Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj : 6 Povrv-32/2019-21

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja A. H. BT. B., M., OIB…,kojeg zastupa punomoćnik Đ. P., odvjetnik iz R., protiv tuženika B. A. d.o.o. P., OIB…, kojegzastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz Č., radi isplate1.972,00 Eur-a, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11.

listopada2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja N. V., odvjetnika iz

Odvjetničkog društva P. i Š. d.o.o. iz V. i punomoćnika tuženika, te danom objave presude 24. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz P. poslovni broj

Ovrv-40/2019. od 27. rujna 2019., koji glasi:

"I Nalaže se ovršeniku B. A. d.o.o., P.(G. P.), OIB…., da ovrhovoditelju A. H. BT. B., M., OIB… na temelju: -Računa redni broj SBASA… od 04. travnja 2019. u roku od 8 dana od dana primitka

ovog rješenja namiri tražbinu u iznosu od 1.972,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti uvećanu za zateznu kamatu koja teče: - Po računu redni broj SBASA… na iznos od 1.972,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, od dana 20. travnja 2019. g. pa do isplate a sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se od 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena - kao i da ovrhovoditelju naknadi nastali trošak ovršnog postupka uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos

teče od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi pripisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja

kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sve u roku od 8 dana od primitka otpravka ovog rješenja, na račun ovrhovoditelja: - E. B.

H. Z. d.d…

II U slučaju nepodmirenja tražbine iz toč. 1. u roku od 8 dana od dostave rješenja o ovrsi nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju pored gornjih tražbina naknadi i predvidive troškove ovršnog postupka, kad i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl.

29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate", te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.250,00 kuna / 564,07 Eur-a[1] , dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 4.300,00 kuna / 570,71 Eur-a[1] odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika, kao ovršenika, kod javnog bilježnika L. B. iz P. ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-40/2019. od 27. rujna 2019., kojim mu je dozvoljena ovrha za iznos od 1.972,00 Eur-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor (list 21 spisa), u kojem je, u bitnome, naveo da navedeno rješenje pobija u cijelosti,

da ne duguje navedenu tražbinu tužitelju jer da parnične stranke nisu bile u nikakvom poslovnom odnosu, već da je poslovni odnos bio uspostavljen između direktora tuženika C. B., kao fizičke osobe, i to, prije osnivanja tuženika koji je osnovan tek 21. studenoga 2018., dok je C. B. prije toga bio u kontaktu sa tužiteljem radi pronalaženja nekretnine za kupnju, a od kojih nekretnina, koje je tužitelj ponudio, niti jedna nije bila odgovarajuća. Tuženik je naveo da je on sam pronašao preko drugog agenta nekretninu, a za kupnju te nekretnine zamolio je tužiteljicu da ga zastupa i prevodi, a za koju uslugu je ista tražila iznos od 4.150,00

Eur, te s obzirom kako to nije mali iznos, garantirala je da će se za taj iznos smanjiti kupoprodajna cijena. Tuženik je naveo da je on 13. listopada 2018. poslao tužiteljici 4.150,00 Eur sukladno doznaci OTP Banke, da je tužiteljica nakon što je primila novac otišla u bolnicu te da je rekla da je dva tjedne neće biti i da je se ne smeta, a da nakon višekratnih pokušaja kontaktiranja telefonom tužiteljica više nije odgovarala na telefonske pozive. Tuženik je naveo da tužiteljica nije smanjila kupoprodajnu cijenu kako je obećala, a niti je riješila poslove oko kupoprodaje, pa je tuženik morao uzeti drugog tumača, i to, E. J. koja je vodila razgovore između njega i prodavatelja te je morao isplatiti punu kupoprodajnu cijenu bez smanjenja za 4.150,00 Eur, kako je obećala tužiteljica, pa da stoga smatra da tužiteljica nije ispunila svoju obvezu te da mora vratiti primljeni novac koji će se potraživati posebnom privatnom tužbom.

3. Povodom navedenog prigovora protiv rješenja o ovrsi ovaj je sud rješenjem poslovni broj Povrv-301/2019-2 od 9. prosinca 2019. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom provođenja dokaznog postupka održana su ročišta 20. travnja 2021., 13. lipnja 2022. te 11. listopada 2022., te je izvršen uvid u : račun broj SBASA… u preslici originala i u prijevodu na hrvatski jezik (listovi 5-7 spisa),

neslužbeni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 9 spisa), ovjereni prijevod s mađarskog jezika izvatka iz sudskog registra za tužitelja s originalom na mađarskom jeziku (listovi 10-20 spisa), presliku izvatka iz sudskog registra o upisu osnivanja društva B. A . d.o.o. (list 23 spisa), presliku Agencijskog ugovora prevedenog na hrvatski jezik i na mađarskom jeziku (listovi 35-39 spisa), presliku opomene pred utuženje i poziva na plaćanja (listovi 40 i 41 spisa), presliku Ugovora o suradnji i Ugovora o kupoprodaji nekretnina na mađarskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik (listovi 42-56 spisa), u pisane iskaze direktora tužitelja S.

L., svjedoka M. R., M. D., te direktora tuženika C.

B. (listovi 64-72 spisa), u dopis svjedoka M. R. s pripadajućim otpusnim pismom (listovi 84-85 spisa), a proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka M. D., direktora tužitelja S. L., te direktora tuženika C. B. (listovi 87-91 spisa).

5. Ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da su parnične stranke bile u obvezno pravnom odnosu na temelju Agencijskog ugovora potpisanog 28. rujna 2018. (očito je tužitelj pogrešno naveo datum sklapanja tog ugovora jer iz istog proizlazi da je na tom ugovoru naznačen datum 8. rujna 2018. – listovi 35-38 spisa)

na osnovi kojeg je tuženik u vlasništvo stekao nekretninu označenu kao kčbr…,

z. k. ul…, k. o. C., etažno vlasništvo (E6), da je točno da je tuženik

tužitelju doznačio određena novčana sredstva, a iz kojeg su se iznosa namirili troškovi oko realizacije kupoprodaje nekretnine, ali da u taj iznos nije bila uračunata nagrada koja se ima isplatiti tužitelju sukladno Agencijskom ugovoru. Tužitelj je citirao odredbu čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima kojom je propisao da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva da se ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze te da, ukoliko sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu navedenog članka zakona, da tada tužitelj drži da su se ispunili uvjeti iz čl. 6. st. 2. i st. 3. Zakona o trgovačkim društvima, te da se, u konkretnom slučaju, radilo o sklapanju ugovora sa preddruštvom ovdje tuženika.

7. Na pripremnom ročištu održanom 20. travnja 2021. tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva predložio je da se provede dokaz saslušanjem svjedoka M. D. i M. R., kao i zakonskog zastupnika tužitelja

S. L. radi utvrđenja okolnosti u svezi postojanja poslovnog odnosa

između stranaka, a tuženik je na tom ročištu ostao kod navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te je istaknuo prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika ponovno obrazloživši da tužitelj nije u nikakvom poslovnom odnosu sa tuženikom, te da tužitelj ni nema pravo na agencijsku nagradu koju potražuje u ovom postupku jer nije niti registriran u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu u posredovanju u prometu nekretninama.

8. Na tom je ročištu sud zaključio prethodni postupak, nastavio je s ročištem za glavnu raspravu te je usvojio dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem predloženih svjedoka i direktora, s time da je strankama naložio da sukladno odredbi čl. 492.c Zakona o parničnom postupku u spis u roku od 8 dana dostave pisane iskaze navedenih osoba.

9. U svom pisanom iskazu (list 64 spisa) direktorica tužitelja S. L.

u bitnome je navela da ju je prvi puta telefonskim putem 7. rujna 2018. kontaktirao C. B. te zatim i putem e-maila kada je zatražio nekoliko ponuda novih apartmana nedaleko od mora, i to, na otoku K. i u okolici C., da je navedenome kazala da mora potpisati agencijski ugovor, s čime se isti složio, te joj je

29. rujna 2018. u e-mailu poslao potpisani agencijski ugovor nakon čega je ona kontaktirala svog suradnika M. R. iz agencije V. E. iz M., s

kojim ima Ugovor o međusobnoj suradnji te ga zamolila da joj pošalje nekoliko linkova sa svoje web stranice. Navela je da joj je M. R. poslao nekoliko interesantnih ponuda od koji je C. B. izabrao nekoliko za razgledavanje,

nakon čega je 4. listopada 2018. sa obitelji doputovao u C. gdje su ih dočekali ona i navedeni M. R., nakon čega su zajedno pogledali nekoliko

apartmana. Direktorica tužitelja je pridodala da ju je nakon toga 8. listopada 2018. nazvao C. B. i kazao joj da bi kupio dva apartmana i to jedan u C.

vlasništvo društva D. d.o.o., te jedan u M. u vlasništvu društva A.

P. d.o.o., da su se svi ponovo našli 10. listopada 2018. kada je gospodin B. kapario oba apartmana, a kojom prilikom su se dogovorili da će se kupoprodajni ugovor potpisati u studenom mjesecu, te da joj je tada gospodin B., sukladno

Agencijskom ugovoru, dao polovicu iznosa na ime provizije, dok će ostatak dati kod potpisivanja konačnog ugovora o kupoprodaji, a nakon čega mu je ona ispostavila račun u iznosu od 1.348.000 forinti na ime 50% provizije. Isto tako direktorica tužitelja je navela da je gospodin B. nakon toga osnovao dva trgovačka društva B.

A. d.o.o. i B. d.o.o. te joj kazao da bi oba apartmana kupio na ime ta

dva društva, a da je 5. prosinca 2018. u N. V. došlo do potpisivanja

konačnog kupoprodajnog ugovora, da ona zbog boravka u bolnici nije tom događaju bila prisutna, ali da je tri dana prije toga prevela oba kupoprodajna ugovora na mađarski jezik kako bi gospodin B. znao što će potpisati.

Na kraju je svog iskaza direktorica tužitelja navela da je, a nakon što se vratila iz bolnice 14. prosinca 2018., poslala gospodinu B. račun za ostatak provizije u iznosu od 1.341.000 forinti na što joj je on kazao da isti neće platiti iz razloga što su apartmani u vlasništvu dvaju trgovačkih društava, a da oni nemaju Agencijski ugovor sa tužiteljem, te je zahtijevao da mu se vrati prvi dio provizije jer da joj isti ne pripada te je kazao da je ona lopov i prevarant jer prodaje tuđe nekretnine.

10. U svojim pisanim iskazima svjedoci M. D. i M. R. (listovi 65-68 spisa), u bitnome su, suglasno naveli da je direktorica tužitelja S.

L. tijekom listopada mjeseca 2018. dovela gospodina C. B. na razgledavanje apartmana sagrađenog na čkbr. 6054/1 k.o. C. na adresi

K., C. u vlasništvu trgovačkog društva D. d.o.o., a koje je društvo taj apartman povjerilo na prodaju Agenciji V. E. iz M. koju zastupa M.

R.. Oba su svjedoka navela da je gospođa L. dovela gospodina C.

B. u vezu s prodavateljem društvom D. d.o.o. preko Agencije V. E.

te da je gospodin B. nakon što je razgledao apartman odlučio da će ga kupiti, te da je kupoprodajni ugovor zaključen 5. prosinca 2018. između društva D. d.o.o.,

kao prodavatelja i društva B. A. d.o.o., kao kupca. Vlasnik Agencije za posredovanje nekretnina V. E., M. R. ujedno je iskazao da je od

prodavatelja naplatio agencijsku proviziju, ali da mu nije poznato da li je tužitelj proviziju naplatio od kupca.

11. I tuženik je u spis dostavio pisani iskaz direktora tuženika C. B. (listovi 69-72 spisa) u kojem je iskazu navedeni, u bitnome, naveo da je telefonskim putem stupio u kontakt sa gospođom S. L., da su se dogovorili da mu

ista pošalje podatke o nekretninama u Hrvatskoj koje bi bile na prodaju, da mu je nakon toga gospođa L. rekla da mora potpisati ugovor s njom jer će tada ona ozbiljnije i više raditi na pronalasku odgovarajućih nekretnina, da je taj ugovor ona poslala u M. u njegovo trgovačko društvo, a koji su ugovor potpisali radnici

tog društva i to u svoje ime jer on tada nije bio tamo, da mu je gospođa L. rekla da će morati platiti određeni postotak provizije ukoliko se odluči za kupnju na temelju njene ponude, ali da se njemu ni jedna ponuđena nekretnina nije sviđala, već da je nekretninu koju je kupio pronašao preko interneta. Pridodao je da je kontaktirao gospođu L. koja mu je kazala da na tom dijelu Jadrana radi njezin kolega te da će mu on pokazati nekretninu, da je navedenu osobu pitao da li njemu treba nešto platiti na što mu je odgovoreno da njega plaća prodavatelj nekretnine, te da je u kupoprodajnu cijenu uključena i provizija, a da mu je gospođa L. rekla da će on i kolega međusobno riješiti međusobne odnose vezano uz proviziju. Direktor tuženika nadalje je naveo da je dao kaparu za dvije nekretnine koja gospođa L. nije ovlašteno zastupala, da joj je bio spreman platiti prijevod ugovora, potvrdu da je dozvola u redu, prijenos komunalija te prisutnost kod predaje kapare kao i prevođenje ukoliko bude kakvih pitanja, a da je ona kazala da uvijek zastupa nalogodavca pa da su po tom pitanju sve dogovorili usmenim putem, da je našao dvije nekretnine s kolegom gospođe L., da ih je kapario te ju zamolio da ga

zastupa, a da je za taj posao ona tražila iznos koji je platio preko banke, te da mu je ona garantirala da će se tim iznosom smanjiti kupoprodajna cijena, da joj je drugi dan poslao novac i kapario nekretnine, te da je ona kazala da ga to neće ništa koštati jer će ona kupoprodajnu cijenu smanjiti za taj iznos i da će od tih novaca platiti javnoga bilježnika, prijenos komunalija i prijevode. Naveo je da je nakon što je poslao novac gospođa L. već idući dan otišla u bolnicu, da je zatajila da je bolesna, da ide na kemoterapije, da ju je zvao na telefon te da mu je ona kazala da ju ne smeta iduća dva tjedna, a nakon toga kad ju je nazvao kazala mu je da idućih mjesec dana neće raditi te da neće rješavati poslove. Direktor tuženika je ponovio da je kod drugog susreta dao kaparu, da je nakon dva tjedna isplatio kupoprodajnu cijenu, a da direktorica tužitelja nije smanjila cijenu, a ni kolega nije s njom mogao stupiti u kontakt. Pridodao je da misli da bi mu iznos, koji je platio, trebalo vratiti zbog neispunjenja posla kao i neosiguravanja osobe koja bi ju zamijenila, a da je on trgovačka društva osnovao nakon svega navedenog te da je gospođa L.

predložila ovrhu na tim društvima.

Na kraju je svog iskaza direktor tuženika naveo da je saznao da direktorica tužitelja ima puno problematičnih poslova te da nepošteno zastupa ljude.

12. Na ročištu održanom 13. lipnja 2022. tuženik je osporio pisane iskaze navedenih svjedoka i direktorice tužitelja, pa je stoga sud na ročištu održanom 11.

listopada 2022. usmeno saslušao navedene osobe s time da je na ročištu prevođenje sa hrvatskog na mađarski jezik i obrnuto obavio stalni sudski vještak za mađarski jezik L. T., a to iz razloga što direktor tuženika ne govori hrvatski jezik. Na to ročište nije pristupio svjedok M. R. koji je svoj izostanak ispričao liječničkom dokumentacijom te je naveo da zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti na isto pristupiti. Na tom su ročištu svjedok M. D., te direktori stranaka u bitnome ponovili iskaze koje su dali u ovom postupku u pisanom obliku, te je tako sud provedenim dokazima utvrdio da je predmet ovog spora tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 1.972,00 Eur s osnove naknade za uslugu koja se sastojala u posredovanju u kupnji nekretnine kčbr…, upisane u z. k. ul…, k.o. C., etažno vlasništvo (E6) koji u naravi čini stan na adresi K.,

C.

13. S obzirom na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, sporna je pasivna legitimacija tuženika, kao i činjenica da li je tužitelj za tuženika izvršio agencijske usluge posredovanja u kupnji nekretnine, a koju je naknadu obračunao utuženim računom u iznosu od 1.972,00 Eur-a.

14. Tužitelj je, kako je navedeno, u spis dostavio utuženi račun broj SBASA… (list 5 i 6 spisa), presliku Agencijskog ugovora od 8. rujna 2018. zaključenog između ovdje tužitelja i C. B., presliku Ugovora o suradnji između M.

R., vlasnika obrta V. E. obrt za posredovanje nekretninama iz M.

zaključenog 18. travnja 2018. između tužitelja i navedenog obrtnika, presliku Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine u C. zaključenog 5. prosinca 2018.

između prodavatelja trgovačkog društva D. d.o.o. iz C. i tuženika B. A. d.o.o. P., kao i opomenu pred utuženje dostavljenu od strane punomoćnika tužitelja tuženiku.

15. Sud je utvrdio da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, a to stoga što je provedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj povezao

C. B., sadašnjeg direktora tuženika, sa prodavateljem predmetne

nekretnine trgovačkim društvom D. d.o.o. iz C. te je stoga tužitelj pružio

navedenu agencijsku uslugu C. B., a ne ovdje tuženiku trgovačkom

društvu B. A. d.o.o. Naime, tužitelj tužbeni zahtjev, kako je iznijeto,

temelji na slijedećim činjenicama, i to, da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom na temelju Agencijskog ugovora od 8. rujna 2018. (listovi 35-38 spisa), da je tužitelj na temelju tog ugovora za tuženika pronašao nekretninu gore navedeni stan u C. na adresi K., kčbr…, upisane u z. k. ul…, k.o.

C., etažno vlasništvo (E6), te da je za navedenu nekretninu sklopljen Ugovor

o kupoprodaji iste i to između trgovačkog društva D. d.o.o. iz C., kao prodavatelja i ovdje tuženika, kao kupca.

16. Uvidom u spomenuti Agencijski ugovor od 8. rujna 2018. (listovi 35-38 spisa) sud je utvrdio da je isti sklopljen između C. B., kao nalogodavca i

ovdje tužitelja, kao posrednika, pa iz toga nedvojbeno proizlazi da ovdje tuženik trgovačko društvo B. A. d.o.o. iz P., kako je iznijeto, nije stranka navedenog Agencijskog ugovora.

17. Također, uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5. prosinca 2018. (listovi 45-48 spisa) sud je utvrdio da je taj ugovor navedenog dana sklopljen između trgovačkog društva D. d.o.o. iz C., kao prodavatelja i ovdje tuženika, B. A. d.o.o. iz P., kao kupca, a da je predmet ugovora navedena nekretnina i to stan na adresi K., C. sagrađen na kčbr…, upisana u z. k. ul…, k.o. C., etažno vlasništvo (E6). Stoga se, a iz same činjenice što je u navedenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina kao kupac pojavljuje ovdje tuženik, čiji je osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje C. B., a koji je sa tužiteljem sklopio navedeni Agencijski ugovor od 8. rujna 2018., ne može zaključiti da je tužitelj za tuženika izvršio agencijske usluge posredovanja u kupnji navedene nekretnine, već je tu uslugu tužitelj sukladno predmetnom ugovoru obavio za C. B.. Naime,

navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka M. R. i M. D. kao i iz iskaza direktorice tužitelja S. L., a koje je iskaze sud prihvatio ocijenivši iste uvjerljivim i istinitim jer su ti iskazi, u bitnome, međusobno podudarni, utemeljeni su i na pisanoj dokumentaciji iz spisa, navedeni svjedoci, kao osobe koje nisu u neposrednoj vezi sa strankama u ovom postupku, nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, a te iskaze ni tuženik nije osporio. Suprotno navedenom sud iskaz direktora tuženika C. B. nije prihvatio u cijelosti, i to u dijelu u kojem je isti iskazao da mu tužitelj nije pružio predmetnu agencijsku uslugu, već da je on sam putem interneta pronašao predmetnu nekretninu koju je tuženik kasnije kupio. To stoga što je u tom dijelu taj iskaz neuvjerljiv jer je u suprotnosti s iskazima gore navedenih svjedoka i direktorice tužitelja, te se on ukazuje i neživotan i nelogičan, jer u slučaju da je doista C. B. sam pronašao predmetnu nekretninu isti ne bi imao nikakvu obvezu tužitelju platiti bilo kakvu naknadu, a pogotovo ne iznos u visini 50% od ugovorene agencijske provizije (1.348.000 forinti), za koji je i sam direktor tuženika naveo da se radi o velikom iznosu. Međutim, navedenim je provedenim dokazima saslušanjem sud, kako je iznijeto, utvrdio da je tužitelj C. B. doveo u vezu s prodavateljem navedene nekretnine, a ne tuženika, pa je stoga provedenim dokazima utvrđeno da ovdje tuženik nije stranka spomenutog Agencijskog ugovora, već da je to C.

B.

18. Radi iznijetog osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, slijedom čega tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Tužitelj pasivnu legitimaciju tuženika pravno obrazlaže pozivom na primjenu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15. i 40/19., dalje : ZTD-a), odnosno, pozivom na odredbu čl. 6. st. 2. i st. 3. ZTD-a navodeći da, iz činjenice što je u konačnici Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopljen sa ovdje tuženikom, pri čemu je tuženik u vlasništvu C. B. i u kojemu isti vrši ulogu uprave, proizlazi pasivna legitimacija tuženika zbog odgovornosti člana društva po čl. 10. st. 3. ZTD-a,

odnosno, da se radilo o sklapanju ugovora sa preddruštvom tuženika, pa da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 6. st. 2. i st. 3. ZTD-a.

20. Tužitelj, međutim, nije u pravu kada je ustvrdio da je predmetni Agencijski ugovor sklopljen sa preddruštvom tuženika, i to, što navedeno ne proizlazi niti iz teksta tog ugovora, gdje je jasno i nedvosmisleno navedeno da se predmetni ugovor sklapa između C. B., kao nalogodavca i ovdje tuženika, kao posrednika, a

niti navedeno nije osnovano i zbog daljnje činjenice, i to, što u vrijeme sklapanja toga ugovora (isti je sklopljen 8. rujna 2018.) nije ni postojalo preddruštvo tuženika koje bi, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. ZTD-a, a u svezi sa odredbom čl. 387. st. 2. ZTD-a

nastalo donošenjem Izjave o osnivanju. Naime, Izjavu o osnivanju ovdje tuženika osnivač je donio 19. studenoga 2018., a kako to proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za tuženika, a tuženik je u sudski registar ovoga suda upisan 21. studenoga 2018.,a a kako to proizlazi iz rješenja ovoga suda poslovni broj Tt… od 21.

studenoga 2018. Iz razloga što u predmetnom Agencijskom ugovoru nigdje nije navedeno da bi C. B. preuzeo obvezu u ime budućeg društva B…

A. d.o.o., već se isključivo i jedino C. B. u tom ugovoru navodi kao

nalogodavac, u konkretnom slučaju, nema mjesta primjeni odredbi čl. 6. st. 2. i st. 3. ZTD-a, a kako to smatra tužitelj. Naime, navedenim zakonskim odredbama propisano je da su prava stečena u ime trgovačkog društva prije njegova upisa u sudski registar zajednička nepodijeljena imovina osnivača, dok za obveze koje se preuzmu u ime trgovačkog društva prije njegova upisa u sudski registar odgovaraju oni koji su ih preuzeli u ime društva i osnivači. Upisom trgovačkoga društva u sudski registar osobe iz st. 2. toga članka oslobađaju se odgovornosti. Kako iz Agencijskog ugovora ne proizlazi da je C. B. preuzeo obvezu u ime budućeg društva B. A.

d.o.o., te kako niti u vrijeme sklapanja toga ugovora nije postojalo preddruštvo tuženika, odnosno, kako tužitelj tijekom postupka suprotno nije dokazao,

ovdje se ne može govoriti o tome da bi upisom društva tuženika u sudski registar na istog prešle obveze iz tog ugovora u smislu odredbe čl. 6. st. 2. i st. 3. ZTD-a.

21. U svezi pravnog stava tužitelja iznijetog tijekom ovog postupka, i to, da bi pasivna legitimacija tuženika proizlazila iz odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a, treba navesti da isti, također, nije osnovan, odnosno, navedeni pravni institut tzv. proboja pravne osobnosti, koji je reguliran odredbama čl. 10. ZTD-a nije primjenljiv u konkretnom sporu. Naime, odredbom čl. 10. st. 3. ZTD-a propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na

to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Tom je zakonskom odredbom uređen institut tzv. proboja pravne osobnosti koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva, pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema društvu i da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva. Budući da je tužbeni zahtjev u ovome predmetu usmjeren protiv pravne osobe, trgovačkog društva

B. A. d.o.o., a ne protiv člana toga društva C. B., to

suprotno pravnom stavu tužitelja, ovdje pasivna legitimacija tuženika ne može proizlaziti iz odredbe čl. 10. ZTD-a.

22. Stoga, a temeljem svega iznijetoga, kako iz Agencijskog ugovora od 8. rujna 2018. nedvojbeno proizlazi da poslovni odnos po osnovi posredovanja pri kupnji nekretnine nije zasnovan između tužitelja i tuženika, već, kako je rečeno, između tužitelja i fizičke osobe C. B., i to prije nego što je C. B. osnovao trgovačko društvo B. A. d.o.o., ovdje tuženika, to je sud utvrdio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, te je stoga valjalo ukinuti platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi te tužbeni zahtjev odbiti ucijelosti, a kako je to odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje : ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a kojim je odredbama propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuje upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

Ako je propisana tarifa za odvjetnike ili za druge troškove, podmirit će se takvi troškovi prema toj tarifi. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi parnične troškove, te je tako sud tuženiku priznao naknadu troškova i to: za rad njegovog punomoćnika za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), za rad njegovog punomoćnika za zastupanje tuženika na ročištima održanim

13. lipnja 2022. te 11. listopada 2022. u iznosu od po 1.000,00 kuna za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), a na navedene iznose isti ima pravo obračunati i pripadajući PDV od 750,00 kuna (Tbr. 42. Tarife). Na kraju je sud tuženiku dosudio naknadu troškova na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama – "Narodne novine", broj 118/18.). Ostali zatraženi trošak sud tuženiku nije dosudio, i to, naknadu

troška kojeg je tuženik zatražio za rad njegovog punomoćnika za zastupanje tuženika na ročištima 4. rujna 2020. i 22. travnja 2022. u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna, a koji iznos uključuje i pripadajući PDV, a to iz razloga što ta ročišta nisu bila ni održana, već su odgođena na suglasan prijedlog parničnih stranaka. Isto tako,

tuženik je zatražio naknadu troškova za podnesak za koji je u troškovniku naveo da nosi datum 5. srpnja 2021. u ukupnom iznosu od 1.250,00 kuna, a koji iznos uključuje i pripadajući PDV, međutim, takav se podnesak ne nalazi u spisu ovoga predmeta, pa stoga naknada tog troška tuženiku nije dosuđena. Također, tuženik je zatražio i naknadu troška na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 600,00 kuna, a sud mu je, kako je iznijeto, dosudio naknadu na ime tog troška u iznosu od 500,00 kuna u skladu sa navedenom Tarifom sudskih pristojbi,

dok mu nije dosudio iznos iznad dosuđenog iznosa i to u visini od 100,00 kuna, a to iz razloga što se taj iznos odnosi na pristojbu na rješenje ovoga suda poslovni broj

Povrv-301/2019-3 od 10. prosinca 2019. kojim je tuženiku bilo naloženo platiti sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi te dodatnu pristojbu na to rješenje od 100,00 kuna, a to sve iz razloga što tuženik u zakonom propisanom roku predmetnu pristojbu nije platio. Stoga navedeni trošak od 100,00 kuna ne bi ni nastao da je tuženik pristojbu platio na vrijeme, pa stoga taj trošak nije opravdan te sud naknadu istog nije dosudio tuženiku. Na kraju tuženik je u svom troškovniku naveo da traži i naknadu troška vještaka u iznosu od 450,00 kuna (očito se radi o pogrešci u pisanju jer vještačenje u ovome postupku nije provedeno, već je vjerojatno tuženik mislio na trošak tumača koji je na ročištu 11. listopada 2022. obavljao prevođenje sa hrvatskog na mađarski jezik), međutim, tuženik, a niti navedeni tumač, na tom ročištu nisu zatražili naknadu tog troška, niti su u spis dostavili račun tumača koji bi se odnosio na predmetno prevođenje, pa stoga sud nije mogao ocijeniti osnovanost i visinu tog troška jer je odredbom čl. 164. st. 1. i st. 2. ZPP-a propisano da o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, a da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zbog svega navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Varaždin 24. studenoga 2022.

Sudac:

Hugo Wedemeyer, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave prijepisa odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.