Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-207/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. T., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97. i 27/98. - dalje: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog Z. T. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj K-18/2021. od 12. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog Z. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj K-18/2021. od 12. travnja 2022., u postupku obnove, na temelju članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17. i 126/19. – dalje ZKP/08.) presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj 16 K-8/11-107 od 2. rujna 2019. preinačena presudom Vrhovnog suda RH broj I Kž-588/2019-05 od 16. siječnja 2020. se ostavlja na snazi.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnio je optuženi Z. T. osobno, zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da nakon preispitivanja prvostupanjske presude istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje iz razloga navedenih u ovoj žalbi a ako to ne prihvati, pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni i meni kao optuženiku izrekne blažu kaznu".

2.1. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnio je i optuženi Z. T. po branitelju A. I., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona s prijedlogom "da Visoki kazneni sud pobijanu presudu ukine, sukladno navodima iz ove žalbe". Kako se žalbe sadržajno nadopunjuju, u daljnjem tijeku postupka iste će se razmatrati kao jedna žalba.

3. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba optuženika je neosnovana.

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj podnosi žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08. i odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire žalitelj, niti povrijedio kazneni zakon te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio.

6. Žalitelj navodi kako u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, jer "sud u obrazloženju presude uopće nije pisao, interpretirao, niti analizirao iskaze saslušanih svjedoka, niti uopće opisao na čemu je zasnovao svoju odluku o krivnji optuženika, već je samo u točki 9. obrazloženja sumarno naveo da se ovaj postupak u odnosu na raniji razlikuje jedino u pogledu obrane optuženika…"pa je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. U odnosnu na gore navedeno, valja istaknuti kako obnova kaznenog postupka na temelju odredbe članka 497. stavka 3. ZKP/08. u vezi sa člankom 501. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. ima za cilj preispitivanje činjenica utvrđenih pravomoćnom presudom pod uvjetom da se iznesu nove činjenice ili novi dokazi koji bi sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prouzročili oslobođenje osobe koja je prethodno osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu. U vezi s istim, prvostupanjski sud ispravno ocjenjuje kako optuženik nije konkretizirao nove činjenice ili nove dokaze, odnosno na koje nove okolnosti predlaže da se već provedeni dokazi, ispitivanja svjedoka H. P. te dopunsko financijsko vještačenje, izvedu.

6.2. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama pod točkom 8.-10. pobijane presude te ispravno utvrdio kako se postupak obnove proveo na temelju istog dokaznog materijala koji je sudu bio na raspolaganju i u prijašnjem postupku pa su činjenična utvrđenja iz ranije presude neizmijenjena. Također, detaljna žaliteljeva ocjena i analiza već provedenih dokaza nije od utjecaja na pravilnosti i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, obzirom da u obnovi kaznenog postupka nije cilj preispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja na temelju istog dokaznog materijala, koji je sudu bio na raspolaganju u prijašnjem postupku.

7. Nadalje, žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud neosnovanim odbijanjem prijedloga obrane za provođenjem dopunskog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, "teško povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje, vrijeđajući načelo jednakosti oružja", odnosno "prvostupanjski sud je samo formalno i bez ikakvog pravnog značaja obavio suđenje u prisutnosti, ali na način da je odbio bilo koji od predloženih dokaza i donio presudu bez konfrontiranih dokaza", čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da prvostupanjski sud nije optuženiku teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Naime, u postupku obnove postupka strane su se usuglasile u pogledu čitanja dokumentacije te iskaza ispitanih svjedoka, dok je prvostupanjski sud prijedlog za dopunsko vještačenje odbio kao odugovlačeći na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08., a prijedlog za ispitivanje svjedokinje H. P. prvotno prihvatio, a potom odlučio kako se ista neće saslušavati već će se njezin iskaz pročitati na temelju članka 421. stavka 1. točke 8. ZKP/08.

7.2. U odnosu na iskaz svjedokinje H. P., valja istaknuti da je ista ispitana pred istražnim sucem dana 20. srpnja 2000. u Županijskom sudu u Gospiću (list 122 spisa), kada su bili prisutni zastupnik optužbe, okrivljeni Z. T. osobno te njegovi branitelji V. D., odvjetnik u R. te J. S., odvjetnica u Z. Nakon što je svjedokinja bila propisno upozorena, ista je dala svoj iskaz, potom su joj pitanja postavljali i zastupnik optužbe, kao i sam okrivljenik, sada optuženik Z. T. Stoga, iskaz svjedokinje je u ranijoj fazi postupka bio konfrontiran te okolnost što nije još jednom izveden na raspravi uslijed nemogućnosti njezinog dolaska (nepoznata adresa) na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08. (a ne kako to prvostupanjski sud pogrešno navodi na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08.) ne dovodi u pitanje pravičnost suđenja protiv optuženika. Naime, odredba članka 6. stavka 3. točke d) Konvencije zahtijeva da se optuženiku omogući da ospori i ispita svjedoka optužbe ili u vrijeme kada taj svjedok daje iskaz ili u kasnijoj fazi postupka, a koji kriterij je u konkretnom slučaju zadovoljen.

7.3. U odnosu na dokazni prijedlog za provođenjem dopunskog knjigovodstveno- financijskog vještačenja, valja istaknuti kako je u ranije provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom taj prijedlog bio prihvaćen (list 442 spisa), s obzirom da je optuženik iskazao da on posjeduje svu dokumentaciju tvrtke T. za razdoblje 1997., 1998., 1999. i dio 2000. godine te je isto određeno nalogom (list 443 spisa) u kojem je, između ostalog, pod točkom IV navedeno kako je okrivljeni Z. T. za potrebe dopunskog vještačenja dužan svu dokumentaciju koji zatraži vještak dati na uvid vještaku, što u konačnici optuženik nije učinio, niti po traženju vještaka. Nadalje, vještak Z. R. je prilikom davanja iskaza dana 14. prosinca 2010. (list 545 spisa) naveo kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te ranijeg iskaza, kao i da je "pregledana dokumentacija u cijelosti bila dovoljna za davanje mišljenja u pogledu inkriminiranih poslovnih događaja" te da "bez detaljnog očitovanja obrane u pogledu toga koji dio obrađenih poslovnih događaja bi eventualno bio promijenjen pribavom nove dokumentacije…ja se ne mogu općenito očitovati o tome da li bi nekakva druga dokumentacija promijenila dani nalaz i mišljenje, u tom smislu u cijelosti ostajem kod istog". Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem dopunskog vještačenja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., niti je na taj način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

8. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., na način da je nepravilno primijenio odredbu Zakona o kaznenom postupku, odnosno na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je moglo utjecati na presudu.

8.1. Iako je prvostupanjski sud u ranijem postupku odlučio da se na raspravi dana 12. travnja 2022. pročita iskaz H. P. (list 786-787 spisa) na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08., prvostupanjski sud se i u ranijem postupku, kao i u pobijanoj presudi, pozvao na odredbu ZKP/08. Naime, iskaz je čitan uslijed nemogućnosti da svjedokinja pristupi na sud, odnosno jer se ispitana osoba ne može pronaći, obzirom da je dostava vraćena s naznakom "nepoznat", a obrana nije imala ni saznanja niti mogućnosti pribaviti adresu imenovane. Stoga, iako je iskaz svjedokinje H. P. valjalo pročitati na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08., a ne kako je prvostupanjski sud odlučio na temelju članka 431. stavka 1. točka 8. ZKP/08. time nije počinjena relativno bitna povreda kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj, jer takva naznaka odredbe nije utjecala na presudu.

8.2. Stoga, suprotno žalbenim navodima, a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postojali su uvjeti da se zapisnik o ispitivanju svjedoka pribavljen tijekom dokazne radnje pročita, kao i da se na njemu u odlučujućoj mjeri temelji osuđujuća presuda, sve na temelju članka 431. stavka 1. i 2. ZKP/08. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

8.3. U odnosu na navode žalitelja kako je iskaz H. P. u suprotnosti sa svim ostalim izvedenim dokazima, tj. ispitanim svjedocima pa da bi na taj način prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, još jednom se ukazuje žalitelju kako se u obnovljenom kaznenom postupku ne preispituje već utvrđeno činjenično stanje na temelju istih dokaza.

9. Žalitelj nadalje ističe kako je izreka presude nerazumljiva "u odnosu na vremensko razdoblje inkriminacije po vještaku se spominje od 1997.-1999. što ne odgovara dokazima, već je dio konstrukcije", no vremensko razdoblje počinjenja kaznenih djela je točno naznačeno u prvostupanjskoj presudi koja je pobijanom presudom ostavljena na snazi. Stoga, okolnost što žalitelj smatra da vremensko razdoblje inkriminacije ne odgovara dokazima u spisu, predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu je u već ovaj drugostupanjski sud dao svoj stav. Nadalje, žalitelj ističe kako je zastara kaznenog progona nastupila prije donošenja prvostupanjske presude, čime upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavka 3. ZKP/08. No, taj žalbeni navod je u cijelosti neosnovan, obzirom da je inkriminirano razdoblje od 4. rujna 1997. pa do 31. listopada 1999. te siječanj, veljača i ožujak 2000. godine, zastarni rok je za kaznena djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. je 20 godina, a prvostupanjska presuda je donesena dana 2. rujna 2019. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. siječnja 2020. Osim toga kako se u konkretnom slučaju radi o obnovi kaznenog postupka u smislu članka 508. stavak 1. ZKP/08., ne vrijede odredbe o zastari.

9.1. Na pravilnost i zakonitost pobijane presude nisu od utjecaja žalbeni navodi u odnosu na odluku o kazni, za koju žalitelj smatra da je previsoko odmjerena "radi životne dobi, bolesti, proteka vremena te kazne koju izdržava po istoj optužnici neuobičajeno visokoj od 3 godine i 6 mjeseci". Naime, u postupku obnove nisu iznesene nove činjenice niti su izvedeni novi dokazi, slijedom čega nisu izmijenjena ranija činjenična utvrđenja te je presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj 16 K-8/11-107 od 2. rujna 2019. preinačena presudom Vrhovnog suda RH broj I Kž- 588/2019-05 od 16. siječnja 2020. ostavljena na snazi te je optuženik proglašen krivim za kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.

10. Kako, dakle, žalbom optuženika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.