REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Supetru
Poslovni broj: 10. Pp J-2204/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Petri Dujmović Vranješ uz sudjelovanje Kristine Ojdanić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene A. G.-Z. i drugookrivljenog D. Š., a kojeg brani A.
J.,
odvjetnik
u
Z.,
zbog
prekršaja
iz
članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Brač broj: 511-12-25-02-819/2019 od 4. kolovoza 2019., nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2022. u izočnosti okrivljenika, branitelja drugookrivljenika i ovlaštenog tužitelja, 25. studenog 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
Prvookrivljena: A. G.-Z., kći F., rođena…u Z., državljanka BiH, s prebivalištem u Z., udana, majka 3 djece, VSS, umirovljenika, s mjesečnim primanjima oko 430 eura, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavana
Drugookrivljeni: D. Š., OIB:…, sin K., rođen…u Z., državljanin RH, s prebivalištem u Z., oženjen, otac troje djece,
VSS, liječnik, mjesečna plaća oko 17.000,00 kuna, prekršajno nekažnjavan
Na temelju članka 182. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17)
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da bi:
"4. kolovoza 2019. u 9:00 sati, S., dvorište narušavali javni red i mir na način zbog imovinsko pravnih nesuglasica vezanih za dvorište zgrade gdje posjeduju apartmane. Naime, prvookrivljena je premjestila bicikle koje su prethodno drugookrivljeni i ošteni M. G. (1968.) ostavili u sporni dio dvorišta. Kad su
navedene bicikle oni ponovno vratili. Kad su ih vratili do njih je došla prvookrivljena vičući da su đubre te gurnula drugookrivljenog koji je pao preko bicikla na svoju kćer oštećnu L. Š. (…g.) koja je tom prilikom zadobila ogrebotine. Tada je drugookrivljeni biciklom udario prvookrivljenu po nogama. U tom prvookrivljena je gurnula biciklu na oštećenog M. G. koji je klečao i odvezivao svoj bicikl s držača te ga je navedeni bicikl udario u glavu. Tome su svjedočili i P. G. Š.
(…g.), A. G. (...g.) i A. G. (…g.). U službenim prostorijama PP
Brač od istih su uzete izjave, a A. G.-Z., L. Š., M. G. su
zatražili pomoć na HMP Supetar gdje su im konstatirane lake tjelesne ozljede".
čime da bi prvookrivljena A. G.-Z. i drugookrivljeni D.
Š. počinili prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ 5/90, 30/90, 47/90, 29/94).
Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točke 4. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Brač, podnijela je optužni prijedlog pod gornjim brojem protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično opisano i pravno označenog kao u izreci ove presude.
2. Prvoookrivljenica se očitovala da je razumijela optužni prijedlog i da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
2.1. Prvookrivljenica je u svojoj obrani navela: "Predmetna zgrada sastoji se od šest apartmana od kojih su dva apartmana u prizemlju u mojem vlasništvu te je uz jedan od tih apartmana koji je mjesto događaja dvorište. Dvorište zgrade ograđeno je s dvije strane metalnom ogradom, s treće strane je moj apartman, a ulaz u zgradu je nekih 15 metara udaljen. Ja sam podnositelj prijave protiv tri muške osobe koje su me jutros napale na mom posjedu. Radi se o mjestu S., gdje sam
vlasnica u zgradi dva apartmana. U sastavu većeg apartmana je i dvorište koje sam kupila zajedno s ovim većim apartmanom te koje je fizički označeno i odijeljeno od parking prostora koji je zajednički za stanare zgrade i na kojem svaki stanar ima pravo jednog parking mjesta. Moje dvorište se nalazi s lijeve strane ulaza u zgradu, a s desne strane postoji još dio dvorišnog prostora koji je zajednički i na kojem postoji mjesta za ostavljanje bicikla. Ja taj dio ne koristim, ali ga koriste ostali stanari. Stanari na drugom katu iznad mene iz Z. su, ne znam ih imena i na trećem katu stanar
je iz Č., svoje bicikle su ostavljali na dvorišnom prostoru lijevo od ulaza. Jutros kad sam ustala svi moji su spavali, izašla sam u dvorište i u dvorištu vidjela nekoliko bicikla i postavljen podni držač za bicikle. Ja sam sve bicikle podigla na parking prostor. Nikog nije bilo nakon čega sam otišla u apartman. Ponovno sam izašla i na vratima su tri muškarca od kojih je jedan Z. koji stanuje iznad mene. Čeh
koji isto tu stanuje i još jedan visok plav muškarac koji je pokušao pričati na engleski jezik. Vidjela sam da su ponovno vratili bicikle. Tada sam zaista povikala: „šta ovo znači, nosite ove bicikle odavde“ i počela je rasprava u kojoj su rekli da oni to neće maknuti. Ja sam prišla prvom biciklu i pomakla ga. Tad je počela rasprava gdje su sva trojica mene okružili i optužili mi da ja uzimam njihovo i da neće maknuti bicikle. Visoki plavi muškarac je počeo mahati papirom kao i Čeh optuživši me da sam uzela 200 metara kvadratnih. Pitala sam ga je li on porušio ogradu te mu rekla da ih ne poznajem te upitala misle li da me mogu maltretirati. Čeh je na to rekao da nije, ali se smijuljio i rekao da ga svi znaju. Rekla sam mu da imam informacije da je on to uradio i da ne misli da nisam uradila ništa za to što mirno sjedim i da će odgovarati za to što je uradio. Čeh je podigao svoj bicikl gdje je bio spojen držač, a Z.
(drugookrivljenik) je stao ispod gdje su bila njegova dva dječja bicikla. Naslonio se na zid na što sam mu rekla da odnese oba bicikla na što ih je uzeo i udario me tim biciklima. Nakon toga je pošao uz stepenice, na što je moj sin, ne znam koji, povikao „idiote, šta radiš“. Čeh je čučao da odspoji bicikl od metalnog dijela kojeg je podigao na parking mjesto, ja sam potrčala za Z. te rekla da sam bila kod
njihovog odvjetnika koji mi je rekao da oni nemaju pravo tu pristupiti i da će im sve dokazati u postupku. Kad su otišli i ostavili bicikle gdje su inače stajali pošla sam za njima te rekla njegovoj supruzi da s njom nemam što pričati i da ne želim s njome razgovarati. Ona mi je odgovorila da mislimo da možemo raditi što hoćemo, da mislimo da možemo uzimati tuđe tada sam joj rekla da s njom nemam što pričati. Kad su odnijeli bicikle na dvorišni dio lijevo od ulaza i gdje su uvijek stajala, Z.
je bio na dvorištu koje mu se prilazi niz tri do četiri stepenice, do glavnog ulaza u zgradu, a ja sam i Z. i Čehu i rekla im da je sramota što mi rade i da pogrešno misle da me mogu maltretirati. Rekla sam im „sram vas bilo“ i to i dalje ponavljam. Nisam vikala da su đubre niti sam D. gurnula on je sjedio pa nije
niti pao preko bicikla na svoj kćer L. Nisam sigurna je li sjedio ili je bio naslonjen na zidiću. Istina je ta da me Z. o kojem sam govorila, a za kojeg sam na ročištu saznala da se zove D. biciklom udario po nogama. Nisam gurnula bicikl na ikoga koji bi ga udario u glavu. Mjesto događaja je dvorište koje je ograđeno metalnom ogradom, ispred je parking na kojem su bila parkirana velika vozila i ono nije dostupno očima javnosti. Odnosi se na područje ispred zgrade u kojoj je šest apartmana, a dvorište se nalazi bočno iza zgrade".
3. Drugookrivljenik se očitovao da je razumio optužni prijedlog i da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
3.1. Drugookrivljenik je u svojoj obrani naveo: "Što se tiče samoga mjesta događaja izjavljujem da je mjesto događaja dvorište ispred zgrade, međutim, između parkiranih vozila da je netko prolazio cestom mogao je s ceste vidjeti samo događanje u dvorištu. Svoju izjavu dao sam u policijskoj postaji u čijoj izjavi i dalje ustrajem te izjavljujem da sam navedene prigode dolazio iz trgovine oko 09,00 sati i susjed M. mi je rekao da je premjestio bicikle na drugu stranu zgrade u hlad. Rekao mi je da je gospođa premjestila natrag te bicikle jer svojata taj dio dvorišta te je htjela premjestiti bicikle, a ja sam stajao kraj njih. Ona jest vikala, ali mislim da njezine riječi vike su bile upućene u smislu da je đubre M., međutim, mene je gurnula i ja sam pao preko bicikla na svoju kćer L. Kada sam vidio što sve smjera premjestio sam bicikle natrag i dok sam ih nosio M. je pokušavao odspojiti biciklu od nosača, gurnula je biciklu na njega, pri čemu ga je ozlijedila i išao je na hitnu. Negiram da bi prvookrivljenicu biciklom udario po nogama, prilikom nošenja nisam mahao biciklom i nisam ju udario".
4. Sud je po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 121. stavak 1. Prekršajnog zakona izdvojio iz spisa predmeta zapisnik o ispitivanju svjedoka A. G. od 7. kolovoza 2019. i zapisnik o ispitivanju svjedoka A.
G. od 7. kolovoza 2019., a s obzirom da navedeni zapisnici nisu sastavljeni u skladu sa odredbama članka 158. stavak 7. i članka 173. stavak 1. sve Prekršajnog zakona u svezi sa odredbom članka 285. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku odnosno u označene zapisnike nije uneseno upozorenje da navedeni svjedoci s obzirom na njihov odnos s prvookrivljenicom (sinovi iste) nisu dužni svjedočiti kao niti njihov odgovor na to upozorenje, a niti upozorenje da će se njihov iskaz, ukoliko odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, pa slijedom navedenog označeni zapisnici se ne mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku odnosno na istima se ne može temeljiti sudska odluka.
5. U dokaznom postupku pročitan je pisano očitovanje i prijedlog dokaza prvookrivljenice od 7. kolovoza 2019. zajedno sa priloženim fotografijama mjesta događaja, zapisnik o ispitivanju svjedoka M. G. od 7. kolovoza 2019.,
zapisnik o ispitivanju svjedokinje P. G. Š. Općinskog prekršajnog suda u
Zagrebu od 20. kolovoza 2020. Naposljetku su pročitani izvadci iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 25. studenog 2022. za okrivljenike
5.1. Iz označenih izvadaka iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni Ministarstva pravosuđa i uprave razvidno je da okrivljenici do sada nisu evidentirani u navedenim evidencijama odnosno da do sada nisu prekršajno kažnjavani niti osuđivani.
6. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se za prekršaj kazniti onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa,
viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
7. Za postojanje inkriminiranog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda od odlučnog značenja je javnost mjesta koje je kao obilježje prekršaja navedeno s posebnim naglaskom i istaknutim prioritetom pa čak i prije same radnje izvršenja djela, a što znači da određena ponašanja neće biti kažnjiva ako nisu počinjena na javnom mjestu. Javna mjesta se dijele na realna i fiktivna. Realna su ona koja su po svojoj funkciji namijenjena javnosti, a fiktivna ona koja po svojoj namjeni nisu javna mjesta, ali se pod određenim okolnostima radnje i posljedice prekršaja počinjenih na tim mjestima reflektiraju na neograničeno javno mjesto. Tako se kao fiktivno javno mjesto može pojaviti i dom, dvorište ili neki drugi privatni prostor.
8. Ovdje je bitno naglasiti da iz označenog optužnog prijedloga proizlazi da je u konkretnom slučaju inkriminirano mjesto dvorište na navedenoj adresi. Dvorište kao mjesto počinjenja djela samo po sebi ne predstavlja neograničeno javno mjesto dakle, ne spada u kategoriju realnih javnih mjesta, ali isto može biti tzv. fiktivno javno mjesto pod uvjetom da je u činjeničnom opisu djela navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo dakle, da je bilo vidljivo ili čujno na neograničenom javnom mjestu (ulice, trgovi, parkovi itd.). Međutim, iz činjeničnog opisa konkretnog djela sadržanog u označenom optužnom prijedlogu ne proizlazi da bi mjesto počinjenja djela (dvorište) u konkretnom slučaju imalo obilježje fiktivnog javnog mjesta budući da tužitelj ničim nije ukazao, odnosno naveo ili opisao da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na neograničeno javno mjesto, a slijedom čega je tužitelj u označenom optužnom prijedlogu propustio pravilno činjenično odrediti inkriminirano mjesto koje za predmetni prekršaj predstavlja odlučnu činjenicu i njegovo konstitutivno obilježje.
5. Slijedom svega iznijetog, a s obzirom da iz činjeničnog opisa djela sadržanog u označenom optužnom prijedlogu ne proistječe javnost inkriminiranog mjesta kao prioritetno konstitutivno zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud je na temelju odredbe članka 182. stavak 1. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe budući da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, a koje je činjenično opisano kao u izreci ove presude, po propisu nije prekršaj.
6. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Supetar, 25. studenog 2022.
Zapisničarka
S u t k i n j a Kristina
Ojdanić, v.r.
Petra Dujmović Vranješ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje se ovom sudu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troška prekršajnog postupka drugostupanjskog suda kada donosi odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, a koji troškovi će se u slučaju žalbe odmjeriti u paušalnom iznosu u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13).
Dostaviti: okrivljenicima, branitelju drugookrivljenika, ovlaštenom tužitelju, u spis
Za točnost otpravka - ovlaštena službenica
Kristina Ojdanić
