REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula- Pola
Poslovni broj Gž Ob-218/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv predlagateljice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Jurički, odvjetnici u Zagrebu, radi razvoda braka, uz sudjelovanje mlt. ISŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. GSŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnom skrbniku NS iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb i Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji grad i po tužbi tužitelja NSŠ, mlt. GSŠ i ISŠ, maloljetni tužitelji zastupani po posebnom skrbniku NS iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, protiv tuženika IS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku u Zagrebu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama IS i GS protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P Ob-61/15-113 od 23. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2022.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba GS te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P Ob-61/15-113 od 23. prosinca 2021. u točki VI., u točki IX. i u točki X. izreke.
II. Prihvaća se djelomično žalba GS te se preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P Ob-61/15- 113 od 23. prosinca 2021. u točkama IV. i VII. izreke na način da se sudi: „IV. Nalaže se ŠS da za uzdržavanje mlljt. ŠSŠ ES doprinosi iznos od 1.600,00 kn/212,36 eura (tisućušeststotina kuna/dvijestodvanaest eura i tridesetšest centi)[1] mjesečno i to počevši od 6. veljače 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, s time da je dospjele neplaćene obroke dužan plati odjednom u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z.z. mlljt. djece GS, otvoren kod Raiffeisen banke d.d., broj računa: HR 8124840083231795033.
Nalaže se ŠS da za uzdržavanje mlljt. GSŠ doprinosi iznos od 2.100,00 kn/278,72 eura (dvijetisućestotinu kuna/dvijestosedamdesetiosam eura i sedamdesetdva centa) mjesečno i to počevši od 6. veljače 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, time da je dospjele neplaćene obroke dužan plati odjednom u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z.z. mlljt. djece GS, otvoren kod Raiffeisen banke d.d., broj računa: HR 8124840083231795033.
VII. Odbija se zahtjev GS za uzdržavanjem mlt. djece u dijelu u kojem ista zahtijeva da se naloži ŠS da za mlt. GSŠ plaća uzdržavanje u većem iznosu od dosuđenih 2.100,00 kn i da za uzdržavanje mlt. ŠSŠ ES plaća uzdržavanje u većem iznosu do dosuđenih 1.600,00 kn, kao i u dijelu zahtjeva da isti plaća uzdržavanje za oboje djece u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 5. veljače 2020.“
III. Prihvaća se djelomično žalba IS, a djelomično odbija žalba GS u tom dijelu, te se preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P Ob-61/15-113 od 23. prosinca 2021. u točki V. izreke na način da glasi:
„V. Nalaže se ocu mlt. djece ŠS da mlt. tužiteljima ISŠ plati iznos od 266,67 kn/35,39 eura (dvijestotinešezdesetišest kuna i šezdresetsedam lipa(tridesetpet eura i tridesetdevet centi) mjesečno, da mlt. tužitelju GSŠ plati iznos od 466,67 kn/61,94 eura (četiristotinešezdesetišest kuna i šezdesetsedam lipa/šezdesetijedan euro i devedesetčetiri centa) mjesečno i ESŠ plati iznos od 666,67 1 Tečaj konverzije 1 euro = 7,53450 kn
kn/88,48 (šeststotinašezdesetišest kuna i šezdesetisedam lipa/osamdesetiosam eura i četrdesetiosam centi) mjesečno na ime uzdržavanja i to za razdoblje od 10. svibnja 2014. pa do 31. prosinca 2014., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na odmjerene iznose tekuće od svakog 16. u mjesecu za tekući mjesec, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve na račun majke djece GS, otvoren kod Raiffeisen banke d.d., broj računa: HR 8124840083231795033; sve u roku 15 dana.“
IV. Odbacuje se kao nedopuštena žalba GS u dijelu u kojem je izjavljena protiv točke V. izreke presude u dijelu u kojem se odnosi na tražbinu NSŠ i točke VIII. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P Ob-61/15-113 od 23. prosinca 2021.
V. Svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom donijeta je sljedeća odluka:
"I. Razvodi se brak sklopljen 26. travnja 2000. u San Franciscu, SAD, upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Maksimir, za matično područje Maksimir, za godinu 2005. pod rednim brojem 290, između IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i GS, OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Mlljt. GSŠ i ISŠ živjet će se majkom GS.
III. Susreti i druženja oca IS i mlljt. ISŠ i GSŠ održavati će se jedan vikend mjesečno od petka u 19,00 sati kada će otac doći po djecu do nedjelje u 19,00 sati, kada će otac vratiti djecu na adresu njihova prebivališta, time da to bude prvi petak u mjesecu, jednom tjedno i to srijedom poslije škole, time da će otac doći po djecu, ili će VS sam doći ocu, s prespavanjem na drugi dan kada će otac djecu odvesti u školu ili vratiti majci, tijekom ljetnih praznika pet dana u lipnju, dva tjedna u kontinuitetu u srpnju i dva tjedna u kontinuitetu u kolovozu, polovicu svih ostalih školskih praznika, svaki drugi državni blagdan i praznik, s tim da će Božić i Uskrs svake neparne godine provesti kod majke, a parne godine kod oca, te po dogovoru roditelja. Način komunikacije među roditeljima odvijat će se pute e-maila i SMS poruka.
IV. Nalaže se tuženiku ŠS da za uzdržavanje mlljt. ŠSŠ ES doprinosi iznos od 1.600,00 kn mjesečno i to počevši od dana presuđenja 23. prosinca 2021., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, time da dospjele obroke plati odjednom u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z.z. mlljt. djece GS, otvoren kod Raiffeisen banke d.d., broj računa: HR 8124840083231795033.
Nalaže se tuženiku ŠS da za uzdržavanje mlljt. GSŠ doprinosi iznos od 2.100,00 kn mjesečno i to počevši od dana presuđenja 23. prosinca 2021., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, time da dospjele obroke plati odjednom u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z.z. mlljt. djece GS, otvoren kod Raiffeisen banke d.d., broj računa: HR 8124840083231795033.
V. Nalaže se ocu mlljt. djece ŠS da mlljt. tužiteljima ISŠ plati iznos od 2.000,00 kn mjesečno, da mlljt. tužitelju GSŠ plati iznos od 2.000,00 kn mjesečno i da tužiteljici ESŠ plati iznos od 2.000,00 kn mjesečno, i to za razdoblje od 10. svibnja 2014. pa do 31. prosinca 2014., u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od 2.000,00 kn tekuće od svakog 16. u mjesecu za tekući mjesec, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve na račun majke djece GS, otvoren kod Raiffeisen banke d.d., broj računa: HR 8124840083231795033.
VI. Nalaže se tuženici GS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), da za uzdržavanje NSŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), plati iznos od 1.000,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja 2015. pa do 20. srpnja 2019., najkasnije do svakog zadnjeg dana u mjesecu za mjesec za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u slučaju zakašnjenja da plati i zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na tekući račun zakonskog zastupnika i oca IS broj IBAN [broj bankovnog računa], koji se vodi kod Raiffeisenbank Austria d.d.
Nalaže se tuženici GS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), da za uzdržavanje GSŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), plati iznos od 900,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja 2015. pa do 5. veljače 2020. najkasnije do svakog zadnjeg dana u mjesecu za mjesec za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u slučaju zakašnjenja da plati i zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na tekući račun zakonskog zastupnika i oca IS broj IBAN [broj bankovnog računa], koji se vodi kod Raiffeisenbank Austria d.d.
Nalaže se tuženici GS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), da za uzdržavanje ISŠ, (OIB: [osobni identifikacijski broj] ), plati iznos od 700,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja 2015. pa do 5. veljače 2020. najkasnije do svakog zadnjeg dana u mjesecu za mjesec za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u slučaju zakašnjenja da plati i zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na tekući račun zakonskog zastupnika i oca IS broj IBAN [broj bankovnog računa], koji se vodi kod Raiffeisenbank Austria d.d.
VII. Odbija se zahtjev tuženice za uzdržavanje mlljt. djece u dijelu u kojem tuženica zahtijeva da se tužitelju naloži da za mlljt. GSŠ plaća uzdržavanje u iznosu većem od dosuđenih 2.100,00 kn i da za uzdržavanje mlljt. ŠSŠ ES plaća uzdržavanje u iznosu većem od dosuđenih 1.600,00 kn, kao i u dijelu zahtjeva da plaća uzdržavanje za oboje djece u razdoblju od siječnja 2020. do 22.
12. 2021.
VIII. Odbija se zahtjev tužitelja IS za uzdržavanje mlljt. djece GSŠ za iznos od 100,00 kn mjesečno za razdoblje od 1. 1. 2015. do 6. 2. 2020. i za uzdržavanje mlljt. ŠSŠ ES u iznosu od 300,00 kn mjesečno za razdoblje od 1.1. 2015. do 6. 2. 2020., te dio tužbenog zahtjeva tužitelja da majka plaća uzdržavanje za VSŠ za razdoblje od 20.7. 2019. pa nadalje.
IX. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NSŠ, GSŠ i ISŠ koji glasi:
"II. Nalaže se tuženiku LS ( OIB: [osobni identifikacijski broj]) Iz [adresa], da za uzdržavanje mldb. ŠSŠ s osnove naknade za uskraćeno uzdržavanje za veljaču 2014. godine plati iznos od 2.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. 2. 2014. do isplate i to zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5%-tnih poena , sve na račun majke i z.z. mldb. djece GS, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koji se vodi kod Raiffeisen banke d.d., broj ibana i računa: [broj bankovnog računa].
III. Nalaže se tuženiku LS ( OIB: [osobni identifikacijski broj]) Iz [adresa], da za uzdržavanje mldb. ISŠE s osnove naknade za uskraćeno uzdržavanje za veljaču 2014. godine plati iznos od 2.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. 2. 2014. do isplate i to zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu , uvećano za 5%-tnih poena , sve na račun majke i z.z. mldb. djece GS, ( OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koji se vodi kod Raiffeisen banke d.d., broj ibana i računa: [broj bankovnog računa].
IV. Nalaže se tuženiku LS ( OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da za uzdržavanje mldb. NSŠ s osnove naknade za uskraćeno uzdržavanje za veljaču 2014. godine plati iznos od 2.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. 2. 2014. do isplate i to zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu , uvećano za 5%-tnih poena , sve na račun majke i z.z. mldb. djece GS, ( OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koji se vodi kod Raiffeisen banke d.d., broj ibana i računa: [broj bankovnog računa].“
X. Svaka stranka snosi svoje troškove."
2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnose IS i GS.
2.1. Tužitelj, odnosno predlagatelj (i tuženik po tužbi djece) IS podnosi žalbu protiv točke V. presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u točki V. presude prvostupanjski sud prekoračio zahtjev majke, čime je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku, a budući je majka na raspravi 7. prosinca 2021. predložila da uzdržavanje teče od siječnja 2020.g., čime je nedvojbeno precizirala, odnosno smanjila prvotni zahtjev koji je postavila 15. lipnja 2014.; da nema osnove da prvostupanjski sud dosuđuje iznose uzdržavanja za razdoblje od 10. svibnja 2014. do 31. prosinca 2014., obzirom ih majka nije niti zatražila; da je neosnovano tužitelju naložena isplata uskraćenog uzdržavanja u iznosu 2.000,00 kuna mjesečno po djetetu jer je tužitelj tijekom postupka isticao da je od prestanka faktične zajednice stranaka, za vrijeme dok su djeca stanovala s majkom, dakle i u razdoblju od svibnja do prosinca 2014. uredno doprinosio za uzdržavanje djece u iznosu od 4.000,00 kuna mjesečno; da je plaćao dva kredita kojima je kupljena nekretnina u kojoj su djeca stanovala s majkom (5.500,00 kn mjesečno); da je osim novčano uzdržavanju djece u tom razdoblju doprinosio i na razne druge načine npr. kupovao je školske knjige, drva za grijanje, davao džeparac, popravio bojler, a kako je naveo u podnesku od 6. listopada 2014.g., da majka navedeno nije osporila; ukazuje na svoj iskaz na raspravi 14. rujan 2016. te iskaz tužene na raspravi 27. listopada 2016., da upravo zato tužena uzdržavanje potražuje od siječnja 2020., da je stoga u tom razdoblju u cijelosti izvršio svoju obvezu, a sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 221. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku te čl. 354. st. 2. 11. ZPP. Ukazuje i na pogrešnu primjenu odredbe čl. 289. stavka 1. Obiteljskog zakona, da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 289. stavka 3. Obiteljskog zakona prema kojoj tražbina djeteta s osnova uskraćenog uzdržavanja, prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze. Dakle, tražbina s osnove uskraćenog uzdržavanja, sve da ona i jest nastala, u vrijeme donošenja presude bila je zastarjela. Ističe i da je sud iznos uzdržavanja odmjerio u previsokom iznosu te je nekritički, paušalno i pogrešno utvrdio potrebe mlt. djece za razdoblje od svibnja do prosinca 2014.; da nije obrazloženo kako je sud došao do zaključka o visini uzdržavanja u iznosu od 2.000,00 kuna za svako dijete, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP; da iznos bitno premašuje potrebe djece, osobito za mlt. PS koja u vrtićkoj dobi zasigurno nije imala jednake potrebe kao starija djeca, a i nelogično je da je tada imala veće potrebe nego što ih ima sada u dobi od jedanaest godina. Ističe da sud pogrešno utvrđuje i mogućnosti roditelja, da je pravni stav suda protivan čl. 313. st. 1. Obiteljskog zakona; da su mogućnosti tužitelja u vrijeme donošenja presude bitno smanjene u odnosu na 2014. godinu; da sud zanemaruje činjenicu da je tužitelj čitavo vrijeme nakon prestanka faktične zajednice, dakle i tijekom 2014., plaćao dva kredita podignuta za kupnju i uređenje nekretnine u kojoj djeca žive s majkom u ukupnom iznosu od 5.500,00 kuna mjesečno te i sada s toga osnova plaća iznos od 3.000,00 kuna mjesečno; da plaća i kredite za stan u kojem živi sa sada punoljetnom BS, u iznosima od 6.800,00 kuna mjesečno i 1.300,00 kuna mjesečno; da podmiruje i sve troškove za DS koja se redovito školuje, dok majka ne doprinosi za njezino uzdržavanje; da sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 313. st. 5. Obiteljskog zakona; da iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud u kontekstu visine uzdržavanja za razdoblje od svibnja do prosinca 2014. kao odlučujuću okolnost cijenio imovinske prilike majke, da su time nepravilno primijenjene odredbe čl. 311. i čl. 313. Obiteljskog zakona iz kojih jasno proizlazi da su za visinu uzdržavanja mjerodavne isključivo materijalne potrebe djeteta i mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, ali i odredbu čl. 315. stavka 1. Obiteljskog zakona jer uzdržavanje ne smije povećati životni standard roditelja s kojim dijete živi. Predlaže ukidanje presude u točki V., podredno preinaku iste. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
2.2. Tužena, odnosno predlagateljica podnosi pravovremenu žalbu protiv točke IV. u dijelu određenog početka uzdržavanja 23. prosinca 2021., točke V., VI., VII., VIII. i IX. pobijane prvostupanjske presude iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava i odluku o trošku, točka X. izreke presude. Ukazuje, u bitnome, da je sud temeljem odredbe čl. 280. st. 2. ObZ/03 stranke trebao smatrati predlagateljima; da je AS **.**.2019. postala punoljetna osoba kojim danom su prestala roditeljska prava, pa tako i pravo na zastupanje punoljetnog djeteta, ukazuje na sudsku praksu u smislu da roditelji ne mogu zahtijevati uskraćeno uzdržavanje; da je glede datuma početka obveze 23. prosinca 2021. počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da je o uzdržavanju na teret oca trebalo odlučiti za razdoblje od 16. lipnja 2014. do 31. prosinca 2014. te od 6. veljače 2020. nadalje, da nije sporno da je u razdoblju od 10. svibnja 2014. do 31. prosinca 2014. tuženik plaćao za uzdržavanje djece ukupno 4.000,00 kn; da je točka VII. nejasna, da nije sporno da je otac plaćao iznose uzdržavanja privremenom mjerom, ali da time nije ispunio obvezu uzdržavanja u cijelosti; da presuda ne sadrži obrazloženje u dijelu zašto je obveza uzdržavanja za djecu u 2014. godini veća nego počev od 23. prosinca 2021.; ukazuje na iskaz predlagatelja na ročištu 7. prosinca 2021. iz kojeg slijedi da zbrajanjem njegovih rashoda dolazi se do iznosa 17.240,00 do 17.740,00 kn, a prihodi iznose 11.000,00 kn, da je to sud propustio uočiti. Ističe i da je u odnosu na uzdržavanje mlt. ŠSŠ i mlt. GSŠ u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 5. veljače 2020. kada su djeca stanovala s ocem točno utvrđeno činjenično stanje, ali izvedeni su pogrešni zaključci i na njima utemeljena odluka; da su djeca za to vrijeme bila izložena zanemarivanju, emocionalnom i psihičkom propadanju (osobito mlt. GSŠ), sve do ruba delinkvencije; da majka za to vrijeme nije bila pasivni roditelj, da su djeca u tom razdoblju samo spavala kod oca; da je majka svakodnevno kod kuće kuhala, vozila u Zagreb, skupljala dijete po dijete pred školom da bi mu u autu ponudila topli obrok i nahranila ga, potom bi odlazila kući, pa bi se ponovo vraćala u Zagreb kako bi sačekala drugo dijete, nahranila ga i popričala s djetetom, dnevno vozila po 100 km samo kako bi zbrinula djecu; bila u kontaktu s profesorima, tražila pomoć, da je agonija spašavanja djece iz zanemarenih uvjeta u kojima su djeca živjela s ocem trajala šest godina, sve dok Centar za socijalnu skrb nije sudu dao mišljenje da djeca trebaju nastaviti živjeti s majkom (prijedlog CZSS od 07.01.2020.) te ukazuje na navode u prijedlogu Centra i Psihijatrijsko-psihologijski nalaz vještačenja, prof. Dr. Sc TS, mr. sc. ZS klinički psiholog, CS, klinički psiholog. Ističe da se sud nije niti osvrnuo na taj angažman majke koji je njezin doprinos za uzdržavanje. Ukazuje i na dugo trajanje postupka zbog čega majka trpi posljedice te ukazuje na odredbe čl. 61., 62. i 63. Ustava RH; da je došlo do povrede čl. 8. Konvencije u pogledu prava na poštovanje obiteljskog života zbog dugotrajnosti postupka za promjenu odluke o tome s kojim će roditeljem djeca živjeti; da država nije zaštitila djecu i materinstvo kako bi majka na dostojanstven i slobodan način mogla odgajati, uzdržavati i školovati djecu, te nije zaštitila djecu od postupaka oca koji su doveli do emocionalnih i psihičkih posljedica na djecu, te do otuđenja djece od majke. Ukazuje na odredbu čl. 233. ObZ/03 u smislu da je dugotrajnost postupka i neadekvatna reakcija državnih tijela dovela do situacije da je majka (za vrijeme dok su djeca stanovala kod oca), ulagala njegu, brigu, skrb, gorivo, hranu... te joj se unatoč tome, presudom sada nalaže daljnje plaćanje uzdržavanja. Osporava i odluku pod točkom X. presude jer činjenica razvoda brak nije bila niti sporna, a u osnovi se radilo o sporu o roditeljskoj skrbi te uzdržavanja, a predlagateljica nije ničim doprinijela da ovaj postupak traje ovako dugo, već je to činio predlagatelj i kroz cijelo vrijeme sustavno zanemarivao potrebe djece. Predlaže ukidanje presude i vraćanje na ponovno raspravljanje uz dosudu troška žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba IS je djelomično osnovana. Žalba GS je djelomično nedopuštena, djelomično neosnovana, a dijelom osnovana.
5. Pobijana odluka je po uputi ovoga suda dostavljena i ESŠ koja je u tijeku trajanja postupka, rođena je **.**.2001., postala punoljetna. Ista nije podnijela žalbu na presudu.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je razvod braka zaključenog 26. travnja 2000. u San Franciscu između IS i GS, odluka s kim će mlt. djeca živjeti, održavanje osobnih odnosa s drugim roditeljem te odluka o uzdržavanju. Tužba je podnesena 26. siječnja 2015., a tada mlt. djeca (AS, VS i PS) podnijela su (zastupana po majci) dana 16. lipnja 2014. tužbu-zahtjev za uzdržavanje od strane tuženika, oca IS, koji postupak je spojen na predmetni koji se vodio po tužbi tužitelja oca IS radi razvoda braka. Tom tužbom, mlt. djeca potraživala su uzdržavanje, odnosno naknadu za uzdržavanje za mjesec veljaču 2014. te uzdržavanje (naknadu) od 10. svibnja 2014.
7. Sud prvog stupnja pobijanom odlukom razveo je brak stranaka, odlučio da će mlt djeca GSŠ rođen **.**.2004. i ISŠ rođena **.**.2010. živjeti s majkom te s ocem održavati susrete i druženja, odnosno osobne odnose kako je određeno u odluci, a ujedno je odlučeno i o zahtjevima za uzdržavanjem, plaćanjem naknade za uskraćeno uzdržavanje, uključujući i VSŠ, rođenu **.**.2001., a koja je u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, dana 20. srpnja 2019., postala punoljetna
8. Predmet žalbenog postupka je odluka u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju djece, odnosno plaćanju naknade za uskraćeno uzdržavanje, odnosno u točkama IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X. (troškovi postupka).
9. Prije svega valja navesti da je IS podnio tužbu radi razvoda braka za vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15, dalje Obiteljski zakon/03) te kako se majka djece GS nije protivila razvodu braka, sukladno odredbi čl. 280. Obiteljskog zakona/03 valjalo je smatrati da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka. Točno je da su u tom slučaju IS i GS predlagatelji jer suglasno predlažu razvod braka, međutim činjenica da ih sud prvog stupnja navodi kao tužitelja i tuženu u uvodu odluke, pa i nastavno u izreci, odnosno obrazloženju, nije od nikakvog utjecaja na zakonitost pobijane odluke u dijelu u kojem je ista predmet ovog žalbenog postupka, a koju stranke u dijelu glede odluke o razvodu braka niti ne osporavaju; mada niti u tom dijelu navedeno ne bi bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Ipak, valjalo ih je označavati kao predlagatelje po tužbi – sporazumnom zahtjevu za razvod braka.
10. Nastavno, kako je IS tužbu radi razvoda braka u ovoj pravnoj stvari podnio 26. siječnja 2015. (tužba mlt. djece podnesena je ranije, odnosno 16. lipnja 2014.), dakle za vrijeme važenja Obiteljskog zakona/03, valja navesti da je dana 1. studenog 2015. na snagu stupio novi Obiteljski zakon „Narodne novine“ 103/15. Odredbom čl. 551. Obiteljskog zakona/15 propisano je da (1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.(2) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima. Odredbom čl. 552. st. 1. Obiteljskog zakona/15 propisano je da (1) Postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13. i 5/15.). Dakle, odluku u ovom predmetu, pa i odluku o uzdržavanju mlt. djece, odnosno plaćanju naknade za uskraćeno uzdržavanje (tužbu radi uzdržavanja su tada mlt. djeca podnijela 16. lipnja 2014.) valjalo je temeljiti na odredbama Obiteljskog zakona/03, kako je i učinio sud prvog stupnja.
11. U predmetnoj pravnoj stvari, a s obzirom na činjenicu pokrenutog postupka radi razvoda braka po tužbi oca s čime se majka suglasila i pokrenutom tužbom mlt. djece radi uzdržavanja (isplatom naknade za uskraćeno uzdržavanje) i za razdoblje koje prethodi podnesenoj tužbi oca za razvod braka, rješenjem Centra za socijalnu skrb Zaprešić mlt. djeci SS, US i PS postavljen je poseban skrbnik radi zaštite njihovi osobnih i imovinskih interesa i prava, a budući se radi o slučaju kada su interesi djeteta i roditelja u suprotnosti, čl. 167. t. 6. Obiteljskog zakona/03. Dakle, isti zastupa prava i interese djece u ovom postupku. Međutim, kako je mlt. AS u tijeku postupka postala punoljetna, valjalo je i njoj dostaviti presudu u predmetnoj pravnoj stvari, a što je i učinjeno s obzirom na uputu ovoga suda.
12. Glede žalbenih navoda GS kojima ukazuje da je mlt. AS postala punoljetna, a u svezi s time upućuje na nedostatke u njezinom zastupanju, valja navesti da je odredbom čl. 82. ZPP određeno je da je sud u tijeku cijelog postupka dužan po službenoj dužnosti paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna; stoga, kada je napunila osamnaest godina, odnosno **.**.2019. AS je postala parnično sposobna i valjalo joj je dostaviti sve pozive i podneske u predmetnoj pravnoj stvari (dakle ista u tijeku postupka nije bila zakonito zastupana, a sud prvog stupnja je pogrešno uvažavao radnje oca, odnosno majke; iako isti nakon punoljetnosti istu više ne zastupaju, kao ni posebni skrbnik); međutim, zato što stranku koja je parnično nesposobna nije zastupao zakonski zastupnik ili zakonski zastupnik odnosno punomoćnik nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču (čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP); dakle konkretno AS, nakon što joj je dostavljena presuda, ne i majka GS.
13. Među strankama nije sporno da je do prestanka bračne i obiteljske zajednice došlo 2012. godine, da od tada pa do 31. prosinca 2014. mlt. djeca su živjela s majkom (sporan je mjesec veljača 2014.); da od 1. siječnja 2015. do 5. veljače 2020. djeca su živjela s ocem, a da od tada 6. veljače 2020. žive s majkom (AS od kraja studenog 2019.).
14. Nije sporno da je dana 27. veljače 2017. doneseno rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj POb-61/2015-36 kojim je naloženo majci GS da za uzdržavanje mlt. VS doprinosi 900,00 kn, a Coco Violet 700,00 kn mjesečno počev od **.**.2017. i DS 1.000,00 kn mjesečno sve počev od 1. ožujka 2017. te da majka te iznose nije plaćala.
15. Nije sporno da je rješenjem o privremenoj mjeri poslovni broj od P Ob-61/15-97 od 6. veljače 2020. odlučeno da će otac IS na ime uzdržavanja za mlt. VS plaćati iznos od 2.100,00 kn mjesečno, a za PS 1.600,00 kn mjesečno, kao i da je otac platio sve dužne iznose po rješenju o privremenoj mjeri (do presuđenja).
16. Prema sada žalbenim navodima, nije sporna niti visina određenog uzdržavanja za mlt. VS u iznosu 2.100 kn i PS u iznosu 1.600,00 kn počev od 23. prosinca 2021. (točka IV. izreke presude).
17. Sporno je:
- visina uzdržavanja (naknade za uskraćeno uzdržavanje) od 10. svibnja 2014. do 31. prosinca 2014. na teret oca, kao i da li je isto trebalo odmjeriti i je li traženo tek od 16. lipnja 2014. (po tužbi tada sve djece kao mlt.)
- obveza i visina isplate naknade za uskraćeno uzdržavanje za veljaču 2014. od strane oca
- visina uzdržavanja za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 5. veljače 2020. (za DS do 20. srpnja 2019.) na teret majke
- je li uzdržavanje u iznosu 2.100,00 kn za mlt VS i 1.600,00 kn za mlt. PS valjalo odrediti od 6. veljače 2020. nadalje, umjesto od 23. prosinca 2021. nadalje.
18. Sud prvog stupnja, nakon provedenog postupka, utvrdio je slijedeće odlučno činjenično stanje:
- da je otac IS radio kao direktor sadržaja u firmi 2 godine, odnosno do listopada 2020. kada je dobio otkaz, da mu je plaća bila 20.000,00 kn nakon čega je pala na 17.000,00 kn,
- da se nakon toga posvetio obrtu; da radi u oglašavanju, marketingu što je radio od 2006.; da je od 12. mjeseca 2020. do 12. mjeseca 2021. ostvario je ukupan prihod koji iznosi 153.640,12 kn od čega valja odbiti obvezni doprinos u iznosu 16.885,16 kn te porez i prirez od 4.071,00 kn, da mu ostaje mjesečni neto prihod od 11.067,00 kn,
- da živi u stanu kojeg je vlasnik; da živi s punoljetnom kćeri BS; da plaća kredit za kuću u kojoj živi majka s djecom 3.000,00 kn (još 18 godina), za stan 6.800,00 kn mjesečno plus 1.300,00 kn mjesečno
- da plaća sve troškove za uzdržavanje RS koja studira te račune za mobitele za PS i [adresa],00 kn, a za DS 170,00 kn, VS daje 300,00 kn mjesečno za džeparac, a Coco PS 250,00 kn, da njegovi troškovi iznose mjesečno 1.500,00 kn do 2.000,00 kn plus trošak pričuve 500,00 kn mjesečno
- da majka GS nema redovitih primanja, da ima svoj obrt; da kada radi na projektu zaradi od 5.000,00 kn do 10.000,00 kn; da ostvaruje pravo na covid dodatak 4.000,00 kn mjesečno, da o VS mora brinuti 24 sata jer je delikventno dijete, da je prodala pašnjak u Dalmaciji i kupila stan za 80.000,00 eura, da plaća režije oko 1.000,00 kn, grije se na plin i na drva, nema kreditnih obveza
- da je mlt PS zdravo dijete bez posebnih potreba, dok VS ima problema s alergijama zbog čega koristi posebnu prehranu, da PS ide u glazbenu školu što košta 250,00 kn mjesečno, a iz čega zaključuje da potrebe djece cijeneći i njihovu dob, svakodnevne potrebe (prehrana higijena, odijevanje, troškovi školovanja, izvanškolskih aktivnosti) iznose i to za mlt. PS 1.600,00 kn, a [adresa].100,00 kn,
a koji iznos je sukladno odredbi čl. 231., čl. 232. st. 1. Obiteljskog zakona/03, cijeneći utvrđene potrebe djece i mogućnosti oca, kao i njegovu mogućnost stjecanja povećane zarade s obzirom na posao kojim se bavi dužan platiti otac i to od dana donošenja presude 23. prosinca 2021. godine (točka IV. izreke pobijane odluke u svezi s točkom VII.), odnosno odbijen je zahtjev u dijelu u kojem je traženo uzdržavanje za mlt. PS i VS od siječnja 2020. pa do 22. prosinca 2021. i to jer su djeca živjela s ocem u siječnju 2020. i jer je otac platio iznos uzdržavanja određen privremenom mjerom od 6. veljače 2020., a koji iznos je podjednak onom određenom u konačnici presudom.
18.1. Nadalje, cijeneći da su djeca od 10. svibnja 2014. do 31. prosinca 2014. živjela s majkom, naložio je ocu da za njihovo uzdržavanje u tom razdoblju isplati iznos od 2.000,00 kn mjesečno za svako dijete i za DS (točka V. izreke), a navedeno s obrazloženjem da:
- nije sporno da su djeca u tom razdoblju živjela s majkom
- da je otac u to vrijeme doprinosio za njihovo uzdržavanje novčani iznos od 4.000,00 kn ukupno i to za 2012., 2013. i dio 2014. (siječanj i ožujak)
- da je mlt. AS tada bila u dobi od 13 godina, VS tada bio u dobi od 10 godina, PS 4 godine
- da su AS i VS bili učenici osnovne škole, a PS je boravila u vrtiću
- da su djeca bila zdrava bez značajnijih izvanrednih potreba, da su živjeli u kući roditelja koja je zadovoljavala potrebe;
- da je majka bila nezaposlena, ostvarivala povremeni honorarni prihod, dječji doplatak u iznosu od 1.398,02 kn;
- da je otac primao do ljeta 2014. godine plaću u iznosu od 15.000,00 kn, a nakon toga u iznosu od 20.000,00 do 24.000,00 kn; da je plaćao rate kredita za kuću u kojoj su djeca živjela, financirao ogrjevno drvo, različite popravke, da je imao osim vlastitih troškova i trošak goriva za prijevoz djece, a iz čega zaključuje da je primjenom odredbe čl. 231. Obiteljskog zakona/03 otac za djecu bio u mogućnosti doprinositi iznos od 2.000,00 kn mjesečno za svako dijete.
18.2. Također, utvrđuje da su djeca u veljači 2014. živjela s ocem budući je majka bila poslovno odsutna, a slijedom čega je otac podmirivao sve njihove potrebe, iz kojeg razloga odbija zahtjev za uzdržavanjem u tom razdoblju, odnosno zahtjev za plaćanje naknade za uskraćenim uzdržavanjem za veljaču 2014. (točka IX. izreke)
18.3. Nadalje, a kako nije sporno da su djeca od 1. siječnja 2015. pa do 5. veljače 2020. živjela s ocem, prvostupanjski sud naložio je majci da za uzdržavanje istih plati i to za DS iznos od 1.000,00 kn do 20. srpnja 2019. (kada je postala punoljetna), za VS iznos od 900,00 kn mjesečno do 5. veljače 2020. i za mlt. PS iznos od 700,00 kn mjesečno do 5. veljače 2020.; (točka VI. i VIII. izreke).
18.3.1. Takvu odluku, sud prvog stupnja, obrazlaže utvrđenjima da je majci rješenjem o privremenoj mjeri od 27. veljače 2017. određeno plaćanje upravo tolikih iznosa, da te iznose nije platila, da majka u tom periodu nije bila u stalnom radnom odnosu, da je ostvarivala povremene prihode od honorara, da je bila suvlasnice kuće u [adresa] i zemljišta u Dalmaciji; da su AS i VS išli u školu, PS u vrtić, odnosno školu te je išla na penjanje, a VS u rok akademiju; da ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje iznosi za mlt. DS 1.800,00 kn, [adresa].600,00 kn, a PS 1.400,00 kn. U preostalom je dijelu zahtjev (tužitelja, odnosno predlagatelja - oca) za uzdržavanjem odbijen (potraživao je 1.000,00 kn za svako dijete), kao i u razdoblju nakon punoljetnosti za DS; sve primjenom čl. 231. st. 3. i čl. 232. st. 1. Obiteljskog zakona/03.
19. Ispitujući pobijanu odluku u pobijanim dijelovima, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, ZPP/14), a koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/19, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje; odluku je stoga valjalo dijelom potvrditi, odnosno preinačiti uz primjenu čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP. Glede bitnih povreda u nastavku odluke.
20. U odnosu na točku IV. i VII. izreke.
20.1. Pravilno je sud prvog stupnja svoju odluku glede uzdržavanja mlt. djece VS i PS temeljio na odredbama Obiteljskog zakona/03 te je cijeneći i cjelokupnu životnu situaciju mlt. djece (život kod majke, pa oca, pa kod majke), mogućnosti oca i potrebe djece (što je sve pravilno utvrdio i nije niti sporno u ovom žalbenom postupku) odredio da je otac dužan platiti uzdržavanje, ali je to valjalo odrediti od 6. veljače 2020., neovisno što nije sporno da je upravo te dosuđene iznose otac već platio po rješenju o privremenoj mjeri od 6. veljače 2020. barem do presuđenja. Naime, ne radi se o dobrovoljnom podmirenju obveze, već po privremenoj odluci suda koja je u konačnici ovom odlukom opravdana. Obveza oca za uzdržavanje mlt. djece nastala je dakle njihovim preseljenjem kod majke 6. veljače 2020. s time da otac nije dužan platiti iznose plaćene po rješenju o privremenoj mjeri, već samo dospjele neplaćene iznose kako je u izreci i naznačeno.
20.2. Stoga je u tom dijelu žalba GS osnovana, iako ista ne spori plaćene iznose na ime uzdržavanja, a ne osporava niti visinu odmjerenog uzdržavanja. Dakle, valja ponoviti, neovisno što su iznosi do presuđenja od strane suda prvog stupnja po rješenju o privremenoj mjeri plaćeni, valjalo je u tom dijelu preinačiti odluku jer u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva za uzdržavanje, bilo djelomično ili u cijelosti, davatelj uzdržavanja, ovdje otac, bi mogao za plaćeno uzdržavanje po privremenoj mjeri zahtijevati povrat. Zato, valjalo je naložiti istom plaćanje uzdržavanja od 6. veljače 2020., dakle neovisno što je IS plaćao uzdržavanje po privremenoj mjeri i time dakle, nesporno, podmirio uzdržavanje do donošenja predmetne odluke 23. prosinca 2021. Ovdje valja dodati da je sud prvog stupnja u točki VII. pravilno odbio zahtjev za uzdržavanjem u razdoblju od mjeseca siječnja 2020. do 6. veljače 2020. jer su djeca tada živjela s ocem.
20.3. Zato je odluku u točki IV. izreke i u točki VII. valjalo dijelom preinačiti, a i po stavu ovoga suda, u tom razdoblju (6. veljače 2020. do 22. prosinca 2021.) za uzdržavanje mlt. djece VS i PS bio je dovoljan iznos odmjeren u rješenju o privremenoj mjeri koji je u cijelosti plaćen, a u siječnju 2020. do 5. veljače 2020. djeca su živjela s ocem.
20.4. Pritom, iako GS u žalbi izričito navodi da ne osporava visinu uzdržavanja odmjerenu u točki IV. odluke; ali pobija točku VII. u smislu da je prekoračen zahtjev, valja dodati da nije počinjena bitna povreda u smislu prekoračenja zahtjeva, pa niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP time što je sud prvog stupnja odbio zahtjev GS da se naloži ocu plaćati uzdržavanje za mlt. djecu VS i PS preko dosuđenog iznosa, odnosno za mlt. VS preko 2.100,00 kn, a PS preko 1.600,00 kn jer je majka na raspravi 7. prosinca 2021. potraživala za VS iznos od 2.500,00 kn, a PS iznos od 2.000,00 kn; to sve jer sud nije vezan zahtjevima stranaka glede uzdržavanja, pa je u tom dijelu odluka u osnovi bespredmetna. Pritom je jasno da se u točki VII. izreke gdje se odbija zahtjev za uzdržavanjem mlt. djece preko odmjerenih iznosa radi o obvezi uzdržavanja za razdoblje naznačeno u toči IV. izreke presude jer je glede točke V. izreke, odnosno zahtjeva u cijelosti usvojen zahtjev mlt. tužitelja VS i PS (odmjeren je iznos od 2.000,00 kn, koliko su i potraživali), pa u tom segmentu ne bi trebalo niti jedan dio tužbenog zahtjeva odbijati. Stoga su u tom dijelu žalbeni navodi majke neosnovani. Dakle, u tom dijelu odluke nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti one na koje ukazuje GS.
21. U odnosu na točku V. i IX. (II.,III.,IV.) izreke.
Ovdje valja napomenuti da presudu valja ispraviti na način da navodni znak valja doći na kraju točke IX. IV., a ne točke IX. III. Jasno je da se radi o očitoj omašci, čl. 342. ZPP, što se može ispraviti u svako doba.
21.1. U ovom segmentu odluke počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je sud prvog stupnja propustio utvrditi potrebe mlt. djece u tom razdoblju (od 10. svibnja do 31. prosinca 2014.), a slijedom čega u tom dijelu odluci nedostaju razlozi o bitnim činjenicama. Neovisno o tome odluku je, u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP u svezi sa čl. 264. Obiteljskog zakona/03 valjalo preinačiti.
21.2. U predmetnoj pravnoj stvari dana 16. lipnja 2014. mlt. djeca AS, VS i PS podnijeli su zastupani po majci tužbu protiv oca radi isplate uzdržavanja. U tužbenom zahtjevu potraživala su uzdržavanje i isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje od 10. svibnja 2014. nadalje do podnošenja tužbe te za mjesec veljaču 2014. za svakog iznos od 2.000,00 kn. Stoga, neosnovano GS ukazuje u žalbi da je uzdržavanje valjalo odrediti od podnošenja te tužbe; neovisno o tome, njezina je žalba u tom dijelu dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena u odnosu na DS koja je postala punoljetna i time je samo ona ovlaštena na podnošenje žalbe u tom dijelu. Također neosnovano IS ukazuje da je majka predložila da uzdržavanje teče od siječnja 2020. jer tako ne slijedi iz njezinih navoda na raspravi 7. prosinca 2021., već je predložila da uzdržavanje u iznosima od 2.500,00 za VS i 2.000,00 kn za PS teče od siječnja 2020. godine, pa neosnovano i isti ukazuje na prekoračenje zahtjeva.
21.3. Kako je u tijeku postupka utvrđeno da su djeca u veljači 2014. živjela kod oca, što i majka GS isprva navodi u svom iskazu na glavnoj raspravi 27. listopada 2016., da bi poslije promijenila iskaz da se to odnosi na mjesec siječanj 2014.; pravilno je i po stavu ovoga suda sud prvog stupnja odbio u tom dijelu zahtjev za isplatom naknade za uskraćeno uzdržavanje za mjesec veljaču 2014. godine (točka IX. podtočke II., III. i IV.)
21.4. Nadalje, za razdoblje od 10. svibnja 2014. do 31. prosinca 2014. (točka V.) pravilno ukazuju IS i GS da je sud prvog stupnja u osnovi propustio cijeniti da je otac u tom razdoblju doprinosio za djecu iznos od 4.000,00 kn mjesečno.
21.5. Naime, sud prvog stupnja smatra da je taj iznos podmirivan do ožujka 2014., međutim niti u tijeku postupka, a niti u žalbi majka GS ne spori, odnosno jasno iskazuje, navodi, da je taj iznos otac isplaćivao i da to nije sporno (strana pet, šesti odlomak žalbe GS). Osim toga, ne proizlazi spornim niti da je otac snosio kredit za kuću u kojoj su djeca živjela s majkom (što se cijeni kroz mogućnosti za uzdržavanje od strane oca). Stoga, glede odmjerene obveze oca da uzdržava djecu u tom razdoblju, odnosno plati naknadu za uskraćeno uzdržavanje, valjalo je obvezu uzdržavanja, odnosno isplatu naknade umanjiti za plaćeni iznos, uvažavajući mogućnosti oca i potrebe djece. Pritom su neosnovani žalbeni navodi oca da je obvezu uzdržavanja u tom vremenu u cijelosti podmirio jer se uzdržavanje određuje i plaća u novčanom iznosu, a činjenica da je otac plaćao i neke druge troškove mlt. djece, izvanškolske aktivnosti, davao džeparac, plaćao polovicu troška za nabavu školskih knjiga, ne može se pripisati izvršavanju njegove obveze uzdržavanja mlt. djece, osobito kada o tome ne postoji sporazum roditelja, iako ukazuje na postojanje osviještene roditeljske uloge i skrbi.
21.6. Nastavno, uzdržavanje se određuje prema prilikama u vrijeme donošenja odluke, pa cijeneći prilike oca kao davatelja uzdržavanja u vrijeme donošenja odluke, ali vodeći pritom računa i o njegovom imovnom stanju u tom vremenu na koje se uzdržavanje odnosi, a kako ga je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, ali i potrebe mlt. djece koje su u to vrijeme (šest godina prije presuđenja) ipak bile manje nego što su u vrijeme donošenja odluke (valjalo ih je utvrditi u iznosu 1.800,00 kn za DS, 1.600,00 kn za VS i 1.400,00 kn za PS), ali i cijeneći da je odredbom čl. 231. st. 3. Obiteljskog zakona/03 određeno da potrebe djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi i u povećanom iznosu, ako je to u skladu s povećanim mogućnostima roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a što je upravo konkretni slučaj s obzirom na utvrđene mogućnosti oca; utvrđenje je ovoga suda da je odluku suda prvog stupnja, uz uvažavanje plaćenog iznosa od strane oca (1.333,33 kn za svako dijete mjesečno) te trošak kreditne obveze koja se tiče kuće u kojoj su djeca stanovala, valjalo u tom dijelu preinačiti na način da je otac dužan za uzdržavanje (odnosno glede isplate naknade za uskraćeno uzdržavanje) mlt. VS doprinositi iznos od (još) 466,67 kn mjesečno, za mlt. PS iznos od 266,67 kn, a za DS iznos od 666,67 kn. Dakle, po stavu ovoga suda odmjereni povećani iznos za uzdržavanje RS, VS i PS, odnosno 2.000,00 kn za DS, 1.800,00 kn za VS i 1.600,00 kn za Coco Violet je u skladu s ipak povećanim mogućnostima oca i potrebama djece koje se, slijedom toga, mogu zadovoljiti u povećanom iznosu. Pritom valja ponoviti da u svakom slučaju valja voditi računa o mogućnostima oca koje su ipak (i onda i u vrijeme donošenja odluke) povećane, plaća mu u vrijeme donošenja odluke iznosi nešto više od 11.000,00 kn, a u vremenu za koje se uzdržavanje ovdje određuje bila je i do 20.000,00 kn, pa izvjesno cijeneći rashode koje otac spominje, a koji su bitno veći od primanja (na što majka ukazuje u žalbi), otac ipak ima određena sredstva iz kojih iste pokriva (makar i kao ušteđevinu, iako iskazuje da iste nema); pa je primjenom odredbe čl. 231. st. 3. Obiteljskog zakona odluku suda prvog stupnja u tom dijelu valjalo preinačiti kako je navedeno.
21.7. Prigovor zastare nije osnovan, cijeneći da taj prigovor otac nije isticao u tijeku prvostupanjskog postupka, pa to ne može niti u žalbi, čl. 352. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 264. Obiteljskog zakona/03. Osim toga, tada mlt. djeca tužbu su podnijela i prije negoli je podnesena tužba za razvod braka, odnosno još 16. lipnja 2014. , čime je zastara prekinuta (sve i kada bi tekla), čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18, 126/21); ali zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, čl. 325. ZOO.
22. Glede točke VI. i VIII. izreke odluke.
22.1. Nije sporno da su djeca mlt. VS i PS u tom razdoblju od 1. siječnja 2015. pa do 5. veljače 2020. živjela s ocem.
22.2. Nadalje, pravilno je utvrđeno i da majka, i unatoč rješenju o privremenoj mjeri od 27. veljače 2017. nije doprinosila uzdržavanju za mlt. djecu, a da je tim rješenjem naloženo plaćati upravo i u presudi odmjerene iznose za navedeno razdoblje od siječnja do 5. veljače 2020.
22.3. Kako i navodi sud prvog stupnja odredbom čl. 209. Obiteljskog zakona/03 određeno je da su roditelji dužni uzdržavati svoju mlt. djecu; odredbom čl. 231. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona/03 određeno je da će u parnici o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. (2) Pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju; čl. 232. st. 1. Obiteljskog zakona/03 kad se uzdržavanje traži za dijete, uzet će se u obzir i dob djeteta te potrebe za njegovo obrazovanje.
22.4. Dakle, cijeneći pravilno utvrđene mogućnosti majke, pa i potrebe mlt. djece (već navedeno pod 18.3.1.) pravilno je sud prvog stupnja odmjerio na ime uzdržavanja da je majka dužna doprinositi iznos od 900,00 kn mjesečno za VS, odnosno 700,00 kn za PS. Pritom potrebe mlt. djece u tom su razdoblju iznosile 1.400,00 kn za PS i 1.600,00 kn za VS, kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja. Stoga je majci, pravilno odmjeren upravo taj iznos, a nema osnove temeljem koje bi joj moglo biti naloženo plaćanje nižeg iznosa. Naime, radno sposobni roditelj se ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoje mlt. djece, čl. 232. st. 2. Obiteljskog zakona/03, a niti majci se, kao niti ocu, u obvezu uzdržavanja može uračunati snošenje određenih potreba djece, zadovoljavanje istih bilo novčano bilo nenovčano, niti uložen trud, briga i skrb o djeci o kojoj iscrpno u žalbi ukazuje; iako to ukazuje na postojanje osviještene roditeljske uloge i skrbi i kod majke.
22.5. U odnosu na DS koja je postala punoljetna 20. srpnja 2019., pravilno je uzdržavanje određeno do toga dana (nije sporno da je živjela tada s ocem), a u iznosu 1.000,00 kn; cijeneći već navedene mogućnosti majke i pravilno utvrđene potrebe mlt. djece, odnosno RS u iznosu 1.800,00 kn. Pritom, neovisno što je u tom dijelu zahtjev postavljen u smislu da se uzdržavanje isplati na račun oca, pravilno je sud prvog stupnja i u tom dijelu prihvatio zahtjev i u odnosu na mlt. DS, kao i odredio uzdržavanje do njezine punoljetnosti jer je uslijed punoljetnosti samo AS mogla zahtijevati svoje uzdržavanje nakon punoljetnosti (od majke), pa i podnijeti žalbu u tom dijelu. Neovisno o tome, zahtjev za isplatu nije neosnovan samim time što jedna osoba traži da joj dužni iznos npr. na ime uzdržavanja druga osoba isplati na račun treće osobe, tim više kada je ta treća osoba (otac) snosila troškove toga uzdržavanja.
22.6. Dakle, u odnosu na točku VI. žalba GS je neosnovana; u odnosu na točku VIII. je nedopuštena jer je u tom dijelu odbijen zahtjev oca; pa majka nema pravnog interesa pobijati odluku u tom dijelu.
23. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. t. 1., čl. 373. t. 3., čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP (točka V. izreke prvostupanjske odluke), čl. 367. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
24. Odluka o trošku je pravilna. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 272. Obiteljskog zakona/03 te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, vodeći se okolnostima slučaja, poremećenim odnosima roditelja, činjenici da su djeca živjela i kod oca i kod majke; ishodu postupka da su se stranke u konačnici suglasile s kim će mlt. djeca živjeti te da su u konačnici zahtjevi za uzdržavanje i prema ocu i prema majci u osnovi djelomično osnovani; pravilno je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
25. Glede troška žalbenog postupka, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Naime, žalba GS jest neosnovana dijelom, dijelom osnovana (uz napomenu da je otac plaćao dužne iznose na ime uzdržavanja po privremenoj mjeri, što nije sporno), odnosno dijelom nedopuštena, a žalba IS usvojena je u dijelu u kojem je uvažena nesporna uplata oca (što majka i u žalbi ukazuje) u tom razdoblju 2014. godine za svako dijete u iznosu 1.333,33 kn; pa slijedi da roditelji nedostatno komuniciraju i time gube iz vida dobrobit djece, a u čijoj je dobrobiti da se roditelji fokusiraju na roditeljsku, ne partnersku ulogu i djecu poštede svakog konflikta dajući primat njihovom najboljem interesu.
26. Iznosi u kunama preračunati su u iznose u euro prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna.
U Puli-Pola 28. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
