- 1 -              Revd 1120/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1120/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB … iz U., kojeg zastupa punomoćnica K. A., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2202/2023-2 od 24. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2166/22-82 od 23. veljače 2023., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

III. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2202/2023-2 od 24. listopada 2023. u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska odluka kojom je revident odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 5.220,59 EUR-a i pripadajućim parničnim troškovima, a u kojem postavlja slijedeća pitanja:

 

„Da li smanjivanje osobnog prostora zatvorenika ispod 4 metra kvadratna, a osobito ispod 3 metra kvadratna, samo za sebe dovodi do povrede prava osobnosti i prava na naknadu neimovinske štete? Da li uskrata prava n redovnu minimalnu higijenu (tuširanje 1-2 puta tjedno, obavljanje nužde u sanitarnom čvoru koji nema ventilaciju i nije u potpunosti odvojen od sobe u kojoj se konzumira hrana), uskrata slobodnih aktivnosti te prekomjernog boravka u ćeliji (22 sata dnevno) dovode do povrede prava osobnosti i prava na naknadu neimovinske štete sami za sebe ili kao kvalifikatorne okolnosti u ukupnosti s uskratom propisane kvadrature?

Da li nezakonito postupanje Zatvora u Z. i S., koje se očituje u nezakonitom uskraćivanju prava zatvorenika (ovdje revidenta) na propisanu kvadraturu i kubikažu, a uvažavajući nehumane uvjete van svih zdravstvenih standarda, kroz duži period boravka revidenta u tim Zatvorima, predstavlja povredu prava osobnosti te u tom smjeru i pripadajuće pravo revidenta kao zatvorenika na naknadu štete u smislu Zakona o obveznim odnosima?

Da li se pri određivanju pravične novčane naknade u ovakvim predmetima ista određuje po danu provedenom u nehumanim uvjetima ili u ukupnom iznosu te kojim se kvalifikatornim okolnostima treba rukovoditi sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade?“

 

1.1. Tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga što smatra da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno primijenili materijalno pravo zbog čega su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena člankom 23. i člankom 25. Ustava Republike Hrvatske te člankom 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer iznos dosuđene naknade smatra neprimjerenim i nedostatnim, a istovremeno smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u vidu prava na pristup sudu i pravo na obrazloženu sudsku odluku iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

2. Tuženica u revizija postavlja slijedeće pravno pitanje:

 

„Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada kod ocjene povrede prava osobnosti tužitelja zbog neadekvatnog prostora nije uzeo u obzir da se manjak površine sobe i uvjeti sanitarnog čvora nadomještaju pogodnostima, kao što je boravak tužitelja dva sata svakodnevno na zraku, u dvorištu zatvora i raspoređenost tužitelja na rad u zatvoru, sve sukladno čl. 14., čl. 74., čl. 76. ZIKZ-a i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika?“

 

3. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

 

4. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je neosnovan u odnosu na postavljena pitanja, dok je nedopušten u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

4.1. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije je neosnovan.

 

U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije:

 

5. Polazeći od odredbe članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5.1. Naime, prva dva pitanja nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu budući da se ista odnose na pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u slučajevima naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neadekvatnih uvjeta na izdržavanju kazne zatvora, dok je u konkretnom slučaju preostala sporna visina tužbenog zahtjeva. Osim toga, pozivanje tužitelja na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1449/2017 i broj Revd-1231/2020 ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi ostavljena pitana bila važna u smislu odredbe čl.385.a st.1. ZPP-a budući da se njima problematizira pitanje osnovanosti tužbenog zahtjev u sličnim slučajevima, dok je u ovom sporu preostala sporna visina, a ne osnovanost tužbenog zahtjeva. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da odgovor ovisi o posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja pa ni pozivanje tužitelja na odluke ESLJP-Longin protiv Hrvatske (zahtjev broj 49268/10), presuda od 6. studenog 2012.; Lonić protiv Hrvatske (zahtjev br.8067/12.), presuda od 4. prosinca 2014.; Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13.), presuda od 20. listopada 2016.; Gaspari protiv Armenije (zahtjev broj 44769/08.), presuda od 20. rujna 2018., Ščensnovičius protiv Litve (zahtjev broj 62663/13.)presuda od 10. srpnja 2018; Ulemek protiv Hrvatske (zahtjev broj 21613/16.) presuda od 31. listopada 2019.; Sukachov protiv Ukrajine (zahtjev broj 14057/17.), presuda od 30. siječnja 2020.; Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske (zahtjevi broj 18208/19. i 12922/20.), presuda od 29. rujna 2022.; Kopić protiv Hrvatske (zahtjev broj 16789/19.), presuda od 29. rujna 2022.; Huber protiv Hrvatske (zahtjev broj 39571/16), presuda od 7. srpnja 2022. i Jungić protiv Hrvatske (zahtjev broj 73024/16), presuda od 2. ožujka 2023. i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-5828/2020 od 8. ožujka 2023. i U-III-7292/2022 od 13. travnja 2023.), uz tvrdnju da zaključci drugostupanjskog suda o iznosu pravične novčane naknade odstupaju od onih iz citiranih presuda ovih sudova, ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl.385. a st.1. ZPP-a budući da su te odluke donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama od situacije kakva je u ovom sporu (tako i ovaj sud u Revd-4366/2023-2 od 17. siječnja 2024.).

 

6. S obzirom na navedeno, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja je, na temelju odredbe članka 389. stavka 1. ZPP-a odbijen (toč. I. izreke ovog rješenja).

 

7. Prema odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala i u nižestupanjskom postupku.

 

8. Postupajući po odredbi članka 387. stavka 1. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na  pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Imajući u vidu da je prvostupanjskom presudom djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, a drugostupanjskom presudom povrh dosuđenog iznosa, preinakom odbijajućeg dijela prvostupanjske presude dosuđen daljnji iznos od 2.009,16 EUR-a., tužiteljevi navodi o povredi njegovih temeljnih ljudskih prava zajamčenih člankom 23. i člankom 25. Ustava, odnosno člankom 3. Konvencije donošenjem pobijane presude nisu osnovani.

 

9. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da članak 6. stavak 1. Konvencije sadrži određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj (tako i ovaj sud u Revd-4366/2023-2 od 17. siječnja 2024.).

 

10. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

 

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice:

 

11. Postupajući sukladno odredbama čl.385. a i 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženice  za dopuštenje revizije nije važno za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo u odluci Rev-6/21 od 5. siječnja 2022.

 

12. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP- i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom III.

 

Zagreb, 21. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.