- 1 -              Poslovni broj: Usž-3379/23-2

     

Poslovni broj: Usž-3379/23-2

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

         Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja J. Š., Z., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa A. O. T., dipl. iur., radi naplate poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-619/23-3 od 3. kolovoza 2023., na sjednici održanoj 21. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o  j e 

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-619/23-3 od 3. kolovoza 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-01/21-01/227, URBROJ: 513-04-22-4 od 7. ožujka 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/2021-001/00999, URBROJ: 513-007-01/2021-01 od 5. ožujka 2021.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjska presuda nezakonita jer u obrazloženju iste nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te se poziva na odredbu članka 60. stavka 4. ZUS-a. Dalje navodi da se prvostupanjski sud nije očitovao o zabrani retroaktivne primjene propisa i istaknuti prigovor zastare te da postupa na štetu tužitelja, a in favorem tuženika. Navodi da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da sud prilikom donošenja presude ni na koji način nije utvrđivao činjenice i okolnosti vezane za ispunjenje svih propisanih uvjeta za utvrđivanje dodatne porezne obveze, a s obzirom na to da uopće nije utvrđivao činjenice i okolnosti vezane uz to je li na temelju sklopljenih ugovora o zajmu došlo do stvarne predaje ugovorenih iznosa novčanih sredstava. Navodi da je predložio da se na okolnost izvršenih isplata po sklopljenim ugovorima o zajmu sasluša on osobno kao i da se saslušaju sve osobe zajmodavaca, a što sud nije prihvatio pa da je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

4.              Nadalje tužitelj tvrdi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da sud samo paušalno prihvaća stav tuženika kako je istaknuti prigovor zastare tužitelja neosnovan u postupku ispitivanja izvora imovine i poziva se na članka 94. Općeg poreznog zakona, na izmjene i dopune istog zakona iz 2012. godine, na izmjene i dopune Zakona o porezu na dohodak iz 2012. godine i na odredbe Ustava Republike Hrvatske. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev odnosno istu poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6.              Žalba je neosnovana.

7.              Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih ZUS-om.

8.              Isto tako nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9.              Tako je utvrđeno da je prvostupanjskim rješenjem od 5. ožujka 2021. tužitelju, ovršeniku određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.

10.              Tužitelj tijekom postupka i u predmetnoj žalbi u osnovi osporava zakonitost utvrđenja njegovih poreznih obveza. Međutim, odredbom članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 12/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ) propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, ne može pobijati zakonitost ovršne isprave. Stoga, u ovom predmetu nema mjesta prigovorima o zakonitosti ovršnog rješenja kojim je utvrđeno tužiteljevo dugovanje, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud pobijanom presudom. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije povrijedio prava tužitelja neizvođenjem dokaza koji su bili usmjereni na zakonitost utvrđivanja dugovanja istog.

11.              Prigovor zastare je tužitelj isticao i u prvostupanjskom sudskom postupku, a prvostupanjski sud je odgovorio i na taj prigovor. Naime, na poreznu obvezu tužitelja zastara prava na naplatu duga počela teći 1. siječnja 2017. i do donošenja i dostave rješenje o ovrsi nije protekao zastarni rok od šest godina propisan odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a, a prigovor koji je usmjeren na retroaktivnu primjenu OPZ-a također nije osnovan, jer je postupak naplate dugovanja tužitelja započet nakon stupanja na snagu OPZ-a iz 2016. godine. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio pobijano rješenje zakonitim i odbio tužbeni zahtjev.

12.              S obzirom na sve navedeno, ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

13.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Zagrebu 21. ožujka 2024.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                       Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur., v.r.