REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-139/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i kolege, odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Opća bolnica „D. J. B.“, S. B., OIB: …, zastupane po punomoćnici A.-M. B., odvjetnici iz S. B., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pr-788/2021-37 od 17. listopada 2022., 28. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pr-788/2021-37 od 17. listopada 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove sastava njegove žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njenog odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Nalaže se tuženoj Općoj bolnici D. J. B.", S. B., OIB: …, da tužiteljici S. P. iz S., OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća i naknada plaće za godišnji odmor u iznosu od 8.245,84 kn (slovima: osam tisuća dvjesto četrdeset pet kuna i osamdeset četiri lipe) / 1.094,41 eura1 (slovima: tisuću devedeset četiri eura i četrdeset jedan cent) bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

- na iznos od 527,41 kn od 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 566,35 kn od 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos do 617,91 kn od 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 707,52 kn od 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 844,86 kn od 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 675,84 kn od 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 669,57 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 681,81 kn od 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 589,56 kn od 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 681,56 kn od 16. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 600,17 kn od 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 665,17 kn od 16. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 418,11 kn od 16. veljače 2017. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Općoj bolnici D. J. B.", S. B., OIB: …, naknaditi tužiteljici S. P. iz S., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu 6.525,00 kn (slovima: šest tisuća petsto dvadeset pet kuna i nula lipa) / 866,02 eura2 (slovima: osamsto šezdeset šest eura i dva centa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (17. listopada 2022.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. i 11. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je pobijanom presudom prekoračen zahtjev tužiteljice jer je prvostupanjski sud samovoljno promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva od 01. 12. 2021. budući je tim zahtjevom tužiteljica zahtijevala isplatu razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor, a pobijanom presudom joj je dosuđena razliku manje isplaćenih plaća i naknada plaće za godišnji odmor, a što nije isto, jer osnovna plaća i naknada plaće nije jedno te isto. Prigovara i odluci suda kojom je dopuštena preinaka tužbe, a što sve nije obrazloženo i čemu se tuženik protivio, pri čemu ukazuje na odredbu čl. 190. i čl. 191. ZPP. Obzirom da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica svoj konačni zahtjev postavila tek 01.12.2021. nastupila je zastara ove njene novčane tražbine, a na što je tijekom postupka više puta ukazivano. Ukazuje i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i posljedično tome pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu ukazuje i na odredbe Kolektivnog ugovora broj: 141/2012 i Dodatak Sporazuma za koji tvrdi na nije sastavni dio tog KU te odredbe Zakona o radu i Odluke Vlade Republike Hrvatske. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 4., 6., 11. i 12. ZPP jer je pobijana presuda proturječna razlozima, a prekoračen je i tužbeni zahtjev.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužiteljice ili da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove njenog odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora od 8.245,84 kn/ 1.094,41 eura, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

6.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti o žalbi tužitelja mora odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka i da se žalba ne može podnijeti zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 190. i u vezi odredbe čl. 191. ZPP, na koju u žalbi ukazuje žalitelj, iako u odnosu na ovaj žalbeni navod žalitelja valja primijetiti da je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud odlučio o navedenoj preinaci i to obrazložio pod točkom 28.obrazloženja.

7. Ispitujući, pak, pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. u vezi čl. 457. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 4. ZPP jer prvostupanjski sud, protivno odredbama ovoga Zakona, nije svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3. ZPP), a obzirom da ni sam žalitelj, ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, posebno ne ukazuje na kojim se to navodno nedopuštenim raspolaganjima stranaka iz odredbe članka 3. stavak 3. ZPP temelji navedena presuda, žalbu žalitelja je u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

7.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP na koju izrekom ukazuje žalitelj jer tijekom postupka tuženiku nije onemogućeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, a osobito ne iz razloga što bi mu bila propuštena određena dostava, pa je žalba žalitelja neosnovana i u ovom dijelu.

7.3. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

7.4. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 12. ZPP jer je u ovom postupku odlučeno u granicama zahtjeva tužiteljice, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

7.5. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos od 8.245,84 kn/ 1.094,41 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja novčana tražbina se odnosi isplatu razlike u plaći za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., utemeljen na odredbama čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

10. Tijekom ovog postupka nesporno je utvrđeno (čl. 8. ZPP):

- da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009.,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 132/16) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

- da je tužiteljici u utuženom razdoblju temeljem takvog obračuna manje isplaćeno 8.245,84 kn.

11. Obzirom na sadržaj tuženikove žalbe sporno je, primjenjuju se li se navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., obzirom da isti nije potpisan od strane svih ugovornih strana, pa je posljedično tome sporno i pravo tužiteljice zahtijevati navedenu isplatu. Osim toga, obzirom na žalbene navode žalitelja sporno je, je li u konkretnom slučaju nastupila zastara ove novčane tražbine tužiteljice.

12. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) i navedenog nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da temeljem navedenih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. ima pravo na zahtijevanu isplatu, budući je tuženik bio u obvezi primijeniti prvo Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., zatim Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i konačno u utuženom razdoblju Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pri čemu je istaknuo pravno shvaćanje da odredbe kolektivnog ugovora nisu ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora, pa se njegove odredbe imaju i primijeniti u ovom postupku. Pri tome je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio i prigovor zastare koji je tijekom postupka istaknuo tuženik. 13. Obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (čl. 8. ZPP), koja u ovomu postupku argumentum a contrario odredbe čl. 467. stavak 2. ZPP ne mogu biti predmetom preispitivanja, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužiteljice, a za što je ovomu sudu dao u svemu pravilne, logične i napose uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela dovesti u dvojbu ni žaliteljica svojom žalbom.

13.1. Naime, prvostupanjski sud je pri tome pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da su IDDS od 26. listopada 2011. i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. IDDS pravno nevaljani akti, zaključujući da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-408/2012 od 3. travnja 2013. i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-

III/3535/2012 proizlazi da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora.

13.2. Osim toga i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nadalje pravilno zaključuje i da su u konkretnom slučaju ispunjeni i uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. IDDS od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. – IV. IDDS, obzirom da članak VII. stavak 1. IDSS propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju iz članka III.- IV. IDDS bio zabilježen negativan rast BDP, a odredba članka III. odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa ubuduće, što znači da nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. ni odredbe članka III. IDDS od 26. listopada 2011. o povratu osnovice, a kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća iznositi će 5.415,37 kuna bruto, kao i da su odredbe o osnovici za obračun plaća u javnim službama implementirane u odredbi članka 51. stavka 4. TKU, kojom odredbom je ugovoreno da su Dodatak od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaće u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim u tim dokumentima, a Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. Ugovoreno je da će se odredba članka III. IDDS od 26. listopada 2011. primjenjivati do prve sljedeće promjene, a koje u daljnjem razdoblju više nije bilo, pa je stoga odredba članka III. IDDS ostala na snazi i trebala se primjenjivati ne samo tijekom ugovorenog trajanja IDDS, za vrijeme od pet godina, dakle do 26. listopada 2016., već uz primjenu odredbe članka 199. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje u tekstu: ZR) o produženoj primjeni kolektivnih ugovora do 26. siječnja 2017., a kojom je zakonskom odredbom određeno da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen ugovor, odnosno tri mjeseca do isteka otkaznog roka.

13.3. Posljedično tome, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud, temeljem podataka Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, pravilno zaključuje i da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, nego je BDP stalno rastao, što znači da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2% i da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti da se tužiteljici od 1. prosinca 2015. obračunava plaća po osnovici od 5.415,37 kn (tako i u razmatranom razdoblju), a sve i uz pravilnu primjenu odredbi čl. 21. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020.) u vezi s odredbom čl. 157. st. 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pa je posljedično tome, prihvaćajući pri tome nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kao osnovan prihvatio zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika na navedenu isplatu.

14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o tuženikovom prigovoru zastare. Naime, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 11. veljače 2021., a najstarije utuženo potraživanje dospjelo je na naplatu 16. veljače 2016., pa sukladno odredbi čl. 232. st 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - ZOR/14) u konkretnom slučaju, računajući od dana dospjelosti najstarije novčane tražbine tužiteljice pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 (pet) godina, u kojem roku zastarijeva ova novčana tražbina tužiteljice, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

15. Dakle, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je žalitelj ukazivao u žalbi, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi odredbe članka 457. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

16. Obzirom da tuženik nije uspio sa svojom žalbom valjalo je, kao neosnovan odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak sastava njegove žalbe (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP) i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

17. Tijekom ovog žalbenog postupka tužiteljica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav odgovora na žalbu tuženika, međutim ovaj je njezin zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 2. u vezi odredbe članka 155. stavka 1. ZPP) pa je, posljedično tomu, odlučeno kao u izreci pod točkom III. ove odluke.

Pula - Pola, 28. studni 2022.

S u d a c:

Bruno Franković