Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž-107/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz H. D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. V., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika F. V. iz Z., OIB: …, i II-tuženika M. V. iz Z., OIB: …, obojica zastupana po punomoćnici B. K.-Z., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4413/2018-22 od 31. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4413/2018-22 od 31. kolovoza 2020.

II Odbija se zahtjev I i II tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Z. V. u cijelosti koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj Z. V. temeljem isključivog ulaganja u predmetnu nekretninu vlasnik u 1/1 dijela nekretnine i to: - stan br. 12 na I. (prvom) katu lijevo koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 72,76 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi …, Z., sagrađena na čest. br. 5555/3, upisana u poduložak 8661, k.o. V. N., što su I-tuženik F. V. i II-tuženik M. V. dužni priznati te o tome izdati valjanu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tužitelja, a što će u protivnom po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, te se nalaže I i II-tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Z. V. da I-tuženiku F. V. i II-tuženiku M. V. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 68.351,25 kn zajedno sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/ 08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti.

3. I i II tuženici su podnijeli odgovor na žalbu tužitelja, u kojem poriču navode žalbe i predlažu istu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužba za utvrđenje vlasništva na nekretnini navedenoj u izreci prvostupanjske presude – stanu u Z., pri čemu tužitelj tvrdi da je stan stekao na osnovi vlastitih isključivih ulaganja. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te su ti razlozi jasni i neproturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, radi čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 6 ZPP na koju se poziva žalitelj kada tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom uslijed toga što nije saslušan jer nije pristupio na ročišta 3.7.2019. i 5.2.2020., iako je podnošenjem liječničke dokumentacije opravdao nedolazak na ročište 3.7.2019., a na ročište 5.2.2020. nije pristupio zbog općepoznate činjenice uzrokovane pandemijom COVID-a.

8. Punomoćnik tužitelja na ročištu 3.7.2019. naveo je da tužitelj na isto ročište, na koje je pozvan radi saslušanja nije mogao pristupiti zbog zdravstvenih tegoba jer je prije dva tjedna operiran te se oporavlja, te je naknadno dostavio medicinsku dokumentaciju za tužitelja iz koje proizlazi da je operiran još 25.3.2019. radi perianalne ciste, da je postoperativni oporavak protekao uredno radi čega je 26.3.2019. otpušten iz bolnice na kućnu njegu, uz preporuku mirovanja i poštede težih napora, a kontrolnim pregledima do ročišta 3.7.2019. ustanovljeno je da je rana čista odnosno nije evidentirano pogoršanje zdravstvenog stanja.

9. Dakle, iz priložene liječničke dokumentacije proizlazi da tužitelj nije operiran dva tjedna već 3,5 mjeseca prije ročišta 3.7.2019., kao i da je oporavak prošao uredno, radi čega tužitelj neopravdano nije pristupio na ročište 3.7.2019. radi saslušanja.

10. Nakon toga, tužitelj je ponovno pozvan na ročište 5.2.2020. radi saslušanja, na koje ponovno nije pristupio, iako je prethodno upozoren da će sud doustati od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem ako ne pristupi na ročište 5.2.2020., a njegov punomoćnik naveo je tada da nema saznanja zbog čega tužitelj nije pristupio jer ga je on obavijestio na vrijeme. Na istom ročištu odlučeno je da se neće provoditi dokaz saslušanjem tužitelja.

11. Na ročištu 3.7.2020. punomoćnik tužitelja naveo je da je tužitelj imao namjeru doći na danjašnje ročište, ali da je u tome spriječen jer se nalazi u Z. gdje zračni promet nije uspostavljen zbog pandemije Corona virusa.

12. Iz navedenog proizlazi da time što tužitelj nije saslušan nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 6 ZPP, jer tužitelj neopravdano nije pristupio na ročišta 3.7.2019. i 5.2.2020. Kod toga, ukazuje se da tužitelj ničim nije pravdao razlog za nedolazak na ročište 5.2.2020., te je razlozima pandemije opravdao nedolazak na ročište 3.7.2020. na koje nije niti pozvan radi saslušanja, s obzirom da je na prethodnom ročištu 5.2.2020. osnovano odlučeno da se neće provoditi dokaz saslušanjem tužitelja.

13. Također nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8 ZPP, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP.

15. Između stranaka nije sporno da je dana 10.12.2003. sklopljen Ugovor o prodaji nekretnine u kojem je navedeno da prodavatelji M. N., M.-M. L., A. N. i B. N. prodaju, a da tuženici kupuju nekretninu opisanu u izreci presude pod točkom I. za iznos od 73.000,00 EUR u protuvrijednost u kunama na dan isplate po srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. s time da je u čl. II. toga ugovora navedeno da su kupci isplatili prodavateljima dio kupovne cijene u iznosu od 35.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama na dan isplate po tom tečaju, a da se ostatak od 38.000,00 EUR protuvrijednost u kunama na dan isplate po tom tečaju obvezuju isplatiti najkasnije do 20.2.2004., pri čemu su kupci pod točkom III. toga ugovora preuzeli obvezu otplate preostalog duga prema Gradu Z. koji je upisan kao nositelj založnog prava na toj nekretnini na iznos od 71.960,00 kn sa kamatama u iznosu od 10.696,00 kn temeljem Ugovora o kupoprodaji od 23.3.1995,. a temeljem čl. IV. toga ugovora kupci stupaju u posjed ove nekretnine najkasnije 1.5.2004., te ih prodavatelji u čl. V. toga ugovora ovlašćuju da u zemljišnoj knjizi ishode upis svoga prava vlasništva na svoje ime. Nije sporno niti to da I i II-tuženici nisu kupoprodajnu cijenu navedenu u čl. II. toga ugovora isplatili vlastitim sredstvima, te da su upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetnog stana.

16. Na temelju provedenih dokaza pravilno je utvrđeno da tužitelj ničim nije dokazao da je vlastitim ulaganjima stekao vlasništvo spornog stana. Naime, iz iskaza I i II tuženika te svjedokinje B. V. (majke tuženih i bivše supruge tužitelja) utvrđeno je da su ona i tužitelj odlučili tuženicima kupiti stan kako bi im riješili stambeno pitanje, te su im u svrhu kupovine stana dali novac koji je predstavljao bračnu stečevinu. Tuženici su tada studirali, kasnije su ga uredili i sami preuzeli obvezu otkupa stana.

17. Suprotno žalbenim navodima, iskazi I i II tuženika te svjedokinje B. V. pravilno su prihvaćeni kao suglasni, životni i uvjerljivi, dok su žalbeni navodi kojima se osporava istinitost njihovih iskaza neutemeljeni.

18. Stoga je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ničim nije dokazao da je predmetni stan kupio isključivo svojim sredstvima, za sebe, jer nije dokazao ni svoja isključiva ulaganja, niti da je između njega i tuženih postojao bilo kakav dogovor da bi mu tuženici s osnove njegovih ulaganja trebali na njegov zahtjev vratiti vlasništvo stana.

19. Pri tome, neodlučni su za pitanje vlasništva žalbeni navodi da tužitelji u vrijeme kupnje stana nisu mogli podmirivati troškove režija jer su tada studirali.

20. Radi navedenog, tužbeni zahtjev pravilno je odbijen (čl. 115 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17).

21. Žalbenim razlozima kojima se osporavaju utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda uslijed drugačijeg i subjektivnog utvrđenja činjenica odnosno tumačenja materijalnog prava po žalitelju, nije uspješno dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude.

22. O troškovima postupka pravilno je odlučeno temeljem čl. 154 st. 1 ZPP, te sukladno odgovarajućim odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

23. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

24. Zahtjev I i II tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod toč. II izreke izreke ove drugostupanjske presude jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 28. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.