Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-492/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V.H., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 29. K-441/2020-16 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. V.H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 29. K-441/2020-16 od 1. srpnja 2022., pod toč. I/ izreke na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan protiv opt. V.H. presudom Općinskog suda u Varaždinu broj 29. K-441/2020-2 od 30. ožujka 2021.

1.1. Pod toč. II/ izreke opt. V.H. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 pa je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a daljnjom primjenom čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik je dužan na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 1.000,00 kn, te sukladno čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka punomoćnice oštećene novčani iznos od 1.250,00 kn, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti i izvršnosti prvostupanjske presude.

2. Protiv ožalbene presude žalbu je podnio opt. V.H., putem branitelja M.K., odvjetnika u Odvjetničkom društvu ... iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 9. i toč. 11. ZKP/08), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08) i zbog povrede kaznenog zakona (čl. 469. st. 1. toč. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalba opt. V.H. nije osnovana.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. toč. 9. ZKP/08 opt. V.H. smatra da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu jer je izmijenio zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela te ga proglasio krivim za kazneno djelo koje je teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Ovo stoga što mu je optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u V. od 4. prosinca 2020. stavljeno na teret kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, a da ga je sud proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu kada ga je ne mijenjajući činjenični opis djela proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11. Naime, iz činjeničnog opisa, a suprotno daljnjim žalbenim navodima optuženika, razvidno je da se radi o prijetnji smrću zbog čega je sud, našavši utvrđenim da se radi o prijetnji smrću (što je jedan od modaliteta počinjenja iz čl. 139. st. 2. KZ/11), a ne prijetnje kakvim zlom (čl. 139. st. 1. KZ/11), u tom dijelu izmijenio zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela proglasivši ga krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11. Uz to se ne radi o težem kaznenom djelu jer se u svakom slučaju radi o kaznenom djelu počinjenom prema bliskoj osobi (bivšoj izvanbračnoj supruzi) zbog čega dolazi u primjenu st. 3. čl. 139. KZ/11, koji propisuje da, ukoliko je kazneno djelo iz st. 1. i 2. ovog članka počinjeno, između ostalih subjekata, i prema bliskoj osobi, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Stoga se, suprotno navodima žalitelja, ne radi o težem kaznenom djelu, nego o onom za koje je optuženik optužen optužnicom pa shodno tome nema ni bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08, odnosno da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu u smislu odredbe čl. 449. st. 1. ZKP/08.

6.2. Iako žalitelj (optuženik) osporava ožalbenu presudu i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da je izreka presude proturječna sama sebi s obzirom se u činjeničnom opisu djela optuženiku ne stavlja na teret da je oštećenici prijetio da će ju usmrtiti, a u zakonskom opisu djela se navodi da je drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, kada je nesporno (optuženik tu činjenicu ne spori) da je oštećenici uputio putem aplikacije Whats App poruke sadržaja iz izreke presude te poslao screenshot-ove prepiske sa sadašnjom partnericom sadržaja "pokopat' ću ju kilometar pod zemlju dece mi", "ubit' ću je majke mi... zakonski", tada iz takvog izričaja nedvojbeno proizlazi da je riječ o prijetnji smrću. Stoga, izreka presude nije proturječna sama sebi tako da ne postoji bitna povreda na koju optuženik upire.

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući preocjenu izvedenih iskaza, prvenstveno iskaza ošt. G.L., čijem je iskazu, po njegovoj ocjeni, neosnovano povjerovao, a obranu optuženika također neosnovano ocijenio neistinitom i nevjerodostojnom. Ovo stoga što iz sadržaja iskaza oštećenice ne proizlazi da bi joj (optuženik) prijetio da će ju usmrtiti već se jedino bojala da bi joj mogao nauditi fizički i "zakonski", koji je strah bio vezan uz vrijeđanje i mogućnost da ju izbaci iz zajedničkog domaćinstva, a svakako ne da bi joj prijetio smrću, pri čemu sud zanemaruje kontekst u kojem su poruke poslane jer iz upućenih poruka ne proizlazi da joj je prijetio usmrćenjem, pogotovo što je jasno napisao da oštećenicu misli "zakonski" pokopati.

7.1. Nasuprot takvim žalbenim navodima optuženika, a imajući u vidu sadržaj poruka za koje ne spori da ih je poslao osobno putem aplikacije "WhatsApp", kao screenshot fotografiju prepiske koju je imao s partnericom S., i po nalaženju ovog suda, radi se o ozbiljnim prijetnjama smrću koje su, s obzirom na svoj sadržaj, podobne da izazovu uznemirenost i nespokojstvo kod oštećenice, pri čemu nije od značaja što kaznenu prijavu nije podnijela odmah već naknadno, 25. rujna 2020.

7.2. Stoga, kada se ima u vidu da je optuženik 1. kolovoza 2020. uputio više poruka bivšoj izvanbračnoj supruzi G.L. sadržaja "sad si gotova na tom gruntu", "za ovo ćeš patiti majke mi i oca rođenog", "bolje da te nema, ne znaš kaj ti bum napravil, gotova si oca i matere mi", "pokopat ću te na sve načine koji zakonski postoje", "sad si gotova za celi život", kao i screenshot prepiske sa sadašnjom partnericom sadržaja "ubit ću je majke mi...zakonski" i "pokopat ću je kilometar pod zemlje dece mi", tada je s pravom prvostupanjski sud obranu optuženika u kojoj je navodio da je kada je govorio o njezinom "pokapanju" mislio na njezino pokapanje "sudski i zakonski", ocijenio neuvjerljivom. Povrh toga, iako je isticao da oštećenici nikada ne bi naudio fizički, za opstojnost kaznenog djela prijetnje nije od utjecaja da li je upućene prijetnje mislio i ostvariti, već je odlučno da postoji namjera počinitelja da ustraši, odnosno uznemiri oštećenicu, tj. žrtvu, ali isto tako i da je prijetnja, koja mora biti ozbiljna, podobna da na strani oštećenice izazove promjenu u afektivnom životu u vidu straha, uznemirenosti, nesigurnosti i osobne ugroženosti, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

7.3. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdilo postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, prihvaćajući iskaz oštećenice kao i materijalne dokaze u spisu u vidu poruka s oštećenicinog telefona (str. 10-11, 20-29 te 53-66 spisa), osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelj.

8. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no obrazlažući ovaj žalbeni osnov u suštini prigovara pravilnosti činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a takva povreda kaznenog zakona koju u žalbi navodi opt. V.H., je tzv. posredna povreda kaznenog zakona. Naime, opt. V.H. smatra da stanje ugroženosti, odnosno uznemirenosti kod oštećenice nije bila posljedica primljenih prijetnji smrću nego činjenice da mu protupravno onemogućava viđanje i druženje s djetetom te da sadržaj poruka optuženika ne predstavlja kazneno djelo jer je optuženik mislio, a što je i u porukama isticao "zakonski je pokopati", odnosno uništiti raspoloživim pravnim sredstvima, dakle da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, pa onda na takvo (drugačije) činjenično stanje primijeniti kazneni zakon. Međutim, kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono na koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

9. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP/08), i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti te o tome naveo jasne i potpune razloge, pri čemu nije našao otegotnih okolnosti na strani optuženika. Polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo (kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), pravilno je prvostupanjski sud opt. V.H. osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Imajući u vidu da je optuženik neosuđivan, otac dvoje djece (od kojih je jedno malodobno) i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečenom uvjetnom osudom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, ostvariti će se svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. V.H. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 25. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.