REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-93/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. rujna 2021. broj Kmp-4/2020-35 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 3. ožujka 2022. broj I Kžmp-7/2021-4, u sjednici održanoj 24. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Zahtjev osuđenog M. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. rujna 2021. broj Kmp-4/2020-35, preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 3. ožujka 2022. broj I Kžmp-7/2021-4, optuženi D. K. proglašen je krivim zbog počinjenja teškog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. pa mu je na temelju članka 105. stavka 1. u vezi sa člancima 25., 26. i 27. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne Novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), izrečena kazna maloljetničkog zatvora od dvije godine. Temeljem članka 25. stavka 4. ZSM, u izrečenu kaznu uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. veljače 2020. do 24. ožujka 2020. Ujedno mu je, temeljem članka 70. KZ/11., izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

2. Osuđeni M. M. podnio je po branitelju, odvjetniku G. V., zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude (dalje: zahtjev), temeljem članka 517. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), odnosno zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom da se ukine pravomoćna presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće. Ujedno je zatražena odgoda izvršenja pravomoćne presude u smislu članka 518. stavka 5. ZKP/08.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08. spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dan odgovor.

4. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

6. Podnositelj zahtjeva tvrdi da je pravomoćnom presudom počinjena teška povreda prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99., - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) predviđena člankom 468. stavkom 2. ZKP/08., jer se radi o abritrarnoj i neobrazloženoj sudskoj odluci. U tom kontekstu ističe da tijekom postupka nije provedeno sudsko medicinsko vještačenje predloženo po obrani, a niti se sud očitovao iz kojih razloga je taj dokazni prijedlog odbijen. Pojašnjava da se radi o dokazu odlučujućeg značenja, kojim je trebalo utvrditi je li moguće izvršiti spolni odnos dok žrtva spava, kao i raspolagati konkretnim podacima o fizičkim karakteristikama počinitelja i žrtve vezano za mogućnost izvršenja tog spolnog odnosa. S tim u vezi, podnositelj smjera i na daljnju povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kada tvrdi da se drugostupanjski sud nije očitovao na taj žalbeni navod, već je samo iznio paušalne tvrdnje, ne pozivajući na "znanstvene izvore", što također upućuje na arbitrarno postupanje.

7. Da bi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik mogao isticati povredu iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. (povredu prava na pravično suđenje), potrebno je da je ta povreda bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, što osuđenik nije učinio.

8. Međutim, treba navesti sljedeće:

8.1. Uvidom u spis proizlazi da osuđenik tijekom prvostupanjskog postupka uopće nije predložio provođenje sudsko medicinskog vještačenja. Upravo suprotno, iz stanja spisa proizlazi da je predložio ispitivanje petero svjedoka (S. M., N. M., N. R., J. L. i B. T.), a svi ti dokazni prijedlozi su prihvaćeni, te svjedoci ispitani na raspravama 23. travnja 2021., 25. lipnja 2021., te 7. rujna 2021., nakon čega stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je dokazni postupak dovršen. Doista, sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je jednako tako ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima propisanim u članku 421. stavku 1. ZKP/08. i za to odbijanje dati valjano obrazloženje. Međutim, u situaciji kada stranka ne postavi takav dokazni prijedlog, sud nije u mogućnosti o njemu niti odlučivati. Osim toga, osuđenik je u postupku pred sudovima aktivno sudjelovao uz stručnu pomoć svog branitelja, nazočio je raspravama te se koristio svojim pravima na predlaganje dokaza i očitovanje dokaza protivne strane te mu je omogućena djelotvorna uporaba pravnog sredstva, zbog čega je kazneni postupak protiv njega, u cjelini gledano, ispunio sve zahtjeve pravičnosti postupka. Stoga se ne može raditi o teškoj povredi prava na pravično suđenje, a niti o abritrarnoj ili neobrazloženoj sudskoj odluci, kako se to promašeno u zahtjevu navodi, osobito kraj činjenice da su svi dokazni prijedlozi optuženika koji su bili predloženi, ujedno i provedeni.

8.2. S tim u vezi, daljnjom tvrdnjom kako prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odbijanju tog dokaznog prijedloga, osuđenik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek, u stvari, ne može podnijeti.

9. Konačno, nije ostvarena niti povreda odredaba kaznenog postupaka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. time što bi drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve navode žalbe optuženika.

9.1. Naime, točno je da optuženik u žalbi istaknuo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći kako prvostupanjski sud "uopće nije proveo - sudsko medicinsko vještačenje" kojim bi sa sigurnošću utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi kaznenopravna odgovornost optuženika, zbog čega prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o tim presudnim činjenicama. Već je rečeno, kako takav dokazni prijedlog tijekom prvostupanjskog postupka nije niti podnesen. Međutim, uvidom u obrazloženje drugostupanjske presude utvrđeno je da je taj sud dao jasne i dostatne razloge u odnosu na sve relevantne prigovore istaknute u žalbi optuženika te je, u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, razmatrao eventualne povrede zakona. Drugostupanjski je sud otklonio istaknutu citiranu postupovnu povredu smatrajući da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a da navedeni razlozi nisu nejasni. Ujedno je, u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, izložio rezultate dokaznog postupka provedenog pred prvostupanjskim sudom vodeći računa o odlučujućim dokazima optužbe koje i taj, drugostupanjski sud, smatra uvjerljivom osnovom osuđujuće presude. S tim u vezi, obrazložio je zbog čega smatra da bi provođenje sudsko medicinskog vještačenja u konkretnom slučaju bilo nelogično i znanstveno neutemeljeno, dajući argumentaciju za takav zaključak. Drugo je pitanje što se podnositelj zahtjeva ne slaže s razlozima suda drugog stupnja, međutim, to još ne znači i da bi taj sud povrijedio svoju dužnost iz članka 487. stavka 1. ZKP/08 koja bi bila od utjecaja na presudu.

10. Iz sadržaja zahtjeva, u stvari, proizlazi da je podnesen zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno, iz osnova temeljem kojih se ovaj izvanredni pravni lijek po zakonu ne može podnijeti. Naime, prema taksativno nabrojanim osnovama u članku 517. stavku 1. ZKP/08., činjenično stanje ne može se pobijati zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer bih se, u protivnom, dopustilo njegovo preispitivanje u trećem stupnju izvan zakonom predviđenih uvjeta.

11. S obzirom na izloženo, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08-I) trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan, pa nije bilo ni osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 24. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.