Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 71 Gž-3675/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. r., javna ustanova, OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. K., OIB: …, iz S.1 , kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S.2 , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-702/2021 od 15. srpnja 2022., dana 28. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-702/2021 od 15. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
″I. Ukida se u cjelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-5493/2019 javnog bilježnika M. P. te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
"D. K. IZ S.1 , OIB … (adresa prijave: P.) kao tuženi,tužitelju H. R., Z., OIB …, sa pozivom na broj odobrenja … namiri novčanu tražbinu u iznosu od 480,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedine iznose kako slijedi
- na iznos od 160,00 kn od 01.08.2019 godine pa do namirenja
- na iznos od 160,00 kn od 01.09.2019 godine pa do namirenja
- na iznos od 160,00 kn od 01.10.2019 godine pa do namirenja
po stopi određenoj čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve uvećano za trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20.10.2020. pa do isplate po stopi određenoj čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište,uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 8 dana.
Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi i isplati iznos od 725,00 kn na ime troškova ovog parničnog postupka sukladno odluci suda na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 8 dana."
II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 kn.″
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i održi platni nalog na snazi uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno predlaže istu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. U ovom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 480,00 kn, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. – 467.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog nekih bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredba čl. 370. ZPP-a.
6. Slijedom navedenoga, vidljivo je da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tužitelja valjalo odlučivati na temelju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upućuje žalitelj, jer pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i neproturječne razloge. Osim toga, u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni ostale bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 457. ZPP-a), pa stoga ovaj sud ocjenjuje da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 480,00 kn na ime neplaćene RTV pristojbe za vremensko razdoblje od srpnja 2018. do prosinca 2018., smatrajući tuženika obveznikom takvog plaćanja.
9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. P. na temelju vjerodostojne isprave uz zaključak kako tužitelj nije dokazao da je prijavu prijemnika potpisao tuženik, kako tuženik nema i nije imao prijavljeno prebivalište na adresi u P., …, kako to proizlazi iz priloženih uvjerenja o prebivalištu, pa zaključuje da je teret dokaza da je tuženik potpisao prijavu prijamnika bio na tužitelju.
10. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.
11. U dokaznu svrhu tuženik je dostavio presudu Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-199/2020-2 od 12. svibnja 2020., kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom po istoj osnovi, ali za razdoblje od siječnja do lipnja 2018.
12. Naime, prema prijavi prijamnika (list 21 spisa) proizlazi da se ta prijava odnosi na D. K. iz P. Iz presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-199/2020-2 proizlazi da prema uvjerenju o prebivalištu izdanom od PU S.-d., Sektora upravnih i inspekcijskih poslova od 20. prosinca 2017. proizlazi da je tuženik u razdoblju od 1986. do 1989. imao prijavljeno prebivalište u S.2 , S. , da bi od 1989. do 1991. bio prijavljen u Zagrebu, a od 1991., pa nadalje prijava adrese je S.2 , S. , slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja zaključio da iako prema evidenciji tužitelja proizlazi da je obveznik plaćanja pristojbe bio evidentiran tuženik, samim time nije dokazao da bi on bio potpisnik prijave.
13. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine, br. 137/10, 76/12 i 78/16 - dalje u tekstu: ZHR) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedništvu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijem radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu koja je utvrđena čl. 35. st. 2. ZHR-a.
14. Međutim, okolnost da je neka osoba u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužitelja, cijeneći činjenicu da ta evidencija predstavlja jednostrani akt tužitelja, nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika prema tužitelju.
15. Ujedno, iz citirane presude proizlazi da je tuženik dostavio i mišljenje Službe za kemijsko-fizikalna i toksikološka vještačenja, Klasa: …, Ur. br.: … od 17. prosinca 2019., iz kojeg proizlazi da nema osnove za utvrđivanje autentičnosti spornog potpisa koji se nalazi na pismenu naziva "Prijava prijamnika" od 8. veljače 2012.
16. Slijedom navedenoga, pravilno se sud prvog stupnja sadržajno pozvao na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobijana navode i dokaze protivnika. Stoga, uzimajući u obzir sadržaj ove zakonske odredbe i okolnosti konkretnog slučaja, kada o postojanju (vjerodostojnosti) potpisa tuženika na spornoj izjavi – u ovom slučaju prijavi prijamnika, ovisi utemeljenost zahtjeva tužitelja, a kada tuženik tijekom postupka ističe prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice - da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu i da je posljedično tome obveznik plaćanja RTV pristojbe – leži na tužitelju, jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativno činjenicu, tj. činjenicu koja ne postoji. Ovakvo shvaćanje suprotno je žalbenim navodima tužitelja izraženo i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x 159/16 od 2. ožujka 2016. Slijedom navedenoga ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužitelja.
17. Dakle, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 457. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
18. Kako je odbijena žalba tužitelja, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu 28. studenog 2022.
Sutkinja:
Vlasta Feuš, v.r.
