Poslovni broj: 14 UsI-1670/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje Nataše Rogošić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: M. M. G. iz

M., F. p.. .., zastupana po opunomoćenici I.i B.i i dr. dipl. pravnicima iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2, protiv tuženika: Gradonačelnik grada M., O. k. T. 1, M., zastupanog po zakonskom

zastupniku, gradonačelniku Z. P., radi raspoređivanja na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 17. studenog 2022. u prisutnosti tužiteljice zajedno s opunomoćenicom i zakonskog zastupnika tuženika, dana 25. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Gradonačelnika grada M. KLASA: UP/l-112-01/22-02/3, URBROJ: 2181-6-01-22-03 od dana 7. srpnja 2022. i da se poništi rješenje o rasporedu na radno mjesto Grada M., Upravnog odjela za javne potrebe i društvene djelatnosti KLASA: UP/I-112-01/22-02/3, URBROJ: 2181-6-06/05-22-01 od dana 21. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Gradonačelnika grada M. KLASA: UP/l-112-01/22-02/3, URBROJ: 2181-6-01-22-03 od dana 7. srpnja 2022., tužiteljica je osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja o rasporedu na radno mjesto Grada M., Upravnog odjela za javne potrebe i društvene djelatnosti KLASA: UP/I-112-01/22-02/3, URBROJ: 2181-6- 06/05-22-01 od dana 21. ožujka 2022., u bitnom, navela da smatra da istim nisu otklonjene nezakonitosti zbog kojih je podnijela žalbu na prvostupanjsko rješenje. Pri tome da se ne daje posebno obrazloženje u odnosu na njene konkretne žalbene navode niti je uopće obrazložen pravni i činjenični temelj njenog rasporeda na konkretno radno mjesto. Tužiteljica da je prije preustroja upravnih tijela Grada M. izvršenog Odlukom o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada M. koja je stupila na snagu dana 1. siječnja 2022. (Glasnik Grada M. br. 21/21) bila raspoređena na radno mjesto administrativne tajnice u Uredu gradonačelnika što da je radno mjesto VSS. Tužiteljica da je u službu u upravnim tijelima grada primljena 2017. godine temeljem javnog natječaja kada je uvjet za prijem bio visoka stručna sprema. Tužiteljica da je temeljem navedene Odluke o ustrojstvu koja je stupila na snagu dana 1. siječnja 2022. preuzeta u Upravni odjel za opće poslove i imovinu grada. S obzirom na to da je radno mjesto tužiteljice ukinuto, da je raspored tužiteljice trebalo izvršiti sukladno čl. 105. ZSNLPRS i to u Upravnom odjelu u koji je preuzeta, a to da je bio UO za opće poslove i imovinu grada. Pritom da je trebalo prvenstveno voditi računa o poslovima koje je prethodno obavljala te o stupnju i vrsti stručne spreme, ocjenama, odnosno kvaliteti dosadašnjeg rada. S obzirom na navedeno da nije bilo pravnog temelja da rješenje o rasporedu službenice donosi privremena pročelnica UO za javne potrebe i društvene djelatnosti, a u koji odjel da nije preuzeta. U trenutku donošenja ovdje pobijanog prvostupanjskog rješenja da je u UO za opće poslove i imovinu Grada bilo sistematizirano radno mjesto Višeg stručnog suradnika za koje da je tužiteljica ispunjavala uvjete. Nejasno da je zašto nije raspoređena na to radno mjesto, nego je nakon toga (dana 27. travnja 2022.) Grad mijenjao Pravilnik da bi mogao na te poslove rasporediti drugog službenika koji da prethodno nije ispunjavao uvjet stručne spreme. U istom Upravnom odjelu da tužiteljica ispunjava i uvjet za raspored na radno mjesto Višeg stručnog suradnika-zaduženog za arhivu pod Rbr 16 Sistematizacije radnih mjesta. Tužiteljica da nikada nije dala pristanak da ju se rasporedi na radno mjesto niže složenosti za koje da je propisan uvjet dva stupnja niže stručne spreme. Neutemeljen da je i nezakonit raspored tužiteljice na poslove Referenta koji da su poslovi niže stručne spreme od njene, i to SSS, a da se to obrazlaže time što ona posjeduje posebna stručna znanja i dragocjeno iskustvo u određenim specifičnim poslovima, a osobito vezanim za organizaciju uredskih i tajničkih poslova, za proučavanje i stručno obrađivanje pravnih pitanja vezanih uz poslovanje odjela pri čemu da se istakla te da se radi o poslovima od velikog značaja za Grad. Kontradiktorno iskazanoj hvali, da tužiteljicu ne samo da se raspoređuje na radno mjesto značajno niže složenosti nego do sada, nego da joj se utvrđuje obveza probnog rada što da je protivno Zakonu. Naime, da ZSNLPRS probni rad službenika propisuje samo u slučaju prvog rasporeda nakon prijema u službu. Tužiteljica da je u službu primljena još 2017. kada je odradila obvezni probni rad i to za radno mjesto više složenosti (VSS). Sad da ju se raspoređuje temeljem promijenjenog Pravilnika na radno mjesto SSS što da tužiteljica doživljava i kao povredu dostojanstva. Tužiteljica da posebno ističe da su u trenutku donošenja rješenja o rasporedu postojala nepopunjena radna mjesta u UO za opće poslove i imovinu Grada za koje da je tužiteljica ispunjavala uvjete (pod Rbr. 15. i Rbr. 16. Pravilnika o sistematizaciji), i to radna mjesta VSS. Navedena radna mjesta da su i sada nepopunjena, samo što je nakon rasporeda tužiteljice sukladno Pravilniku od dana 4. ožujka 2022., isti izmijenjen Pravilnikom od dana 27. travnja 2022. (Glasnik Grada Makarske broj 9/2022) i to na način da se mijenja naziv i uvjet stručne spreme za radno mjesto pod Rbr 15., dok su poslovi ostali isti. Tužiteljica da napominje da njen rad u Gradu nije nikad ocjenjivan, na koji način da se dovode u pitanje kriteriji odlučivanja prilikom donošenja pobijanih rješenja. U potpunosti da se ignorira mogućnost njenog rasporeda na poslove koje je prethodno obavljala, odnosno mogućnost njena rasporeda sukladno stručnoj spremi koju ima. Gradonačelnik da u svom rješenju netočno utvrđuje da je mjesto Referenta (SSS) najsličnije prethodnom radnom mjestu Administrativnog tajnika (VSS) u Uredu gradonačelnika. Međutim, iz uvjeta stručne spreme, da se očito ne radi o najsličnijem mjestu, nego o značajno jednostavnijim poslovima od poslova koje je tužiteljica prethodno obavljala i za koje da se tražila VSS. S druge strane, pod opisom poslova radnog mjesta Referenta da se nameću poslovi koji da po svojoj složenosti ne spadaju pod poslove srednje stručne spreme. Srednja stručna sprema da nije adekvatna za obavljanje poslova koji se navode u rješenju Gradonačelnika: izrađuje plansku dokumentaciju glede javnih potreba, surađuje s nadležnim ministarstvima, utvrđuje prijedlog cenzusa potpora, izrađuje nacrte akata iz nadležnosti odjela, sastavlja ugovore, proučava i prati zakonske propise. Slijedom navedenog da je očito da je rješenje o rasporedu u cijelosti protivno odredbama Zakona i da nema logičnog razloga za donošenje rješenja, osim uznemiravanja i degradiranja tužiteljice. Slijedom navedenog, da tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 17. studenog 2022. opunomoćenica tužiteljice navela je da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe. U Upravni odjel za opće poslove i imovinu Grada da je preuzeta pa da je pročelnik tog Upravnog odjela bio dužan donijeti rješenje o njenom rasporedu te da ostaje pri tome da je ona ispunjavala uvjete za raspored na radna mjesta sistematizirana u tom Upravnom odjelu dok je iz nejasnih razloga i bez njenog pristanka raspoređena u drugi Upravni odjel i to na radno mjesto niže složenosti, odnosno radno mjesto referenta za koje da je propisana srednja stručna sprema, dok ona ima i radila je poslove visoke stručne spreme. Dodatno da tužiteljica ističe da to što ona nema položen ispit za djelatnika u pismohranama ne bi trebao biti razlog ne raspoređivanja s obzirom da je moguće odrediti rok u kojem se traži od službenika da takav ispit položi. Tužiteljica da se smatra degradiranom i poniženom rasporedom na radno mjesto srednje stručne spreme, a uz koje da joj je još nametnuta i obveza probnog rada te da ostaje pri tužbi u tom dijelu, a njen pravni interes da je u tome što u nekoj budućoj izmjeni pravilnika će tuženik kao poslodavac opet donositi rasporedno rješenje, a da ona želi da se utvrdi da je nametanje obveze probnog rada bilo nezakonito s obzirom da je ona svoj probni rad odradila sukladno rješenju o rasporedu od dana 21. kolovoza 2017. Tužiteljica da ostaje pri navodima iz tužbe i predloženim dokazima te da predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev. Ujedno je tužiteljica osobno dodatno istaknula kako poslovi na koje je trenutno raspoređena u potpunosti premašuju poslove srednje stručne spreme iz razloga što ona samostalno kreira ugovore, vodi jedan cjelokupan posao za koji da je ona odgovorna i u kojem samostalno donosi odluke. Osim toga, da na sadašnjem radnom mjestu radi dodatne poslove, kao što su poslovi prevođenja za osobu koja je više rangirana od nje te da je ovlaštena u ime Grada odlaziti primjerice na panel raspravu. Posebno da mora istaknuti da dok je trajala sistematizacija da je za dva radna mjesta propisano da se ista obavljaju sa visokom stručnom spremom, a što da je promijenjeno na način da su se ista mogu obavljati sa višom stručnom spremom, dok jedino da u njezinom slučaju isto nije učinjeno, radi čega da obavlja poslove srednje stručne spreme iako da ima visoku stručnu spremu. Zbog svega navedenog da je nezadovoljna i primarno da se osjeća poniženom. Nadalje da smatra da se u konkretnom slučaju radi o političkoj diskriminaciji iz razloga jer je potpredsjednica Hrvatske demokratske zajednice M. te da je aktivna u zajednici žena Katarina Zrinski, koja da je isto dio HDZ-a. Stoga da misli da je cjelokupno postupanje koje je prethodilo njezinom rješenju o rasporedu ustvari politički uvjetovano. Opunomoćenica tužiteljice da traži da sud uz tužbeni zahtjev kako ga je tužiteljica istaknula u tužbi dodatno donese presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica prilikom odlučivanja o rasporedu na radno mjesto te osporenim rješenjem diskriminirana temeljem svog političkog opredjeljenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je opis poslova radnog mjesta „Viši stručni suradnik pri Upravnom odjelu za opće poslove i imovinu Grada - Zadužen za statističku analitiku“ potpuno različit od poslova koje je ranije obavljala tužiteljica (poslovi vezani uz organizaciju uredskih i tajničkih poslova za potrebe odjela, izradu popisa materijala za tehničko funkcioniranje odjela, te proučavanje i stručno obrađivanje pravnih pitanja vezanih uz poslovanje odjela) pri čemu navodi koji su poslovi tog radnog mjesta i poslovi radnog mjesta na koje je raspoređena tužiteljica Ovdje treba napomenuti kako je upravno tijelo, prilikom raspoređivanja službenika, dužno voditi računa o najvažnijem kriteriju prema kojem se raspoređuju službenici i to onim koji je propisan odredbom čl. 105. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Tužiteljica da je, naprosto, obavljala sličnije poslove novoformiranom radnom mjestu na koje je raspoređena, nego novoformiranom radnom mjestu „Viši stručni suradnik pri Upravnom odjelu za opće poslove i imovinu Grada - Zadužen za statističku analitiku“. Prema stavu sudske prakse (presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem:

UsIrs-57/19 od dana 27. rujna 2019. te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudama broj: Us-12152/2010 od dana 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od dana 28. studenog 2012.) da takvo pravo poslodavca proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Nadalje, da je opis poslova radnog mjesta „Viši stručni suradnik pri Upravnom odjelu za opće poslove i imovinu Grada - Zadužen za arhiv“ potpuno različit od poslova koje je ranije obavljala tužiteljica te se nabrajaju poslovi tog radnog mjesta. Tužiteljica da je, i u ovom slučaju, obavljala sličnije poslove novoformiranom radnom mjestu na koje je raspoređena, nego novoformiranom radnom mjestu „Viši stručni suradnik pri Upravnom odjelu za opće poslove i imovinu Grada - Zadužen za arhiv“. Tužiteljica da nema položen ispit o stručnoj osposobljenosti djelatnika u pismohranama. Prema stavu sudske prakse (presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: Uslrs-57/19 od dana 27. rujna 2019. te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-12152/2010 od dana 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od dana 28. studenog 2012.) da tuženik ima općenito pravo rasporediti tužiteljicu na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, jer se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima jer takvo pravo poslodavca proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Citirajući odredbu čl. 27. st. 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi naveo je da u konkretnoj situaciji nije sporno da predmetno prvostupanjske rješenje jest rješenje o rasporedu službenika, iz čega da proizlazi da isto sadrži upravo one elemente koji su propisani Zakonom. Iz tog razloga, da je ispravno prvostupanjsko tijelo primijenilo gore navedenu zakonom propisanu odredbu, i odredilo tužiteljici probni rad, za vrijeme kojeg da se trebalo utvrditi zadovoljava li tužiteljica zahtjeve službe na novoformiranom radnom mjestu. U međuvremenu, a prije podnošenja ove tužbe, razdoblje probnog rada tužiteljice da je odavno isteklo, a ista da i dalje obavlja službu na predmetnom radnom mjestu u Gradu M., iz čega da proizlazi kako tužiteljica nema pravni interes za pobijanjem upravnih rješenja s ove osnove, a temeljem odredbe čl. 30. st. 1. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21). Stoga da su i ovi navodi tužiteljice neosnovani. Što se tiče navoda tužiteljice o ocjenama službenika kao kriteriju, da se ističe kako se u većini upravnih odjela Grada M., za prethodne kalendarske godine, nisu ocjenjivali službenici i namještenici, u smislu odredbe čl. 95. st. 4. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Stoga da se prednost, a u slučajevima kada postoji više zatečenih službenika ili namještenika koji su zadovoljavali uvjete za određeno radno mjesto, daje službenicima ili namještenicima koji su prethodno obavljali poslove najsličnije poslovima novog radnog mjesta, zatim koji imaju povoljnije parametre glede trajanja radnog odnosa, starosti i obveza s osnove uzdržavanja koje ih terete, sve sukladno odredbama Zakona o radu koji da se supsidijarno primjenjuje, dok dodatni kriterij predstavlja i procjena pročelnika, koja da je utemeljena na stručnom znanju pokazanom pri obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti. Takvi kriteriji da su dovoljni za uspješno provođenje postupka raspoređivanja službenika, jer da su u skladu sa zakonom i sudskom praksom (presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 16 Uslrs-129/18 od dana 20. prosinca 2018.). Tužiteljica da nije ovlaštena ocjenjivati opće akte jedinice lokalne samouprave pa tako, primjerice, ni Pravilnik o unutarnjem redu i načinu rada gradske uprave Grada M. („Glasnik Grada M.“, br. 4/2022 i 9/2022). Stoga stav tužiteljice o tome da bi se Pravilnikom, pod opisom poslova radnog mjesta „Referent pri Upravnom odjelu za javne potrebe i društvene djelatnosti“, nametali poslovi koji da po svojoj složenosti ne spadaju pod poslove niže stručne spreme da nije relevantan. Podzakonski akti da se mogu preispitivati u za to predviđenom postupku. Stoga da se predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zakonski zastupnik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 17. studenog 2022. naveo da ostaje u cijelosti pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja kao i kod navoda sadržanih u odgovoru na tužbu. Pored navedenog da ističe da prilikom donošenja rješenja o rasporedu tužiteljice nitko nije postavljao pitanje kojoj bi ona stranci pripadala i da ističe kako se oštro protivi bilo kojem vidu diskriminacije pa tako i one po političkoj osnovi. Poznato da mu je da je tužiteljica jedna od potpredsjednika HDZ-a, ali da ujedno ističe i kako su druga dva potpredsjednika gosp. V. i gosp. K. zadržali svoje visoko pozicionirane funkcije u Gradu M. i nakon što je on postao gradonačelnik. U odnosu na tužiteljicu da može kazati da je ona vrijedna i odgovorna na svom radnom mjestu te da napominje da ima višu plaću nego što je imala na radnom mjestu na kojem je bila ranije raspoređena.

5. Osporenim rješenjem tuženika Gradonačelnika grada M. KLASA: UP/l- 112-01/22-02/3, URBROJ: 2181-6-01-22-03 od dana 7. srpnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o rasporedu na radno mjesto Grada M., Upravnog odjela za javne potrebe i društvene djelatnosti KLASA: UP/I- 112-01/22-02/3, URBROJ: 2181-6-06/05-22-01 od dana 21. ožujka 2022., a kojim je pod točkom 1. određeno da se službenik M. M. G., ovdje tužiteljica,

visoke stručne spreme, magistra politologije, sa ukupno 6 godina i 5 mjeseci radnog staža, odnosno 5 godina i 7 mjeseci radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, koji službenik je preuzet u Upravni odjel za opće poslove i imovinu Grada, u službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje na radno mjesto Referent pri Upravnom odjelu za javne potrebe i društvene djelatnosti. Pod točkom 2. određeno je da se imenovani službenik dužan javiti na rad dana 1. travnja 2022. te da od toga dana ostvaruje prava i obveze iz službe na radnom mjestu na koje je raspoređen. Pod točkom 3. određeno je da se službeniku utvrđuje obvezni probni rad u trajanju od tri mjeseca, računajući od dana početka službe, navedene u točki 2. tog rješenja. Pod točkom 4. određeno je da imenovani službenik ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik raspoređen, sukladno važećoj Odluci o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika Grada M. („Glasnik Grada M.“, br. 2/13) i osnovice za obračun plaće, sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlene u Gradskoj upravi Grada M., uvećano za dodatke propisane općim aktima Grada.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora dok je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice da se ista sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu, cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

7. U sporu je dana 17. studenog 2022. održana rasprava u nazočnosti tužiteljice zajedno s opunomoćenicom i zakonskog zastupnika tuženika na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

10. Odredbom čl. 105. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, br. 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19, dalje: Zakona) propisano je kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, da se službenici raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali.

11. Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog upravnog rješenja, kojim je tužiteljica (visoke stručne spreme, magistra politologije, sa ukupno 6 godina i 5 mjeseci radnog staža, odnosno 5 godina i 7 mjeseci radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, preuzeta u Upravni odjel za opće poslove i imovinu Grada, u službi na neodređeno vrijeme) raspoređena na radno mjesto Referent pri Upravnom odjelu za javne potrebe i društvene djelatnosti, ovo stoga što i ovaj Sud drži kako su u konkretnom slučaju kod nedvojbenog stanja stvari i to da je stupanjem na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu i načinu rada gradske uprave Grada M. („Glasnik Grada M.“, br. 4/22 i 9/22) ukinuto radno mjesto na koje je tužiteljica bila raspoređena, zbog čega je nadležna osoba predložila raspored tužiteljice na naznačeno radno mjesto u skladu s novim Pravilnikom kada tužiteljičin poslodavac nije raspolagalo radnim mjestom na koje bi tužiteljicu mogao rasporediti, a za koje novo radno mjesto tužiteljica ispunjava propisane uvjete, stoga su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 105. st. 1. Zakona za donošenje rješenja kojim se tužiteljica raspoređuje na predmetno radno mjesto, slijedom čega ovaj Sud smatra da su osporena rješenje kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela pravilna i zakonita, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

12. Naime, predmetno raspoređivanje tužiteljice nije diskriminirajuće niti se njime dira u njezina stečena prava, ovo iz razloga što sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, koju prihvaća i ovaj Sud, tuženik kao poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. S tim u vezi, tuženik ima općenito pravo rasporediti službenika na radno mjesto i s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, jer se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika i namještenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike i namještenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Ovakvo stajalište koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, između ostalih i u presudama poslovni broj: Us-12152/2010 od dana 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od dana 28. studenog 2012. Pri tome je za istaći da je zakonski zastupnik tuženika naveo kako u konkretnom slučaju tužiteljica ima veću plaću nego što je imala na ranijem radnom mjestu, a što tužiteljica nije osporavala, već isključivo smatra kako je povrijeđen zakon na njezinu štetu iz razloga jer nije raspoređena na radno mjesto za koje bi kao uvjet bila propisana visoka stručna sprema.

13. Također, ocjena je ovog Suda kako se prvostupanjsko tijelo kod donošenja svog rješenja o rasporedu predmetne službenice kretalo u granicama zakonom dane ovlasti, kao i da ne postoje elementi koji bi ukazivali na arbitrarno ili nejednako postupanje u odnosu na tužiteljicu. Naime, u primjeni odredbe čl. 105. st. 1. Zakona poslodavac raspoređuje službenike na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, pri čemu je dužan obrazložiti razloge zbog kojeg se pojedini službenik raspoređuje na konkretno radno mjesto. U ovom je slučaju poslodavac to danim obrazloženjem učinio, a sve to na način koji ne upućuje na namjeru degradiranja tužiteljice, već rasporeda iste na radno mjesto vodeći računa o poslovima koje je do tada obavljala.

14. Također, valja naglasiti da su normirane razlike između pojedinih radnih mjesta različitog koeficijenta složenosti poslova u odnosu na traženi stupanj obrazovanja i radno iskustvo, ne predstavljaju diskriminaciju između službenika. Dakle, svako nejednako postupanje samo po sebi nije diskriminacija te ako stranke nemaju određeno pravo, ne može postojati niti diskriminacija zbog njegove uskrate, na što su upravni sudovi ukazali u mnogobrojnim svojim presudama.

15. Nadalje, napominje se da tužiteljica nije u upravnom postupku isticala da bi rasporedno rješenje bilo rezultat diskriminacije po političkoj osnovi pa se tuženik na to nije niti očitovao u osporenom rješenju. Uzgredno, sadržaj s time povezanih navoda koji su izneseni u ovom upravnom sporu ne bi bio dovoljan za prebacivanje tereta dokazivanja da nije bilo diskriminacije na ovdje tuženika, u smislu odredbe članka 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", br. 85/08 i 112/12). Tužiteljica, ukoliko smatra da je konkretnim rasporedom došlo do bilo kakve diskriminacije, može s te osnove zatražiti sudsku zaštitu u odgovarajućem postupku pred nadležnim sudom.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, ni ostali prigovori tužiteljice izneseni u tužbi nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

17. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

18. Iako je bilo nedostataka u prvostupanjskom upravnom rješenju, u vidu navođenja probnog rada koji se ne određuje prilikom rasporeda na radno mjesto nakon što je službenik već ranije bio raspoređen po prvi put unutar istog tijela (čl. 26. i 27. Zakona) nakon donošenja rješenja o prijemu u službu, takvi nedostaci nisu sami po sebi dovoljni da bi osporeno rješenje ili prvostupanjsko upravno rješenje bili nezakoniti, radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 25. studenog 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenici tužiteljice I. B. i dr. dipl. pravnicima iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2.,

- tuženiku Gradonačelniku grada M., O. k. T. .,

Makarska,

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.