Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-3858/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovoda i odvodnje ŽRNOVNICA CRIKVENICA VINODOL d.o.o., Novi Vinodolski, Dubrova 22, OIB:36612651354, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vuksanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vuksanović i Partneri u Rijeci, protiv tuženika CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lisak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4113/20-10 od 30. studenog 2021., dana 25. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika CE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4113/20-10 od 30. studenog 2021. pod stavcima I. i III. izreke, te pod stavkom IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika CE za naknadu troška parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika CE za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4113/20- 10 od 30. studenog 2021. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Mladena Ježeka, javnog bilježnika u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-7243/20 od 23. travnja 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.547,27 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2020. pa do isplate, te predvidivi trošak ovršnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2020. pa do isplate. Stavkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.150,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2021. pa do isplate. Stavkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,00 kuna za razdoblje od 23. travnja 2020. pa do 30. studenog 2021., kao i zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke, te pod stavkom IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 981,25 kuna, a podredno presudu u pobijanim dijelovima ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navoda tuženika u cijelosti, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.547,27 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika kao korisnika vodnih usluga tužitelja na ime naknade za potrošnju vode za objekt 02 982606 (apartman) u [adresa], na adresi [adresa], u razdoblju od travnja 2019. do veljače 2020.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Mladena Ježeka, javnog bilježnika u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-7243/20 od 23. travnja 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.547,27 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Naime, tuženik ističe da takav zahtjev tužitelj nije postavio, međutim iz predmetnog spisa je razvidno da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu, koji se sada smatra tužbom, postavio upravo takav tužbeni zahtjev, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pod stavkom I. izreke pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanim dijelovima i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno financijske kartice na dan 17. travnja 2020. (list 6 spisa), financijske kartice do dana 31. prosinca 2020. (list 23-24 spisa), prijepisa utuženih računa (list 24-34 spisa), z.k. izvatka za prostor koji je predmet ovog postupka (list 35 spisa), Odluka tužitelja, između ostalih Odluke o cijeni vodnih usluga i Cjenika tužitelja, Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga („Službene novine Primorsko-goranske županije“, broj 32/12 od 9. kolovoza 2012. sa dopunama i izmjenama, dalje: Odluka o općim i tehničkim uvjetima) i dr. (list 36-109 spisa), podnesaka stranaka, ostale priležeće dokumentacije, te iskaza tuženika danog u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Povrv-8063/17, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da se tuženikov apartman, površine 32 m2 u [adresa], nalazi u zgradi u kojoj su svi ostali vlasnici apartmana, osim tuženika, naknadno ugradili sekundarne vodomjere,

- da iz iskaza tuženika danog u predmetu broj Povrv-8063/17 proizlazi da je svaki od 14 stanova u zgradi imalo svoj vodomjer napravljen 1992. kada je izgrađena i zgrada, no da predmetne vodomjere tužitelj nikada nije priznao, već je 2013. predložio uvođenje vodomjera za svaki stan u iznosu od 1.600,00 kuna po vodomjeru,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da su ostali vlasnici pristali na uvođenje novih vodomjera, a da on nije pristao jer je već imao klasični vodomjer koji je nudio tužitelju u vlasništvo,

- da je tuženik do 2013./2014. plaćao uslugu tužitelja, no da nakon tog razdoblja uslugu više nije plaćao smatrajući da je nekorektno od tužitelja da mu ispostavlja račun koji nije sukladan stvarnoj potrošnji,

- da se, prema odredbi iz čl. 51. st. 5. Odluke o Općim i tehničkim uvjetima, u zgradi sa više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj samo neki od korisnika imaju sekundarne vodomjere, potrošnja vode obračunava tako da se količina isporučenih vodnih usluga na glavnom vodomjeru raspodjeljuje na način da se korisnicima koji imaju sekundarne vodomjere obračunava usluga prema očitanom stanju, a razlika koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroju stanja na sekundarnim vodomjerima se raspodjeljuje razmjerno na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene vodomjere prema broju tih stambenih jedinica,

- da je tužiteljev način obračuna potrošnje vode za tuženikov apartman zakonit i pravilan jer je u skladu s Odlukom o Općim i tehničkim uvjetima, dok vodomjer koji se prema tuženikovim navodima nalazi u njegovom apartmanu ne zadovoljava uvjete iz čl. 20. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje jer nije dostupan tužitelju za očitavanje stanja brojila,

- da je na svakom od utuženih računa tužitelja navedeno stanje vodomjera na početku i na kraju razdoblja očitanja i da je jasno navedeno koliko iznosi varijabilni dio potrošnje vode i odvodnje, koliko iznosi fiksni dio osnovne cijene te fiksni dio za odvodnju, i koje se još naknade naplaćuju na računu ovisno o iznosu varijabilnog dijela, a to su naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda i naknada za razvoj vodoopskrbe i za razvoj odvodnje,

- da je visina utuženog potraživanja utvrđena uvidom u račune i financijsku karticu, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe iz čl. 28. Ovršnog zakona Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja predmetnog postupka,

- da su tužitelj i tuženik kao sudionici obveznopravnog odnosa dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, da su dužni ispunjavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje prema odredbama iz čl. 4. i 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO),

- da navedeno znači da je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za uslugu isporuke vode koja mu je zakonito i pravilno obračunata, pogotovo jer se time što nije pristao na ugradnju sekundarnog vodomjera (a čime bi osigurao da potrošnja vode koja je njemu obračunata odgovara u potpunosti količini vode koju je doista i potrošio), on sam odlučio da mu se potrošnja vode obračunava na način da se od očitanog stanja potrošnje na glavnom vodomjeru oduzme zbroj očitanih stanja na svim sekundarnim vodomjerima,

- da je protivno načelu savjesnosti i poštenja da tuženik sa svoje strane ne poduzme sve što je u njegovoj mogućnosti da osigura da obračun njemu isporučene vode odgovara volumenu vode kojeg je stvarno potrošio on i drugi eventualni korisnici njegovog apartmana, a da istovremeno odbija platiti naknadu koju mu tužitelj obračunava na propisani način opravdavajući to time da se ne radi o količini vode koja mu je doista isporučena,

- da tuženik u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao svoje navode o tome da se u hodniku zgrade nalazi ilegalno trošilo koje koriste ostali stanari i da se potrošnja vode na tom trošilu obračunava njemu, a sve i kada bi navodi tuženika o tom ilegalnom trošilu i bili točni, to bi predstavljalo dodatni razlog u prilog ugradnje sekundarnog vodomjera koju je tuženik odbio,

- da tuženik do okončanja predmetnog postupka u smislu odredbe iz čl. 219. ZPP-a nije dokazao da je podmirio utuženo dugovanje,

- da je, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan sukladno odredbi iz čl. 205. st. 2. u svezi čl. 206. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj: 153/09., 130/11., 56/13. i 14/14., dalje: ZOV), u svezi odredaba čl. 20., čl. 28. i čl. 31. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje, te odredbe iz čl. 51. st. 5. Odluke o općim i tehničkim uvjetima, pri čemu se napominje da Odluka o Općim i tehničkim uvjetima, neovisno o tome što je ista samo objavljena na web stranici tužitelja, predstavlja opći akt jedinica lokalne samouprave jer je donesena sukladno čl. 206. i 207. ZOV-a i javno je objavljena, te su stoga neosnovani navodi tuženika o tome da navedeni propisi tužitelja nisu u skladu sa zakonom o zaštiti potrošača i zakonom o obveznim odnosima, a koji stav je zauzela i mnogobrojna sudska praksa.

10. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj, u smislu odredaba iz čl. 205. st. 2. i čl. 206. ZOV-a, čl. 20., čl. 28. i čl. 31. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga javne odvodnje, čl. 51. st. 5. Odluke o općim i tehničkim uvjetima, te čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a, osnovano od tuženika potražuje iznos od 2.547,27 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, sukladno odredbi iz čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude.

11. Pri tome valja dodati da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP- a, riječ o sporu male vrijednosti pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

12. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine”, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. OZ-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

13. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka (pod stavkom IV. izreke pobijane presude) pravilno je donesena sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. studenog 2022.

Sutkinja:

Jadranka Travaš