do isplate;

- na iznos od 780,67 kn od 15.04.2018. do isplate;

- na iznos od 2.062,04 kn od 15.05.2018. do isplate;

- na iznos od 1.949,52 kn od 15.06.2018. do isplate;

- na iznos od 1.394,81 kn od 15.07.2018. do isplate;

- na iznos od 862,95 kn od 15.08.2018. do isplate;

- na iznos od 1.018,39 kn od 15.09.2018. do isplate;

- na iznos od 2.009,40 kn od 15.10.2018. do isplate;

- na iznos od 2.942,37 kn od 15.11.2018. do isplate;

- na iznos od 2.906,72 kn od 15.12.2018. do isplate;

- na iznos od 3.477,64 kn od 15.01.2019. do isplate;

- na iznos od 3.175,96 kn od 15.02.2019. do isplate;

- na iznos od 2.175,56 kn od 15.03.2019. do isplate;

- na iznos od 3.070,26 kn od 15.04.2019. do isplate;

- na iznos od 3.004,62 kn od 15.05.2019. do isplate;

- na iznos od 4.475,26 kn od 15.06.2019. do isplate;

- na iznos od 4.029,29 kn od 15.07.2019. do isplate;

- na iznos od 3.485,50 kn od 15.08.2019. do isplate;

- na iznos od 2.789,86 kn od 15.09.2019. do isplate;

- na iznos od 3.632,30 kn od 15.10.2019. do isplate;

- na iznos od 3.916,54 kn od 15.11.2019. do isplate;

- na iznos od 3.293,12 kn od 15.12.2019. do isplate;

a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi utvrđenoj uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 23.875,00 Kuna ( 3.168,76 EUR- a) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 31.07.2020.godine tužitelj navodi da je bio zaposlen kod poslodavca A.-S. d.o.o., S., te da je u

postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Pr – 287/2017 od 02. ožujka 2018.,pravomoćno utvrđeno da je s danom 01. ožujka 2013. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji je tužitelj imao sklopljen sa poslodavcem A.-S.

d.o.o., prenesen na novog poslodavca tuženika u ovom postupku. Navodi se da se tijekom trajanja postupka radi utvrđenja prijenosa ugovora o radu tužitelj i dalje vodio kao zaposlenik društva A. – S. d.o.o., sve do odlaska u mirovinu u studenom 2019. Navodi se da obzirom da je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je njegov ugovor o radu prenesen na tuženika kao novog poslodavca da tužitelj ima pravo na naknadu plaće koju bi ostvario kod tuženika i to od dana prijenosa ugovora pa do odlaska u mirovinu, odnosno razlike između plaće koju bi ostvario kod tuženika i plaće koju je ostvarivao kod društva A. – S. d.o.o.

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 01.09.2021.godine kojim potražuje na ime razlike plaća ukupan bruto iznos od 138.594,86 Kuna.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 07.10.2020.godine navodi da se tužitelj poziva na presudu u postupku koji da se pred ovim sudom vodio pod brojem Pr-287/2017, a koji postupak da je pravomoćno okončan odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/18 te kojim presudama da je utvrđeno da je sa danom 01.ožujka 2013.godine ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji da je tužitelj imao sklopljen sa poslodavcem A. S. d.o.o. prenesen na novog poslodavca, tuženika u

ovom postupku. Tuženik ističe da je protiv navedenih presuda podnesen izvanredni pravni lijek te da se predmet nalazi na Vrhovnom sudu RH pa da pozivanje na navedene presude nema pravno uporište jer da je protiv njih izjavljen pravni lijek. Nadalje, tuženik navodi da je tužitelj po sili zakona stekao status umirovljenika prije nego su presude na koje se isti poziva dostavljene tuženiku i prije nego su stekle svojstvo pravomoćnosti pa da tuženik nije u mogućnosti udovoljiti presudama. Također se navodi da čak i kad bi se prihvatila činjenica da je predmetni ugovor o radu tužitelja i društva A. – S. d.o.o. prenesen na tuženika da tužitelj nema zakonsku osnovu potraživanja razlike plaće od tuženika jer da je isti za cijelo vrijeme radnog staža do odlaska u mirovinu primao plaću za svoj rad sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme koje da je tužitelj sklopio sa društvom A. – S. d.o.o. pa da je tužitelj neovisno o tome da li je došlo do prijenosa ugovora o radu bio uredno plaćen za svoj rad pa da ne postoji zakonski osnov za predmetni potraživanje. Također tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 133. stavak 1., 2. i 3, te članak 90 Zakona o radu ističući da iz tih odredbi proizlazi da ukoliko je ugovor o radu i prenesen na novog poslodavca da je isti prenesen u neizmijenjenom obliku i opsegu te da je plaća radnika regulirana ugovorom o radu. Navodi se da je ugovor o radu dvostrani pravni posao koji da nastaje suglasnošću volja ugovornih strana te da nijedna strana ne može jednostrano izmijeniti sadržaj ugovora te da neovisno o tome da li je došlo do prijenosa ugovora o radu na tuženika da je tuženik uredno primao plaću za svoj rad, a koja visina plaće da je regulirana ugovorom o radu koji je tužitelj sklopio sa poslodavcem, te da je opseg i visina ugovora o radu ostala nepromijenjena te da je u tom smislu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 176/2018-2 od 07.11.2019.godine (list 4-8 spisa); presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-287/17 od 02.03.2018.godine (list 9-17 spisa); obračunskih listića plaće tužitelja (list 18-168 spisa te onih dostavljenih uz odgovor na tužbu); potvrde HZMO-a o prestanku osiguranja te odluke o prestanku ugovora o radu od 26.11.2019.godine; podataka o naknadi plaće dostavljenih od strane HZMO- a, P. S. S. (list 341-342 spisa); podataka o isplaćenim plaćama na ime tužitelja dostavljenim uz podnesak od 16.12.2020.godine (list 344-503 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo – financijske poslove D. K. (list 509-515 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika na ročištu od 29.01.2021.godine. U ponovljenom postupku nakon ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu broj 34 Gž R-135/2022-2 od 24.ožujka 2022.godine (list 563-568 spisa) je izveden dokaz pregledom očitovanja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove D. K. (list 577-579 spisa); te dopunskim saslušanjem parničnih stranaka tužitelja i zz tuženika (list 584-588 spisa) dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen postupak i donesena je presuda broj Pr-917/2020 od 25.listopada 2021.godine (list 537-548 spisa). Navedena je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj 34 Gž R-135/2022-2 od 24.ožujka 2022.godine, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku je trebalo prema naputku drugostupanskog suda ispitati kao spornu činjenicu da li je tužitelj od trenutka kad je prenesen njegov ugovor o radu iz A. S. na tuženika u ovom postupku, dakle od 01.ožujka 2013.godine pa do odlaska u mirovinu 27.studenog 2019.godine trpio gubitak na plaćama, a u odnosu na situaciju prije prijenosa tužiteljevog ugovora o radu, kad je tužitelj bio radnik A. S., te ukoliko je trpio gubitak što je trebalo uzeti u obzir, a nije se uzelo u obzir pri određivanju početne pozicije tužiteljeve plaće od 01.03.2013.godine u odnosu na onu koja je bila ugovorena i koja je pripadala tužitelju do tada.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca A. – S. d.o.o. S., temeljem ugovora

o radu na neodređeno vrijeme od 20.02.2007.godine.

8. Među strankama je sporna činjenica da li je na dan 01.03.2013.godine došlo do prijenosa tužiteljevog ugovora o radu na neodređeno vrijeme na tuženika te da li tužitelj osnovano potražuje razliku između plaće koju bi ostvarivao kod tuženika i plaće koju je ostvarivao kod društva A. – S. d.o.o, te je sporno i kakav je bio status plaće tužitelja prije 01.03.2013.godine u odnosu na period nakon prijenosa ugovora o radu.

9. Iz pregledane odluke Županijskog suda u Osijeku Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine (list 4-8 spisa) nedvojbeno proizlazi da je temeljem ove odluke potvrđena i postala je pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 287/2017 od 02.ožujka 2018.godine, a koju je ovaj sud također pregledao (list 9-17 spisa). Navedenim odlukama je pravomoćno između ostalog utvrđeno i u odnosu na tužitelja Đ. Đ. da je A.-S. d.o.o. S., na novog

poslodavca, tuženika u ovom postupku P. S. d.o.o. S., počevši od 01.03.2013.godine prenio tužiteljev ugovor o radu zaključen na

neodređeno vrijeme zaključen 20.02.2007.godine za radno mjesto vozača autobusa.

10. Iz pregledane potvrde HZMO-a o prestanku osiguranja proizlazi da je tužitelju kod A.- S. d.o.o. prestao radni odnos sa danom 27.11.2019.godine, a koja činjenica je razvidna i iz pregledane odluke o prestanku ugovora o radu koju je 26.11.2019.godine donio A. S. d.o.o. te u kojoj odluci je izrijekom navedeno da tužitelju ugovor o radu prestaje sa danom 27.11.2019.godine, a iz obrazloženja iste odluke je razvidno da je tužitelju utvrđen prestanak ugovora o radu iz razloga što je dana 29.10.2019.godine navršio 65 godina i stekao uvjet za odlazak u mirovinu.

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja sa ročišta od 29.01.2021.godine proizlazi da je on kao vozač bio zaposlenik A. S. prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01. 11. 1980. Isti ističe da mu poslodavac A. S. nije nikad izvršio sukladno odredbama Zakona o radu prijenos njegovog ugovora o radu na novog poslodavca, te da je točno da je odlukom suda u postupku koji se vodio pred ovim sudom utvrđeno da je njegov ugovor o radu prenesen na novog poslodavca tuženika u ovom postupku. Tužitelj navodi da dok je radio kod A. S. da

mu je tad uredno isplaćivao plaću, ali da je ta plaća bila manja od plaće koju bi dobivao kod novog poslodavca tuženika u ovom postupku jer da je njegova plaća kod A. S. iznosila cca. 4.500,00 kn, a plaća kod P. S. da je za

nekih 10-20 % veća za njegovo radno mjesto. Tužitelj ističe da je u mirovini od 29.

11. 2019., te da mu je mirovina cca 4.000,00 kn.

12. Iz iskaza zz tuženika sa ročišta od 29.01.2021 proizlazi da je on direktor tuženika P. S. od 01. mj. 2017., te da nije upoznat od kada je tužitelj imao zaključen ugovor o radu kod A. S.. Isti ističe da je P. S. na isti način obračunavao placevozačima po istom principu kao i A. S. jer da se place vozača vode po šifrarniku jer da nije ista plaća vozača koji prometuju na različitim udaljenostima , te da ti ovisi o težini vozne linije. Navodi da P. S. s A. S. imao ugovor o poslovno tehničkoj suradnji jer da je P. S. u jednom periodu nedostajalo vozača, te da je samo jedan vozač iz A. S. dolazio raditi u P. S. iz A. S. kao vozač

A. S. i da je njemu takav rad bio plaćen od A. S., a P.

S. da je nekakve troškove plaćao A. S. za rad radnika I. V.

T., te da tužitelj i g. B. nisu htjeli doći voziti u P. S. te da su za to imali svoje osobne razloge. Isti ističe da P. S. nije nikad zaključio ugovor o radu s tužiteljem. Navodi da je upoznat s presudom ovog suda od 02. 3. 2018. a koja da je pravomoćna te da je utvrđeno da je ugovor o radu tužitelja prenesen na P. S., ali da su se oni u P. S. se raspitivali kod mirovinskog osiguranja kako će provesti tu odluku te da on osobno smatra da takva odluka nije provediva.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove D. K. (list 509-514 spisa) proizlazi da je uvidom u navedenu

dokumentaciju, te sukladno prijedlogu punomoćnika tužitelja i nalogu suda sa ročišta održanog 29. siječnja 2021. godine, vještak utvrdio visinu razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu „Vozač autobusa“ i plaće koju je ostvario u društvu A. -S. d.o.o., u razdoblju od 01.03.2013. do

27.11.2019. godine (dana odlaska u mirovinu). U tom smislu vještak navodi da je iz dokumentacije u spisu razvidno je da je tužitelj bio zaposlenik društva A. -

S. d.o.o. do 27.11.2019. godine, te da je s navedenim datumom tužitelj otišao u starosnu mirovinu. Vještak ističe da obračun razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu „Vozač autobusa“ i plaće koju je ostvario u društvu A.-S. d.o.o., u razdoblju od 01.03.2013. do

27.11.2019. godine je prikazan u Tablici broj 1. koja da je prilog vještačenja. Nadalje, isti navodi da bi se utvrdila visina plaće koju bi tužitelj u spornom razdoblju ostvarivao u društvu P. S. d.o.o., da je vještak utvrdio prosjek bruto plaće koju su u spornom razdoblju ostvarivali usporedni radnici tužitelja, a koje da je vještaku dostavio tuženik. Ističe se da su u kolonama broj 3. i 4. Tablice 1. prikazana bruto primanja koja su u spornom razdoblju ostvarili usporedni radnici tužitelja i to Z. B., Ž. B., N. B. i M. R., a koji da su imali isti koeficijent

radnog mjesta kao i tužitelj (1,45). Ističe se da je u koloni broj 5. Tablice 1. prikazan prosjek bruto plaće usporednih radnika tužitelja u spornom razdoblju, odnosno bruto plaća koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika na radnom mjestu „Vozač autobusa“, dok da su u kolonama broj 6. Tablice 1. prikazana bruto primanja koja je tužitelj u spornom razdoblju ostvario radeći u društvu A. – S. d.o.o. na radnom mjestu „Vozač autobusa“. Nadalje se navodi da je u koloni broj 7. Tablice 1. prikazana bruto razlika između primanja usporednih radnika tužitelja i primanja koja je tužitelj ostvario u društvu A. -S. d.o.o. u razdoblju od 01.03.2013. do

29.11.2019. godine. Vještak ističe da je iz navedenog obračuna razvidno da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu „vozač autobusa“ uzimajući u obzir platne podatke usporednih radnika tužitelja i plaće koju je ostvario u društvu A. -S. d.o.o. u razdoblju od 01.03.2013. do

29.11.2019. godine iznosi bruto 138.594,86 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. koja je prilog vještačenja. Vještak ističe da je navedena razlika nastala iz razloga što da su usporedni radnici tužitelja radeći kod tuženika vozili drugačije linije u odnosu na linije koje je tužitelj vozio radeći u društvu A. S. d.o.o. Također je vještak dao i obračun razlike bruto plaće po koeficijentu radnog mjesta iz Pravilnika o radu ističući da je uvidom u Pravilnike o radu društva P. S. d.o.o. i društva A. S. d.o.o., te Tablicu koeficijenata radnog mjesta koja je prilog Pravilnika o radu, vještak utvrdio da se radno mjesto tužitelja „Vozač autobusa“ nalazi pod rednim brojem 14, te je za navedeno radno mjesto predviđen koeficijent u rasponu od 1,45 do 2,18. Vještak ističe da je nadalje uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja i usporednih radnika tužitelja vještak utvrdio da su tužitelj i usporedni radnici tužitelja u spornom razdoblju ostvarivali isti koeficijent radnog mjesta 1,45. Ističe se da je vještak uvidom u dostavljene Pravilnike o radu i Tablice koeficijenata radnog mjesta utvrdio da se kod tuženika i kod društva A. S. d.o.o. primjenjuje isti Pravilnik o radu i isti koeficijenti radnog mjesta. Vještak navodi da iz navedenog proizlazi da ako bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u društvu A. S. d.o.o., da ne bi postojala razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu „vozač autobusa“ i plaće koju je ostvario u društvu A. -S. d.o.o. u razdoblju od 01.03.2013. do

29.11.2019. godine. Zaključno u svom nalazu i mišljenju vještak K. navodi da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu „vozač autobusa“ uzimajući u obzir platne podatke usporednih radnika tužitelja i plaće koju je ostvario u društvu A. -S. d.o.o. u razdoblju od 01.03.2013.

do 27.11.2019. godine iznosi bruto 138.594,86 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. koja je prilog vještačenja, te vještak navodi da ako bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u društvu A. S. d.o.o., ne bi postojala razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu „A.“ i plaće koju je ostvario u društvu A. -S. d.o.o. u razdoblju od 01.03.2013. do

27.11.2016. godine.

14. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka D. K. ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je zasnovan na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji koja prileže predmetnom spisu. Tuženik je u podnesku od 26.08.2021.godine iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka K., ali su ti prigovori uglavnom paušalne naravi budući nije tražio da se pozove vještak radi davanja očitovanja na njegove prigovore. Ovaj sud je mišljenja da tuženik neosnovano prigovara vještvu u dijelu u kojem smatra da je vještak dao dva mišljenja koja da su u kontradikciji jedan s drugim i da se međusobno isključuju jer da nije jasno kako je vještak utvrdio postojanje razlike plaće u iznosu od 138.594,86 Kuna kad je istovremeno utvrdio da ako bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u društvu A. – S. u utuženom razdoblju da tada ne bi postojala razlika plaće budući da je i sam vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da su tužitelj i usporedni radnici tužitelja u spornom razdoblju ostvarivali isti koeficijent radnog mjesta 1,45. Međutim, potrebno je istaći da iz nalaza i mišljenja vještaka K. jasno proizlazi na listu 4. nalaza i mišljenja da je vještak jasno naveo da je navedena razlika plaće u utuženom razdoblju, a u iznosu od utvrđenih 138.594,86 Kuna nastala iz razloga što su usporedni radnici tužitelja radeći kod tuženika vozili drukčije linije u odnosu na linije koje je tužitelj vozio radeći u društvu A. S. d.o.o. Imajući u vidu navedeno vještak K. je dao nalaz i mišljenje u smislu izračuna razlike plaće koju bi tužitelj ostvarivao kod tuženika od trenutka prijenosa njegovog ugovora o radu sa A. S. d.o.o. na P.

S. d.o.o. do odlaska u mirovinu i plaće koju je ostvarivao kod A. S.

d.o.o. Slijedom navedenog ovaj sud ne nalazi proturječnosti u nalazu i mišljenju vještaka D. K. pa su svi prigovori tuženika u tom pravcu u cijelosti

neosnovani.

15. U predmetnoj pravnoj stvari je utvrđeno da je pravomoćno riješeno prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari i to presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-287/17 od 02.03.2018.godine (list 9-17 spisa), a koja je postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.studenog 2019.godine. Naime, navedenim odlukama je utvrđeno da je tužiteljev ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen od 20.veljače 2007.godine nesporno prenesen na novog poslodavca P. S. d.o.o. tuženika u ovom postupku. U navedenom smislu, a imajući i u vidu činjenicu da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-287/17 utvrđeno da je tužitelj nesporno imao ugovor o radu na neodređeno vrijeme 20.02.2007.godine za radno mjesto vozača u A.

S., a za koji ugovor je presudom utvrđeno da je prenesen na novog poslodavca tuženika u ovom postupku upotpunosti je irelevantna činjenica na koju ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu da je protiv odluke Županijskog suda u Osijeku Gž R- 176/2018-2 od 07.studenog 2019.godine izjavljen izvanredni pravni lijek-revizija kod Vrhovnog suda RH budući tužitelj sudu nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su odluka ovog suda Pr-287/17 od 02.03.2018.godine i odluka Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.studenog 2019.godine stavljene van snage niti takav dokaz prileže spisu. Iz iskaza saslušanog tužitelja u ovom postupku sa ročišta od 29.01.2021, te iz pregledane potvrde HZMO-a o prestanku osiguranja, te pregledane odluke o prestanku ugovora o radu koju je 26.11.2019.godine donio A. S. d.o.o. nije sporno da je tužitelju kod

A.- S. d.o.o. prestao radni odnos sa danom 27.11.2019.godine jer je navršio 65 godina i stekao uvjet za odlazak u mirovinu. Međutim, tuženik u odgovoru na tužbu neosnovano ističe da nije u mogućnosti udovoljiti navedenoj presudi ovog suda i Županijskog suda u Osijeku iz razloga što da je tužitelj stekao status umirovljenika prije nego je presuda stekla status pravomoćnosti. Naime, tužitelj je temeljem navedene odluke Županijskog suda u Osijeku, a kojom je pravomoćno utvrđeno da je njegov ugovor o radu sa ranijeg poslodavca A. S.

prenesen na novog poslodavca, tuženika u ovom postupku stekao pravo potraživati nastalu razliku neisplaćene plaće za cijelo razdoblje od prijenosa tog ugovora o radu 01.ožujka 2013.godine do trenutka njegova umirovljenja, a što i predstavlja pravnu osnovu njegova potraživanja. Tužitelj protivno navodima tuženika nije umirovljen prije pravomoćnosti presude ovog suda Pr-287/17 od 02.03.2018.godine kojom je utvrđeno da je njegov ugovor o radu prenesen na tuženika budući je presuda od 02.03.2018.godine postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Osijeku od 07.studenog 2019.godine, a tužitelj je umirovljen prema navedenim podacima na dan 27.11.2019.godine.

16. Pored navedenog iz sadržaja presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 176/2018-2 od 07.11.2019.godine proizlazi da je nakon prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca, tuženika u ovom postupku i to počevši od dana 01.03.2013.godine došlo i do prijenosa poslova linjiskog prijevoza te da je zbog toga obim posla u društvu A. – S. d.o.o. znatno smanjen tako da su

A. – S. i P. S. d.o.o., tuženik u ovom postupku sklopili

01.01.2014.godine ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji i najmu vozača, a kojim ugovorom je bilo ugovoreno da će određeni vozači društva A. – S. d.o.o,

a između kojih vozača je naveden i tužitelj obavljati poslove za P. S. d.o.o. u okviru radnog vremena u ime i za račun društva, te je utvrđeno da je na ove poslove tužitelja kao i druge vozače na poslove prijevoza raspoređivao dispečer M. B.. Iz sadržaja citirane presude proizlazi da su na tuženika iz A. S. d.o.o

preneseni i svi autobusi kojima se obavljao cestovni prijevoz putnika. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud ne poklanja vjeru djelu iskaza zz tuženika sa ročišta od 29.01.2021.godine iz kojeg proizlazi da tužitelj nije htio doći voziti u P. S. iz osobnih razloga budući tuženik u ovom postupku ničim nije potkrijepio navedene tvrdnje zz tuženika, a upravo suprotno proizlazi iz utvrđenja ovog suda u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Pr-287/17 od 02.03.2018.godine (list 9-17 spisa) i sadržaja presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine iz kojih proizlazi da je tužitelj bio unajmljen temeljem ugovora o poslovno tehničkoj suradnji i najmu vozača zaključenog između A. S.

d.o.o. i tuženika, te da ga je na poslove prijevoza raspoređivao dispečer M. B.. Iz iskaza tužitelja jasno i nedvojbeno proizlazi da premda tuženik nije nikad s njime sklopio ugovor o radu da je njegov ugovor o radu prenesen na novom poslodavca P. S., a što je ovaj sud utvrdio u provedenom postupku navedenom pravomoćnom presudom ovog suda Pr-287/17 od 02.03.2018.godine, a koja je potvrđena citiranom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine, kao i da mu je A. S. d.o.o isplaćivao manju plaću od plaće koju je imao P. S. d.o. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da je osnovan zahtjev tužitelja da mu se isplati nastala razlika plaće između plaće koju bi ostvarivao kod tuženika i plaće koju mu je isplaćivao A. S., a za razdoblje od prijenosa njegovog ugovora o radu sa A. S. d.o.o. na

P. S. od 01.03.2013.godine pa sve do njegova umirovljenja 27.studenog 2019.godine.

17. U navedenom utuženom razdoblju na snazi je bio Zakon o radu (''NN''149/09- u daljnjem tekstu ZR). Temeljem odredbe članka 84.stavka 1. ZR-a plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, a temeljem stavka 2. istog članka plaća i naknada plaće se isplaćuje u novcu. Nadalje, temeljem odredbe članka 84.stavka 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno plaća i naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15 dana u idućem mjesecu, a sukladno članku 84.stavku 4.ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ovog Zakona su plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Temeljem odredbe članka 87.stavka 3. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili usljed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. 18. Iz iskaza saslušanog tužitelja jasno proizlazi da njegov raniji poslodavac A. S. nije nikad sukladno odredbama ZR-a izvršio prijenos njegovog ugovora o radu na novog poslodavca, a iz iskaza saslušanog zz tuženika jasno proizlazi da tuženik u ovom postupku P. S. nije nikad zaključio ugovor o radu sa tužiteljem slijedom čega je isti primao plaću koju je utvrdio A. S..

Tužitelj ne može snositi krivnju što tuženik s istim nije zaključio ugovor o radu i isplaćivao mu plaću koju su dobivali djelatnici koji su uporedni radnici sa tužiteljem, a obzirom na radno mjesto vozača na kojem je bio zaposlen tužitelj posebice kad se uzme u obzir činjenica da je presudom ovog suda Pr-287/17 od 02.03.2018.godine (list 9-17 spisa) pravomoćno utvrđeno da je tužiteljev ugovor o radu prenesen na tuženika sa danom 01.ožujka 2013.godine pa tužitelja u tom smislu pripada sukladno odredbi članka 87.stavka 3. ZR-a pravo na naknadu odgovarajuće plaće uslijed navedenih okolnosti za koje tužitelj kao radnik nije odgovoran.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka D. K. jasno proizlazi da je vještak utvrdio da između plaće koju je tužitelj ostvarivao u A. S. d.o.o. na radnom mjestu vozač autobusa, a uzimajući u obzir platne podatke usporednih radnika tužitelja i plaće koju je ostvario u A. S. razlika plaće iznosi ukupno 138.594,86 Kuna. Vještak je utvrdio da je ta razlika nastala iz razloga što su usporedni radnici tužitelja radeći kod tuženika vozili drukčije linije u odnosu na linije koje je tužitelj vozio radeći u A. S. d.o.o.. Također je vještak K. utvrdio uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja i usporednih radnika tužitelja da su tužitelj i usporedni radnici tužitelja u spornom razdoblju ostvarivali isti koeficijent radnog mjesta 1,45. Međutim, obzirom da je ovaj sud utvrdio da iz sadržaja presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine jasno proizlazi da je u postupku pred ovim sudom utvrđeno da je između ranijeg poslodavca A. S. d.o.o. i P. S. d.o.o. od 01.01.2014.godine

postojao sklopljen ugovor o poslovno tehničkoj suradnji od 01.01.2014.godine prema kojem ugovoru je određeno da će i tužitelj Đ. Đ. obavljati poslove prijevoza za P. S. u okviru redovnog radnog vremena u ime i za račun društva i da je na te poslove prijevoza tužitelja kao i ostale radnike raspoređivao dispečer M. B. tada je jasno da tužitelja pripada nastala razlika plaće u utvrđenom iznosu od 138.594,86 K., a koja je nastala upravo iz razloga što su se kod tuženika vozile drukčije linije u odnosu na linije koje su se vozile ranije u A. S. pa da neovisno o činjenici što su tužitelj i usporedni radnici tužitelja u spornom razdoblju ostvarivali isti koeficijent radnog mjesta 1,45, tužitelja pripada razlika plaće nastala s osnove vožnje na drukčijim linijama od linija koje su se vozile u A. S..

Tužitelj na navedenu razliku plaće ima pravo posebice imajući u vidu da je pravomoćnom odlukom ovog suda u postupku koji se vodio utvrđeno da je njegov ugovor o radu prenesen na tuženika pa je tuženik pasivno legitimiran u tom smislu isplatiti tužitelju razliku plaće u utuženom razdoblju u iznosu od 138.594,86 Kuna, a koja je prema utvrđenjima vještaka K. nedvojbeno nastala. Tuženik ničim u postupku nije dokazao da bi tužitelj odbio obavljati poslove prijevoza za tuženika temeljem navedenog ugovora o poslovno tehničkoj suradnji zaključenog između ranijeg poslodavca tužitelja i tuženika.

20. U ponovljenom postupku je kao sporno trebalo raspraviti pitanje da li je tužitelj od trenutka kad je prenesen njegov ugovor o radu iz A. S. na tuženika u ovom postupku, dakle od 01.ožujka 2013.godine pa do odlaska u mirovinu 27.studenog 2019.godine trpio gubitak na plaćama, a u odnosu na situaciju prije prijenosa tužiteljevog ugovora o radu, kad je tužitelj bio radnik A. S., te ukoliko je trpio gubitak trebalo je utvrditi što je trebalo uzeti u obzir, a nije se uzelo u obzir pri određivanju početne pozicije tužiteljeve plaće od 01.03.2013.godine u odnosu na onu koja je bila ugovorena i koja je pripadala tužitelju do tada. Vještak D. K. je u tom smislu dao ovom sudu u ponovljenom postupku očitovanje

(list 577-579 spisa) iz kojeg jasno proizlazi da se vještak očitovao o načinu obračuna plaće kod tuženika u spornom razdoblju te na okolnost nastanka razlike isplaćenih plaća tužitelju i usporednim radnicima tužitelja. U tom pogledu vještak K. jasno i decidirano navodi u svom očitovanju da se obračun plaća kod tuženika i društva A. -Sinj d.o.o. u spornom razdoblju vršio primjenom jednakih propisa i to istog Pravilnika o radu i Tablica koeficijenata radnih mjesta. Također je vještak K. nedvojbeno razjasnio da je uvidom u obračunske plaće tužitelja i usporednih radnika tužitelja razvidno da su tužitelj i usporedni radnici tužitelja u spornom razdoblju ostvarivali isti koeficijent radnog mjesta 1,45. Vještak u tom smislu navodi da iz navedenog proizlazi da ako bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao i radeći u društvu A. S. d.o.o. te vozio iste linije,

odnosno ostvario isti broj sati rada da tada ne bi postojala razlika plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa i plaće koju je u ostvario u A. S. d.o.o. u razdoblju od 01.03.2013.godine do

29.11.2019.godine. Vještak u istom očitovanju pojašnjava da je razlika između plaća koje je tužitelj u spornom razdoblju ostvario radeći u društvu A. S. d.o.o. i plaća koje su usporedni radnici ostvarili radeći kod tuženika nastala upravo iz razloga što tužitelj i usporedni radnici počevši od trenutka prijenosa tužiteljevog ugovora o radu na tuženika, dakle od 01.03.2013.godine pa do odlaska tužitelja u mirovinu nisu vozili iste autobusne linije, te da samim time nisu ostvarivali jednak broj sati rada, kao ni jednake smjene rada. Vještak navodi da je navedena razlika nastala iz razloga što su usporedni radnici tužitelja radeći kod tuženika vozili drugačije linije u odnosu na linije koje je tužitelj vozio radeći u A. S. d.o.o. Iz očitovanja vještaka K. nadalje proizlazi da je tužitelj u navedenom razdoblju vozio iste linije kao i uporedni radnici da bi ostvario veću plaću u bruto iznosu od 138.594,86 Kuna. Da je tužitelj vozio u A. S. d.o.o. u spornom razdoblju od prijenosa njegovog ugovora o radu na tuženika 01.03.2013.godine pa do njegova umirovljenja 29.11.2019.godine one vozne linije koje je vozio u A. S. vještak K. je naveo da ne bi postojala razlika između plaće koju je ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa i plaće koju je ostvario u društvu A. S. d.o.o. u razdoblju od 01.03.2013.godine do 27.11.2016.godine.

21. Već iz navedenog pisanog očitovanja stalnog sudskog vještaka D. K. u ponovljenom postupku jasno proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da je status tužitelja kao vozača autobusa u A. S. u pogledu plaće bio različit od statusa uporednih radnika tuženika čiji su ugovori o radu prenesenu na tuženika. Razlika u tužiteljevim primanjima nakon 01.03.2013.godine nije nastala zbog koeficijenata radnog mjesta budući se i kod A. S. d.o.o. i kod tuženika primjenjivao isti koeficijent radnog mjesta 1,45 i isti Pravilnik o radu, a što je i utvrdio vještak D. K.. M., temeljem očitovanja vještaka D. K. nedvojbeno je utvrđeno da je razlika između plaće tužitelja i plaća usporednih radnika od 01.03.2013.godine je nastala iz razloga što tužitelj i usporedni radnici u spornom razdoblju nisu vozili iste autobusne linije, nisu imale iste smjene niti su imali jednak broj sati rada.

22. Iz dopunskog iskaza saslušanog tužitelja Đ. Đ. (list 584-585 spisa) jasno proizlazi da je on cijelo sporno razdoblje od 01.03.2013.godine do 27.11.2019.godine kad je umirovljen radio kao vozač A. S., te da je i nakon prijenosa ugovora o radu 01.03.2013.godine ostao raditi kao vozač A. S., te da je vozio lošije vozne linije koje da su bile slabije plaćene jer da je prevozio đake, a da su njegovi kolege koji su prešli u P. S. imali bolje plaćene vozne linije. Iz ranijeg iskaza tužitelja danog u ovom postupku je razvidno da tuženik nikad nije s njime zaključio ugovor o radu. Tužitelj je istakao da je njegova dozvola za prijevoz đaka prebačena na P. S., te da je ostao bez posla, te da je poslan na ‘’čekanje’’ kada da je primao minimalnu plaću. Tužitelj je istakao da je krajem 2018.godine pozvan od strane zz tuženika da radi kao vozač za P. S., ali da je on tražio da se njegov ugovor prenese na A. S. i da tuženik s njim zaključi ugovor o najmu da bi mogao obavljati usluge prijevoza za tuženika, te da je u međuvremenu ostao bez posla i primanja te da je do odlaska u mirovinu bio prijavljen u A. S. te da su mu bili plaćani doprinosi, te da su mu primanja bila dok

je radio u A. S. cca 4.000,00 -5.000,00 Kuna. Imajući u vidu navedeni iskaz tužitelja ovaj sud je mišljenja da iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj od 01.03.2013.godine, a što je i temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-287/2017 od 02.ožujka 2018.godine, a koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Osijeku Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine utvrđeno da je A. S. d.o.o. S. na novog poslodavca tuženika u ovom postupku P.

S. d.o.o. od tog datuma 01.03.2013.godine prenio tužiteljev ugovor o radu na tuženika za radno mjesto vozača autobusa kao i prije 01.03.2013.godine isključivo obavljao prijevoz kao vozač autobusa za A. S., a kod kojeg društva je i bio prijavljen sve do odlaska u mirovinu, te da nikad nije obavljao prijevoz za tuženika. Tužitelj se u svom iskazu izjasnio da nije mogao obavljati prijevoz za tuženika budući kad se isti obratio zz tuženika 2018.godine da je isti odbio dobrovoljno prenjeti njegov ugovor o radu na tuženika, a što je rezultiralo time da je on ostao raditi sve do mirovine 27.11.2019.godine u A. S. budući je tek pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Osijeku Gž R-176/2018-2 od 07.11.2019.godine, dakle neposredno pred tužiteljev odlazak u mirovinu utvrđeno da je tužiteljev ugovor o radu prenesen na tuženika počevši od 01.03.2013.g. Tužitelj je zbog navedenog sve do umirovljenja ostao raditi kao radnik A. S. d.o.o. u kojemu je prema vlastitom iskazu prevozio đake, a što da su bile slabije plaćene vozne linije u odnosu na uporedne radnike koji su vozili vozne linije u P. S..

Ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru dopunskom iskazu tužitelja u pogledu njegovog statusa kao vozača autobusa budući iskaz tužitelja potvrđuje nedvojbenu činjenicu da je tek navedenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr- 287/2017 od 02.03.2018.godine, a koja je postala pravomoćna tek 07.11.2019.godine temeljem spomenute odluke Županijskog suda u Splitu utvrđeno da je A. S. d.o.o počevši od 01.03.2013.godine prenio ugovore o radu

svojih radnika pa tako i tužitelja na P. S. d.o.o. što znači da je tužitelj tek tada saznao sa svoja prava po osnovi prijenosa ugovora o radu budući se prije toga obračao poslodavcu, a isti je odbio s njime sklopiti ugovor, a za što tužitelj kao radnik ne može snositi odgovornost. Iskaz tužitelja sa ročišta od 11.10.2022.godine u dijelu u kojem isti ističe da je cijelo vrijeme bio vozač samo i isključivo A. S.

potvrđen je kao vjerodostojan i od strane vještaka D. K. u njegovom očitovanju od 15.srpnja 2022.godine (list 577-579 spisa) budući i vještak iskazuje u svom očitovanju kao i tužitelj da tužitelj radeći u A. S. d.o.o. i uporedni radnici koji su radili kod tuženika nisu vozili iste autobusne linije, te da nisu ostvarivali ni jednak broj sati rada, kao ni jednake smjene rada, a zbog čega da je nastala razlika u plaći tužitelja, a koji je prema svom iskazu i prije prijenosa ugovora o radu 01.03.2013.godine i nakon prijenosa ugovora o radu vozio isključivo kao vozač A. S.. Vještak je utvrdio da bi razlika između plaće tužitelja u

A. S. i uporednih radnika koji su vozili za P. S. da je tužitelj imao prilike voziti iste linije kao uporedni radnici iznosila 138.594,86 Kuna. Nije logičan ni uvjerljiv dio iskaza zz tuženika u kojem isti ističe da tužitelj nije htio prijeći u P. S. kao vozač budući je i sam vještak K. utvrdio da bi tužitelj prelaskom u P. S. ostvario veću plaču i to u iznosu od brutto138.594,86 Kuna da je vozio iste autobusne linije kao i usporedni radnici tuženika, a sam vještak K. je u vještvu ujedno decidirano naveo da je razlika u plaći tužitelja i uporednih radnika upravo i nastala iz razloga što tužitelj radeći kao vozač autobusa u A. S.

i uporedni radnici tuženika nisu vozili iste autobusne linije, nisu imali jednak broj sati rada kao ni jednake smjene pri čemu je zbog navedenog irelevatno što su i radnici A. S. i radnici P. S. imali isti koeficijent radnog mjesta i isti

Pravilnik o radu budući je razlika u plaći između tužitelja koji je ostao raditi u A. S. i uporednih radnika tuženika nastala isključivo kao razlika u voznim linijama koje su tužitelju bile lošije plaćene te u nejednakom broju radnih sati i radnih smjena, a što je detaljno pojasnio vještak K.. Tužitelj nije prešao raditi u P. S. niti je od strane P. S. s njime zaključen ugovor o radu budući je godinama vodio spor protiv tuženika vezano za utvrđenje da je prenesen njegov ugovor o radu, a svoja prava iz navedenog utvrđenog prijenosa stekao je tek upotrijebiti donošenjem spomenute pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku, a isti se nalazio tada u statusu pred umirovljenje. Također i sam zz tuženika u svom iskazu na ročištu od 11.listopada 2022.godine ističe da kod tuženika postoje razlike u linijama prijevoza kao i u cijeni prijevoza, ali isti neosnovano ističe da su sve vozne linije prenesene u identičnom obliku kakve su bile iz A. S. u

P. S. te da je bio isti obračun plaća i u A. S. i u P. S.

budući je vještak K. i u svom nalazu i mišljenju i u spomenutom očitovanju ovom sudu u ponovljenom postupku jasno istakao da je došlo do razlike između plaća koje je tužitelj u spornom razdoblju ostvario radeći u A. S. i plaća uporednih radnika kod tuženika upravo iz razloga što tužitelj u A. S. nije vozio u spornom razdoblju nakon prijenosa ugovora o radu (01.03.2013.godine) pa do umirovljenja iste autobusne linije kao uporedni djelatnici u P. S., te nije ostvarivao jednak broj sati rada ni jednake smjene rada budući nije pravovremeno izvršen prijenos njegovog ugovora o radu, a za što tužitelj ne može snositi krivnju budući je tek 2019.godine pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je prenesen ugovor o radu tužitelja na tuženika počevši od 01.01.2013., a zbog čega je tužitelj prema vlastitom iskazu i ostao prijavljen sve do umirovljenja kao radnik A.

S.. U pogledu statusa tužitelja prije 01.01.2013.godine u pogledu njegove plaće se može reći da je tužitelj zbog toga što je sudskim putem morao dokazivati postojanje prijenosa svog ugovora o radu na tuženika, a koje pravo mu je priznato tek pravomoćnom sudskom odlukom tek 2019.godine ostvarivao manju plaću budući je ostao krivnjom tuženika cijelo vrijeme raditi kao radnik A. S. i to do umirovljenja pa je zato i oštećen u visini plaće koja bi mu po izračunu vještaka K. bila veća da je tuženik s njime zaključio ugovor o radu budući bi vozio iste linije kao i uporedni radnici tuženika, a zbog čega je i nastala razlika između plaće tužitelja u A. S. i plaće uporednih radnika u P. S., a za

izračunati iznos od 138.594,86 Kuna prema izračunu vještaka K..

23. U navedenom smislu osnovan je zahtjev tužitelja da se tužitelju na ime razlike plaće za utuženo razdoblje od 01.03.2013.godine do umirovljenja 27.11.2019.godine isplati iznos od ukupno 138.594,86 Kuna. Tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09 ( 92. stavku 3. ZR/14). Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (138.594,86 Kuna : 7,53450 = 18.394,70 EUR-a).

24. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8.ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

25. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva i to dijelom koji se odnosi na kamate za iznos prireza i poreza na dohodak, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da tuženik sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a naknadi tužitelju u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 06.11.2020.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 29.01.2021.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 01.09.2021.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 07.09.2021.godine u iznosu od 250 bodova, zastupanja na ročištu od 28.lipnja 2022.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 11.listopada 2022.godine u iznosu od 250 bodova; a što ukupno iznosi 1750 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 17.500,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 4.375,00 Kuna ukupno iznosi 21.875,00 Kuna, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 Kuna ukupno iznosi 23.875,00 Kuna ili 3.168,76 EUR-a (23.875,00 kn : 7,53450 = 3.168,76 EUR-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 79/15), te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 28. studenog 2022.

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćnicima

2/ tuženiku-po punomoćniku