- 1 -              Rev 3196/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3196/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., protiv tuženice Z. C. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica N. S.-R., odvjetnica iz Odvjetničkog društva S.-R. i p., d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugora, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-384/2017-2 od 11. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6035/2014-36 od 27. listopada 2016., u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je Ugovor o darovanju zaključen između J. T. i tuženice Z. C. 20. svibnja 2013. i ovjeren kod javnog bilježnika Ž. M. istog dana, ništetan, (toč. I. st.1.), uz utvrđenje da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini k.č.br. 710/26 k.o. Z. o. upisanoj u z.k.ul. 826 poduložak 7 navedene k.o. na stanu označenom kao 7. etaža - pobliže opisano u izreci odluke (toč.I. st.2.), uz nalog brisanja zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o darovanju i uspostava zemljišno knjižnog stanja na k.č.br. 710/26 k.o. Z. o. upisanoj u z.k.ul. 826 poduložak 7 k.o. Z. o., na stanu označenom kao: - 7. etaža, pobliže opisan kao trosobni stan broj 22 u površini 75,32 m2 - II (drugi) kat ..., kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 2. srpnja 2014., tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženice (toč. I. i st. 3.), i nalog tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak (toč. I. st. 3.). Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 14.975,00 kn sa zateznim kamatama od 27. listopada 2016. do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena i djelomično odbijena žalba tužiteljice i suđeno je:

 

„Prihvaća se žalba tužiteljice, te se djelomično preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 78 P-6035/2014-36 od 27. listopada 2016. i sudi:

Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice Z. S.:

"Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju zaključen između J. T. i tuženice Z. C., dana 20. svibnja 2013., a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ž. M., istog dana pod brojem OV-16448/2013 ništetan.

 

Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Darovnog ugovora i uspostava zemljišno knjižnog stanja na k.č.br. 710/26 k.o. Z. o., upisana u z.k.ul. 826 poduložak 7 k.o. Z. o., na stanu označenom kao : - 7. etaža, pobliže opisan kao trosobni stan broj 22 u površini 75,32 m2 – II (drugi) kat ..., kakvo je bilo prije provedbe darovnog ugovora od 02. srpnja 2014., tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tužene.

 

U preostalom dijelu, kojim tužiteljica od tužene traži utvrđenje da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini k.č.br. 710/26 k.o. Z. o. upisanoj u z.k.ul. 826 poduložak 7 navedene k.o. na stanu pobliže označenom u st. 1. toč. 2. pravno nevaljala, žalba tužiteljice se odbija, te se potvrđuje prvostupanjska presuda. „

 

Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove cijelog postupka u iznosu od 26.831,25 kuna u roku od 15 dana.“.

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno je podnijela i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovnu reviziju) stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (izvanrednu reviziju). Kako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, to je za dopuštenost revizije protiv drugostupanjske presude mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi. Budući da naznačena vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kn to je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

6.1. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 20. svibnja 2013. sklopljenog između tuženice kao daroprimateljice i sada pok. J. T., djeda tuženice i oca tužiteljice, te zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora, utemeljen na činjeničnim navodima tužbe da je Ugovor o darovanju zaključen protivno čl. 482. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) iz razloga jer se radi o pravnom poslu koji ne zadovoljava potrebnu formu, odnosno nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta, a isto tako da nije izvršena predaja darovane nekretnine u posjed tuženici.

 

8. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

 

- da činjenica da je tuženica prijavljena na adresi stanovanja u Z., ... i da nije preselila živjeti u stan kod svoga djeda ne utječe na odluku, budući da stupanje u posjed stana ne podrazumijeva da je ona kao obdarenik trebala useliti u stan da bi u njemu živjela s djedom, kao niti da taj posjed podrazumijeva promjenu adrese stanovanja;

 

- da je tuženica imala ključ od stana koji joj je predao pok. J. T. i samostalno je mogla ulaziti u stan i isti koristiti, pa da navodi da nije stupila u posjed stana, da stan ne drži u posjedu i da je ugovor trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, sud cijeni kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane, obzirom da je ugovor o darovanju sklopljen u propisanoj formi, sadrži sve bitne elemente i da je volja darovatelja pok. J. T. izražena u ugovoru da daruje stan tuženici kao unuci i da je tuženica primila darovanje, slijedom čega da ne nalazi da bi Ugovor o darovanju bio ništetan, u smislu odredbi odredbe čl. 322. i čl. 482. ZOO-a. 

 

9. Drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda međutim, djelomično preinačava prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i prihvaća dio tužbenog zahtjeva, iznoseći shvaćanje:

 

- da se to što je tuženica imala ključ od stana i nesmetano mogla vršiti posjed istog ne može tumačiti u smislu predaje posjeda na način kako je to i propisano čl. 482. ZOO-a, jer je darovatelj faktički za sebe zadržao pravo stanovanja te darovane nekretnine i nakon sklapanja Ugovora o darovanju nastavio živjeti u stanu, pa da se radi o darovanju bez prave predaje za čiju je valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta;

 

- da Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari, mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, a riječ je o strogom kogentnom propisu jer kod takvog ugovora bez prave predaje obdarenik ne stupa u posjed darovane stvari, obzirom je takva predaja ostavljena za neko buduće vrijeme pa da je Ugovor o darovanju suprotan prisilnom propisu te kao takav ništetan sukladno čl. 322. ZOO-a.

 

10. Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a učinjenoj pred drugostupanjskim sudom budući da pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se pravilnost iste može ispitati.

 

11. Tuženica u reviziji iznosi opširne razloge zbog kojih smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te iznosi svoja tumačenja predaje darovane stvari, u smislu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO-a.

 

12. U ovom postupku nije sporno da Ugovor o darovanju nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sporno je, je li je predajom ključa tuženici kao obdarenici izvršena prava predaja darovanog stana u smislu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO-a.

 

13. Odredbom čl. 482. ZOO-a, koja propisuje oblik ugovora o darovanju, propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (st. 1.) te da ugovor o darovanju  bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (st. 2.).

 

14. Odredba čl. 482. st. 2. ZOO-a, prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega je ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji nije sklopljen u obliku propisanom odredbom čl. 482. st. 2. ZOO-a, ništetan.

 

15. Prema odredbi čl. 15. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.

 

16. Prema odredbi čl. 10. st. 3. ZVDSP-a kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik).

 

17. Kada je u konkretnom slučaju nakon sklapanja Ugovora o darovanju darovatelj zadržao posjed stana, onda je on i nadalje ostao neposredni posjednik stana, a tuženica je kao daroprimateljica postala tek posredni posjednik. Stoga, u situaciji kada tuženici stan nije predan u neposredni posjed, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da nije došlo do prave predaje darovanog stana, a s obzirom na nespornu činjenicu da je darodavatelj nastavio stanovati u stanu koji je predmet darovanja, on je i nadalje ostao neposredni posjednik, slijedom čega Ugovor o darovanju nije ni realiziran, jer nije izvršena prava predaja darovane stvari.

 

18. Predaja ključeva stana nije prava predaja darovane stvari u smislu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO-a, budući da je posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno, a niti je na ikakav način manifestirana promjena dotadašnjeg posjedovnog stanja pa je stoga takav Ugovor o darovanju trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sukladno odredbi čl. 482. st. 2. ZOO-a, a kako nije takav Ugovor o darovanju je ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a (u tom smislu i odluke ovog suda broj Rev-880/05-2 od 19. lipnja 2005., Rev-x 138/15-3 od 17. lipnja 2015., Rev-x 175/14-2 od 24. rujna 2014., Rev-676/08-2 od 26. listopada 2011., Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005., Rev 359/12-3 od 21. prosinca 2016.kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-409/2011 od 25. veljače 2015. i U-III-849/2006 od 2. prosinca 2009., U-III-2252/2017 od 7. prosinca 2017. i U-III-3798/2020 od 15. veljače 2022.).

 

19. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešnog tumačenja prave predaje darovane stvari, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

20. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženice protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 21. ožujka 2024.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                      Đuro Sessa, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

Predsjednika vijeća Đura Sesse u predmetu broj Rev 3196/2019

 

 

1. U gore označenom predmetu većinom glasova odbijena je revizija tuženice i potvrđena presuda suda drugog stupnja kojom je preinačena presuda suda prvog stupnja i prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju zaključen između J. T. i tuženice Z. C., dana 20. svibnja 2013., a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ž. M., istog dana pod brojem OV-16448/2013 ništetan.

 

Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Darovnog ugovora i uspostava zemljišno knjižnog stanja na k.č.br. 710/26 k.o. Z. o., upisana u z.k.ul. 826 poduložak 7 k.o. Z. o., na stanu označenom kao : - 7. etaža, pobliže opisan kao trosobni stan broj 22 u površini 75,32 m2 – II (drugi) kat ..., kakvo je bilo prije provedbe darovnog ugovora od 02. srpnja 2014., tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tužene.“.

 

2. U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da je tuženica kao obdarenica s darovateljem, sada pok. djedom J. T., sklopila Ugovor o darovanju 20. svibnja 2013. u kojem je ugovoreno da joj darovatelj kao obdarenici predaje posjed stana odmah potpisom ugovora. Nadalje, utvrđeno je da je nakon darovanja darovatelj nastavio stanovati u stanu, a tuženica je imala ključeve stana te je samostalno i nesmetano dolazila u stan i isti koristila sukladno potrebama.

 

3. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem da je tuženica imala ključ od stana koji joj je predao pok. J. T. i samostalno je mogla ulaziti u stan i isti koristiti, pa da navodi da nije stupila u posjed stana, da stan ne drži u posjedu i da je ugovor trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, sud cijeni kao neosnovane, paušalne i ničim dokazane, obzirom da je ugovor o darovanju sklopljen u propisanoj formi, sadrži sve bitne elemente i da je volja darovatelja pok. J. T. izražena u ugovoru da daruje stan tuženici kao unuci i da je tuženica primila darovanje.

 

4. Preinačavajući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud iznosi shvaćanje da se to što je tuženica imala ključ od stana i nesmetano mogla vršit posjed istog ne može tumačiti u smislu predaje posjeda na način kako je to i propisano čl. 482. ZOO-a, jer je darovatelj faktički za sebe zadržao pravo stanovanja te darovane nekretnine i nakon sklapanja Ugovora o darovanju nastavio živjeti u stanu, pa da se radi o darovanju bez prave predaje za čiju je valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta.

 

5. Većina u vijeću priklanja se već izraženom pravnom shvaćanju u odlukama ovog suda broj Rev-880/05-2 od 19. lipnja 2005., Rev-x 138/15-3 od 17. lipnja 2015., Rev-x 175/14-2 od 24. rujna 2014., Rev-676/08-2 od 26. listopada 2011., Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005., Rev 359/12-3 od 21. prosinca 2016. te odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-409/2011 od 25. veljače 2015. i U-III-849/2006 od 2. prosinca 2009., U-III-2252/2017 od 7. prosinca 2017. i U-III-3798/2020 od 15. veljače 2022. da predaja ključeva stana nije prava predaja darovane stvari u smislu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO-a, budući da je posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno, jer nije manifestirana promjena dotadašnjeg posjedovnog stanja pa da je takav Ugovor o darovanju trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sukladno odredbi čl. 482. st. 2. ZOO-a, a kako nije takav Ugovor o darovanju je ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

 

5.1. Na žalost ne mogu prihvatiti zauzeti stav većine u vijeću u ovom predmetu iz razloga kao se navodi u nastavku.

 

6. Odredbom čl. 479. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

 

7. Ugovor o darovanju sklopljen je u pisanom obliku sukladno čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 47/08 i 125/11 - dalje: ZOO) te sadrži sve bitne elemente ugovora o darovanju: predmet darovanja i suglasnu volju ugovornih strana da se izvrši darovanje (animus donandi).

 

8. Odredba čl. 482. ZOO-a s obzirom na trenutak ispunjena obveze darovatelja iz Ugovora o darovanju (predaje dara obdareniku), razlikuje realno darovanje i konsezulano darovanje. Drugim riječima, ako ispunjenje darovateljeve obveze slijedi odmah nakon sklapanja ugovora, odnosno bude ispunjeno istovremeno sa sklapanjem ugovora, riječ je o darovanju s pravom predajom (realno darovanje) za razliku od darovanja bez prave predaje (konsenzualno darovanje) o kojem je riječ kada je ispunjenje darovateljeve obveze vremenski odvojeno od trenutka sklapanja ugovora, odnosno ne slijedi neposredno nakon sklapanja ugovora.

 

9. Ugovor o darovanju bez prave predaje (čl. 482. st. 2. ZOO) je strogo formalan ugovor i mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Odredbom čl. 53. st. 1. t. 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09), propisano je da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

 

10. Ne postoji zakonska definicija prave predaje no, zakonsku formulaciju „prava predaja“ ili traditio vera ili effectiva treba tumačiti kao nešto više od obične tradicije. Način ili modus na koji se stječe neposredan posjed tradicijom može biti fizička predaja (traditio de manu ad manum i traditio longa manu) i predaja znacima ili simbolička tradicija (traditio symbolica), dok pod pravom predajom očitovanjem (traditio per declarationem) dolaze u obzir traditio brevi manu i/ili constitutum possessorium.

 

11. Bilo da je riječ o realnom ili  konsezulanom darovanju ugovor je sklopljen suglasnošću volja, tj. kada obdarenik prihvati darovateljevo obvezivanje na predaju dara bez protučinidbe. Suglasnost volja ugovornih strana da se izvrši darovanje znači da na strani darovatelja mora postojati namjera da učini darovanje, a na strani obdarenika da prihvati darovanje. Volja ugovornih strana za zaključenje svakog ugovora pa tako i volja za sklapanje Ugovora o darovanju mora biti izjavljena riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o postojanju volje darovatelja da prepusti dar bez protučinidbe obdareniku.

 

12. Odredbom čl. 14. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari, a prema čl. 15. st. 1. ZV-a samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.

 

13. Posjed se, dakle, prenosi predajom stvari ili sredstva tako da stjecatelj zadobiva faktičnu vlast na stvari, a predaja je izvršena tada kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari. Predaja, kao faktičan čin, se sastoji se od prednikovog voljnog čina predaje i slijednikovog voljnog čina primanja stvari, tako da ona iziđe iz prednikove faktične vlasti i dođe u faktičnu vlast slijednika.

 

14. U ovoj pravnoj stvari bitno je uočiti da je ovdje darovateljeva volja da preda stan faktično očitovana u trenutku sklapanja ugovora predajom ključeva (traditio symbolica), čime je tuženica došla u položaj da može izvršavati efektivnu faktičnu vlast glede darovane stvari i samim time je stekla položaj neposrednog posjednika. Kako će tuženica nakon sklapanja ugovora dalje raspolagati i posjedovati darovanu nekretninu, ne može poništiti darovateljev voljni i faktični čin predaje posjeda i tuženičin čin stupanja u posjed u trenutku sklapanja ugovora. Stoga, činjenica da posjedovno stanje nije promijenjeno ne mijenja ovom ugoru karakter realnog Ugovora o darovanju jer rezultati izvedenih dokaza ukazuju upravo na to da je prava volja darovatelja da daruje stan tuženici u neposredan posjed u trenutku sklapanja ugovora i da je tuženica primila darovanje te stupila u posjed stana, jasno manifestirajući svoj posjed samostalnim i nesmetanim dolaskom u stan. To što je tuženica nakon stupanja u neposredan posjed stana očitovala svoju volju i dopustila djedu da nastavi stanovati u stanu, time nije izgubila neposredni posjed već je time uspostavljen odnos neposrednog suposjeda za koji je bitno da je uspostavljen voljom tuženice, a nakon što je darovatelj očitovao voljni i faktični čin predaje posjeda i nakon što je prestao posjedovati stan kao vlasnik.

 

15. Ugovorom o darovanju nije ugovoren nikakav uvjet, niti je predaja u posjed ostavljena za neko buduće vrijeme već je tuženica u trenutku sklapanja ugovora stupila u posjed nekretnine, a njezin djed ostankom u stanu nije na bilo kakav način ograničio njezin neposredni posjed, niti je za sebe ugovorom zadržao pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja.

 

16. Mišljenja sam da u okolnostima spora, kao što je ovaj, Ugovor o darovanju nije morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave u smislu čl. 482. st. 2. ZOO-a odnosno prema čl. 53. st. 1. t. 2. Zakona o javnom bilježništvu, jer se radi o ugovoru iz čl. 482. st. 1. ZOO-a s pravom predajom stvari u neposredan posjed daroprimca.

 

17. Konačno, i posve jednostavno, u slučaju zakonom propisane forme ugovora o darovanju bitan je sadržaj ugovora u trenutku njegova sklapanja, i taj sadržaj, koji odražava i volju stranaka, definira njegovu formu. Sve što se događa nakon što je ugovor sklopljen ne može i ne smije utjecati na pitanje valjanosti ugovora kada je forma ugovora u pitanju.

 

18. Zato smatram da je reviziju trebalo prihvatiti iz gore navedenih razloga.

 

19. Zahtijevam da se ovo odvojeno mišljenje zajedno sa odlukom dostavi strankama i objavi na mrežnim stranicama ovog suda i u sustavu e-predmeta uz odluku.

 

Zagreb, 21. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.