Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

R. Boškovića 18, Čakovec

Poslovni broj: 5 P Ob-42/22-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Č., po sucu toga suda Lj.K., u pravnoj stvari tužitelja Z.B. iz V., OIB , zast. po pun. V.G. odvj. iz V., protiv 1. tužene E.B. iz P., OIB i 2. tužene mldb. A.B. iz P., OIB , zast. po pun. iz ZOU iz Č., radi promjene odluke o sadržaju zajedničke roditeljske skrbi, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 13. listopada 2022., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu V.G., te 1. tužiteljicu osobno uz pun. odvj. iz Č., a dana 24. studenog 2022. objavio i,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1) Mijenja se dosadašnja odluka u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sadržana u Rješenju Općinskog suda u V., poslovni broj R1 Ob- od 26.03.2019.g. u dijelu vremena koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja tjedno, mjesečno, državnim praznicima i blagdanima, te za vrijeme školskih praznika) uz naznaku vremena i mjesta predaje/preuzimanja djeteta mlađe dobi koja je glasila: „Otac i mldb. A. će provoditi svaki drugi vikend od petka od 16h do nedjelje do 19h, u tjednu kad je mljt. A. s ocem na vikendu u srijedu od 15:30 h do 19 h, u tjednu kad mlt. A. ne provodi s ocem vikend ponedjeljak i srijedu od 15:30 h do 19h, svaki drugi državni praznik odnosno blagdan naizmjence, 5 dana zimskog godišnjeg odmora te 10 dana ljetnog godišnjeg odmora oca. Ostalo vrijeme djevojčica provodi s majkom.” tako da ista glasi: Maloljetna A.B. iz P., OIB stanovati će naizmjenično sedam dana kod jednog roditelja, oca Z.B., a sedam dana kod majke, E.B., uz zajedničku roditeljsku skrb.

2) Mijenja se dosadašnja odluka u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sadržana u Rješenju Općinskog suda u V., poslovni broj R1 Ob- od 26.03.2019.g. u dijelu uzdržavanje koja je glasila:

“Roditelj obveznik Z.B., mjesečni iznos od 1.000,00 kn dospijeva do kraja mjeseca za tekući mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća do naplate počevši od 15.03.2019.g. “ tako da ista glasi:

Z.B. I E.B. zajedničko snose troškova uzdržavanja maloljetne A.B., uz naizmjeničnu mjesečnu obvezu svakog od roditelja na plaćanje troškova vrtića."

II. Tužitelj je dužan nadoknaditi 1. i 2. tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eura sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj i I. tuženica razveli su se Rješenjem Općinskog suda u V., poslovni broj R1 Ob- kojim Rješenjem je u toč. II. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 4.03.2019. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi određeno je da će mldb. A.B. rođ. stanovati kod I. tuženice te su određeni susreti i druženja sa tužiteljem na način da “ Otac i mldb. A. će provoditi svaki drugi vikend od petka od 16h do nedjelje do 19h, u tjednu kad je mldb. A. s ocem na vikendu u srijedu od 15:30 h do 19 h, u tjednu kad mlt. A. ne provodi s ocem vikend ponedjeljak i srijedu od 15:30 h do 19h, svaki drugi državni praznik odnosno blagdan naizmjence, 5 dana zimskog godišnjeg odmora te 10 dana ljetnog godišnjeg odmora oca. Ostalo vrijeme djevojčica provodi s majkom.” te je određeno da tužitelj plaća mjesečni iznosi uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kn kako to proizlazi iz Plana dostavljenog uz ovaj prijedlog. Tužitelj je prije pokretanja ovog postupka pokrenuo postupak obveznog savjetovanja na CZSS, a koji postupak nije rezultirao sporazumom stranaka. Tužitelj navodi da od donošenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi do danas održava susrete i druženja sa mldb. A. na način kako je to određeno osim u vrijeme kada mldb. A. nije mogla biti kod njega zbog bolesti ili drugih razloga na strani I. tužiteljice ili mldb. A. Također, tužitelj uredno plaća iznos uzdržavanja kako je to određeno Planom. Tužitelj od razvoda do danas kontinuirano održava susrete i druženja s mldb. A. s kojom ima privržen odnos, a mldb. A. voli provoditi vrijeme kod tužitelja pri čemu tužitelj brine o svim potrebama mldb. A. te ima sve uvjete za zajednički život s mldb. A. Tužitelj živi u svojoj nekretnini na adresi prebivališta, a na kojoj adresi je i njegova tvrtka Turistička agencija R.B. Budući da predlagatelj radi od kuće, u potpunosti može svakodnevno brinuti o mldb. A.B., a kad zbog posla mora izbivati iz kuće, njegovi roditelji žive u kući do njegove kuće te mogu preuzeti brigu o djetetu. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi donesen je 4. ožujka 2019.g. kada je mldb. A. imala malo više od dvije i pol godine, a kako sada ima više od tri godine, promijenile su se okolnosti na način da mldb. A. može bez ikakvih poteškoća provoditi svaki drugi tjedan kod tužitelja. Od razvoda do danas I. tuženica je poduzimala radnje koje nisu u skladu sa odredbama obiteljskog zakona o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Prema saznanjima tužitelja, I. tuženica je dječjem vrtiću koji pohađa mldb. A.B. i pedijatru prošle godine navela kako ona ima isključivu roditeljsku skrb zbog čega dječji vrtić i pedijatar nisu htjeli dati tužitelju nikakva podatke o obrazovanju i zdravlju mldb. A. zbog čega je tužitelj u konačnici putem punomoćnika poslao dopise navedenim institucijama sa dokazima o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Zbog takvog postupanja I. tuženice tužitelj npr. nije imao nikakve informacije o organiziranim druženjima u vrtiću gdje su bili pozvani i djedovi i bake, pa isti sa svojim roditeljima nije nazočio takvim događajima. Također, I. tuženica je naknadno postavljala dodatne uvjete za održavanje susreta i druženja na način da je uvjetovala tužitelju da mora dolaziti po mldb. A. osobnim automobilom odnosno ne može koristiti javni prijevoz jer će mu u protivnom uskratiti davanje mldb. A. na druženje, a u ožujku i travnju 2020.g. zbog COVID-19 pandemije njezini roditelji su od tužitelja tražili na uvid e- propusnicu kao uvjet da tužitelj može preuzeti dijete. Tužitelj i I. tuženica su u nekoliko navrata bili u CZSS zbog poteškoća oko dijeljenja zajedničke roditeljske skrbi te je i sam CZSS naveo kako prema njihovom dojmu I. tuženica se u odnosu na tužitelja postavlja suviše dominantno jer smatra kako zbog činjenice da dijete živi kod nje, I. tuženica ima veća zakonska prava i ovlasti u odnosu na mldb. A.

2. Zbog činjenice da tužitelj nije u mogućnosti ostvarivati svoja prava u cijelosti temeljem Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kao i činjenice da je Plan donesen 4. ožujka 2019.g. kada je mldb. A. imala malo više od dvije i pol godine, a kako sada ima više od tri godine, promijenile su se okolnosti na način da mldb. A. može bez ikakvih poteškoća provoditi svaki drugi tjedan kod tužitelja kao i da je takav vid zajedničke roditeljske skrbi bolji za mldb. A. Naime, tužitelj ističe kako treba mldb. A. omogućiti dostupnost oba roditelja te je važno omogućiti djetetu da razvije privrženost ne samo prema jednom, nego i prema drugom roditelju kao i prema članovima šire obitelji, a predloženi način organizacije života djetetu omogućava da umjesto jednog ima dva mjesta koja za nju predstavljaju dom i sigurnost, socijalnu mrežu kako s vršnjacima, tako i sa značajnijim odraslim osobama, što je važan preduvjet zdravog i stabilnog psihosocijalnog razvoja. Takav stav zauzima I sudska praksa kao i odluka Ustavnog suda RH broj U-III/1275/2018 od 4.02.2020.g. Budući da mldb. A. već pohađa dječji vrtić u mjestu prebivališta I. tuženice, tužitelj je suglasan da mldb. A. i dalje ima prebivalište na adresi I. tuženice. Također, tužitelj je u potpunosti spreman voziti mldb. A. za vrijeme kada će ista biti kod tužitelja u vrtić odnosno u školu prema njezinom mjestu prebivališta budući da je udaljen od mjesta prebivališta mldb. A. tek 18 km.

3. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako je netočno da bi se izmijenile okolnosti zbog kojih bi trebalo promijeniti odluku, a kojom je prihvaćen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Prijedlog da mldb. 2. tužena tjedan dana boravi kod jednog roditelja, a idući kod drugog roditelja i tako naizmjence neprihvatljiv je i suprotan interesima djeteta. Dijete mora osjećati stabilnost i sigurnost doma, a prijedlog da dijete u dobi od 4 godine naizmjenično po tjedan dana stanuje kod oca pa kod majke i obrnuto tome ne doprinosi. Dijete polazi vrtić, uključena je u aktivnosti, plesna gimnastika, te dva puta tjedno odlazi na treninge. Promjena odluke kako to traži tužitelj poremetila bi stabilnost i siguran ritam i mir djeteta. Planom pak je omogućena dostupnost oba roditelja i razvijanje i privrženosti i prema drugom roditelju s kojim dijete ne stanuje. Tužena tvrdi da se nisu ostvarile zakonske pretpostavke da bi se izmijenila dosadašnja odluka, odnosno plan o roditeljskoj skrbi. Jednako tako nema razloga ni za izmjenu odluke o uzdržavanju djeteta. Navodi tužitelja da nije u mogućnosti ostvarivati svoja prava u cijelosti temeljem plana su netočni. Niti pak je tužena poduzimala radnje protivne odredbama obiteljskog zakona o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Tužena redovno obavještava tužitelja o svim bitnim pitanjima vezanim za mldb. dijete i nikada nije tvrdila da ima samostalnu roditeljsku skrb. Tužitelj je i osobno sudjelovao o pohađanju djeteta u vrtiću, kontaktirao odgajateljice. Što se tiče odluka o zdravlju mldb. tužena je zdravo dijete koje povremeno obolijeva virozama, karakterističnim za dijete te dobi i polazniku vrtića. O eventualnoj bolesti tužena je uredno obavještavala tužitelja. No tužitelj problematizira i zahtijeva da bude obaviješten o svakodnevnim aktivnostima djeteta, o mjestima kamo odlazi s majkom u okviru obavljanja svakodnevnih obaveza i aktivnostima, primjerice odlazak u trgovinu, na dječje igralište u mjeri koja nije uobičajena.

4. Sud je u toku postupka proveo dokaze uvidom u rješenje R1 Ob- na listovima 5-11, izvješće CSS od provedenom obveznom savjetovanju list 12-13, dopis odvj. dječjem list 14, dopis pedijatrijskoj ordinaciji list 15, u odluku Ustavnog suda list 23-30, čita se izvješće voditelja mjere stručne pomoći i potpore roditeljima list 37-43, izvješće voditelja mjere stručne pomoći list 44-48, izvješće voditelja list 49- 55, pročitao mišljenje stručnog tima CSS 57-60, uvid u zapis Okruglog stola list 65- 72, ispis SMS komunikacije list 73-74, pročitao dopis CSS list 86-87, pročitao nalaz multidisciplinarnog tima list 93-95 i 97-99, pročitao se nalaz stalne sudske vještakinje dr. list 120-130 i stalne sudske vještakinje list 132-143, izvršio uvid u predmet R1 Ob-

5. Sud je u toku postupka saslušao tužitelja i 1. tuženu.

6. Sud je proveo kombinirano vještačenje po vještacima M.K. profesor psiholog i dr. Š.D. psihijatar radi utvrđenja najboljeg interesa mldb. djeteta psihološkom i psihijatrijskom obradom stranaka, a radi utvrđenja svih relevantnih okolnosti potrebnih za donošenje odluke o povjeravanju djeteta jednom od roditelja, a sve radi procjene roditeljskih kompetencija oba roditelja.

7. Nesporno su stranke roditelji mldb. A.B. rođ

8. Nesporno je planom roditeljske skrbi mldb. dijete A.B. povjerena majci, ocu određeni osobni odnosi i obveza na uzdržavanje djeteta sukladno zajedničkom planu o roditeljskoj skrbi stranaka.

9. Nesporno se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio Centru za socijalnu skrb radi mirnog rješenja predmeta postupka no dogovor među strankama nije postignut.

10. Nesporno je da je u odnosu na roditelje CSS odredio nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrb, a koji je u vrijeme donošenja ove odluke prestao.

11. Odredbom čl. 95 obiteljskog zakona određeno je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnosti ostvarivati osobne odnose s djetetom osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

12. Roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnosti i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

13. Odredbom čl. 9. t. 3. Konvencije o pravima djeteta određeno je da su državne stranke dužne poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oboje djeteta održava osobne ili neposredne odnose sa oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit.

14. Odredbom čl. 12. Konvencije o pravima djeteta određeno je da će država stranka djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje dati pravo na slobodno izražavanje stavova o stvarima koje se na njega odnose te ih uvažavati u skladu sa dobi i zrelošću djeteta, a u tu svrhu sud će pribaviti stav djeteta preko odgovarajuće službe ili posrednika i omogućiti djetetu da bude saslušano u sudskom postupku.

15. Čl. 27. rečene Konvencije određeno je da države stranke priznaju svakom djetetu pravo na životni standard primjeren njegovom tjelesnom, duševnom, moralnom, duhovnom i društvenom razvoju.

16. Iz iskaza oca mldb. djeteta proizlazi da je dijete zdravo, da s njim ostvaruje osobne odnose, da se osobni odnosi održavaju sukladno planu osim kad je dijete bolesno a za što tvrdi da mu nije omogućeno da nadoknadi termin. Smatra da je njegov donos sa djetetom dobar, dijete ga prihvaća, nema s njim nikakvih problema kao ni kod preuzimanja djeteta na adresi gdje živi. Dijete više ne pohađa plesnu školu o čemu nije odmah ni obaviješten ali pohađa engleski jezik u vrtiću. Traži uključenje u Viber grupu radi dobivanja informacija o aktivnostima u vrtiću, no to nije dobio. Primjerice aktivnosti u gradu. Njegovi stambeni uvjeti su povoljni, dijete ima dobar odnos i sa njegovim roditeljima.

17. Kada se analizira iskaz oca razvidno je da se osobni odnosi oca i djeteta kao i odnosi obitelji po ocu uredno obnašaju što ukazuje na to da je plan roditeljske skrbi donijet u interesu djeteta i da on svakako nije narušio povjerenje i privrženost djeteta prema ocu ili prema majci odnosno obitelji po ocu ili majci. Isto tako otac tvrdi da ni u ostvarivanju osobnih odnosa nema većih problema osim što mu nije omogućeno nadoknađivanje termina radi bolesti djeteta.

18. Susreti i osobni odnosi oca koji ne živi s djetetom su planom roditeljske skrbi omogućeni na najčešći uobičajeni način. Da majka nije utjecala na formiranje eventualno negativnog stava prema ocu i njegovoj obitelji potvrđuje sam tužitelja kada tvrdi da je odnos njega i djeteta kao i njegove obitelji i djeteta jako dobar. To sigurno ne bi bilo tako da je majka pokušavala dijete usmjeriti u negativnom smislu u odnosu na oca ili pak obitelj tužitelja.

19. Tužena tvrdi da se nisu ostvarili okolnosti za promjenu odluke o povjeravanju i osobnim odnosima oca i djeteta.

20. Sud je radi utvrđenja okolnosti i eventualne potrebe za izmjenom odluke proveo kombinirano psihološko-psihijatrijsko vještačenje. Iz vještačkog nalaza M.K. psihologa proizlazi u bitnom da nema razloga da se izmijeni povjeravanje djeteta i da je u interesu mldb. A. da nastavi živjeti s majkom a da otac ostvaruje osobno odnose s djetetom kao i do sada. Smatra da se eventualno propušteni osobni odnosi trebaju nadoknaditi. Također zbog izgradnje i očuvanja kvalitetnog roditeljskog odnosa preporučuje da se oba roditelja uključe u obiteljsko savjetovanje i završe školu za roditelje te uvede nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi oba roditelja.

21. Iz nalaza vještakinje dr. Š.D. psihijatra proizlazi da ista također smatra da je uputno da mldb. A.B. i nadalje nastavi živjeti sa majkom i sa ocem održava osobno odnose sa djetetom. Preporuča stručni nadzor nad izvršenjem roditeljske skrbi kod oba roditelja i obvezu za oboje roditelja pohađanje programa savjetovanja za roditelje – školu za roditelje.

22. U spis je također dostavljen i nalaz i mišljenje Multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih u kojem su sudjelovali psihijatar, psiholog i socijalni radnik. Iz mišljenja tima proizlazi da dijete odrasta u situaciji konfliktnih separiranih obiteljskih odnosa. Kod djeteta je uočeno opterećenje rizično za razvoj ali je dijete urednog razvoja bez znakova psihopatoloških odstupanja. Nema indikacija za uključivanje u tretman. preporuča se kontrola psihologa a u postupku koji se vodi oko roditeljske skrbi preporučuju vještačenje radi procjene roditeljske kompetencije i eventualno djelovanje nadležnih institucija usmjereno na rad s roditeljima.

23. U tijeku postupka tužitelj se pozivao na negativan odnos brata 1. tužene a i oca 1. tužene u odnosu prema njemu, ali sud ove okolnosti ne procjenjuje jer su se iste u tijeku vremena vođenja postupka razriješile same po sebi na način da su roditelji 1. tužene zajedno sa bratom odselili na drugu lokaciju, te ne predstavljaju nikakvu "prijetnju" u odnosu na stabilan i staložen život mldb. A. već je razvidno da se stanje smiruje, da su odnosi s obje obitelji dobri iako je u prvom periodu po razvodu uočen animozitet roditelja međusobno koji se reflektirao i na odnose oko djeteta, no po mišljenju ovog suda takvo stanje se stabiliziralo i nema opasnosti za dijete.

24. Valja kazati da je uvidom u mišljenje stručnog tima CSS od 19.11.2020. utvrđeno da je odnos roditelja konfliktan i da stoga to nije u interesu djeteta ali da je planom određena zajednička skrbi što podrazumijeva suradnički, ravnopravan roditeljsko-partnerski odnos. Iz nalaza proizlazi da je dijete urednog psihomotornog i kognitivnog razvoja, s privrženošću oba roditelja, da dijete treba stabilnost, sigurnost, rutinu radi pravilnog formiranja djeteta stoga smatra ju da bi se mijenjanjem postojeće životne dinamike djetetu kod njega narušio kontinuitet, povećala nesigurnost i izloženost djeteta sukobima.

25. Iz iskaza 1. tužene proizlazi da je dijete urednog psihosocijalnog razvoja, nema težih zdravstvenih tegoba te nije bilo niti potrebe za obavještavanjem i intervencijom. Sada u vrtiću pohađa program predškolskog odgoja te u okviru vremena provedenog u vrtiću pohađa engleski jezik što joj je bila želja o čemu je obavijestila oca a i dijete mu je reklo. Dijete nema otpor prema odlasku kod oca i uredno odlazi, voli oba roditelja. U ovom momentu nemaju određene mjere ili nadzora. Ne želi da se djetetu mijenja rutina koju dobro podnosi a upravo bi promjena kod djeteta izazvala stres. Napominje da je ona preboljela koronu i da je u vrijeme izolacije dijete dva tjedan bilo kod oca, no pitala ju je zašto nije mogla ranije biti s njoj jer da joj je falila. Također je iskazala da djetetu osobni odnosi nisu uskraćeni.

26. Kako se nisu ispunile okolnosti radi izmjene odluke o povjeravanju i uzdržavanju odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Kako je tužena u cijelosti uspjela u postupku to joj pripada pravo na naknadu troška i to u iznosu od 2.500,00 kuna jednokratne naknade.

U Čakovcu, 24. studenog 2022.

Sutkinja:

Lj.K.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu prema automatskoj dodijeli a putem ovog suda, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. 1. i 2. tužene po pun.