REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1505/21-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MORH, Z., OIB: …, protiv tuženika Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe J. P. iz S., kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. d. Ž. & p. d.o.o., Z., OIB: …, radi teške povrede službene dužnosti, 25. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Višeg službeničkog suda KLASA: UP/II-114-04/21-01/11, URBROJ: 514-31/02-21-04 od 21. travnja 2021. i rješenja Službeničkog suda KLASA: UP/I-114-04/16-01/19, URBROJ: 514-07-01-01/02-21-87 od 17. prosinca 2020.

II. Nalaže se MORH, Z., OIB: …, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od[1] 6.250,00 kuna/829,52 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, koje ako tužitelj dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-04/21-01/11, URBROJ: 514-31/02- 21-04 od 21. travnja 2021., poništava se rješenje Službeničkog suda, KLASA: UP/I-114- 04/16-01/19, URBROJ: 514-07-01-01/02-21-87 od 17. prosinca 2020. u dijelu u kojem je odlučeno o odgovornosti namještenika J. P. (zainteresirane osobe) za teške povrede radne dužnosti i predmet se vraća u navedenom dijelu istom sudu na ponovni postupak te se odbija žalba tužitelja izjavljena na točku II. izreke rješenja Službeničkog suda, KLASA: UP/I-114- 04/16-01/19, URBROJ: 514-07-01-01/02-21-87 od 17. prosinca 2020., odnosno u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete, kao neosnovana.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem od 17. prosinca 2020. zainteresirana osoba je proglašena odgovornom za tešku povredu radne dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima, činjenično i pravno opisanu u izreci rješenja te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 10% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena, na vrijeme od tri mjeseca. Pod točkom II. izreke odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu štete na način da je tužitelj upućen na provođenje postupka prema 11. dijelu Zakona o državnim službenicima, podredno na potraživanje naknade štete temeljem općih propisa obveznog prava.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je namještenik J. P. raspoređen na dužnost rukovatelja benzinske crpke u OV „1. gardijske brigade T.-C.“ Z. od 1. lipnja 2006. te je na navedenoj dužnosti do današnjeg dana, kao i sve vrijeme spornog razdoblja (2014. do 2015. godina) kada je došlo do nastanka stvarnog manjka goriva Eurodizel BS u spomenutoj vojarni. Vezano za domenu rada rukovatelja b/c, zadaća namještenika J. P. bila je organizirati rad b/c u svrhu opskrbljivanja korisnika logističke potpore MI klase III (goriva i maziva), a sukladno organizacijskim propisima, pravilnicima, zakonskim propisima te drugim aktima i pravilima Hrvatske vojske. Ističe kako je izvješćem Povjerenstva Opslužne bojne KLASA: 023-03/15-08/07, URBROJ: 3519-01S4-15-8 od 23. listopada 2015. utvrđena razlika stvarnog i knjigovodstvenog stanja MI goriva Eurodizel BS te razlika stvarnog stanja MI i stanja u materijalnim evidencijama kod rukovatelja (kartice skladišne evidencije MP-8) zbog nekontroliranja količine goriva u spremnicima nakon prijema od strane dobavljača, iz čega se postavlja sumnja u stvarno zaprimljene količine u odnosu na otpremne listove dobavljača koje su temelj za knjiženje, neusklađivanja stvarnog stanja goriva u spremnicima i knjigovodstvenog stanja u materijalnim evidencijama sukladno Uputi o MK u MO i OS RH, nepravilnog čuvanja materijalne imovine od trenutka prijema do trenutka izdavanja te za nepravilno vođenje materijalnih, tehničkih i skladišnih evidencija sukladno čl. 97. Pravilnika o materijalnom zbrinjavanju (rukovatelj nije predočio dokumentaciju kojom bi dokazao radnje koje mu se stavljaju na teret) i neodgovorne predaje materijalne imovine drugom manipulantu prilikom odlaska na godišnji odmor ili bolovanje (ne postoje zapisnici o primopredaji niti dokumentacija koja dokazuje količine MI koje su temelj primopredaje). Tvrdi kako su odstupanja stvarnog od knjigovodstvenog stanja i stanja u materijalnim evidencijama rukovatelja utvrđena uvidom u knjigovodstvene isprave nadležnog Operativnog odjela za financije i uvidom u skladišne evidencije rukovatelja (kartica MP-8) te fizičkim mjerenjem količine goriva u spremnicima važećim mjernim instrumentima (umjerena mjerna letva i važeće tablice obujma spremnika do 2020, 2 spremnika), odnosno 2024 (2 spremnika). Navedena razlika od 32 460 litara utvrđena je kao razlika stvarnog i knjigovodstvenog stanja MI na dan provedbe mjerenja povjerenstva 14. listopada 2015. Utvrđena razlika stvarnog od knjigovodstvenog stanja sporne MI smatra se da je nastala u periodu od 31. prosinca 2014. do datuma utvrđivanja stvarnog stanja 14. listopada 2015., iz razloga što se početno stvarno stanje MI za 2015. godinu smatra stanje MI utvrđeno popisom na dan 31. prosinca 2014. Količina MI na kraju poslovne godine 2014. evidentirana je na vjerodostojnim popisnim listama ovjerenim od strane rukovatelja (namještenika J. P., popisnog povjerenstva i čelnika UC) i smatraju se vjerodostojnim prikazom stvarnog stanja u skladištu i evidencijama rukovatelja te su temelj za izradu godišnjih financijskih izvješća. Od početnog stanja zaključno sa 31. prosincem 2014. do 30. rujna 2015. provedbom usklade stanje MI utvrđeno je prema zapisniku o provedenoj uskladbi sa 30. rujnom 2015. ovjerenim od strane rukovatelja namještenika J. P. od 29. listopada 2015. da nema razlike između knjigovodstvenog stanja i stanja MI u evidencijama rukovatelja i time se potvrđuje činjenica da nastala utvrđena razlika od 32 460 litara nije razlika nastala pogrešnim knjiženjem niti pogrešnim vođenjem dokumentacije nego je stvarna razlika i manjak.

2.1. Što se tiče propusta rukovatelja u poštivanju pravila i propisa koji su doveli do nastanka navedenog događaja, tužitelj navodi da je rukovatelj bio dužan kontrolirati količinu goriva prije i poslije istakanja od strane dobavljača, kako bi utvrdio stvarnu količinu prijema u odnosu na zahtijevano/isporučeno prema otpremnici dobavljača, a sukladno članku 4.3.2.1. Upute o načinu provedbe logističke potpore u OS RH, Naputku o načinu preuzimanja roba na b/c i skladištima (članak 3., točka 3.1.1.), Naputku o radu b/c (članak 3., 4. i 13.) te Pravilniku (članak 94.), o čemu nije predočio valjanu dokumentaciju i ne može se utvrditi da je zaprimljena količina goriva u spremnik sukladna količini na materijalnoj ispravi koja je temelj za knjiženje. Nadalje ističe kako rukovatelj u svom zapisniku o ispitivanju okolnosti vezanih za manjak (KLASA: 805-12-15-01/01, URBROJ: 3519-0181-15-13 od 17. studenoga 2015.) navodi da je dostavljao izvješća o stanju goriva nadređenom zapovjedniku telefonom i to na osnovi podataka o skladišnim evidencijama, a ne na osnovi mjerenja, čime je izvješćivao o stanju u skladišnim evidencijama (knjigovodstvenom stanju), a ne o stvarnom stanju MI u spremnicima. Tvrdi kako u razdoblju od 31. prosinca 2014. do 14. listopada 2015. rukovatelj nije ni jednim dokumentom prikazao nastalu razliku, niti izvijestio nadređeno zapovjedništvo. Naprotiv, ovjerom popisnih lista na popisu materijalne imovine sa 31. prosincem 2014. potvrdio je da stvarno stanje odgovara knjigovodstvenom stanju, a zapisnikom o provedbi usklade sa 30. rujnom 2015. da nema razlika u knjigovodstvenom stanju niti pogreške u vođenju dokumentacije. Tužitelj smatra da je neprovođenje postupka mjerenja goriva na b/c te utvrđivanja stvarnog stanja u spremnicima prilikom prijema od strane dobavljača, mjerenja u svakodnevnom radu, mjerenja prilikom predaje drugom manipulatoru, pravilnog prevođenja usklade stanja i popisa MI, kao i nedostatak nadzora i kontrole stvarnog stanja općenito, dovelo do nastanka manjka goriva u spremnicima u količini od 32 460 litara te da utvrđeni manjak goriva Eurodizel BS nije nastao pogrešnim knjiženjem u materijalnim knjigama i evidencijama, dok je iz zaključka Zapovjedništva za potporu, Opslužne bojne KLASA: 805-12/15-01/01, URBROJ: 3519-01S1-15-12 od 13. studenoga 2015. razvidno da šteta iznosi 245.267,76 kuna. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je namješteniku stavljeno na teret da je propustio kontrolirati kvalitetu i kvantitetu goriva prije i poslije istakanja, radi čega je tijekom 2015. godine utvrđen stvaran manjak eurodizelskog goriva od 32.460 litara. Izmjenom i dopunom zahtjeva za pokretanje postupka pojašnjeno je da namještenik u razdoblju od 31. prosinca 2014. do 14. listopada 2015. nije provodio postupke mjerenja goriva na benzinskoj crpki te utvrđivao stvarno stanje u spremnicima prilikom prijema od strane dobavljača te nije vršio mjerenja u svakodnevnom radu, kao i prilikom predaje drugom manipulatoru, a nije ni pravilno prevodio usklade stanja i popisa Ml, odnosno nije nadzirao i kontrolirao stvarno stanje, što je sve dovelo do nastanka manjka goriva u spremnicima u količini od 32.460 litara.

3.1. Postupajući po žalbama tužitelja i zainteresirane osobe tuženik je poništio točku I. izreke rješenja Službeničkog suda, jer je utvrdio da obrazloženje rješenja obuhvaća dio izreke kojim je namještenik proglašen odgovornim da nije provodio postupke mjerenja goriva na benzinskoj crpki te utvrđivao stvarno stanje u spremnicima prilikom prijema od strane dobavljača te da nije vršio mjerenja u svakodnevnom radu. Međutim, u obrazloženju se ne navode činjenice i dokazi koji ukazuju da je namještenik počinio ostale propuste navedene u izreci rješenja, odnosno da nije vršio mjerenja prilikom predaje drugom manipulatoru i da nije pravilno prevodio usklade stanja i popisa Ml. Iz obrazloženja rješenja nije jasno je li Službenički sud utvrđivao činjenice vezane za te propuste, a ne navodi se ni što su popisi Ml, temeljem kojih propisa se vode i na koji način te kako je namještenik prevodio usklade stanja i popisa Ml, a što s obzirom na važeće propise ili uobičajeno postupanje ukazuje da isto nije pravilno obavljao. Također, u obrazloženju rješenja nije utvrđen opis poslova radnog mjesta na koje je namještenik raspoređen i od kada, a nije ni pojašnjena uzročno-posljedična veza između svih propusta namještenika navedenih u izreci rješenja i nastanka manjka goriva u iznosu od 32.460 litara. U obrazloženju rješenja nije navedeno ni što je propisano Uputom za skladištenje, čuvanje i održavanje goriva i maziva u OSRH iz travnja 2010. godine, a ne navodi se ni koja je to „ostala dokumentacija“, za koju je utvrdio da je namješteniku bila dostupna i što je u toj dokumentaciji određeno. Također, namještenik izjavljuje da je propisano preuzimanje goriva u prisutnosti komisije, ali se isto ne primjenjuje u praksi, što Službenički sud nije utvrđivao ni obrazložio zbog kojih razloga to ne smatra odlučnim za odgovornost namještenika, već je isto uzeo kao olakotnu okolnost pri odlučivanju o kazni.

3.2. Pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja odlučeno je o zahtjevu M. o., na način da je podnositelj upućen na provođenje postupka sukladno odredbama 11. dijela Zakona o državnim službenicima, a podredno na potraživanje naknade štete temeljem općih propisa obveznog prava. Tuženik ističe kako je u obrazloženju rješenja Službenički sud detaljno pojasnio razloge zbog kojih smatra da se u postupku ne može odlučiti o toj odgovornosti, a osobito jer nisu s potrebnom razinom sigurnosti utvrđene okolnosti iz članka 116. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, odnosno nije utvrđeno da bi namještenik postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ističe kako nije odgovoran za tešku povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, a njegova odgovornost ne proizlazi ni iz utvrđenih činjenica i dokaza izvedenih u postupku zbog teške povrede službene dužnosti. Obrazlaže da je u opslužništvo vojarne C. prešao 2003. godine. Tada su na benzinskoj pumpi radila 2 radnika koja nisu imala odgovarajuća rješenja za rad na benzinskoj pumpi i koji su nakon par mjeseci otišli na druga radna mjesta. Poslije njih mu je u ispomoć došao I. B., koji je u lipnju 2006. godine otišao na bolovanje te je u prosincu 2006. godine otišao u mirovinu. Nakon toga, sve vrijeme do danas on je bio jedini radnik na benzinskoj pumpi u vojarni C., osim u vrijeme kad je koristio godišnji odmor ili slobodne dane (kad ga je mijenjao pomoćni radnik I. S.). Kroz cijelo vrijeme prilikom primanja goriva iz INA-e i poslije Europetrola je imao dva člana komisije pored sebe prilikom primanja goriva. Procedura je bila takva da je sam morao ograditi cisternu kako nepozvane osobe ne bi imale pristup istoj, nakon toga je morao prikopčati uzemljenje na cisternu i sa šipkom provjeriti da li u cisterni ima vode te izmjeriti gustoću i temperaturu goriva. Kada bi to napravio, onda je morao prikopčati cisternu na svoj volometar koji je morao biti baždaren svakih 6 mjeseci i trebao je izmjeriti nivo goriva prije i poslije istakanja goriva u svom rezervoaru. Opisano je bila uobičajena procedura primanja goriva na benzinskoj pumpi u njegovoj nadležnosti.

4.1. Ističe da je tijekom 2009. godine došla usmena obavijest od nadređenih da sve prethodno navedene radnje nisu potrebne, jer su se cisterne modernizirale i više mu nisu slali članove komisije kao nadzor, dok je i dalje prilikom prijema goriva morao provjeravati da li u cisternama ima vode te je morao zaprimiti gorivo prema njihovom ispisu iz vozila. Sukladno spomenutom ispisu, morao je ispuniti dokument Vk 600, koji mu je morao vozač potpisati, kao i on vozaču njegove papire. Nakon toga vozač bi otišao, dok bi on još morao ispuniti materijalni nalog prijam s tržišta. Cjelokupnu dokumentaciju bi kopirao i predao u zapovjedništvo, a primljene količine je uveo u karticu za gorivo. U srpnju 2015. godine otišao je dva tjedna na godišnji odmor te ga je tom prilikom, kao i ranije, mijenjao pomoćni radnik I. S. koji je imao potrebne papire za rad na benzinskoj pumpi i bio je evidentiran kao njegov službeni zamjenik. Zainteresirana osoba ističe kako nikad nisu radili primopredaju, jer je dokumentacija bila transparentna i takva praksa nikad nije bila uspostavljena (pa ni od ranije zaposlenih na istom radnom mjestu), niti je itko od nadređenih to na bilo koji način zahtijevao.

4.2. Za vrijeme godišnjeg odmora nazvao ga je I. S. i zamjenik zapovjednika, natporučnik M. C. i obavijestili su ga da u rezervoarima nedostaje 40 tisuća litara eurodizela. Kad se nakon dva tjedna vratio s godišnjeg odmora, zajedno s I. S. je ponovno izmjerio količine u rezervoarima i ustanovili su da nedostaje oko 35.000 litara eurodizela i o tome je ponovno obaviješten zapovjednik C. Zainteresirana osoba je nakon toga pristupila provjeri kartica eurodizela od 2010. godine i dokumentacija je bila kompletna i sve je odgovaralo zapisnicima. Usmeno je tražio informaciju od svog zapovjednika o tome da li se što poduzima u vezi nastale razlike, na što nije dobio konkretan odgovor, nakon čega je odlučio otići na kriminalističku policiju u Vojarni C. prijaviti navedena događanja. Ističe da je prilikom provjere svih papira na benzinskoj pumpi ustanovio da na baždarenim tablicama od zadnjeg i predzadnjeg baždarenja ima nelogičnosti, što je i prijavio svom zapovjedniku, a on je zatražio ponovno baždarenje od neutralne institucije, ali se po tom zahtjevu, prema njegovom saznanju, nikad nije postupilo. Navodi da iz iskaza svjedoka Ž. B., I. S., S. B. i M. C. danih u provedenom postupku zbog povrede službene dužnosti, jasno proizlazi da se prema uputi i uz suglasnost nadređenih nije vršilo komisijsko preuzimanje goriva, iako je isto bilo predviđeno propisima (Uputa za skladištenje, čuvanje i održavanje goriva i maziva u OS RH iz travnja 2010. godine). Upućuje i na iskaz svjedoka I. K. dan 10.09.2019. na usmenoj raspravi, prema kojem je baždarenje spremnika naloženo kada je iz dobivenog izvještaja bilo vidljivo da postoji nepodudarnost, no, baždarenja spremnika nije bilo kroz duže vremensko razdoblje prije toga, više godina. Svjedok je potvrdio da je kroz vojarnu prolazio tj. uzimao gorivo velik broj vozila, a ukazuje i na ljeto 2015. godine, kada se pripremao mimohod u Zagrebu i kada je značajan broj vozila, možda i 90%, koja su sudjelovala u istom dolazila po gorivo upravo u njihovu vojarnu. Zainteresirana osoba zaključuje kako činjenice koje navodi svjedok I. K. govore u prilog tome da je mjesta za pogrešku bilo i previše zbog neprovođenja komisijskog nadzora kod preuzimanja goriva. Također velika fluktuacija vozila i neadekvatno mjerenje stanja rezervoara i količine goriva mogli su dovesti do knjigovodstvene pogreške, otuđenja, oscilacija u izmjerama i mjernim tablicama. Dodaje kako činjenicu da bi se u konkretnom slučaju radilo o manjku eurodizelskog goriva u iznosu od točno 32.450 litara tužitelj opetovano nije potkrijepio nikakvim dokazima niti je adekvatno naveo činjenicu razloga nastanka predmetnog manjka. Smatra kako u odnosu na navedeni manjak svakako treba uzeti u obzir iskaze svjedoka R. V., Ž. B., I. S., S. B. i M. C., koji jasno ukazuju na mogućnost postojanja knjigovodstvene pogreške, otuđenja, učestalih oscilacija, pogreški u mjernim tablicama, oštećenja rezervoara itd., kao mogućih razloga nastanka konkretnog manjka goriva. Napominje kako iz iskaza svjedoka M. C. jasno proizlazi činjenica postojanja viškova goriva koji su evidentirani u knjigu viška početkom 2016. za 2015 godinu te su također i drugi svjedoci jasno ukazivali na postojanje viškova u konkretnoj situaciji.

4.3. Zainteresirana osoba tvrdi da se navedeni iznos od 32.460 litara ne može uzeti kao relevantan u konkretnoj situaciji, što proizlazi iz činjenice da je isti dobiven usporedbom knjigovodstvenog stanja i stvarnog stanja dobivenog izmjerom količine goriva u spremnicima. Dakle, iznos nije relevantan i ne odražava pravo stanje goriva, jer ne postoji početni podatak stvarnog stanja goriva s kojim bi se iznos dobiven novom izmjerom mogao usporediti. Štoviše, izmjera stvarnog stanja goriva na način kako je to učinjeno 2015. godine, pražnjenjem rezervoara i ponovnim baždarenjem, ranije nije ni bila učinjena niti o tome postoje evidentirani podaci. Znači, ne postoji početni podatak stvarnog stanja goriva izmjeren na način kako je to učinjeno 2015. i 2016. godine, pa se stoga niti ne može govoriti o stvarnoj razlici. Radi utvrđivanja stvarnog stanja potrebno je odstraniti gorivo iz rezervoara te ga ponovno baždariti, a što niti jednom inventurom nije učinjeno. S obzirom da takva izmjera nikada nije vršena od strane nadzora, ne može se niti znati kolika je stvarna razlika jer se navedena razlika odnosi na knjigovodstveno stanje, a ne stvarni podatak. Kako su sve inventure rađene na način da se pregledavala knjigovodstvena dokumentacija, bez ikakvog mjerenja, tvrdi kako se takvo manjkavo postupanje od strane nadređenih tijela odnosno osoba nikako ne može stavljati njemu na teret. Ističe kako je odstupanje u načinu mjerenja, kao i zabilježenim podacima, variralo i prilikom predmetnog nadzora iz 2015., što upućuje na nedosljednost u radu povjerenstva, kao i na nedostatke tehnologije i ispravnosti podataka u tablicama koje imaju na raspolaganju. Zainteresirana osoba ponavlja kako ne može biti odgovoran za navedene propuste poslodavca, jer on niti jednom svojom radnjom nije inicirao izbjegavanje propisane procedure. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 17. studenoga 2022. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, koji izostanke nisu opravdali, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).

7. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja Službenički sud navodi da je nesporno utvrđeno kako je namješteniku bila dostupna sva potrebna dokumentacija koja regulira rad benzinskih postaja u OSRH, naručivanje, prijam i izdavanje materijalnih sredstava koje rukovatelj duži, ali ne navodi koja je to dokumentacija, već samo zaključuje da je „tom dokumentacijom“ i Uputom za skladištenje, čuvanje i održavanje goriva i maziva u OSRH iz travnja 2010. godine propisan način zaprimanja, čuvanja i izdavanja goriva na benzinskim crpkama. Pri tome se poziva na izjavu svjedoka S. B., koji je nekoliko godina rukovatelj benzinske crpke u V. B. i pojasnio je postupak preuzimanja goriva, odnosno da se prilikom dolaska cisterne: prvo provjeri uvidom u dokumentaciju radi li se o naručenoj vrsti i količini goriva, pristupa se mjerenju zatečenog stanja u rezervoaru pomoću mjerne letve, kad se cisterna uzemlji tj. prikopča na rezervoar, odnosno spremnik, vrši se istakanje, mjerenje spremnika vrši se po potrebi, a najmanje jednom tjedno mjernom letvom, o čemu se sastavlja bilješka u knjizi evidencije. Službenički sud navodi da je, protivno gore opisanom postupku, namještenik izjavio da nije redovito utvrđivao mjernom letvom stanje goriva, već se pouzdao u to da je isporučena količina goriva onolika koliko prikazuje mjerni instrument na cisterni i koliko pokazuje izlist mjernog brojčanika na cisterni. Mjerenje mjernom letvom nije činio zbog preopterećenosti poslom, već je nadređene obavještavao o stanju količine goriva temeljem podataka u skladišnim karticama. Službenički sud uzeo je u obzir moguća odstupanja i pojasnio u obrazloženju rješenja kako i zašto dolazi do tih odstupanja, no smatra da je namještenik kontinuiranim nemjerenjem mjernom letvom prouzrokovao manjak od 32.460 litara goriva, iako je bio dužan poduzeti sve raspoložive mjere radi utvrđenja stvarne količine goriva. Smatra da je bio dužan utvrđivati stvarne količine goriva upotrebom važećih instrumenata i to mjerne letve i tablica obujma izdanih od ovlaštene institucije. Pri tome nije prihvaćena obrana namještenika da je bio preopterećen poslom, kao ni njegove tvrdnje o usmenim zapovijedima koje bi mu omogućavale zaprimanje i izdavanje goriva bez adekvatnog mjerenja, jer postojanje takvih zapovijedi Službenički sud nije utvrdio tijekom postupka (navodi se izjava svjedoka S. koji je negirao postojanje takve vrste zapovijedi). Pri odlučivanju o kazni, kao olakotne okolnosti, Službenički sud uzeo je činjenicu da se komisijsko preuzimanje goriva ne vrši od 2009. godine, ali tu činjenicu ne smatra dostatnom za oslobađanje namještenika odgovornosti, već da se samo može uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Uzeta je u obzir i preopterećenost poslom zbog nedostatka kadrova na ovim poslovima, na što je namještenik ukazivao nadređenima. Kao olakotna uzeta je i dosadašnja nekažnjavanost.

8. Tuženik pravilno zaključuje da navedeno obrazloženje prvostupanjskog rješenja obuhvaća dio izreke kojim je namještenik proglašen odgovornim da nije provodio postupke mjerenja goriva na benzinskoj crpki te utvrđivao stvarno stanje u spremnicima prilikom prijema od strane dobavljača te da nije vršio mjerenja u svakodnevnom radu. Međutim, u obrazloženju se ne navode činjenice i dokazi koji ukazuju da je namještenik počinio ostale propuste navedene u izreci rješenja, odnosno da nije vršio mjerenja prilikom predaje drugom manipulatoru i da nije pravilno prevodio usklade stanja i popisa Ml. Iz obrazloženja rješenja nije jasno je li Službenički sud utvrđivao činjenice vezane za te propuste, a ne navodi se ni što su popisi Ml, temeljem kojih propisa se vode i na koji način te kako je namještenik prevodio usklade stanja i popisa Ml, a što s obzirom na važeće propise ili uobičajeno postupanje ukazuje da isto nije pravilno obavljao. Također, u obrazloženju rješenja nije utvrđen opis poslova radnog mjesta na koje je namještenik raspoređen i od kada, a nije ni pojašnjena uzročno-posljedična veza između svih propusta namještenika navedenih u izreci rješenja i nastanka manjka goriva u iznosu od 32.460 litara. Naime, u konkretnom slučaju nije dokazano da bi propusti zainteresirane osobe, kako mu se stavljaju na teret, bili u uzročnoj vezi s nastalim manjkom goriva u cisternama u količini od 32.460 litara, posebno kada se ima u vidu da nije poznato kakvo je bilo stvarno stanje goriva u cisternama na dan 31. prosinca 2014., uslijed čega bi se moglo pouzdano utvrditi da je manjak goriva u cisternama nastao upravo uslijed nemara i propusta zainteresirane osobe. Za dotični dan (31. prosinca 2014.) količina goriva utvrđena je isključivo knjigovodstvenim putem, bez da je izmjereno stvarno stanje u cisternama goriva. Nadalje, propusti koji se stavljaju na teret zainteresiranoj osobi po naravi stvari ne dovode do manjka goriva, već mogu dovesti do toga da se ne primijeti manjak goriva (ukoliko on uopće postoji u terećenoj količini). Manjak goriva je rezultat druge, u pravilu aktivne radnje – npr. dobavljač je isporučio manju količinu goriva od ugovorene, ali taj manjak nije primijećen zbog terećenih propusta zainteresirane osobe u praćenju i evidentiranju stanja goriva ili je neka osoba neosnovano istočila gorivo za svoje potrebe, ali to nije primijećeno zbog terećenih propusta zainteresirane osobe u praćenju i evidentiranju stanja goriva. Tuženik pravilno ističe i da u obrazloženju prvostupanjskog rješenja nije navedeno ni što je propisano Uputom za skladištenje, čuvanje i održavanje goriva i maziva u OSRH iz travnja 2010. godine, a ne navodi se ni koja je to „ostala dokumentacija", za koju je utvrdio da je namješteniku bila dostupna i što je u toj dokumentaciji određeno. Također, namještenik izjavljuje da je propisano preuzimanje goriva u prisutnosti komisije, ali se isto ne primjenjuje u praksi, što Službenički sud nije utvrđivao ni obrazložio zbog kojih razloga to ne smatra odlučnim za odgovornost namještenika, već je isto uzeo kao olakotnu okolnost pri odlučivanju o kazni. Slijedom navedenoga, tuženik je pravilno u ovom dijelu poništio rješenje i vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

9. U odnosu na dio rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete na način da je tužitelj upućen na provođenje postupka sukladno odredbama 11. dijela Zakona o državnim službenicima, a podredno na potraživanje naknade štete temeljem općih propisa obveznog prava, tuženik je pravilno zaključio da je točka II. izreke rješenja na Zakonu osnovana, jer je Službenički sud obrazložio da se visina štete nije mogla utvrditi do kraja postupka, u smislu članka 122. stavka 2. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19). U obrazloženju rješenja Službenički sud detaljno je pojasnio razloge zbog kojih smatra da se u postupku ne može odlučiti o toj odgovornosti, a osobito jer nisu s potrebnom razinom sigurnosti utvrđene okolnosti iz članka 116. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, odnosno nije utvrđeno da bi namještenik postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom. Također, kako se i protiv djelatnih vojnih osoba Ž. B. i M. C. vodio postupak pred vojnostegovnim sudom zbog istovjetno utvrđenog manjka goriva, jasno je da su za isti manjak vođeni postupci protiv više osoba, dakle, potencijalno postoji odgovornost više osoba za manjak iste količine goriva, pa se posljedično ne može odlučivati samo o odgovornosti namještenika u odnosu na cijelu količinu, a Službenički sud nije nadležan odlučivati o odgovornosti djelatnih vojnih osoba.

10. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporeno rješenje tuženika je zakonito te prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

11. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Zainteresiranoj osobi je, s obzirom na uspjeh u sporu, na temelju čl. 79. st. 1. i 4. ZUS-a i tbr. 23., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu i pristup na ročište, u potraživanom iznosu po 2.500,00 kn, što ukupno, uvećano za PDV, iznosi 6.250,00 kn/829,52 eura.

12.1. O zakonskim zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja presude do isplate, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) i člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) te sukladno pravnom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Usž-1060/18- 2 od 11. listopada 2018.

U Zagrebu 25. studenoga 2022.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.