Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u
Poreču-Parenzo
Turistička 2, Poreč
Posl. br. 31 P-1176/2019-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. T., OIB, L. 25 D, zastupane po punomoćniku
D. Č., odvjetniku iz P., protiv tuženika Z. B. d.d.,
OIB, T. bana J. J. 10, Z., zastupanog po
punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. & P., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 17. listopada 2022. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 25. studenog 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici 55.393,19 kn, uvećan za zatezne kamate tekuće na pojedine dijelove toga iznosa:
na iznos od 223,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 12.11.2007 god. pa do isplate,
na iznos od 221,87 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 11.12.2007 god. pa do isplate,
na iznos od 227,36 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 21.01.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 226,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 08.02.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 430,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 07.03.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 426,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 08.04.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 417,94 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 09.05.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 418,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 10.06.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 417,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 09.07.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 412,35 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 09.09.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 411,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 23.09.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 643,28 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 27.10.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 470,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.11.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 420,52 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.12.2008 god. pa do isplate,
na iznos od 627,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.01.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 629,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.02.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 543,68 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.03.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 562,22 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.04.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 565,26 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.05.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 530,93 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.06.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 535,88 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.07.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 657,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.08.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 693,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.09.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 651,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.10.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 676,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.11.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 670,90 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.12.2009 god. pa do isplate,
na iznos od 740,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.01.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 784,94 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.02.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 773,82 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.03.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 817,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.04.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 899,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.05.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 839,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.06.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 934,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.07.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 829,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.08.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 1.127,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.09.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 1.010,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.10.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 1.036,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.11.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 985,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.12.2010 god. pa do isplate,
na iznos od 995,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.01.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 951,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.02.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 976,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.03.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 976,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.04.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.056,01 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.05.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.225,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.06.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.418,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.07.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.542,37 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.08.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.212,52 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.09.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.101,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.10.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.107,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.11.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.122,07 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.12.2011 god. pa do isplate,
na iznos od 1.216,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.01.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.244,65 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.02.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.212,51 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.03.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.206,90 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.04.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.221,88 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.05.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.248,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.06.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.213,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.07.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.202,95 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.08.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.118,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.09.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.190,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.10.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.222,52 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.11.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.199,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.12.2012 god. pa do isplate,
na iznos od 1.171,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.01.2013 god. pa do isplate,
na iznos od 1.160,95 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.02.2013 god. pa do isplate,
na iznos od 1.150,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15.03.2013 god. pa do isplate,
na iznos od 236,26 kn s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 17.04.2013 god. pa do isplate,
sve zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak, uvećan za zatezne kamate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena sukladno članku 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima ZOO), za razdoblje od donošenja ove presude, pa do isplate."
II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn/1.493,13 eura.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba radi utvrđenja da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u članku 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 3206768164, sklopljenog dana 31. svibnja 2006. godine i solemniziranog dana 09. lipnja 2006. godine kod T. F., javnog
bilježnika u P. pod posl. broj: OV-680/06, ugovor sklopljen između ovdje tužiteljice K. T. iz L., L. 25 D, OIB , kao korisnika
kredita, s jedne strane, te tuženika Z. banka d.d. Z., T. bana J.
10, Z., OIB kao banke, s druge strane, i to dio čl. 1 koji glasi "Uz
valutnu klauzulu", dio čl. 7 koji glasi "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 574,20 CHF (slovima: petstotinasedamdesetčetiri i dvadeset švicarskih franaka) obračunatoj po srednjem tečaju hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja", dio čl. 2 koji glasi: "koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.", te dio odredbe čl. 7 koji glasi: " Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika dana 21. veljače 2019. godine radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je kao korisnica kredita s tuženikom kao bankom dana 31. svibnja 2006. godine sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206768164, solemniziran dana 09. lipnja 2006. godine kod javnog bilježnika T. F. iz P. pod posl.br. OU-680/06. Predmetnim Ugovorom da je
tuženik odobrio i isplatio tužiteljici namjenski kredit za izgradnju obiteljske kuće u iznosu protuvrijednosti 85.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Tužiteljici da je efektivno isplatio iznos od 398.386,74 kune. Taj Ugovor da sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje da su ništetne. Tužitelj traži donošenje presude radi utvrđenja da su ništetne odredbe sadržane u čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu od 31. svibnja 2006. godine koje se odnose na valutnu klauzulu i kamatnu stopu, te da se tuženiku naloži da tužitelju isplati preplaćeni iznos kredita s pripadajućim zateznim kamatama. Tužiteljica se poziva na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda u RH Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/2017-10, a kojim Presudama je, u bitnom, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da tuženik prije i u vrijeme zaključenja Ugovora kao trgovac i korisnica kredita kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama (čl. 81, 82, 90) tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine pa nadalje protivno odredbama (čl. 96, 97) tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Uz utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu tužbom potražuje i isplatu iznosa od 88.739,90 kuna (koliko je označio vrijednost predmeta spora), pozivajući se na stjecanje bez osnove.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio tužbu. Ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s obzirom da su tužitelj i tuženik 01. veljače 2016. godine sklopili Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit u EUR. Tužitelj u tužbi da uopće ne navodi da je kredit konvertiran, a što da je od odlučne važnosti s obzirom na učinke konverzije. A konverzijom, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015 , dalje: ZID ZPK/15), da se postiže promjena valute kredita, promjena kamatne stope, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u eur te sporazum o raspolaganju preplatom. Poziva se na pravila konverzije predviđenih čl. 19.c ZID ZPK/15. Dalje navodi da su, svi iznosi koje je tužitelj platio po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku uvršteni u izračun konverzije, te iskorišteni za namirenje eur kredita. Uvidom u promete po kreditu da je vidljivo da je tužitelj 12. studenog 2007. godine uplatio banci anuitet u iznosu od 596,48 CHF odnosno anuitet po povećanoj kamati od 5,15% (u kunskoj protuvrijednosti 2.650,00 kn), a da uvidom u izračun konverzije u studenom 2007. godine da je vidljivo da je banka uvrstila navedenu uplatu u izračun konverzije. Dalje navodi da preračunom svih tužiteljevih uplata po CHF u kreditu u iznose u eur se dolazi do zbroja ukupnih tužiteljevih uplata od 49.489,28 eur. Tako da je tužitelj preplatio eur kredit za 2.424,78 eur odnosno 18.506,11 kuna, te da će mu taj iznos biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta. Dalje tvrdi da je tužitelj ukupno uplatio 368.870,72 kune odnosno preračunato u eur 49.589,28 eur.
3. Podneskom od 03. travnja 2019. godine tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, te navode odgovora na tužbu smatra neosnovanima. I dalje traži da se utvrdi ništetnim naprijed navedene odredbe Ugovora, kao i isplatu iznosa kojeg da je tuženik stekao bez osnove.
4. Podneskom od 08. travnja 2019. godine tuženik osporava tumačenje tužitelja te ustraje pri svojim tvrdnjama. Istakao je i prigovor zastare na sve iznose dospjele prije 21. veljače 2014. godine, prigovor nedostatne aktivne legitimacije, te prigovor na označenu vrijednost predmeta spora. Dalje je naveo da je tužitelj pred Općinskim sudom u Puli, u povodu istog ugovora o kreditu bio podnio tužbu protiv tuženika pod poslovnim brojem P-731/2016. a koji postupak da je okončan rješenjem o povlačenju tužbe jer je u tom postupku tužiteljica navela da se odlučila na podnošenje tužbe kako bi se zaštitila nepravilnosti i nezakonitosti u postupanju tuženika, a koje se nepravilnosti očituju u tome da je promjenjivost kamatne stope na način kako je to ugovoreno u ugovoru o kreditu od 31. svibnja 2006. godine ništetan. Ali nakon podnošenja tužbe 02. lipnja 2015. godine te stupanjem na snagu ZID ZPK/15, 30. rujna 2005. godine tuženik da je tu nepravilnost dodatkom ugovoru, od 01. veljače 2016. godine, u potpunosti otklonio i zato da je tužiteljica povukla tužbu, jer da nakon sklapanja Dodatku ugovora o kreditu više nema pravni interes za daljnjim vođenjem postupka s istim ili pak drugačijim tužbenim zahtjevom. Tuženik nadalje tvrdi da je dodatak ugovoru o kreditu pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. A taj pravni posao (Dodatak) kojim je izvršena konverzija da se odnosi i na valutnu klauzulu i na kamatnu stopu. Dalje tvrdi da su tužitelju povijesne kamatne stope u trenutku prihvaćanja konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za eur kredite.
5. U ovom postupku provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, nakon kojeg je tužitelj podneskom od 26. kolovoza 2022. godine precizirao (preinačio) tužbeni zahtjev (kojim je izmijenio točku II tužbenog zahtjeva iz tužbe od 21. veljače 2019. godine), kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 55.393,19 kuna, uvećan za zatezne kamate tekuće na pojedine dijelove toga iznosa kako je i precizirao u podnesku.
6. Tuženik se podneskom od 05. listopada 2022. godine protivio preinaci te je istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose.
7. Procesnim rješenjem od 17. listopada 2022. godine odlučeno je da će se raspravljati o preinačenom tužbenom zahtjevu tj. tužbenom zahtjevu od 26. kolovoza 2022. godine. Sud je dopustio preinaku jer se pozvao na Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH poslovni broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem".
8. Tužitelj je nakon odluke suda da je predmet raspravljanja tužbeni zahtjev od 26. kolovoza 2022. izjavio da ispravlja očitu grešku u pisanju svojeg podneska od 26. kolovoza 2022. godine, na način da nakon riječi "17.04.2013. god. pa do isplate" na zadnjoj stranici podneska dodaje još jedan red u istom popisu i to "na iznos od 18.506,11 kuna s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 30. rujna 2015. godine pa do isplate", jer da greškom nije uvršten. Sud nije dopustio odnosno prihvatio prijedlog tužitelja za ispravak iz razloga jer se sukladno propisanom u (čl. 342.) ZPP-u ne radi o pogrešci u pisanju i računanju odnosno ne radi se o pogrešci ili omašci u pisanju.
9. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu (6- 8), Dodatak Ugovoru o kreditu (18-23), izvadak iz zemljišne knjige (24-25), obavijest o izračunu efekata konverzije (26), podatke o kamatnoj stopi (27-29, 32-34), informativni sažetak izračuna konverzije (30), pregled otvorenih stavki po kreditu (31), potvrdu privatne isprave (36), promet po kreditu (37-45 i 137-145), dopis (46), izračun konverzije (48-58). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (261-282) i dopunsko očitovanje vještaka (307- 309), Rješenje Općinskog suda u Puli-Pola SS Buje-Buie posl.br. P-731/16.
10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11. Povodom prigovora tuženika na označenu vrijednost predmeta spora u tužbi, sud je na pripremnom ročištu 09. rujna 219. godine odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 99.379,00 kuna.
12. Tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od 31. svibnja 2006. godine, a koje se odnose na promjenu kamatne stope i valutnu klauzulu nije osnovan. Naime, tužitelj se u tužbi poziva na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudama Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine i poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine. A navedenim pravomoćnim presudama presuđeno je da je tuženik i u razdoblju (kada je zaključen ugovor između tužitelja i tuženika) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženik kao trgovac, i korisnik kreditnih usluga kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Zato je navedenim pravomoćnim presudama utvrđeno da se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Zbog takvog utvrđenja u predmetu tzv. kolektivne tužbe, a primjenom odredbe čl. 502.a do 502.h ZPP-a u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, radi se o presuđenoj stvari, zbog toga je riješeno kao u izreci Rješenja. Naime, prema odredbi čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) postoji povezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud RH poslovni broj: Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine. Zato tužitelj ne može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jer je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava o tome već pravomoćno odlučeno. Prema članku 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Zato sud je mišljenja da pozivanje na utvrđenje iz naprijed navedenih sudskih odluka koje su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja činjenični navod u tužbi. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je ponovno podnio istovrstan zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, o čemu je već pravomoćno presuđeno, pa je primjenom čl. 333. st. 1. ZPP-a tužba u tom dijelu odbačena.
13. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, dana 31. svibnja 2006. godine (tužitelj je vjerojatno omaškom u tužbi napisao 2007. godine) sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu pod brojem 3206768164, kojim tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 85.500,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 574,20 CHF, na rok otplate 18 godina. Također, između strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 4,50% godišnje. Namjena kredita je izgradnja obiteljske kuće.
14. Tuženik osporava da bi tužitelj imao status potrošača. Međutim, sud smatra da tužitelj ima položaj potrošača. Naime, prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca.
15. U članku 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
16. U članku 6. Ugovora o namjenskom kreditu određeno je da je kredit odobren u svrhu izgradnje obiteljske kuće.
17. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe/ pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.
18. Sud je mišljenja da je tužitelj predmetni ugovor o namjenskom kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe u svrhu gradnje obiteljske kuće, te ima svojstvo potrošača. A teret dokaza da li je kredit utrošen upravo za izgradnju obiteljske kuće je na tuženiku. Međutim, obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja taj prigovor je ionako irelevantan.
19. Tuženik je istakao i prigovor nedostatne aktivne legitimacije jer da su pojedine rate otplate kredita otplaćivale i treće osobe. U nebrojenim slučajevima je ustaljeno da radnik dadne u računovodstvo svog poslodavca zahtjev da se otplata određenih rata kredita isplaćuje neposredno iz plaće radnika, u konkretnom slučaju plaće tužitelja koju je ostvarivao kod poslodavca Grada Poreča, odnosno ustanove predškolske dobi. Zato sud smatra prigovor tuženika o nedostatnoj aktivnoj legitimaciji tužitelja neosnovanim, iako je i taj prigovor irelevantan obzirom da tužitelj nije dokazao činjenice u tužbi i tužbenom zahtjevu.
20. Između stranaka je nesporno da su tužitelj i tuženik dana 01. veljače 2016. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit u EUR.
21. Tužitelj smatra da činjenica što je izvršena konverzija ne sprječava tužitelja da traži isplatu utuženog iznosa jer da ga je tuženik stekao bez osnove. A tuženik smatra da upravo činjenica što je sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu kojom je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit u EURO da je time tužitelj već ostvario sva prava na koja se u ovoj pravnoj stvari poziva.
22. Sud smatra da je tumačenje tuženika ispravno, iz slijedećih razloga. Naime, donošenjem ZID ZPK/15 kojim je predviđena konverzija, istom se postiže promjena valute kredita iz CHF u eur, zatim promjena kamatne stope od dana sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru o kreditu, te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuju sve one promjenjive kamatne stope koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u eur, zatim utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u eur te konačno sporazum stranaka o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa. To sve navedeno proizlazi iz pravila konverzije predviđenih člankom 19.c ZID ZPK/15.
23. Iz provedenih dokaza, dokumentacije koje je tuženik priložio u spis, proizlazi da je prema izračunu konverzije, glavnica isplaćenog kredita preračunata u eur po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita iznosi 54.842,85 eur (iznos kredita 85.500,00 CHF, a tužitelju je isplaćen iznos od 397.927,42 kune, a što je protuvrijednost 54.842,85 eur). Nedospjela (neotplaćena) glavnica na dan 30. rujna 2015. godine po usporednom kreditu s valutnom klauzulom eur iznosi 34.557,35 eur (iznos koji tužitelj nastavlja plaćati ubuduće kako je ugovoreno čl. 8. Dodatka ugovora o kreditu od 1. veljače 2016. godine). Potrebne Uplate po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u eur iznose 47.164,50 eur. Tako ukupno uplaćeno po kreditu s valutnom klazulom u CHF preračunato u eur iznosi 49.589,28 eur. Prema tako utvrđenom proizlazi da, ako bi bio tužitelj 31. svibnja 2006. godine uzeo kredit u eur taj iznos kredita bi bio 54.842,85 eura. Preračunom svih uplata tužitelja po CHF kreditu u iznose u eur zbroj ukupnih tužiteljevih uplata je 49.589,28 eur. A to bi značilo da je tužitelj preplatio 2.424,78 eura odnosno 18.506,11 kuna. I upravo to je konverzijom tj. Dodatkom Ugovoru o kreditu od 1. veljače 2016. godine i ugovoreno između stranaka te je čl. 5. Dodatka Ugovoru o kreditu između stranaka ugovoreno da će taj iznos biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta tužitelja.
Tužitelj nije osporio točnost izračuna tuženika, a to je naveo u podnesku od 03. travnja 2019. godine (list spisa 59 iza).
24. Prema naprijed utvrđenom proizlazi da su sve tužiteljeve uplate, pa tako i uplate po povećanoj kamati (CHF) i povećanom tečaju (CHF) uvrštene u izračun konverzije i iskorištene za namirenje duga od 47.164,50 eur po kreditu u eur tako je tužitelj ukupno uplatio 368.870,72 kune, odnosno preračunato u eur 49.589,28 eur. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljeva kreditna obveza po eur kreditu namirena i iznosima koje je tužitelj tužbom u ovoj pravnoj stvari tražio.
25. U ovoj pravnoj stvari je provedeno financijsko vještačenje te je vještak, u odnosu na postavljeni zadatak da li su svi iznosi koje tužitelj potražuje u ovom postupku uvršteni u izračun konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15, u svom pisanom nalazu i mišljenju iznio da su uvršteni u izračun konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15. Istakao je da je to napravljeno u svrhu matematičkog izjednačavanja sa simuliranim kreditom, a da to nije matematičko izjednačavanje koje bi kao početnu pretpostavku imalo stav da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj.
26. U odnosu na preostali zadatak vještačenja, vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju uzeo u obzir svu dostavljenu financijsku dokumentaciju u spisu te je dao mišljenje da:
1. pod pretpostavkom da je tijekom razdoblja otplate kredita do konverzije korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, da je tužitelj na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 30.299,19 HRK.
2. pod pretpostavkom da je tijekom razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan odobrenja kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 55.170,55 HRK.
Pod pretpostavkom da je tijekom razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan odobrenja kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 2.206,07 HRK.
3. pod pretpostavkom da je tijekom razdoblja otplate kredita do konverzije bila primijenjena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, te primijenjen tečaj CHF jednak tečaju na dan isplate kredita (dakle, jedinstveni efekt promjene anuiteta temeljem oba parametra), tužitelj je više uplatio iznos od 74.982,90 HRK, te manje platila iznos od 1.083,60 HRK.
27. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je naveo da je isti sačinjen pregledno i točno, ali je predložio da vještak prikaže s kojim je iznosom tuženik prenisko iskazao preplatu kod provedbe konverzije, ako se dodatno anuliraju učinci promjenjive kamate.
28. Tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao navodeći da su izračuni u pravnom smislu posve irelevantni, slijedom odluke donesene u oglednom sporu Vrhovnog suda RH broj Gos 1/2019-36 od 04. ožujka 2020. godine kojim je zauzeo obvezujuća pravna shvaćanja za niže sudove u istovrsnim predmetima. A također je ukazao da izračun vještaka nije ni matematički ni pravno ispravan. Dalje navodi da vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 18.506,11 kuna. Također tvrdi da vještak računa tečajnu razliku na način da od tečaja na dan isplate oduzima inicijalni tečaj te rezultat množi sa rezultatom oduzimanja stvarnog anuiteta u CHF-u i više plaćene kamate u CHF-u.
29. Vještak se očitovao na prijedlog tužitelja navodeći da početni iznos je stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita tj. 397.927,43 HRK, odnosno 54.842,85 EUR. Zatim trajanje kredita da je ista kao i kod CHF kredita (216 mjeseci). Banka da na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite (5,90 posto koja se sukladno traženom ne mijenja). A sukladno primijenjenoj konformnoj anuitet iznosi 408,01 EUR, interkalarna kamata iznosi 166,32 EUR. Do 30. rujna 2015. godine obračunato je 110 anuiteta i interkalarna kamata, odnosno 408,01 EUR x 110 + 166,32 =45.047,42 EUR. Dakle, da bi tužitelj svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te isti iznosi 34.663,83 HRK na dan 30. 09. 2015. godine što je za 16.157,72 HRK više od iznosa koje je banka iskazala u konverziji (18.506,11 HRK).
Na prigovore tuženika vještak se očitovao navodeći da je uzeo u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 18.506,11 kuna, a što je vidljivo na stranici 18 njegovog nalaza i mišljenja, u tablici 10-preplata. Zato je naveo da je tužitelj, uz preplaćene iznose po kamati i valuti, više terećen za iznos od 6.280,30 HRK na dan provedene konverzije 30. rujna 2015. godine. U odnosu na slijedeći prigovor tuženika da nije izvršen ispravan način obračuna po osnovi ništetnosti kamatne stope i valutne klauzule vještak navodi da taj prigovor nije osnovan jer razlika plaćene kamate nije isto što i razlika anuiteta, već razlika plaćene kamate unutar anuiteta (kako je vještak obrazložio na stranici 10 svog nalaza i mišljenja kroz točku 2.3.1.). Vještak dalje navodi da je logično i pravilno da se tečajne razlike računaju kao vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita. A to da predstavlja razliku koja nastaje kao posljedica promjene tečaja, te je potom treba umanjiti za već prikazani dio tečajnih razlika kroz preplaćenu kamatu da ne bi došlo do udvostručenja potraživanja. Preplaćena kamata u sebi sadrži i dio tečajnih razlika, što je neminovno budući da su plaćanja vršena po tekućem tečaju. Plaćanje kamate je vršeno sa tekućim tečajem, a ne sa početnim tečajem, te takav tečaj treba i primijeniti da bi se dobila stvarna razlika plaćenih kamata, isto kao što se kod tečajnih razlika gleda tečajna razlika plaćenoga anuiteta (dakle, onog koji je promijenjen uslijed promjene kamatnih stopa, a ne početnoga anuiteta), a potom eventualna dvostruka potraživanja treba eliminirati da bi se pravilno zatvorila cjelina potraživanja.
30. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta po osnovi stjecanja bez osnove za razdoblje od studenog 2007. godine do travnja 2013. godine, u ukupnom iznosu od 55.393,19 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a iz razloga ništetnosti odredbi u članku 1., 2. i 7. (glede kamatne stope i valutne klauzule) ugovora o namjenskom kreditu.
31. Obzirom na prigovore tuženika sporno je da li su ugovorne odredbe koje se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne, a s tim u vezi da li je osnovana osnova i visina tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu na temelju stjecanja bez osnove. Sporno je da li je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu prestala obveza tuženika na povrat preplaćenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe.
32. Tužitelj ne osporava da je potpisao, a niti da je pobijao Dodatak ugovoru o kreditu od 01. veljače 2016. godine.
33. U razrješenju spornog pitanja ukazuje se na Rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj: Gos 1/2019-36 od 04. ožujka 2020. godine u kojem je navedeno:
- da je ZID ZPK u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize tu svrhu nastojao postići na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije u odgovarajuće kredite sklopljene u EURIMA na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u EURIMA i kredite donominirane u kunama, s valutnom klauzulom u EURIMA (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK),
- da je u članku 19.b ZID ZPK sadržano načelo konverzije kredita,
- da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EURE i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EURE podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EURE, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EURE,
- da je način izračuna konverzije propisan člankom 19.c ZID ZPK, dok je odredbom članka 19.d propisan postupak informiranja, pa je za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ZID ZPK te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog OIB-a.
- da je kreditna institucija bila dužna dostaviti izračun konverzije korisniku kredita koji je trebao sadržavati jasan pregled svih promjena, iz kojeg mora biti vidljivo na koji način je utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EURIMA i kunama s valutnom klauzulom u EURIMA iz čl. 19.c st. 1. toč. 7 ZID ZPK, iznos preplate iz čl. 19. c. st. 1. toč. 5. ZID ZPK ako je ona utvrđena , odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK ako je on utvrđen,
- da je potrošač imao mogućnost prihvatiti iznos konverzije kredita ili istog odbiti, u kom slučaju se nastavlja otplata kredita prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ZID ZPK,
- da je ZID ZPK Ustavni sud RH ocijenio usklađenim s Ustavom RH te u svom rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 04. travnja 2017. godine nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama NN 102/15),
- da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, što znači da se ne može primijeniti pravilo Općeg obveznog prava, o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena, u prvom redu jer prisilni propis čl. 19.e ZID ZPK, govori o tome da ako potrošač ne prihvati konverziju, odnosno ne sklopi sporazum, otplata kredita se nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima, a sukladno odredbama ovog Zakona, a drugo taj sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - Aneksa ili Ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocjenjenom suglasnim s ustavom RH,
- da se podredno ne može govoriti ni o nepostojećem ugovoru npr. zbog tzv. nesporazuma na strani potrošača, jer da bi zbog nesporazuma došlo do nesvjesnog nesklada u očitovanju volje obiju strana, mora biti riječ o tome da su stranke pregovarale, a da se nisu razumjele,
- da se radi o novom posebnom zakonskom uređenju u kojem se zbog toga ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, bez obzira na to što je tek naknadno pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, a sve sukladno odredbama čl. 81. čl. 82 i čl. 90. zakona o zaštiti potrošača (NN 96/93) i nastavno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09),
- da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe Osnovnog ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli izraženoj u CHF,
- te da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju (uglavnom kondemnatornim novčanim zahtjevom) zbog onih razloga eventualne nevaljalosti ugovora koji izviru iz Općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK (npr. poslovna nesposobnost) ili u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog ZID ZPK-a/15.
34. Iz Dodatka ugovora o kreditu (18-23 spisa) proizlazi da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, da je utvrđen iznos pretplate i stanje glavnice, da je dogovoreno da će se pretplaćeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta, u valutnoj klauzuli u EUR, čime je određen preostali iznos neotplaćene glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama, s valutnom klauzulom u EUR te otplate ostalih mjesečnih anuiteta, da je tim Dodatkom ugovora o kreditu u potpunosti definiran način izračuna visine promjenjive kamatne stope koji se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela i koja je na taj način valjano određena i nije ništetna.
35. Dakle, Dodatkom ugovoru o kreditu provedena je konverzija kredita u CHF na način kako je to propisano glavom IV (čl. 19.a do 19.i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su odredbe u navedeni zakon unesene Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015 , dalje: ZID ZPK).
36. Dodatkom ugovora o kreditu stranke su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze, tužitelj je prihvatio izračun tuženika potpisom Dodatka ugovora o kreditu. Tužitelj nije ni ukazivao ni dokazao da je Dodatak ugovora o kreditu pobojan.
37. Iz svega naprijed navedenog utvrđeno je da prilikom uračunavanja izvršenih uplata prema novom otplatnom planu su uzete u obzir sve izvršene uplate, pa tako i one preplaćene, zato tužitelj više nema pravnu osnovu ni za utvrđivanjem ništetnim odredbi ugovora, a niti za potraživanje pretplaćene kamate obračunate na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu.
38. Prema svemu navedenom, sud je mišljenja da su stranke sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu postigle sporazum o načinu izračunavanja ugovorne obveze sve u skladu s čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), zato tužitelj nema više osnovu za zahtjev da se utvrdi da ranija ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne proizvodi pravni učinak, a također ni za osnovu za bilo kakav zahtjev za isplatu na ime više plaćenih kamata u dosadašnjoj otplati kredita, kako je otplaćivan do dana konverzije.
39. Uvidom u Rješenje Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Bujama – Buie poslovni broj: P-731/2016-12 od 30. prosinca 2016. godine utvrđeno je da je tužitelj dana 02. lipnja 2015. godine bio podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu sklopljenim s tuženikom 31. svibnja 2006. godine vezanih za izmjenu kamatne stope, te isplatu iznosa od 30.211,66 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 02. lipnja 2015. godine do isplate, s osnove nezakonite izmjene ugovorenih kamatnih stopa. Tužitelj je naveo da je povukao tužbu jer je sa tuženikom sukladno ZID ZPK 102/15 sklopio Dodatak ugovoru o kreditu, dana 01. veljače 2016., čime da je tužitelju kredit u CHF konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Time da se tužitelj zaštitio od nepravilnosti (promjenjivosti kamatne stope) i nezakonitosti u postupanju tuženika i zato da tužitelj povlači tužbu.
40. O prigovoru zastare sud nije raspravljao te je isti irelevantan, jer je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao činjenice u tužbi i tužbenom zahtjevu.
41. Tužitelj je u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je dužan temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) naknaditi tuženiku parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 04. travnja 2019., 04. rujna 2019., 28. listopada 2019., 09. studenog 2020., 27. lipnja 2022., 23. kolovoza 2022. i 05. listopada 2022. godine te za zastupanje na ročištu 17. listopada 2022. godine, za svaku radnju po 1.000,00 kn plus PDV u iznosu od 2.250,00 kuna, a što sveukupno iznosi 11.250,00 kuna. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015).
42. Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.
43. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, 25. studenog 2022.
S u d a c:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
