REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 82 Pž-2136/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika NET d.o.o. Šenkovec, Jelenska 7, OIB 04816502912, kojeg zastupa punomoćnik Saša Kačer odvjetnik u Čakovcu, radi isplate iznosa od 12.863,91 kn / 1.707,33 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru P-9/2022-4 od 22. travnja 2022., 28. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru P-9/2022-4 od 22. travnja 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.718,35 kn sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru P-9/2022-4 od 22. travnja 2022.:

1. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju:

- zatezne kamate na iznos od 7.718,35 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i

- iznos od 5.145,56 kn sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2013. do isplate te

2. u točki II. izreke; i sudi:

1. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 7.718,35 kn / 1.024,40 EUR od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena. ______________________________

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.145,56 kn / 682,93 EUR sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2013. do isplate.

3. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 30.638,50 kn.

III. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana, naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 875,00 kn / 116,13 EUR.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Bjelovaru je pobijanom presudom odlučio:

„I Tuženik T. D. NET d.o.o. Šenkovec, Jelenska 7, OIB: 04816502912, dužan je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Varaždinu, Kolodvorska 20 c, OIB: 84397956623, platiti iznos od 12.863,91 kunu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 2. svibnja 2013. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.863,91 kn zajedno sa zateznim kamatama.

2.1. Predmetni zahtjev odnosi se na isplatu razmjernog iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj prethodno isplatio svojem osiguraniku Matiji Horvatu za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 31. prosinca 2012., a u vezi s ozljedom na radu koju je 27. rujna 2005. navedeni tužiteljev osiguranik pretrpio kod tuženika kao poslodavca.

3. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka.

3.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje da je prvostupanjski sud zanemario shvaćanje ovog suda, izraženo u presudi koja je ranije donesena u ovoj pravnoj stvari, prema kojem parnični sud u sporovima za naknadu štete koju tužitelj potražuje od poslodavaca nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnosti za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja. S tim u vezi, da je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporio osnovu, opseg i visinu tužbenog zahtjeva dovodeći u pitanje zakonitost tužiteljevog rješenja od 27. siječnja 2011. kojim je tužiteljevom osiguraniku Matiji Horvatu priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu. Ukazujući na tijek i sadržaj odluka u predmetnom upravnom postupku ističe da u tom postupku nije bio stranka te da u njemu nije imao bilo kakvih mogućnosti osporavati pravilnost izvedenih vještačenja. Stoga da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek koje je zajamčeno u odredbama članka 18. Ustava Republike Hrvatske i članka 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo zatražiti kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčeno odredbom članka 19. Ustava Republike Hrvatske. Također da je prvostupanjski sud ignoriranjem upute višeg suda povrijedio načelo pravne sigurnosti i načelo zaštite legitimnih očekivanja zajamčeno odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3.2. Naglašava da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku budući da nije ocijenio sve izvedene dokaze-iskaze svjedoka Marijana Sabolića i Matije Horvata, tuženikovog zastupnika po zakonu Željka Vugrineca te nalaz i mišljenje Damira Vodopiveca, dr. med. Osim toga da je dokazao da je tužiteljevom osiguraniku Matiji Horvatu, u skladu s odredbom članka 27. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03 i 100/04), bio osiguran rad pod nadzorom ranika osposobljenih za rad na siguran način te da je tužiteljev osiguranik bio upoznat s načinom odvijanja radnog procesa. Navodi da je do ozljeđivanja tužiteljevog osiguranika došlo isključivo zbog njegovog nepoštivanja uputa i zabrana s kojima je bio upoznat. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.187,50 kn.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem, u bitnom, osporava tuženikove žalbene navode.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Odredbama članka 160. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04 i 177/04; u daljnjem tekstu: ZMO) propisano je da:

(1) Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja.

(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to:

1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti,

2) troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava.

7.1. Odredbama članka 161. stavka 1. ZMO-a propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe; stavkom 2. tog članka propisano je ako je štetu iz stavka 1. ovog članka uzrokovao zaposlenik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i zaposlenik solidarno; stavkom 3. tog članka propisano je da za štetu iz stavka 1. odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

8. Pretpostavke odgovornosti za štetu, koje moraju biti kumulativno ispunjene, su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu odnosno štetnik i oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje.

9. U odnosu na žalbene navode ističe se da postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i priznavanja prava tužiteljevog osiguranika Matije Horvata na invalidsku mirovinu proizlazi iz upravnog postupka utvrđivanja prava navedenog tužiteljevog osiguranika na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale zbog ozljede na radu koja se dogodila kod tuženika kao poslodavca.

9.1. S tim u vezi, postavlja se pitanje pravnih učinaka rješenja donesenog u tom postupku, i ovog parničnog postupka u kojem se odlučuje o odgovornosti poslodavca za štetu tužitelju. U tom pogledu ovaj sud ima u vidu pravna shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje su donesene u sporu između tužitelja i poslodavaca, a u kojima je pravna osnova tužbenog zahtjeva jednaka kao u ovoj pravnoj stvari. Tako je:

a) u rješenju tog suda poslovni broj Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. navedeno:

„Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana.“;

b) u rješenju poslovni broj Revd-3923/2021-2 od 27. travnja 2022. navedeno: „Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je kako je tuženik sudjelovao u upravnom postupku u kojem je rješenjem tužitelja utvrđeno kako je uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja ozljeda na radu koju je navedeni osiguranik doživio kao radnik tuženika 2. studenog 1998. S obzirom na gore navedeno, drugostupanjski sud ocijenio je da se o postojanju uzročno-posljedične veze ne može raspravljati u ovom parničnom postupku, već je u smislu odredbe čl. 12. ZPP sud u navedenom dijelu vezan odlukom upravnog tijela, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci Rev 450/2021-2 od 22. veljače 2022. U navedenoj odluci revizijskog suda izraženo je pravno shvaćanje da upravno rješenje veže tuženika i u dijelu koji se odnosi na postojanje uzročno- posljedične veze ukoliko je tuženik sudjelovao u postupku donošenja predmetnog upravnog rješenja, pa samim time postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

10. Dakle, sudjelovanje odnosno mogućnost sudjelovanja poslodavca u upravnom postupku, u kojem se odlučuje o pravu tužiteljevog osiguranika na invalidsku mirovinu, je pretpostavka da pravomoćno i konačno rješenje iz tog postupka ima prejudicijelni značaj u ovom parničnom postupku.

10.1. Ističe se da je:

a) odredbama članka 49. i članka 222. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91) propisano:

- da je stranka osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku,

- da stranka protiv rješenja donesenog u prvom stupnju ima pravo žalbe. b) odredbama članka 4. i članka 105. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) propisano:

- da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku,

- da protiv prvostupanjskog rješenja stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, ako zakonom žalba nije isključena.

10.2. S druge strane, napominje se da postojanje prava tužiteljevog osiguranika na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu može posredno utjecati i na tuženikovu građanskopravnu obvezu o kojoj se vodi ovaj spor. Stoga se predmetni upravni postupak odražava na tuženikov neposredni osobni interes zbog čega je tuženik (bio) ovlašten povodom rješenja donesenog u upravnom postupku pokrenuti upravni spor pred sudom. U upravnom sporu odlučuje sud koji je ovlašten preispitivati predmet o kojem se prethodno vodio upravni postupak te se na taj način odluke upravnog tijela podvrgavaju kontroli sudbenog tijela. U tom pogledu:

a) odredbama članka 1., članka 2. i članka 12. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 53/91, 9/92 i 77/92) propisano je:

- da radi osiguranja sudske zaštite prava građana i pravnih osoba te radi osiguranja zakonitosti sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti akata kojima državni organi i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima,

- da pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu,

- da tužitelj u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl., koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.

b) odredbama članka 2. stavka 1. i članka 17. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10) propisano je:

- da je cilj ovog Zakona osigurati sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela,

- da je tužitelj fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.

11. Međutim, primjenjujući navedeno pravno shvaćanje te citirane odredbe na konkretni slučaj ističe se da je iz spisa razvidno da upravno tijelo u upravnom postupku nije dostavljalo tuženiku rješenje Klasa: UP/I 141-02/11-01/OB: 03500422710, Ur. broj: 341-20-05/3-10-457, Broj spisa: 106530, od 27. siječnja 2011. (list 11. i 12. spisa) kojim je odlučeno o pravu tužiteljevog osiguranika na invalidsku mirovinu. Također, tuženiku nisu dostavljani nalazi i mišljenja vještaka o invalidnosti tužiteljevog osiguranika odnosno mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 13. - 17., 39. i 40. spisa).

11.1. Stoga, nisu ispunjene pretpostavke da pravomoćno i konačno rješenje iz upravnog postupka ima prejudicijelni značaj u ovom parničnom postupku odnosno odluka upravnog tijela to jest utvrđenje koje proizlazi iz upravnog postupka glede uzročno-posljedične veze između ozljede na radu tužiteljevog osiguranika (koju je pretrpio kod tuženika kao poslodavca) i priznavanja prava tužiteljevog osiguranika na invalidsku mirovinu nije obvezujuće za sud u parničnom postupku. Dakle, parnični sud nije vezan niti utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka u kojem je tužiteljevom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu o uzrocima i omjeru uzroka za nastanak profesionalne nesposobnosti za rad. Napominje se da bi tuženiku, ukoliko bi se zauzelo suprotno shvaćanje, bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu koje je jedno od aspekata prava na pošteno odnosno pravično suđenje.

11.2. U tom smislu, što se tiče uzročno-posljedične veze između ozljede na radu tužiteljevog osiguranika i priznavanja prava tužiteljevog osiguranika na invalidsku mirovinu, ima se uzeti u obzir medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Damiru Vodopivecu, dr. med. (list 340.-342., 357. i 358., 363. i 364. spisa), koji dokaz je tuženik predložio u odgovoru na tužbu. Iz tog vještačenja je razvidno da su uzroci profesionalne nesposobnosti za rad tužiteljevog osiguranika: ozljeda na radu tužiteljevog osiguranika u omjeru od 60% te ozljeda izvan rada tužiteljevog osiguranika u omjeru od 40%. Pritom se naglašava da je vještak otklonio prigovore stranaka na nalaz i mišljenje slijedom čega nisu dovedeni u sumnju rezultati tog vještačenja dok stranke nisu predložile izvođenje drugih dokaza radi utvrđenja navedene činjenice.

12. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa u utvrđivanju činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Dakle, tužbeni zahtjev je osnovan za omjer za koji je ozljeda na radu tužiteljevog osiguranika uzrok njegove profesionalne nesposobnosti (60%) odnosno za iznos od 7.718,35 kn. Slijedom toga je tužbeni zahtjev neosnovan za omjer za koji je ozljeda izvan rada tužiteljevog osiguranika uzrok njegove profesionalne nesposobnosti (40%) odnosno za iznos od 5.145,56 kn.

13. Također, prvostupanjski sud je za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate, glede stope zatezne kamate, pogrešno primijenio materijalno pravo. U hrvatskom pravnom poretku promijenjeno je pravno uređenje u pogledu stope zateznih kamata. Odredbom članka 3. u vezi s odredbom članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2015., propisano je da se stopa zateznih kamata na ostale odnose određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

14. Budući da je ovom presudom djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari to je promijenjen i uspjeh stranaka u parnici. Tužitelj je uspio s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 7.718,35 kn dok nije uspio s dijelom zahtjeva za isplatu iznosi 5.145,56 kn. Slijedom toga, imajući u vidu da vrijednost predmeta spora iznos od 12.863,91 kn, tužitelj je uspio u parnici sa 60%, a tuženik s 40%, zbog čega 20% predstavlja razliku uspjeha stranaka u parnici u tužiteljevu korist. S obzirom na to da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici to tuženik, uzimajući u obzir odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka nastalih pred prvostupanjskim sudom, već bi to pravo imao tužitelj koji nije stavio određeni zahtjev za naknadu troškova.

14.1. Glede troškova žalbenog postupka ističe se da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 40% zbog čega je djelomično osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Tuženikovi troškovi žalbenog postupka su troškovi za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), porez na dodanu vrijednost u iznosu od 312,50 kn prema Tbr. 42. navedene tarife te trošak sudske pristojbe na žalbu u zahtijevanom iznosu od 625,00 kn, odnosno ukupno iznos od 2.187,50 kn. S obzirom na omjer tuženikovog uspjeha sa žalbom (40%) osnovan je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 875,00 kn.

15. Konačno, u odnosu na bitnu povredu odredbe članka 8. ZPP-a te žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje u žalbi upire tuženik, ističe se da se u skladu s odredbom članka 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti to se pobijana presuda ne može pobijati zbog navedene postupovnopravne povrede te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Napominje se da je iznos glavne tražbine u uvodu i izreci ove presude iskazan dvojno (u kunama i eurima) primjenom odredaba članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 od 20. svibnja 2022.).

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude, dok je primjenom odredaba članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 28. studenog 2022.

Sutkinja

Dubravka Matas,

v.r.