Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-4449/2020-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeće, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz I., R., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici I. Š. i V. Š., odvjetnici u R., protiv tuženika 1. U. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva I. i C. j.t.d., sa sjedištem u P. i 2. S. o. dr. G. V., R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o., sa sjedištem u R., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Pn-153/2017-42 od 14. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Pn-153/2017-42 od 14. kolovoza 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio:

" 1. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 145.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

2. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos u protuvrijednosti od od 5.218,46 eur na ime povrata plaćene cijene zahvata zbog materijalnih nedostataka loše izvedenog liječničkog zahvata ugradnje implantata i to sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 16. ožujka 2016. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos u protuvrijednosti od od 1.093,82 eur na ime naknade putnih troškova i to sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 16. ožujka 2016. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

4. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. U točki II. izreke nalaže se tužiteljici da naknadi 1.-tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.406,25 kn u roku od 15 dana, dok je u točki III. izreke naloženo tužiteljici da naknadi 2.-tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.406,25 kn u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP).

4. Predlaže da se usvoji žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada neimovinske i imovinske štete tužiteljice vezano za ugradnju implantata 17. srpnja 2012. koju je izvršio 2.-tuženik.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da je osnovan istaknuti prigovor zastare tuženika koji isti obrazlažu tvrdnjama da je do ugradnje implantata koji je uslijedio 17. srpnja 2012. i pojave boli u rujnu 2012. do podnošenja tužbe 17. svibnja 2017. protekao rok od tri godine koji je predviđen kao zastarni rok u smislu odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21 - dalje ZOO).

9. U vezi toga sud prvog stupnja iz iskaza tužiteljice utvrđuje da je odmah po obavljenom zahvatu imala neugodnosti zbog kojih se osjećala kao da je još uvijek pod anestezijom tako da se odmah po izvedenom zahvatu već sljedeći dan obratila ordinaciji kada joj je preporučeno da pije B vitamin i napravljen je kontrolni CT. Iste preporuke da su joj date sve do odlaska u I., da bi u rujnu 2012. ponovnim dolaskom u ordinaciju 2.-tuženika bilo rečeno da će to proći do listopada kada tužiteljica ponovno dolazi i tvrdi da i dalje ima simptome peckanja po ustima i licu i parestezije oko usta zbog čega da se obraćala i liječnicima u I.. Proizlazi da od ugradnje implantata lijevo dolje u donjoj čeljusti je zaostala bol, pečenje te utrnulost s lijeve strane donje usnice, a s tim u svezi i problemi kod uzimanja hrane i pića zbog prelijevanja i sline preko usnice.

10. Iz medicinske dokumentacije priležeće spisu sud prvog stupnja utvrđuje iz dostavljenog nalaza od 13. veljače 2013. specijaliste neurologa dr. Z. da je u sklopu upisane anamneze navedeno da je u mjesecu srpnju 2012. ugrađen implantat donjeg lijevog svoda sa parestezijom lijeve donje usnice s osjećajem žarenja. Po obavljenom neurološkom pregledu u istom se nalazu navodi hipoestezija u svim položajima lijeve usnice sve do brade, kao i da je riječ o djelomičnoj boli nadzubnog živca, a da rendgenski snimak pokazuje ispravan položaj vijka bez ulaska u alveolarnom kanalu, te se pripisuje terapija uzimanjem lijekova. Nadalje, tome nalazu dostavlja i naredni specijalistički nalaz istoga liječnika od 4. prosinca 2013. u kojemu se explicite navodi u dijelu anamneze da je u srpnju 2012. tužiteljica ugradila implantat u donji lijevi zubni luk uz pojavu parestezije u usnici, uz osjećaj žarenja zbog oštećenja donjeg alveolarnog živca, te nastavno neurološkom pregledu potvrđuje se kao dijagnostički zaključak prethodno propisani tretman. Dakle, ovaj neurološki pregled je uslijedio nakon već zamjene krunica iza čega nestaju simptomi alergijskom reakcijom, pa ostaje parestezija i osjećaj žarenja bog navedenog već tada kao poznatog oštećenja donjeg lijevog alveoralnog živca kao posljedica ugradnje implantata. Nakon ove konstatacije već u nalazu od 4. prosinca 2013. spec. neurologa dr. Z. slijedi i nalaz fizijatare od 23. siječnja 2014. gdje se ponavlja isti tekst u anamnezi odnosno pojava parestezije u usnici i osjećaj žarenja zbog oštećenja donjeg alveoralnog živca kao posljedica ugradnje implantata u srpnju 2012. u donji lijevi zubni luk. Tada se ponavlja dijagnoza "oštećenje donjeg lijevog alveoralnog živca".

11. S obzirom na navedeno zaključak je suda prvog stupnja da je tužiteljica o šteti i obujmu štete znala već tada, a znala i o osobi koja je po njezinu shvaćanju izvršila zahvat koji tvrdi da je u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom štetom, a sve to da proizlazi iz opisanih anamneza u navedenim nalazima od 23. siječnja 2014.

12. Tužiteljica potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove koje su isključivo posljedica implantološkog zahvata, straha, naruženosti koja je definirana po vještaku lakog stupnja i vidljiva drugim osobama kao asimetrija s usporedbi lijeve i desne strane usnice pri funkciji kao i po kriteriju smanjene životne aktivnosti opisane u funkciji ograničenosti lijeve polovine donje usne pri svakodnevnom uzimanu hrane i pića, jer ne osjeća pa dolazi do ispadanja sadržaja pri njegovoj konzumaciji, ne osjeća curenje sline preko tog dijela tijekom govora. Po ocjeni suda, svi ovi kvalifikatorni kriteriji bili su poznati i po obimu i po visini štete tužiteljici, već sve i do siječnja 2014. kada je ista obavila niz specijalističkih pregleda i kada je uzimala terapije za svoje definitivno stanje koje je povezivala s implantološkim zahvatom obavljenog kod 2.-tuženika, a što je sve izvan propisanog roka od tri godine koji je isteklo prije podnošenja predmetne tužbe od 17. svibnja 2017. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, usvaja istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 214. i čl. 230. ZOO-a.

13. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) te nalaže tužiteljici da naknadi prvo i drugo tuženiku parnični trošak svakome u iznosu od 16.406,25 kn.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tužiteljica nije onemogućena u raspravljanju time što sud nakon provedenog vještačenja nije pozvao 2.-tuženika na dodatno saslušanje na kojem bi mu se postavljala pitanja. Naime, na ročištu od 30. lipnja 2020. kada je saslušan stalni sudski vještak za medicinu – stomatologiju dr. sc. Z. B. – P. tužiteljica nije predložila da se pozove ponovno 2.-tuženik na dodatno saslušanje na kojem bi se istome postavljala pitanja već je došlo do zaključenja glavne rasprave. Da bi se moglo govoriti o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, što u konkretnom slučaju nije ostvareno budući je na raspravi održanoj 19. listopada 2018. saslušan 2.-tuženik, a zbog proteka i dugotrajnosti ročišta stranke su se usuglasile da svoja pitanja koja bi postavili 2.-tuženiku odgode za drugo ročište.

15. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda.

16. Međutim, za sada se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je liječenje tužiteljice završeno 23. siječnja 2014. te da je osnovan istaknuti prigovor zastare. Iz nalaza na koji se poziva sud od 23. siječnja 2014. proizlazi kako je tamo određena dijagnoza je rečeno te je istaknuto da nema značajne reakcije na farmakološko liječenje, dok je u terapiji napisano da je potrebno detaljnije proučavanje kliničke slike te da će se pozvati tužiteljica, a što potvrđuje i kasniji nalaz dr. D. D. od 21. svibnja 2014. u kojem je jasno naznačeno da postoji bolna hipoestazija na lijevoj polovici usne uslijed vjerojatno djelomičnog oštećenja lijevog alveoarnog živca nakon ugradnje osteointegriranog implantata. Naznačeno je kako je prijašnja terapija s Lycriom 75 mg x 2 dnevno s djelomičnim umjerenim učinkom te su napisane preporuke, odnosno plan terapije da se postepeno smanjuje sve do ukidanja tog Larokyl, a da se nakon toga treba započeti s drugom terapijom. Isto tako, i u idućem nalazu od 25. kolovoza 2014. kojeg je sačinio dr. sc. C. M. spominje se kako se ne čini vjerojatnim da bi se simptomi mogli povući čak i ako se uklone implantati te da to treba procijeniti sa specijaliziranim neurologom, odnosno isti ni tada ne daje konačno mišljenje kako je liječenje završeno, već kako to treba procijeniti sa specijalistom. Prva nepromjenjivost stanja spominje se tek u nalazu dr. C. M. od 23. veljače 2015. u kojem je izričito napisano "ne promijenjena neurološka simptomatologija".

17. Sud prvog stupnja s tim u vezi uopće ne cijeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. sc. Z. B. – P. od 4. lipnja 2019., iz kojeg bi proizlazilo da je liječenje tužiteljice, implato-porotetska terapija kod dr. V. završena 23. kolovoza 2013., ali opća medicinska terapija liječenja komplikacija nastalih kao posljedica implatološkog zahvata traje i nadalje.

18. Stoga će u nastavku postupka sud prvog stupnja utvrditi relevantne činjenice glede istaknutog prigovora zastare na koje je ukazano ovim rješenjem, ocijenit će sve izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

19. Pozivom na odredbu čl. 166. st. 3. ZPP-a sud prvog stupnja odlučit će i o troškovima cjelokupnog postupka pa je u tom dijelu valjalo usvojiti žalbu tužiteljice i ukinuti odluku o parničnom trošku.

20. Iz navedenih razloga valjalo je usvojiti žalbu tužiteljice i pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 24. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić