P-4749/2010

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari M. Č., O. G., zastupan po pun. Z. B., odvj. u S.,

protiv tuženika EO d.d. Z., O.: …, radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. B., odvj. u S., a u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju na ime osigurnine iznos od ukupno 23.000,00 kn/3.052,62 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 28. 5. 2008. po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu

uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

II.Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 38.920,00 kn/5.165,57 EUR-a.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj doživio teške i po život opasne tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi od 30. 10. 2005. u statusu vozača osobnog vozila osiguranog kod tuženika policom broj …. U okviru te police da je ugovoren rizik osiguranja od posljedica nesretnog slučaja za slučaj trajnog invaliditeta u iznosu od 100.000,00 kn. Tužiteljeve ozljede da su ostavile trajne posljedice u vidu invaliditeta od 40% slijedom čega tužitelj potražuje iznos od 40.000,00 kn zajedno s kamatama počev od podnošenja tužbe do isplate.

2.Podneskom od 17. 1. 2012. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 23.000,00 kn s kamatama koje teku od podnošenja tužbe, a podneskom od 25. 5. 2013. zatražio je isti iznos s kamatama od 28. 5. 2008.

3.Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, no ističe kako su u konkretnom slučaju isključene u cijelosti sve obveze osiguratelja zbog činjenice da je nesretni slučaj nastao zbog djelovanja alkohola, pri čemu se poziva na odredbu čl. 10. st. 1. toč. 9. Općih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja koje su sastavni dio ugovora, odnosno police. U vrijeme vađenja krvi kod tužitelja da je utvrđena koncentracija alkohola od 0,52 g/kg, zbog čega se osporava osnov i visina potraživanja.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa OS u K. 560K01361208 K, zapisnika o očevidu PU K. P. stanice za bezbjednost saobraćaja K., M.-a HNKŽ broj 02-

02/4-5-2-36/05 od 30. 10. 2005., odštetnog zahtjeva tužitelja od 12. 5. 2008., medicinske dokumentacije tužitelja, Općih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja tuženika, vještačenja alkohola javne ustanove D. zdravlja T. od 1. 11. 2005., presude K./Ž. suda u M.

broj …

KŽK od 15. 2. 2010., prometno tehničkog vještačenja stalnog sudskog vještaka za motorna vozila A. Č. iz M. broj 3465/08 od 21. 6.

2008., prometnog vještačenja po vještaku dr. I. B., prometnom vještačenju po vještaku H. H., fotodokumentacije, zapisnika o saslušanju svjedoka PU K. P.S. P.-R. broj 02-02/4-4-04-4235/05 od 31.

10. 2005., izjave svjedoka M. Š., zapisnika o ispitivanju osumnjičenog P.

G. V.-U. P. B. broj 02/4-4-04-9-05 od 20. 12. 2005.,

vještačenjem po vještaku sudske medicine i patologije mr. sc. dr. A. A.,

vještačenjem po vještaku prometne struke dipl. ing. T. N., vještačenjem

po vještaku prometne struke N. K., dipl. ing., vještačenjem po vještaku prometne struke S. U., vještačenjem po vještaku sudske medicine dr. M.

D. G..

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.S obzirom da među strankama nije sporno kako je vozilo tužitelja kojim je upravljao u vrijeme štetnog događaja od 30. 10. 2005. bilo osigurano kod tuženika policom broj …, odnosno budući nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li u konkretnom slučaju postoji obveza tuženika za isplatom osigurnine s osnova invaliditeta, s obzirom da se tuženik poziva na odredbu čl. 10. st. 10. Općih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) koji su sastavni dio ugovora odnosno police, iz razloga što je kod tuženika nakon nezgode u vrijeme vađenja krvi utvrđena koncentracija alkohola od 0,52 g/kg.

7.Odredbom čl. 10. st. 1. toč. 9. Općih pravila za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja tuženika propisano je da su u cijelosti isključene sve obveze osiguravatelja ako je nesretni slučaj nastao zbog dokazane uzročne veze između djelovanja narkotičnih sredstava ili alkoholiziranog stanja osiguranika i nastanka nesretnog slučaja. Alkoholiziranim stanjem se smatra ono ako je u krvi osiguranika vozača utvrđena prisutnost alkohola viša od 0,5 promila, a kod ostalih više od 1,00 promila.

8.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je protiv tužitelja K. tužiteljstvo u M., P.

tužiteljstvo K. podiglo optužnicu K. -41/06 8. 8. 2007. da je 30. 10. 2005. oko 19,15 sati na dijelu magistralnog puta … u mjestu Ž. O. P. R. upravljajući vozilom marke M. tip … reg

ozn. … čiji je vlasnik s koncentracijom alkohola od 0,52g/kg

uzrokovao saobraćajnu nezgodu na način što je krećući se iz pravca G. V.-U. u smjeru P. R. po dolasku u blagu

krivinu njemu desnog smjera, prešao u prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog pravca, što je u suprotnosti s odredbama čl. 29. i 210. ZOBS-a HNK-a (pravni propis F. B.) a kojom trakom se u

tom trenutku iz pravca prozora kretalo vozilo marke A. reg. ozn… kojim je upravljao M. Š., tako da je uslijed prelaska vozila

tužitelja na lijevu prometnu traku došlo do kontakta prednjih lijevih bočnih dijelova obaju vozila kojom prilikom je suputnica u vozilu A. R.

S. zadobila povrede u vidu prijeloma rebara i nagnječenja grudnog koša koje spadaju u ozljede teške prirode, dok su vozač vozila A. i suputnica K. Š. zadobili povrede neutvrđenog intenziteta, te da je na

vozilu A. nastupila šteta u iznosu od 6.737,86 km,

- kako je prema prednjoj optužnici tužitelju stavljeno na teret da se kao sudionik u prometu nije pridržavao prometnih propisa te time ugrozio javni promet što je dovelo u opasnost život ljudi i imovine, uslijed čega je nastupila teška tjelesna povreda,

- kako je protiv tužitelja na O.S. u K. vođen kazneni

postupak povodom prednje optužnice pod brojem … KPS, u

kojem je 16. 1. 2009. tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, odnosno uvjetna osuda kojom se određuje da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 1 godine i 6 mjeseci ne počini novo kazneno djelo,

- kako je u optužnici od 8. 8. 2007. K. tužiteljstva M.,

P. tužiteljstvo K. koncentracija alkohola u krvi navedena u mjeri

od 0,52 g/kg, a u presudi kojom je tužitelj proglašen krivim 0,70 g/kg,

- kako je prvostupanjski OS u K. izveo dokaz vještačenjem po

brojnim vještacima medicinske i prometne struke, kako na prijedlog optužbe, tako i na prijedlog tužitelja radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti za isti,

- kako su prema nalazu vještaka za toksikološka ispitivanja doc. dr. M. Č., krv i urin uzeti na propisan način od tužitelja dana 30.

10. 2005. u 22,25 sati, te je utvrđena količina alkohola u krvi od 0,52 promila. Vještak navodi kako je normalna eliminacija alkohola u krvi od 2,6 mol/l do 4,6 mmol/l na sat. U cilju utvrđivanja točne količine alkohola u krvi u vrijeme nastanka štetnog događaja, s obzirom da se nezgoda dogodila u 20,15 sati, a krv je uzeta u 22,25 sati, vještak dr. Č. nalazi da je eliminacijom alkohola u krvi, količina alkohola u krvi tužitelja u vrijeme nastanka nezgode iznosila 0,7 promila,

- kako je u kaznenom postupku vođenim pred O.S. u K.,

vještačio i neuropsihijatar F. P., koji zaključuje kako je utvrđena količina alkohola od 0,7 promila u krvi mogla utjecati na sposobnost optuženika za sigurnu vožnju, ali ne značajniju. Prema stavovima sudske prakse, koju ovaj vještak apostrofira, količina alkohola u krvi od 0,5 do 1,0 izaziva blagu opijenost, neke smetnje u hodu i kretnjama, oslabljeno primanje osjeta, labilnost afekata. Za tužitelja navodi da je osoba blago ispod prosječne pažnje i koncentracije.

- kako je odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke prvostupanjskog suda u K., K./Ž. sud u M. presudom od 15. 2. 2010.

oslobodio je tužitelja optužbe da bi počinio kazneno djelo za koje je utvrđen krivim prvostupanjskom odlukom,

- kako se u obrazloženju presude Ž.S. u M. navodi,

između ostalog da naznačena koncentracija alkohola u krvi od 0,70 g/kg nije dostatna za zaključak o umišljajnom izvršenju kaznenog djela, s obzirom da se radi o neznatnom prekoračenju dozvoljene koncentracije i da nije navedeno da je to u uzročnoj vezi s kršenjem propisa (grubost u kršenju i sl. izrazi.)

- kako je u predmetnom postupku vođenim pred ovim sudom izveden dokaz vještačenjem po vještaku A. A., radi utvrđenja stupnja

invaliditeta, odnosno vrste ozljeda koje je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio,

- kako vještak patolog dr. A. A. nalazi da je tužitelj prilikom

štetnog događaja zadobio razne razderotine glave i uha te oguljotinu lijevog skočnog zgloba, potres mozga s posljedicama oteknuća i krvarenjem u prednjem rogu moždane komore, što je ekvivalent nagnječenju mozga. Zadobio je tužitelj i više komadne prijelome trupa drugog vratnog kralješka te luka i zglobnog nastavka trećeg vratnog kralješka, kao i prijelom luka 4. kralješka, što je dovelo do deformacije vratne kralježnice i razvoj kroničnog sindroma s promjenama na hrskavičnim jastučićima između oštećenih kralježaka. Od trajnih posljedica tužitelj ima glavobolje, vrtoglavice, zanošenje pri hodu, teže pamćenje i koncentraciju, bolove i trnce u rukama, umanjenje pokretljivosti vrata i slabljenje mišićne snage u rukama. Prema Tablicama za određivanje trajnog invaliditeta tuženika, vještak procjenjuje da bi invaliditet kod tužitelja iznosio 23% (točka 6. st. 2. i toč. 79. st. 2. Tablica),

- kako je na prijedlog stranaka sud izveo dokaz prometnoj tehničkim vještačenjem po vještacima T. N., N. K. i S.

U.,

- kako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. T. N. proizlazi da je tužitelj u sudar ušao brzinom od 65,8 km/h, a vozač vozila A. brzinom od 55,0 km/h. U trenutku reakcije tužitelja kočenjem, vozilo je bilo na svojoj desnoj prometnoj traci i kretalo se brzinom od 84,3 km/h, dok je u tom trenutku vozilo A. većim dijelom bilo na prometnoj traci kojom se iz suprotnog smjera kretalo. Tužitelj je reagirao kočenjem kad je bio ispred mjesta kolizije oko 42,80m te je na toj dužini puta bilo moguće kočenjem poništiti svaku brzinu manju od 60,8km/h. Istovremeno je vozilo A. bilo ispred mjesta sudara 30,60m i na toj je dužini mogao kočenjem poništiti svaku brzinu manju od 49,2 km/h. Kritična situacija je nastala oko 2,00 sek prije sudara i tada su vozila bila međusobno udaljena oko 70,43m,

- kako je tuženik imao prigovora na nalaz vještaka T. N. dipl. ing. u pogledu jasnoće načina utvrđenja pozicije vozila A. u trenutku njegove reakcije, vještak se dodatno usmeno očitovao na istaknute prigovore na ročištu od 12. 11. 2012. ostajući kod pisanog nalaza i mišljenja. Ističe da je položaj automobila A. u trenutku sudara utvrdio na temelju podudarnosti oštećenja na vozilima kao i konačnog položaja obaju vozila. Vještak navodi kako je točno da nema materijalnih dokaza o položaju auta A. u trenutku kada tužitelj reagira kočenjem, međutim smatra da na toj dužini puta od oko 30,60m pri brzini od 50km/h nije moguće da bi vozilo A. iz desne prometne trake došlo u sudarnu poziciju a da pritom ne bi u tom međuprostoru prešlo postupno na lijevu voznu traku, što ne isključuje potpuno mogućnost da je vozilo A. moglo biti i nešto desno od položaja koji je ucrtao u situacijskom planu označenom broju 7. Na pitanje zbog čega je tužitelj u poziciji iz točke 6. reagirao kočenjem, vještak s obzirom da se radi o vrlo blagom desnom zavoju gledano iz pravca kretanja vozila tužitelja, smatra da je postojao neki izazivajući faktor da bi tužitelj poduzeo radnju intenzivnog kočenja, jer brzina kojom se kretao i uvjeti koji su vladali omogućavali su nesmetano prolaženje kroz taj zavoj bez poduzimanja bilo kakvog kočenja,

- kako je sud odredio novo prometno tehničko vještačenje po vještaku N. K., s obzirom na brojne prigovore tuženika u odnosu na

prethodno vještačenje. V. N. K. pregledao je priležeće dokaze

(policijski zapisnik, fotografije, skice, kazneni spis suda u K.) i mjesto sraza, te navodi kako se prije naleta osobno vozilo tužitelja, i to neposredno prije destabilizacije i poduzimanja intenzivnog kočenja, gibalo brzinom od 93 km/h, a iz suprotnog pravca vozilo A. brzinom od 64,9 km/h. Do primarnog sraza prednjeg, više desnog dijela vozila tužitelja i prednjeg više lijevog dijela vozila A. da je došlo na udaljenosti od 67,6m od fiksne točke mjerenja u pravcu kretanja osobnog vozila A. i oko 0,4m od središnje crte na prometnoj traci kojom se gibalo osobno vozilo A.. Nakon primarnog sraza da je došlo do rotacije centra mase oba vozila i sekundarnog naleta bočnog više stražnjeg desnog dijela osobnog vozila tužitelja na bočni lijevi dio osobnog vozila A.. Od trenutka kad je tužitelj poduzeo intenzivno kočenje do mjesta naleta nalazio se udaljen 53,9m, a u istom trenutku vozilo A. nalazilo se udaljeno od tužitelja 95,1 m, odnosno od mjesta sraza 41,2m. Izlaskom na mjesto događaja i mjerenjem mogućnosti uočavanja, vještak smatra da tužitelj u trenutku poduzimanja intenzivnog kočenja nije mogao uočiti osobno vozilo A. jer mu je to onemogućavao usjek sa njegove desne strane. Mjerenjem kritičnog desnog zavoja na pravcu kretanja tužitelja dobiven je radijus zavoja u veličini od 113 m, što uz uvjete koji su vladali na kolniku u trenutku nezgode daje graničnu brzinu gibanja kroz zavoj bez destabilizacije od 74,1 km/h. Kako se vozilo tužitelja neposredno prije poduzimanja kočenja gibalo brzinom od 93 km/h zbog utjecaja centrifugalne sile u desnom zavoju da je došlo do destabilizacije zbog čega tužitelj poduzima intenzivno kočenje i prelazi na njemu suprotni prometni trak, što ga je u konačnici odvelo u sraz s vozilom A.,

- kako je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještaka N. K., između ostalog navodeći da je izašao na lice mjesta bez nazočnosti stranaka, a potom i procijenjenoj brzini kretanja i dr., izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po ovom vještaku na ročištu od 6. 3. 2017. Vještak navodi da je mjesto sraza utvrđeno temeljem tragova na kolničkoj površini (tragovi kočenja obaju vozila, trag zemlje na kolniku na mjestu sraza), te je slijedom toga odredio da mjesto naleta na sjevernoj prometnoj traci između dva vozila. Brzinu kretanja je odredio energetskom metodom uz pomoć analize deformacije na vozilima i izračunu relativne brzine sudara. Brzine koje je vještak dobio u usporedbi s brzinama koje je utvrdio dr. I. B. s

M.F. u M. , poklapaju se u području do 5% vrijednosti.

Razlike nastaju kod izračuna brzine kretanja vozila tužitelja u trenutku razlike intenzivnim kočenjem, iz razloga što je navedeni vještak dr. B. uzeo prosječno usporenje od 5m po sekundi na kvadrat, iako se radi o uspornom od 2% i jasno vidljivim tragovima na kolničkoj površini. Također, dr. B. po mišljenju vještaka K. nije uzeo u obzir da se vozilo

tužitelja prije sraza a nakon završetka vidljivih tragova kočenja gibalo na putu još oko 8,8m. Što se mogućnosti uočavanja tiče, kao i propisne moći zavoja, vještak navodi da je s dvojicom policajaca vršio očevid, te da su ga oni odveli na mjesto gdje je izvršio izmjere. Mjesto sraza i tragova zemlje na kolniku uslijedilo je slijedom skice policijskog zapisnika na kojoj je zabilježen trag zemlje na kolničkoj površini, što je vidljivo i na fotodokumentaciji s očevida na fotografijama 1 i 9, na kojima je na sjevernom prometnom traku jasno vidljiv trag zemlje u odnosu na konačni položaj oba vozila, što odgovara skici lica mjesta koju je sačinio. Nadalje, vještak navodi kako je osobno vozilo A. , analizirajući trag desnog kotača na poziciji 7 lica mjesta, bilo sa svojim lijevim dijelom udaljeno oko 0,2 do 0,3 m preko središnje crta i u trenutku kada je reagirao intenzivnim kočenjem, nalazio se udaljen oko 18 m od početka traga kočenja. U trenutku kada je vozilo A. poduzelo intenzivno kočenje od mjesta sraza bio je udaljen 1,67 sek ili 29,3 m, a u trenutku kada je poduzeo intenzivno kočenje 1,67 sek prije sraza udaljenost između vozila iznosila je oko 77 m. U trenutku kada je vozilo tužitelja poduzelo kočenje 2,34 sek prije naleta udaljenost između vozila iznosila je oko 95 m. U odnosu na mogućnost međusobnog uočavanja, vještak navodi kako je u trenutku kada je vozač A. reagirao kočenjem, tužitelj već bio u fazi uspostave punog usporenja, te s obzirom na konfiguraciju kolničke površine (usjek sa šumom sa južne strane kolnika, magla i noć) sudionici predmetnog štetnog događaja mogli su uočiti međusobna svijetla, jer je tužitelj bio 17 m bliže srazu, ali po mišljenju vještaka nisu mogli uočiti točne međusobne pozicije na kolničkoj površini. Vezano za izračun brzine kretanja oba sudionika i prethodno dato mišljenje vještaka N. po tom pitanju, vještak ističe da se radi o dvije različite metode koje su dale identične razlike u ulaznim brzinama gotovo u 1 km. Razlika u brzinama neposredno prije poduzimanja kočenja postoji iz razloga što je vještak N. definirao sudarni položaj na drugom mjestu, a fotodokumentacija s mjesta očevida da jasno ukazuje gdje se nalaze tragovi zemlje otpali na kolnik u odnosu na konačni položaj vozila i u odnosu na tragove kočenja oba sudionika koje je vještak N. pogrešno ucrtao u odnosu na stvarne položaje kočenja na kolničkoj površini, pa je došao do pogrešnih brzina kretanja vozila prije poduzimanja kočenja. Vještak također navodi da energija vozila prije sraza ovisi osim o brzini i o masi vozila, sudarnom pravcu na koji djeluje impuls sile, zoni deformacije svakog pojedinog sudionika i dr., a vozilo A. da je u samom naletu imalo masu veću od oko 190 kg u odnosu na vozilo M., pa samim time i veću kinetičku energiju. Rotacija tužiteljevog vozila nakon primarnog naleta do mjesta konačnog smirivanja da je uvjetovana i sekundarnim naletom, jer je u fazi rotacije obrnuta od smjera kazaljke na satu, što proizlazi iz fotodokumentacije očevida. Vozilo tužitelja je stražnjim desnim dijelom imalo silovit nalet na stražnji lijevi dio osobnog vozila A. što je imalo utjecaj na zaustavne puteve i konačni položaj,

- kako su mišljenja dvojice navedenih vještaka različita u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja i ključnih parametara, odlučeno je izvesti dokaz vještačenjem po vještaku S. U.. Prema nalazu ovog vještaka, vozilo tužitelja kretalo se brzinom od oko 87km/h, dok je sudarna brzina na poziciji A 0 iznosila 63 km/h. Osobno vozilo A. kretalo se iz smjera P. prema G. V. brzinom oko 65km/h dok je sudarna brzina

iznosila oko 57 km/h. Predmetnom štetnom događaju došlo je do primarnog sudara prednjeg desnog dijela tužitelja, s prednjim lijevim dijelom vozila A.. Točka sudara nalazi se od druge početne točke mjerenja uzdužno na udaljenost od 1,4m od smjera zapada i poprečno od 4,5m u smjeru sjevera, odnosno na sjevernoj prometnoj traci koja služi za kretanje vozila u smjeru G. V.. Pri brzini kretanja od 87km/h kada je tužitelj

poduzeo reakciju kočenja, automobil A. koji je dolazio iz suprotnog smjera bio je udaljen oko 103m, te na tolikoj međusobnoj udaljenosti zbog ograničene preglednosti nije bilo moguće da tužitelj vidi poprečan položaj vozila A.. Vještak nalazi da je do štetnog događaja došlo jer je brzina kretanja tužitelja od 87km/h bila veća od granične brzine kretanja kroz zavoj koja iznosi 77km/h tako da automobil nije imao dovoljnu silu bočnog trenja koja bi nadvladala centrifugalnu silu koja je djelovala na automobil u desnom zavoju. Konačna posljedica da je gubitak kontrole nad upravljanjem automobilom u zavoju, a zatim sudar s automobilom A. na suprotnom prometnom traku,

- kako je tužitelj prigovarao i nalazu vještaka S. U., tvrdeći da se njegov zaključak ne temelji na utvrđenima iz policijskog zapisnika te nalazima vještaka koji su vještačili u kaznenom postupku ka i vještaka N. u pogledu mjesta sudara. Također, tužitelj smatra kako se vještvo ovog vještaka temelji na nalazu vještak K. u pogledu radijusa zavoja, te da se radi o pogrešnim pretpostavkama, radi čega je vještak U. dao dopunski nalaz i mišljenje usmeno na ročištu održanom 8. 6. 2020. Vještak u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te ističe da je međusobnu udaljenost vozila u trenutku kada je tužitelj reagirao na kočnicu odredio na osnovu vremena reagiranja obaju vozača što prema crtežu prometne nesreće kojeg je priložio odgovara poziciji automobila tužitelja i automobila A., te je vremenskim intervalom vremenska udaljenost iznosila 2,6 sek prije sudara. Po mišljenju ovog vještaka, vještak N. je postupno krivo naveo poziciju sudara. Točka sudara nije protivna utvrđenjima policijskih službenika, te vještak navodi kako mjesto prometne nesreće u cijelosti odgovara svim materijalnim tragovima koji su opisani u policijskom izvješću. Što se tiče korištenja podataka koje je na licu mjesta izmjerio vještak K., vještak ističe kako nema razloga osporavati utvrđen i radijus kojeg je izračunao navedeni vještak jer se radi o činjenici koja je lako utvrdljiva. Osim toga, da se radi o jedinom podatku kojeg je našao u sudskom spisu, koji je bio direktno vezan za određivanje granične brzine kretanja automobila M.. Vještak se također očitovao na upis vezan uz činjenicu da tužitelj iz pozicije A1.6 do pozicije A 0 unatoč intenzivnom kočenu i prevaljenom putu od 32,7m poništi brzinu od 24km/h odnosno ulazi u sraz s 63 km/h, smatrajući kako je toliki iznos poništenja brzine moguće jedino povezati s uvjetima na kolniku, s obzirom da se navodi kako je bio vlažan-klizav. Brzina obaju vozila da je bila takva da se nisu mogla zaustaviti,

- kako je sud na prijedlog tuženika, radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između stupnja alkoholiziranosti tužitelja i nastanka štetnog događaja izveden dokaz vještačenjem po vještaku sudske medicine ili toksikologu,

- kako je vještakinja prof. prim. dr. sc. M. D. spec. sudske medicine u svom pisanom nalazu i mišljenju navela kako su uzroci krvi i urina tužitelja uzeti 30. 10. 2005. u 22,25 sati, dakle cca 3 h i 10 min nakon prometne nesreće koja se dogodila istog dana oko 19,15 sati. Utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,52 g/kg odnosi se na koncentraciju alkohola u krvi u trenutku vađenja uzoraka. Vještakinja smatra da zbog činjenice nepostojanja nalaza analize alkohola u urinu nije moguće uraditi retrograrno preračunavanje, odnosno utvrditi koncentraciju alkohola u krvi u trenutku događaja. Ovo stoga što se ne zna je li alkohol u trenutku uzimanja uzoraka za analizu bio u fazi resorpcije ili eliminacije, a retrograrno preračunavanje dozvoljeno je samo ako se alkohola nalazio u fazi eliminacije. Zbog navedenog vještakinja smatra kako nije moguće odgovoriti na pitanje o uzročno posljedičnoj vezi između alkoholne opijenosti i nastanka prometne nesreće, odnosno očitovati se na okolnost psihofizičkog stanja osobe s koncentracijom alkohola u krvi kakvu je kritične prigode imao tužitelj jer ta koncentracija nije poznata,

- kako je tuženik prigovarao nalazu vještakinje D., smatrajući da je sama činjenica što je u krvi osiguranika vozača utvrđena prisutnost alkohola viša od 0,5% ostvarena ugovorena presumpcija alkoholiziranog stanja tužitelja, čime bi vještvo navedene vještakinje bilo irelevantno za predmet spora. Također, tuženik ističe kako je kod tužitelja u vrijeme uzimanja krvi i urina, zbog proteka vremena alkohol mogao biti jedino u fazi eliminacije, a ne resorpcije, te zbog toga analiza urina nije izvršena, jer zbog toga nije bilo razloga,

- kako se vještakinja dr. M. D. usmeno očitovala na sve prigovore tuženika na ročištu 2. 6. 2022. navodeći kako struka ne dopušta retrogradno preračunavanje ukoliko nije poznata koncentracija alkohola u urinu, jer se bez toga ne može zaključiti u kojoj se fazi alkohol nalazio u organizmu. Navodi kako faza resorpcije alkohola ovisi o količini, vrsti pića, stanju želuca i ostalim faktorima, zbog čega može trajati različito dugo, od 10ak minuta do 2-3 sata. Teoretski je moguće da količina alkohola prilikom štetnog događaja bude manja u odnosu na vrijeme mjerenja.

9.Iz tako izvedenih dokaza u postupku proizlazi sljedeće:

- kako je do štetnog događaja, u kojem je tužitelj sudjelovao kao vozač vozila M. došlo 30. 10. 2005. oko 19,15 sati na dijelu magistralnog puta … G. V.-P. u mjestu M. na lokalitetu zvanom

Ž.,

- kako je do štetnog događaja došlo jer je brzina kretanja automobila kojim je upravljao tužitelj od 87 km/h bila veća od granične brzine kretanja kroz zavoj koja iznosi 77 km/h, tako da automobil nije imao dovoljnu silu bočnog trenja koja bi nadvladala centrifugalnu silu koja je tada djelovala na automobil u desnom zavoju,

- kako je posljedica gubitka kontrole nad automobilom u zavoju rezultirala sudarom s automobilom A. koji se kretao suprotnom prometnom trakom,

- kako je vozilo tužitelja bilo osigurano kod tuženika po polici broj 0818420832 te kako je ugovoren rizik osiguranja od posljedica nesretnog slučaja za slučaj trajnog invaliditeta u iznosu od 100.000,00 kn,

- kako je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio ozljede opisane u nalazu vještaka sudske medicine dr. A. A. koje su ostavile posljedice

u vidu trajnog invaliditeta od 23%,

- kako je tužitelj bio podvrgnut utvrđivanju prisutnosti alkohola u krvi istog dana u 22,25 sati te je utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,52 promila, dok koncentracija alkohola u urinu nije utvrđena,

- kako je pred O.S. u K. vođen kazneni postupak protiv

tužitelja pod brojem 560K01361208K koji je okončan oslobađajućom presudom ŽS u M. od 15. 2. 2010.,

- kako su u kaznenom postupku koji je u prvom stupnju vođen pred O.S. u K. u postupku izvedeni brojni dokazi, među

kojima i vještačenje po vještacima prometne i medicinske struke, a prema nalazu vještaka za toksikološka ispitivanja doc. dr. M. Č.,

normalna eliminacija alkohola u krvi je od 2,6 mol/1-4,6 mol/1 na sat, te je vještak eliminacijom alkohola u krvi utvrdio da je količina alkohola u vrijeme nastanka iznosila 0,7 promila,

- kako je u istom kaznenom postupku vještak neuropsihijatar F. P. iznio mišljenje da je količina od 0,7 promila u krvi u vrijeme štetnog događaja, kako ju je utvrdio vještak dr. M. Č. nije mogla

značajnije utjecati na sposobnost tužitelja za sigurnu vožnju,

- kako vještakinja prof. dr. sc. M. D. smatra da nije moguće utvrditi koncentraciju alkohola u krvi u trenutku štetnog događaja prema podacima o koncentraciji od 0,52 prema analizi izvršenoj u 22,25 sati istog dana iz razloga što ne postoji analiza alkohola u urinu, radi čega nije moguće uraditi retrogradno preračunavanje, jer se ne zna je li se alkohol nalazi u fazi resorpcije ili eliminacije.

10. Sud je u predmetnom postupku izveo dokaz prometno tehničkim vještačenjem u kojem su dinamiku nastanka štetnog događaja i ulogu sudionika istog analizirala tri sudska vještaka prometne struke, a s obzirom da su nalazi vještaka T. N. i N. K. bili u koliziji, sud je sukladno odredbi čl. 261. st. 3. ZPP-a odredio trećeg vještaka S. U. čijem nalazu i mišljenju u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom, logičnom i dovoljno obrazloženom.

11.Jednako tako, sud poklanja vjeru i nalazu vještaka sudske medicine dr. A. A. koji je cIjenio trajne posljedice po fizičko i psihičko zdravlje tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, na čiji nalaz punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, pa je za cijeniti da je kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja preostao trajni invaliditet od 23%.

12.S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odgovornosti, za primijeniti je odredbu čl. 10. st. 9. Općih pravila za osiguranje osoba o posljedica nesretnog slučaja koje su sastavni dio police auto odgovornosti sklopljene među strankama i koje su važile u vrijeme štetnog događaja. Dakle, prema ovoj odredbi obveza osiguratelja isključuje se ako je nesretni slučaj nastao zbog dokazane uzročne veze između alkoholiziranog stanja tužitelja i nastanka štetnog događaja, a alkoholiziranim stanjem smatra se ono kada je u krvi vozača utvrđena prisutnost alkohola viša od 0,5 promila. Suprotno mišljenju tuženika, nije dovoljno utvrditi samo činjenicu prisutnosti alkohola višu od one propisane naprijed citiranom odredbom Općih pravila za osiguranje, već je potrebno utvrditi uzročnu vezu između djelovanja alkohola i nastanka štetnog događaja. Stoga je u postupku relevantno mišljenje sudskih vještaka patologa, toksikologa i neuropsihijatra, čije je nalaze sud cijenio. Dakle, prema nalazu toksikologa dr. M. Č., koji je za razliku od vještakinje dr. M. D., sudskog patologa smatrao da može procijeniti količinu alkohola u krvi tužitelja u vrijeme štetnog događaja i da se radilo o normalnoj eliminaciji od nastanka štetnog događaja do trenutka vađenja krvi, količina alkohola u krvi kod tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja iznosila je 0,7 promila, a vještak dr. F. P. spec. neuropsihijatar, smatra da tako mala količina alkohola u krvi nije mogla značajnije utjecati na sposobnost tužitelja za sigurnu vožnju. Iz nalaza ove dvojice vještaka koji su vještačili u kaznenom postupku koji se u H.

vodio protiv tužitelja, proizlazi tako da količina alkohola koju je tužitelj imao prilikom štetnog događaja nije mogla značajnije utjecati na njegovu sposobnost za sigurnu vožnju, odnosno da nije u uzročnoj vezi alkoholizirano stanje tužitelja i nastanka štetnog događaja. S druge strane, na prijedlog tuženika, sud je u ovom postupku izveo dokaz vještačenjem po vještaku sudske medicine dr. M. D., koja smatra kako iz dokaza izvedenih kako u ovom, tako i u kaznenom postupku nema dovoljno elemenata da bi sa sigurnošću mogla utvrditi kolika je bila koncentracija alkohola u krvi tužitelja prilikom štetnog događaja, pa tako niti postoji li uzročna veza između alkoholiziranog stanja tužitelja i nastanka predmetnog štetnog događaja.

13.Ovdje treba imati na umu kako je teret dokaza postojanja uzročne veze između djelovanja alkoholiziranog stanja vozača i štetnog događaja na tuženiku, jer upravo tuženik tvrdi da postoje pretpostavke koje isključuju u cijelosti njegovu ugovornu obvezu isplate osigurane svote za slučaj invaliditeta. Bez obzira na činjenicu što su stranke izvodile brojne dokaze na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i ulogu tužitelja kao osiguranika tuženika u istom, ono što je u postupku trebalo utvrditi jeste uzročno-posljedična veza između stupnja alkoholiziranosti tužitelja i nastanka štetnog događaja, odnosno je li predmetni štetni događaj nastao uslijed djelovanja alkohola, što u predmetnom slučaju nije, na temelju dokaza koje je sud izveo po prijedlogu stranaka, utvrđeno. Suprotno tome, prema nalazu vještaka koju su vještačili u kaznenom postupku, koncentracija alkohola koju je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao nije mogla utjecati na sigurnost njegove vožnje. U ovom postupku, opetovano se ističe, temeljem dokaza kojeg je tuženik predložio, i to vještačenjem po vještaku sudskom patologu, nije utvrđeno postojanje uzročne veze između alkoholiziranosti tužitelja i nastanka štetnog događaja. Činjenica da se vještakinja izjasnila kako za zaključak o postojanju uzročne veze nema dovoljno parametara pritom je irelevantna što za sud ne dokazivanje postojanja određene činjenice znači da ona ne postoji.

14. Glede navoda tuženika da je dovoljna činjenica prisutnosti alkohola više od 0,5 promila dovoljna da se presumira alkoholizirano stanje, odnosno da sudsko medicinska literatura i pojedini autori kod koncentracije alkohola od 0,70 g/kg drže da bi se radilo o koncentraciji u kojoj su vozačke sposobnosti bitno smanjene , da se radi o apsolutnoj nesposobnosti za sigurno upravljanje motornim vozilima, nekritičnosti vozača, precjenjivanju vlastitih sposobnosti i sl. za navesti je da se utjecaj iste količine alkohola ne manifestira jednako na sve osobe, o čemu su se izjasnili i vještaci dr. F. P. u kaznenom postupku, te dr. M. D. u predmetnom postupku. Tako dr. P. navodi da alkohol djeluje na čitav ljudski organizam, posebno na mozak, te da ista količina alkohola ne mora dati istu kliničku sliku kod druge osobe, jer postoje individualne razlike u reaktibilnosti i podnošljivosti alkohola. Pored navedenog, utjecaj imaju i umor, glad, iscrpljenost, neke bolesti ili utjecaj lijekova, o čemu se identično očitovala i vještakinja dr. D..

15.Kako tuženik u postupku nije dokazao da je alkoholiziranost tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete, to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tuženika na isplatu utuženog iznosa od 23.000,00 kn s obzirom da je vještak patolog dr. A. utvrdio kako je kod tužitelja preostao invaliditet od 23%. S obzirom da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku 12. 5. 2008., to mu je dosuđena kamata na naprijed navedeni iznos od 23.000,00 kn počev od 12. 5. 2008. do isplate pozivom na odredbu čl. 1003. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

16.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, sastav podnesaka od 24. 11. 2010., 1. 6. 2011., 25. 5. 2012., 20. 7. 2020. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 11. 4. 2011., 24. 5. 2011., 13. 9. 2011., 25.

10. 2011., 17. 1. 2012., 30. 8. 2012., 12. 12. 2012., 19. 11. 2013., 31. 8. 2017., 6. 3. 2017., 5. 3. 2020., 8. 6. 2020., 21. 7. 2020., 21. 10. 2020., 27. 1. 2021., 22. 2. 2021., 18. 3. 2022., 21. 4. 2022., 2. 6. 2022., 13. 9. 2022., odnosno ukupno 2.500,00 bodova, tj. 25.000,00 kn, uvećano za 6.250,00 kn PDV, tako da trošak zastupanja iznosi 31.250,00 kn. Tužitelju pripada pravo i na troškove vještačenja po vještacima dr. A., dr. U., u ukupnom iznosu od 6. 170,00 kn, te trošak pristojbi tužbe i presude po 750,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 38.920,00 kn/5.165,57 EUR-a. U Splitu, 25. studenog 2022.

S U D A C

Vica Roščić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis