Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 16 Pr-671/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja I. G., OIB: …, K., K. Z. 12, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u O. društvu V. i partneri d.o.o. iz R., protiv tuženika O. bolnice D. T. B." K., Ž. S. 1, OIB: … , zastupanog po pun. iz O. društva J. i partneri iz Z., radi isplate, temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijaliste Marine Rengel Brlečić, nakon održane glavne I javne rasprave zaključene dana 13. listopada 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 28. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnica D.. T. B. K., K., Ž. S. 1, OIB: … da tužitelju I. G., OIB: …, K., K. Zrinski 12, isplati iznos od 39.735,04 kn/5.273,75 eura[1] (slovima: tridesetdevettisućasedamstotridesetipet

kuna

I

četiri

lipe/pettisućadvjestosedamdesettri eura i sedamdesetpet eurcenti), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 2.937,15 kn / 389,83 eura[1] od 15.1.2019. godine do isplate - na iznos od 1.922,96 kn / 255,22 eura[1] od 15.2.2019. godine do isplate - na iznos od 2.382,42 kn / 316,20 eura[1] od 15.3.2019. godine do isplate - na iznos od 3.025,24 kn / 401,52 eura[1] od 15.4.2019. godine do isplate - na iznos od 2.677,21 kn / 355,33 eura[1] od 15.5.2019. godine do isplate - na iznos od 1.812,59 kn / 240,57 eura[1] od 15.6.2019. godine do isplate - na iznos od 2.566,60 kn / 340,65 eura[1] od 15.7.2019. godine do isplate - na iznos od 2.227,62 kn / 295,66 eura[1] od 15.8.2019. godine do isplate - na iznos od 2.658,85 kn / 352,89 eura[1] od 15.9.2019. godine do isplate - na iznos od 2.150,09 kn / 285,37 eura[1] od 15.10.2019. godine do isplate - na iznos od 1.191,86 kn / 158,19 eura[1] od 15.11.2019. godine do isplate - na iznos od 2.764,40 kn / 366,88 eura[1] od 15.12.2019. godine do isplate - na iznos od 2.638,63 kn / 350,21 eura[1] od 15.1.2020. godine do isplate - na iznos od 2.289,89 kn / 303,92 eura[1] od 15.2.2020. godine do isplate - na iznos od 2.960,81 kn / 392,97 eura[1] od 15.3.2020. godine do isplate

- na iznos od 3.528,72 kn / 468,34 eura[1] od 15.4.2020. godine do isplate

po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.625,00 kn/1.012,01 eura[1] (slovima: sedamtisućašestodvadesetpet kuna/tisućudvanaest eura i jedan eurocent) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude 28. studenog 2022. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi od 15. veljače 2021. navodi da je u razdoblju od 25. travnja 1996. do danas neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijaliste anesteziologije, reumatologije i intenzivnog liječenja, odnosno užeg specijalista intenzivne medicine u Jedinici djelatnosti anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja. U utuženom razdoblju tužiteljeva plaća regulirana je odredbama Zakona o radu (NN 93/14 dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 dalje: KU/13, NN 29/18 - dalje KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje - TKU/12, NN 24/17 - dalje TKU/17). Odredbe čl. 86. ZR/09, kao i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57., kao i KU/18 u čl. 55. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodataka na plaću. Tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%. Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru koji se primjenjuje od 1.9.2019. došlo je do uvećanja dodatka za posebne uvjete na 28% u odnosu na radno mjesto tužitelja.

1.2. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a dodatkom II. koji se primjenjuje od 1.9.2019. došlo je do uvećanja tog dodatka na 16% u odnosu na radno mjesto tužitelja.

1.3. Tužitelju je od 01.09.2019. godine trebalo biti priznato pravo na navedeni dodatak na plaću od 28% te dodatak na plaću od 16% u razdoblju od 01.09.2019.g. do danas. KU/13 u čl.59., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.4. Nadalje, ZR/14 u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl.59. st.1., kao i TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.5. Tužitelj smatra da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU/13. Tuženik navedene dodatke tužitelju nije od 1.12.2015. do 31.3.2020. isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Obzirom da tuženik nije isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora, samim time je tužitelju uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, kao i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanja do 42 dana jer je tuženik vršio pogrešan obračun plaće tako što je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu na koji je način dobio prosječnu cijenu sata da bi potom tako dobiveni iznos množio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora.

1.6. Nadalje, tužitelj je zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godine. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzete: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine.

1.7. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine jer iste predstavljaju kolektivni ugovor. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su dana 27. studenog 2015.

godine, s početkom isplate od siječnja 2016. godine. Međutim, tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtijeva sudsku zaštitu u smislu čl. 204. st. 1. Zakona o radu. Ispunjenost uvjeta iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu proizlazi iz sljedećeg: Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)

i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“

1.8. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine

DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4 prosinca 2015. godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS- a. Budući da je odredbom čl. VII c. st. 3 Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za „mjesec“ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015.

godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. DZS je dana 20. listopada 2016. godine objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP- u za 2014. godinu. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga i revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu nedvojbeno ispunjeni krajem studenog 2015. godine.

1.9. Budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn odnosno 5.211,02 kn s plaćom za mjesec siječanj 2017.godine umjesto 5.415,37 kn, to postoji dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

1.10. Budući da tužitelj nije u posjedu svih platnih lista za utuženo razdoblje predlaže se da naslovni sud naloži tuženiku da dostavi u spis preostale platne liste i evidencije o radu koje nedostaju, pa slijedom iznijetog, tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tužitelja za razdoblje od 01. prosinca 2015. godine do 31. ožujka 2020. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik tvrdi kako su svi iznosi plaće isplaćeni u cijelosti, a osporava da bi tužitelj prije pokretanja postupka tražila podatke. Drugi uvjet stupnjevite tužbe tuženik navodi kako tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev pa ukoliko je to mogla učiniti smatra da nema razloga za stupnjevitu tužbu. Tuženik navodi kako je u cijelosti tužitelju isplaćivao plaću u skladu sa zakonom i pripadajućim kolektivnim ugovorom te da je netočna tvrdnja tužitelja da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće. Tuženik ističe prigovor zastare na razliku plaće za prosinac 2015. te siječanj i veljaču 2016.

3. U svrhu dokazivanja sud je pročitao Ugovor (list 11-38), Obračunske isprave za isplatu plaće (list 39-66), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (list 67- 70), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 71-76), Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 77-84), Arbitražna odluka (list 85-92), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu (list 93-98), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku za drugo tromjesečje 2015. (list 99-102), Procjenu bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015. (list 103-104), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku za treće tromjesečje 2015. (list 105-106), Procjenu bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. (list 107-108), Procjenu bruto domaćeg proizvoda za četvrto tromjesečje 2015. (list 109-110), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku (list 111-116), Podatke o stopama rasta BDP-a (list 117-118), Priopćenja za 2011., 2012., 2013., i 2014. godinu (list 126-151), sudsku praksu (list 152-161), Presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-93/2020 (list 180-183), Presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-458/2020 (list 184-190), Presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-25/2020 (list 191-196), Evidenciju o radnom vremenu (list 201- 274), Obračunske isprave za isplatu plaće (list 275-304), Evidenciju o radnom vremenu (list 305-310), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka N. J. od 8.9.2022. (list 322-326).

4. Analizirajući i ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije bilo sporno kako je tužitelj u predmetnom razdoblju neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijaliste anesteziologije, reumatologije i intenzivnog liječenja, odnosno užeg specijalista intenzivne medicine u Jedinici djelatnosti anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja. Sporno je da li tužitelju za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću zbog posebnih uvjeta rada te za povećanje osnovice.

6. Tuženik smatra kako nedostaju sve pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe međutim sud ovakav prigovor tuženika nije mogao uzeti u obzir. Naime, prema članku 186.b. st.2. Zakona o parničnom postupku (NN 117/03) koji glasi: “U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.“ Iz navedenog proizlazi kako tužitelj nije dužan tužbom postaviti točno određeni tužbeni zahtjev u kojima to ne može već je pravilno to tužitelj učinio nakon što je tuženik sam izradio izračun razlike plaće tužitelja. Osim toga, tužitelj nije postavio kumulirani već alternativni tužbeni zahtjev, u kojem sud odlučuje prvo o glavnom tužbenom zahtjevu, pa tek ukoliko ga smatra neosnovanim tada odlučuje o alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu. S obzirom da je tužitelj podneskom od 10. listopada 2022. uredio zahtjev prema izračunu tuženika u iznosu od 39.735,04 kn/5.273,75 eura[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o neosnovanom prigovoru.

7. Temeljem odredbe čl. 139. ZR-a propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od prosinca 2018. a koji iznos dospijeva 15. siječnja 2019. pa nadalje, a s obzirom da je tužba podnesena dana 15. veljače 2021., neosnovan je prigovor tuženika zastare potraživanja.

8. Među strankama je sporno pripadaju li tužitelju pravo na neisplaćenu naknadu s osnove posebnih uvjeta rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene redovne i prekovremene sate, posljedično tome i razlike manje isplaćenih naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana.

9. Odredbom članka 47. stavak 1. KU-a/13, a koji se sukladno odredbi članka 79. KU/13 primjenjuje od 1. prosinca 2013. propisano je kako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koja je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža. Istog sadržaja kao odredba članka 47. stavak 1. KU-

a/13 je odredba članka 45. stavak 1. KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. pa nadalje, a ovo sukladno odredbi članka 75. KU/18. Također odredba članka 45. stavak 2. KU/18 sadržajno odgovara odredbi članka 47. stavak 2. KU/13. Odredbom članka 47. stavak 3. KU-a/13, kao i odredbom članka 45. stavak 3. KU/18, propisano je kako su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

10. Za navesti je kako je odredbom članka 51. stavak 1. KU-a/13, baš kao i odredbom članka 49. stavak 1. KU-a/18 propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a ovo u svezi sa odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“: br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., dalje ZOB).

11. U konkretnom slučaju prema stajalištu ovog suda tužitelj ima pravo na odrađene dodatke na plaću, pa tako i na dodatak za posebne uvjete rada od 25%, tj. 28% od

1.9.2019. kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12%, tj. 16% od. 1.9.2019., a ta se prava kumuliraju. Tužitelju se uvećava plaća radi otežanih uvjeta rada od 25%, na temelju odredbi članka 57. stavci 1. i 2. KU-a/13, odnosno sukladno odredbama članka 55. stavci 1. i 2. KU-a/18. Dodatak na plaću od 16%, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, proizlazi iz odredbe članka 59. a KU-a/13, odnosno odredbe članka 57. Dodatka I., KU-a/13, kao i iz odredbe članka 58. KU-a/18.

12. Dakle, sud smatra kako se ti dodaci odnose na redovno radno vrijeme, a isti se trebaju odnositi i na prekovremeni rad, jer tužitelj radi u istim uvjetima kako u redovnom radnom vremenu tako i za vrijeme prekovremenog rada. Stoga, po mišljenju ovog suda tužitelju i za prekovremeni rad koji je nesporno ostvario, pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

13. KU/13 bio u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš člankom 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022. Slijedom navedenog kroz predmetno razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. ožujka 2020., primjenjivali su se u neprekinutom kontinuitetu KU/13, a potom KU/18, sukladno čijim odredbama je i ovaj sud presudio u predmetnom slučaju.

14. Za napomenuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

15. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Nataliji Jambrečić na okolnost je li tužitelju ispravno obračunata plaća u razdoblju od 01. prosinca 2018. do 31. ožujka 2020., te visinu neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada, naknade i dodatke na plaću uključujući dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, za radni staž u zdravstvu i na sate odrađene u prekovremenom radu, naknade plaće za godišnji odmor, naknada plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad, odnosno utvrditi eventualnu razliku neisplaćene plaće i naknada plaće za navedeno razdoblje.

16. Vještak je izračunala da ukupno obračunata razlika iznosi 39.735,04 kuna bruto u pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je navedeno u točki I. izreke ove presude. Stranke nisu imale prigovora na matematički izračun iz nalaz i mišljenje vještaka, te je i sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje kao stručan, obrazložen i izrađen po pravilima znanosti.

17. Sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu glavnice od 39.735,04 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 15. u mjesecu za razdoblje od siječnja 2019. do travnja 2020. godine. Tuženik je na ročištu glavne rasprave održanom dana 13. listopada 2022. izjavio kako ovako postavljeni tužbeni zahtjev ne osporava u odnosu na visinu već samo u odnosu na pravni osnov.

18. Slijedom navedenog ovaj sud je donio presudu kojom je naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos od 39.735,04 kn/5.273,75 eura[1] bruto sa zateznom kamatom prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima. Prema stavu ovoga suda plaće tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci, te se na osnovnu plaću primjenjuju uvećanja za svaki sat prekovremenog rada sukladno KU- u, ZR-u, TKU-u i Dodatku I KU-a. Tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od 15. u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. ZR-a. Temeljem navedenog, presuđeno je kao u točki

I. izreke ove presude.

19. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 115/16, 106/18 i 121/19 - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,

ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju.

20. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku kojom je određeno sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

22. Tužitelj je uspio u parnici u pretežnom dijelu, nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, te mu se priznaju zatraženi troškovi, a prema vrijednosti spora u trenutku dovršetka postupka, koji se odnose na sastav tužbe od 15.2.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu: OT), sastav podneska od 16.2.2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 17.2.2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife), sastav podneska od 10.10.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 13.10.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife) te PDV na navedene iznose u iznosu od 1.125,00 kn (Tbr. 42. Tarife), kao i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna. Stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi ukupni iznos troškova u iznosu od 7.625,00 kuna/1.012,01 eura pa je temeljem navedenog riješeno kao u točki III. izreke ove presude.

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

24. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 28. studenog 2022.

Sudac

Darko Magdić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. OD V. i partneri d.o.o. R.

2. OD J. i partneri d.o.o. Z.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured Koprivnica