Posl. br. 31 P-275/2022-43
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI
SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-
Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč –
Parenzo
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB , iz O., Š. 29, zastupanog po punomoćnici T. M.,
odvjetnici u B., protiv tuženika A. V., OIB , iz
O., Š. 33.A, zastupanog po punomoćniku N. B., odvjetniku u
U., radi ukidanja prava stvarne služnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 17. listopada 2022. godine, održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, dana 25. studenog 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza pješke, motornim vozilom i zaprežnim vozilom preko k.č.br. 339 zgr. k.o. O., upisana u zk.ul. 2273 k.o. O., u korist k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr., sve upisane u z.k.ul. 1749 k.o. O. te se tuženiku nalaže da tužitelju nadoknadi troškove postupka, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.281,25 kn/435,50 eura[1] u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, u zatraženom iznosu od 400,00 kn, odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1.Tužitelj je kao upisani suvlasnik u 1/5 dijela poslužne nekretnine označene kao k.č.br. 339 zgr. k.o. O., dana 23. studenoga 2016., podnio tužbu protiv tuženika, kao vlasnika povlasnih nekretnina označenih kao k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr., obje k.o. O., radi zabrane prolaza, a podredno radi ukidanja prava služnosti prolaza. U tužbi navodi da je zajedno sa svojom braćom i sestrama, suvlasnik nekretnine k.č.br. 339 zgr. k.o. O., u naravi kuće i dvorišta, u jednakim dijelovima, ali da je u stvarnosti samovlasnik i posjednik te nekretnine, a da je tuženik vlasnik nekretnina k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr., obje k.o. O., u naravi staja i dvorišta, da je tuženik godinama do svojih štala prolazio kroz dvorište tužitelja i da se tužitelj tome uvijek protivio, jer da tuženik ima odgovarajući, već postojeći i bolji put koji vodi do njegovih štala, te da je na nivou Općine O. bila donesena odluka da se taj put za tuženika proširi i uredi, kako ne bi morao prolaziti preko dvorišta tužitelja, te da se s tom odlukom složio tuženik i ostali stanovnici sela. Taj novouređeni put da prolazi preko čestica oznake: k.č.br. 347 zgr., k.č.br. 346 zgr., k.č.br. 345 zgr. i k.č.br. 4392/2, sve k.o. O., od kojih da su neke vlasništvo O. O., a neke u vlasništvu obitelji tuženika. Tužitelj da je smatrao da je taj problem riješen te da je izgradio zidić kojim je ogradio svoje dvorište, ali da je ubrzo dobio tužbu kojom ga tuženik tuži za smetanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza. Tužitelj je tražio da se tuženiku zabrani prolaz pješice ili prijevoznim sredstvom preko njegove nekretnine označene kao k.č.br. 339 zgr. k.o. O., a kao supsidijaran, za slučaj da sud zauzme stav da je tuženik stekao pravo služnosti prolaza preko dvorišta tužitelja, postavio je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, u smislu čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-Odluka USRH, dalje ZPP) kojim traži ukidanje prava stvarne služnosti prolaza pješice, motornim vozilom i zaprežnim vozilom preko k.č.br. 339 zgr. k.o. O., a za korist k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr., obje k.o. O..
Na pripremnom ročištu održanom 14. lipnja 2017., tužitelj nije osporio da je tuženik niz godina koristio predmetni put preko tužiteljeve nekretnine označene kao k.č.br. 339 zgr. k.o. O., te je ispravio navod iz točke IV/ tužbe, navodeći da novouređeni put prelazi preko k.č.br. 4371 k.o. O., koji je u naravi javni put u vlasništvu Republike Hrvatske, pa smatra da je pravo služnosti puta izgubilo svoju razumnu svrhu, zbog čega traži ukidanje te služnosti, kao nepotrebne. Podneskom od 5. srpnja 2018., tužitelj je izmijenio, tj. smanjio prvi tužbeni zahtjev samo na dio k.č.br. 339 zgr. k.o. O., kojim zapadna međa te čestice graniči sa k.č.br. 350/1 k.o. O., čemu se tuženik nije protivio.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, osporio tužbu u cijelosti i usprotivio se kako prvom, tako i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, navodeći da su potpuno neistiniti navodi u tužbi o protivljenju tužitelja prolasku tuženika preko k.č.br. 339 zgr. k.o. O., o postojećem novouređenom i boljem putu preko k.č.br. 347 zgr., k.č.br. 346 zgr., k.č.br. 345 zgr. i k.č.br. 4392/2, sve k.o. O., te o donesenoj Odluci na nivou O. O obje k.o.
O., pristupa do svojih štala na k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr., obje k.o. O., putem uz kuću tužitelja sagrađenu na k.č.br. 339 zgr. k.o. O., koji put se nastavlja preko k.č.br. 338/2 zgr. k.o. O., a potom i do svojih oranica i šuma na k.č.br. 4381 i dr., koje poljoprivredno iskorištava i siječe drva za ogrijev. Tužitelj da je 2016. godine, tuženiku samovlasno oduzeo posjed puta i kolnika, izgradnjom kamenog zidića na dijelu k.č.br. 339 zgr. k.o. Oprtalj, pored kuće i time zapriječio opisani put, kojim da tuženik desetljećima prolazi do svojih nekretnina pješice i vozilima, zbog čega da je tuženik pred ovim sudom zatražio posjedovnu zaštitu, koja mu je pružena Rješenjem ovog suda poslovni broj: Psp-89/2016, od 12. prosinca 2016. godine. Tvrdi da mu je navedena služnost puta nužna i pod uvjetom da se služi javnim putem na k.č.br. 4371 k.o. O., jer da do svojih nekretnina ne može pristupiti tim javnim putem, već da i u tom slučaju mora prolaziti preko nekretnina trećih osoba, tj. k.č.br. 350/2 k.o. O., pa smatra da ne postoje zakonski uvjeti za ukidanje prava služnosti puta. Ističe da tužitelj u tužbi ni ne navodi pravni osnov na kojem temelji svoje tužbene zahtjeve, pa kako iste smatra neosnovanima, predlaže odbijanje tužbenih zahtjeva.
3. Pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku zabrani da prolazi pješice ili bilo kojim prijevoznim sredstvom preko k.č.zgr. 339 k.o. O., u dijelu kojim zapadna međa te katastarske čestice graniči sa k.č. br. 350 k.o. O., te da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka.
4. Predmet odlučivanja u ovoj pravnoj stvari je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u sadržaju kako je odbijajuće opisan u točki I izreke ove Presude. Dakle, tužitelj traži ukidanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko k.č.zgr. 339 u korist k.č.zgr. 1110/1 i zgr. 1110/2 k.o. O..
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: zemljišnoknjižne izvatke (listovi 4- 5, 7-10 i 15-17 spisa), izvod iz katastarskog plana (listovi 6 i 46 spisa), kopiju katastarskog plana (list 14 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj: Psp-89/2016-10 od 12. prosinca 2016. (listovi 18-19 spisa), izvršen je uvid u ovosudni parnični spis poslovni broj Psp-89/2016, proveden je uviđaj na licu mjesta u selu Š., u nazočnosti stranaka i mjerničnog vještaka-zapisnik s lica mjesta od 19.10.2017. (listovi 32-34 spisa), odnosno prijepis istog (listovi 35-36 spisa), pročitan je nalaz mjerničkog vještaka N. G. (list 40 spisa) i pregledane su ortofoto snimka s preklopom katastarskog plana (list 41 spisa) i fotografije snimljene tijekom sudskog uviđaja (listovi 42-45 spisa), izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (104-107), u potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela Buje-Buie (108), te su saslušani svjedoci A. K. i M. V., te tužitelj i tuženik kao parnične stranke. Nije
proveden dokaz saslušanjem svjedoka A. J., jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga.
6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj suvlasnik i posjednik nekretnine označene kao k.č.br. 339 zgr. k.o. O., u naravi kuće i dvorišta, da je tuženik vlasnik štala izgrađenih na k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr., obje k.o. O., koje nekretnine ne graniče s javnim putem na k.č.br. 4371 k.o. O., te da se tuženik za pristup tim štalama pješice i vozilom, niz godina koristio putem preko nekretnine tužitelja označene kao k.č.br. 339 zgr. k.o. O., a nije sporno ni to da je prije više godina izveden makadamski put koji vodi od javnog puta na k.č.br. 4371 k.o. O., preko nekretnina trećih osoba i završava na nekretnini tužitelja označenoj kao k.č.br. 339 zgr. k.o. O.. Nije sporno ni to da je tužitelj izgradio zid kojim je ogradio svoje dvorište na k.č.br. 339 zgr. k.o. O., a kojim je tuženiku zapriječio dotadašnji prolaz i provoz vozilima do njegovih štala, te da je tuženik zatražio posjedovnu zaštitu zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza, koja mu je pružena temeljem Rješenja poslovni broj: Psp-89/2016, od 12. prosinca 2016. Općinskog suda u Puli Stalna služba u Bujama-Buie. Nije sporno da je tužitelj u tijeku ovog postupka srušio prethodno sagrađeni ogradni zid na k.č.br. 339 zgr. k.o. O..
7. Sporno je ima li tuženik pravo stvarne služnosti prolaza i provoza na teret nekretnine tužitelja označene kao k.č.br. 339 zgr. k.o. O., radi pristupa do svojih nekretnina, tj. štala izgrađenih na k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr. te do svojih poljoprivrednih nekretnina, k.č.br. 4381 i dr., sve k.o. O., pri čemu nije sporno da ta služnost nije upisana u zemljišne knjige i da je tuženik tu služnost izvršavao do izgradnje ogradnog zida na k.č.br. 339 zgr. k.o. O..
8. Na temelju provedenog uviđaja na licu mjesta u selu Š. te nalaz mjerničkog vještaka N. G. (list 40 spisa) i uvida u ortofoto snimku s preklopom katastarskog plana (list 41 spisa) i fotografije snimljene tijekom sudskog uviđaja (listovi 42-45 spisa), utvrđeno je da se tuženik za pristup svojim nekretninama k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr. i dr. k.o. O. pješice i vozilima, koristio putem koji prolazi preko sjevernog dijela k.č.br. 350/2 zgr, sjevernog dijela k.č.br. 350/1 zgr., uz kuću tužitelja sagrađenu na k.č.br. 339 i k.č.br.338/2 zgr., sve k.o. O..
9. Uvidom u ovosudni parnični spis poslovni broj Psp-89/2016, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. V. i 2. M. V., protiv tuženika D.
K., radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti, odnosno u Rješenje poslovni broj Psp-89/2016-10, od 12. prosinca 2016., utvrđeno je da je tuženik Dino Križman, gradnjom zidića i odlaganjem građevnog materijala te zidanjem betonskog postolja s metalnim vratima postavljenim do zidića, smetao i oduzeo posjed puta i kolnika tužiteljima, te je naloženo tuženiku da tužiteljima A. V. i M.
V., vrati oduzeti posjed prava stvarne služnosti puta i kolnika, koji se nalazi na putu koji ide preko k.č.br. 350 zgr., k.o. O., a nastavlja se na nekretninu k.č.br. 339 zgr. k.o. O. do nekretnine k.č.br. 338/2 zgr. k.o. O., kuda se dolazi do nekretnina tužitelja označenih pod k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr. k.o. O., na način da ukloni zidić sagrađen ispred kuće na k.č.br. 339 zgr. k.o. O., kao i betonsko postolje s metalnim vratima postavljeno do tog zidića i sav građevinski materijal, u roku od 8 (osam) dana, te mu je zabranjeno takvo ili slično ometanje posjeda prava stvarne služnosti puta ubuduće.
Radi se o istom putu koji je bio predmetom posjedovne parnice i koji je dijelom koji prolazi preko nekretnine tužitelja k.č.br. 339 zgr. k.o. O., predmetom ove parnice.
10. Iz iskaza svjedoka A. K., rođenog 1966. (list 56 spisa), načelnika O. O., utvrđeno je da poznaje stranke, da mu je poznata situacija u selu Šegari, da je između stranaka došlo do spora radi smetanja prolaza putem kojim su se služili svi ljudi u selu, a koji put vodi preko nekretnine tužitelja, jer je isti ogradio tu svoju nekretninu, nakon čega da se taj put više nije mogao koristiti za prolaz vozilima. Otkad sežu njegova sjećanja, da je postojao taj put kojim se prolazilo vozilima, pa da je i on istim prolazio, iako nije bio stanovnik sela. Svjedok je iskazao da O. O. u selu Š. nema ni jednu svoju nekretninu koja bi mogla zamijeniti prolaz u spornom dijelu nekretnine tužitelja k.č.br. 339 zgr. k.o. O., te da na području sela Šegari nema ni jednog službenog puta, osim asfaltiranog ulaza u selo, jer da su svi ostali putevi u selu, u privatnom vlasništvu. Svjedok je na fotografiji broj 3, na listu 43 spisa, pokazao taj asfaltirani put, na ulazu u selo, koji je vidljiv i na fotografiji broj 7 na listu 45 spisa, a na kojoj je vidljiv i dio makadamskog puta, kojeg je svjedok pokazao kao plavu isprekidanu crtu na ortofoto snimci, na listu 41 spisa. Svjedok je iskazao da se tim makadamskim putem, koji je vidljiv na fotografijama broj 6 i 7, a kojeg je nasipala O. O. u vrijeme kad je asfaltiran javni put, služe ljudi u selu i da nije čuo da bi itko ikoga sprječavao da prolazi tim putem pješice, ni vozilom. Za nasipavanje tog puta da O. O. nije tražila nikakvu pisanu suglasnost od vlasnika zemljišta preko kojeg put prolazi, već da su o tome samo razgovarali i da se tome nitko nije protivio. U selu Š. da je samo jedan službeni put i to onaj koji je asfaltiran, u vezi kojeg puta da je donesena odluka O. O. o nerazvrstanim cestama, a svi ostali putevi, iako postoje, da nisu službeno evidentirani, jer da nisu ni označeni u katastru.
11. Iz iskaza svjedokinje M. V., rođene 1953. (listovi 56-57 spisa), supruge tuženika, utvrđeno je da je ista rođena u Š. i otkad pamti, da je između njihove kuće i kuće tužitelja bio prolaz kojim su se svi služili, da su ljudi tamo prolazili pješice i sa vozom vozili sijeno, a kasnije traktorom i vozilima te da se u selu ispred svake kuće moglo prolaziti i da to nitko nikome nije branio. Svi stanovnici sela da su onuda prolazili, pa da su i oni na taj način oduvijek prolazili tim putem do svoje kuće. Tužitelj da je u dijelu tog prolaza sagradio zid, iako da je znao da se tim putem redovno prolazi. Nakon što je tuženik srušio taj zid, da oni do svoje nekretnine prolaze opet tim putem. Svjedokinja je iskazala da u selu Šegari ima i drugih puteva, ali da osim asfaltiranog puta koji je vidljiv na fotografijama na listu 43 i 45 spisa, svi ostali putevi vode preko privatnog zemljišta, pa tako i makadamski put koji je vidljiv na fotografiji broj 7 na listu 45 spisa, koji da prolazi i preko nekretnine koja je u njenom suvlasništvu, kao i jedne gospođe iz Pule, koja da joj može zabraniti da prolazi preko njenih nekretnina do svoje kuće, iako da joj to još nije zabranila, a da su za vrijeme dok nisu mogli prolaziti spornim putem između kuća stranaka, oni bili prisiljeni koristiti taj makadamski put i da su prolazili preko tog puta da bi došli do svoje nekretnine.
12. Iz iskaza tužitelja, rođenog 1962., (listovi 57-58 spisa) proizlazi da on živi u Š. od svog rođenja, a da tuženik predmetnim putem između njihovih kuća prolazi otkad se oženio, odnosno prije nekih dvadesetak godina, da je tuženik prolazio tim putem i traktorom, bagerima i automobilom te da on tuženika nije obavijestio da ima namjeru sagraditi zid i ograditi svoje dvorište, a kad je počeo graditi taj zid, da je tuženik došao i pitao ga šta to radi. Taj put između njegove kuće i stare kuće tuženika da je sada otvoren i da se tim putem uglavnom služi tuženik, a samo ponekad još jedan susjed.
13. Iz iskaza tuženika, rođenog 1953. (listovi 58-59 spisa) proizlazi da je došao stanovati u Š. kod svoje djevojke, a sadašnje supruge, još 1974. i otkad je došao, da su prolazili tim putem koji se nalazi između njihove stare kuće i kuće tužitelja, najprije pješice, a kasnije da su istim putem prolazili s vozom i vozili drva i slično, a da sada tim putem prolaze traktorom i prikolicom, bagerom i kamionom. Tuženik je iskazao da on, osim prolaza između njegove kuće i kuće tuženika, nema nikakvog drugog pristupa do svoje nekretnine kamionom ili bagerom, koje da drži iza svoje stare štale, jer da s donje strane, makadamskom cestom do svoje stare kuće može doći samo malim traktorom. Kamionom i bagerom da ne može ići u polje preko asfaltiranog puta pa potom makadamskim putem s donje strane, zbog oštrine zavoja koji se nalazi na spoju asfaltirane ceste i makadamskog puta, kao i zbog oštrine zavoja koji se nalazi između tog makadamskog puta i puta koji vodi u polje, a koji da je označen crvenom isprekidanom crtom, pa da zbog toga za odlazak u polje tim strojevima, koristi put koji je označen zelenom isprekidanom crtom, manjim dijelom plavom isprekidanom crtom i potom crvenom isprekidanom crtom, jer da na tom putu zavoji nisu tako oštri. Kad prolazi tim putem da se drži što bliže svojoj kući kako bih što manje ometao tužitelja. U vrijeme kad je tužitelj zidićem bio zapriječio prolazak tim putem, da je od svoje štale gdje bi držao bager, pa do svojih nekretnina, morao dolaziti najprije asfaltiranim putem, pa do spoja s makadamskim putem gdje bi se morao okrenuti da bi mogao dalje nastaviti tim makadamskim putem, sve negdje skoro do svoje kuće, gdje se onda ponovno morao okrenuti da bi mogao nastaviti za polje, crvenom isprekidanom crtom označenom na preklopu katastarskog plana, te da u tom razdoblju nije mogao koristiti prikolicu za traktor, upravo zbog oštrine tih zavoja. Donji makadamski put da prolazi i preko dvije parcele, od kojih da je jedna njihova, a druga da je u suvlasništvu njih i gospođe iz Pule.
14. Provedenim dokazima sud je utvrdio da je tuženik temeljem čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,. 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), pošteni posjednik prava služnosti prolaza i provoza kroz razdoblje svakako duže od 20 godina, tj. dosjelošću stekao pravo te stvarne služnosti prolaza i provoza na teret nekretnine tužitelja označene kao k.č.br. 339 zgr. k.o. Oprtalj, a radi pristupa do svojih nekretnina k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr. te k.č.br. 4381 i dr., sve k.o. Oprtalj, koje nemaju izravne veze s javnim putem. Tuženik sadržaj te služnosti nije izvršavao zlouporabom povjerenja, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.
15. Stoga, tuženik kao vlasnik povlasnih nekretnina k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr. te k.č.br. 4381 i dr., sve k.o. O., ima pravo stvarne služnosti prolaza i provoza na teret poslužne nekretnine tužitelja, označene kao k.č.br. 339 zgr. k.o. O., koju služnost tuženik i izvršava radi pristupa do svojih nekretnina pješice i vozilima, kako je to prikazano zelenom isprekidanom crtom na ortofoto snimci mjerničnog vještaka (list 41 spisa), zato kao vlasnik povlasnih nekretnina, ima pravo izvršavati tu služnost prolaza i provoza.
16. Tužitelj traži ukidanje prava stvarne služnosti prolaza pješke, motornim vozilom i zaprežnim vozilom preko k.č.br. 339 zgr. k.o. O., za korist k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr., obje k.o. O.. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 242. st. 2. ZV-a, jer da tuženik ima mogućnost drugog odgovarajućeg pristupa do svojih nekretnina preko javnog puta na k.č.br. 4371 k.o. O. i makadamskog puta u južnom dijelu, na kojem je dijelom i tuženik suvlasnik, zbog čega traži ukidanje te služnosti, kao nepotrebne.
17. U selu Š. postoji (javni) asfaltirani put, koji je evidentiran samo u katastru, označen kao k.č.br. 4371 k.o. O. i makadamski put s jugozapadne strane, izgrađen prije više godina, koji se proteže od spomenutog javnog asfaltiranog puta, preko nekretnina koje su dijelom u vlasništvu trećih osoba do nekretnine tužitelja k.č.br. 339 zgr. k.o. O., što je utvrđeno i prilikom uviđaja na licu mjesta, a tako i na temelju iskaza saslušanih svjedoka i stranaka.
18. Tuženik tvrdi da nema drugog puta kojim bi pravno osnovano pristupao do svojih nekretnina k.č.br. 1110/1 zgr. i 1110/2 zgr., obje k.o. O., jer da predmetni makadamski put prelazi preko nekretnina u vlasništvu trećih osoba, a da tuženik nema odobrenja, ni dozvole vlasnika za prolaz i provoz preko tih nekretnina, pa je sporno ima li tuženik drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji tužitelju, kao vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladan javni prolaz. U prilog tvrdnji tuženika je i izvadak iz zemljišne knjige i potvrda zemljišnoknjižnog odjela.
Uvidom izvadak iz zemljišne knjige (104-107) utvrđeno je da k.č. 4358/1, 4366/2, 4366/3 dolaze upisane u z.k.ul. 322 k.o. O. u suvlasništvu tuženika (A. V., Š. 33) u 1/4 dijela, M. V. (Š. 33) u 1/4
dijela i M. I. (M., Z. 132) u 2/4 dijela. Nadalje, k.č. 4366/4
dolazi upisana u z.k.ul. 383 k.o. Oprtalj u suvlasništvu C. G. pok. P. u 3/9 dijela, K. B. (Š. 31, Sv. I. O.) u 4/9 dijela i L. K. (B., U. R. 18) u 2/9 dijela.
Nadalje, uvidom u potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela Buje-Buie (108) od 07. rujna 2022. godine utvrđeno je da k.č. 4371, 4368/3, 4368/4, sve k.o. O. ne postoje odnosno da ne dolaze upisane u registar parcela za k.o. O.. Također, je utvrđeno da k.č. zgr. 350/1 ne dolazi upisana u zemljišnu knjigu već je upisana samo k.č.zgr. 350 k.o. O. u z.k.ul. 383 k.o. O. u suvlasništvu C. G. pok. P. u 3/9 dijela, K. B. (Š. 31, S.. I.
O.) u 4/9 dijela i L. K. (B., U. R. 18) u 2/9 dijela.
19. Iz svega navedenog slijedi da tužitelj traži ukidanje prava služnosti puta, jer da tuženik ima mogućnost pristupiti do svojih nekretnina od javnog puta (k.č. 4371 k.o. O., a koja katastarska čestica niti ne postoji upisana u zemljišnim knjigama), preko makadamskog puta koji se proteže preko 8 nekretnina (k.č. 4358/1, 4366/2, 4366/3, 4366/4, 4368/4, 4368/3 i k.č.zgr. 350/1 sve k.o. O.), međutim k.č. 4368/4, 4368/3 i k.č.zgr. 250/1 k.o. O. u zemljišnim knjigama niti ne postoje upisane u niti jednom zemljišnoknjižnom ulošku, u odnosu na druge navedene katastarske čestice upisane su u suvlasništvu trećih osoba odnosno tuženik je upisan samo kao suvlasnik u 1/4 dijela na k.č. 4358/1, 4366/2 i 4366/3 k.o. O..
20. Naime, tužitelj bi ostvario pravo na predloženo ukidanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza na dotadašnjoj poslužnoj nekretnini k.č.br. 339 zgr. k.o. O., samo ukoliko se ostvare pretpostavke propisane za osnivanje služnosti na drugoj poslužnoj nekretnini, u smislu odredbe čl. 242. st. 2. ZV-a, kojom je propisano da će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine sud svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladan javni prolaz.
21. Na temelju nalaza i skice mjerničnog vještaka na ortofoto snimci (listovi 40 i 41 spisa), utvrđeno je da se predmetni makadamski put proteže od javnog asfaltiranog puta na k.č.br. 4371, preko k.č.br. 4358/1, 4366/2, 4366/3, 4366/4, 4368/4, 4368/3, 350/1 zgr., sve k.o. O., pa do kapije na k.č.br. 339 zgr. k.o. O., a koji je put na ortofoto snimci prikazan plavom isprekidanom crtom i na fotografijama broj: 5,6, i 7 (listovi 44 i 45 spisa).
22. Kako na temelju čl. 242. st. 2. ZV-a, tužitelj može zahtijevati ukidanje postojeće služnosti puta, samo ako postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz, koji tužitelju, kao vlasniku poslužnog dobra čini manje štete ili pak jednako prikladan javni prolaz, to znači da služnost puta treba ostati na nekretnini, tj. poslužnom zemljištu istog vlasnika, dakle tužitelja, ili pak treba postojati jednako prikladan javni prolaz, koji ne postoji, jer povlasne nekretnine tuženika ne graniče s javnim putem na k.č.br. 4371 k.o. O. (a koja katastarska čestica ne postoji upisana u zemljišnim knjigama), a ne može se osnivati ni služnost na nekretninama u vlasništvu trećih osoba, pa tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 242 st. 2. ZV-a za ukidanje postojećeg prava služnosti puta preko njegove nekretnine k.č.br. 339 zgr. k.o. O., a ni postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 242. st. 1. ZV-a, obzirom da nije dokazao da je postojeće pravo služnosti puta na poslužnoj nekretnini tužitelja, izgubilo razumnu svrhu, jer tuženik i dalje to pravo izvršava. Stoga, kako tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 242. st. 1. i 2. ZV-a, za ukidanje postojećeg tuženikovog prava služnosti puta preko njegove nekretnine k.č.br. 339 zgr. k.o. O., kao poslužne, pa ni u dijelu te nekretnine, to je valjalo odbiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, pa je stoga odlučeno kao u točki I izreke ove Presude.
23. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 242. st. 2. ZV-a kojim je propisano da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladan javni prolaz. S time da drugi prikladan prolaz ili jednako prikladan prolaz mora biti ili na povlasnoj ili na poslužnoj nekretnini ili se mora raditi o javnom prolazu. Kako je već naprijed obrazloženo nedvojbeno je da tuženik nema valjanog – zakonitog drugog prikladnog ili jednako prikladnog postojećeg putnog pravca, pa stoga ne postoje niti pretpostavke za ukidanje postojeće stvarne služnosti na teret nekretnine tužitelja k.č. zgr. 339 k.o. O., u korist nekretnine k.č.zgr. 1110/1 i k.č.zgr. 1110/2 k.o. O..
Pravo stvarne služnosti prolaza i provoza nije izgubilo razumnu svrhu, pa zato tužitelj ne može tražiti da se ono ukine. Naime, ukidanjem sporne služnosti tuženik, kao ovlaštenik služnosti, bio bi doveden u znatno nepovoljniji položaj jer bi mu u svako doba suvlasnici nekretnine (za koje tužitelj tvrdi da tuženik ima pravo prolaziti) mogli u svako doba onemogućiti prolaženje i provoženje, pa tako služnost ipak nije izgubila razumnu svrhu. Činjenica da je put asfaltiran, ne čini sigurnost tuženiku budući da je asfaltiranje izvršeno preko nekretnina koje su u vlasništvu trećih osoba, a prethodno nije bilo izvlaštenje.
24. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, pa je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, dužan tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.281,25 kn, a koji se sastoji od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 11. siječnja 2017., sukladno Tbr. 8. u vezi Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarife), 750,00 kn, za zastupanje tuženika na pripremnom ročištu dana 14. lipnja 2017., na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, sukladno Tbr. 9.2. Tarife, 375,00 kn, te za zastupanje tuženika na dva ročišta, i to dana: 19. listopada 2017. i dana 18. lipnja 2019., prema Tbr. 9.1 Tarife po 750,00 kn, odnosno sveukupno 2.625,00 kn, što uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 656,25 kn, iznosi 3.281,25 kn, dok je u dijelu zatraženog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, u iznosu od 400,00 kn, zahtjev tuženika odbijen, jer nije ni nastao, obzirom da tuženik tu pristojbu nije ni platio. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke Presude.
25. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu, nema pravo na naknadu parničnog troška, u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki III izreke presude.
U Poreču - Parenzo, dana 25. studenog 2022. godine
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Šibeniku. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
