REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-247/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. L. zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika T. Š., odvjetnika u D., izjavljene protiv presude Općinskoga suda u Dubrovniku br. 4 K-196/2022 od 03. listopada 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 24. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika D. L. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem 4 K- 196/2022 od 03. listopada 2022. optuženi D. L. temeljem članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19, 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) proglašen je krivim za učin dva u stjecaju kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. i članka 51. KZ/11, pa je optuženi za svako kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te je temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 03. srpnja 2022. u 18,00 sati pa nadalje.

2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obvezatnog liječenja od ovisnosti koja će se izvršiti u okviru zatvorskog sustava i koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 godine. Sudac izvršenja će obustaviti izvršenje sigurnosne mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino provođenje bezizgledno, te će svakih 6 mjeseci, računajući od dolaska počinitelja na izvršenje sigurnosne mjere, preispitati postoje li uvjeti za njenim nastavkom i o tome donijeti rješenje.

3. Temeljem članka 73. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja M. L. i A. L. u trajanju od 3 godine po izdržavanju kazne, a po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršavanje sukladno članku 73. stavku 3. KZ/11.

4. Na temelju članka 74. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u kojem stanuje zajedno sa oštećenom A. L. u trajanju od 3 godine po izvršenju izrečene kazne zatvora, a temeljem članka 74. stavka 4. KZ/11 protekom polovine trajanja navedene sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno daljnje izvršavanje.

5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženik je obvezan na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 500,00 kuna te troška vještačenja po dr. H. M. u iznosu od 2.800,00 kuna, odnosno ukupno 3.300,00 kuna uvećano za trošak branitelja po služenoj dužnosti te trošak pristupa vještaka na ročište, a koji trošak je obvezan nadoknaditi u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. L. po branitelju T. Š., odvjetniku u D., i to zbog žalbenog osnova iz članka 471. stavka 1. i 2. KZ/11, odnosno zbog odluke o kazni i sigurnosnim mjerama, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izreče uvjetnu zatvorsku kaznu (uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja) i ukine izrečene sigurnosne mjere iz članka 73. i 74. KZ/11, odnosno podredno, da te mjere izreče u kraćem trajanju.

7. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku sa prijedlogom da županijski sud odbije žalbu branitelja optuženika.

8. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-302/2022 od 21. studenog 2022.

9. Žalba optuženika nije osnovana.

10. Optuženik u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznenopravnu sankciju, pri čemu da je podcijenio značaj olakotnih okolnosti i nije kao olakotnu okolnost uzeo u obzir optuženikovu bitno smanjenu ubrojivost, dok da je precijenio značaj otegotnih okolnosti. Po stajalištu žalitelja svrha kažnjavanja ostvarila bi se i izricanjem uvjetne osude odnosno djelomično uvjetne osude iz razloga što bi izricanjem uvjetne ili djelomično uvjetne osude optuženikova dobra volja za liječenjem bila potpomognuta prijetnjom opoziva uvjetne osude.

10.1. Iz prvostupanjske presude proizilazi da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznene sankcije optuženiku od olakotnih okolnosti cijenio priznanje počinjenja kaznenih djela, iskazano kajanje i ispriku upućenu majci, korektno držanje pred sudom te izraženu svijest o potrebi liječenja od ovisnosti od alkohola, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir njegovu raniju osuđivanost i to protiv iste oštećenice zbog počinjenja dvaju istovrsnih kaznenih djela počinjenih pod utjecajem alkohola.

10.2. Ovaj drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve prethodno izložene okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne, pri čemu nije niti podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a niti precijenio značaj otegotnih. Naime, optuženik D. L. pojavljuje se u svojstvu kaznenog povratnika koji je predmetna kaznena djela prijetnje na štetu majke A. L. i brata M. L. počinio u roku kušnje iz ranije pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku br. K-59/2022 od 25. travnja 2022. kojom je proglašen krivim za učin dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjena na štetu svoje majke. Time je nesumnjivo iskazao svoju upornost, odlučnost i povećanu kriminalnu volju kada su u pitanju protupravna i kažnjiva djela s elementima nasilja i ujedno svoju očitu sklonost konfliktima i agresivnom ponašanju upravo prema svojoj majci sa kojom živi u zajedničkom kućanstvu te bratu koji mu je skrbnik, budući je optuženik osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti.

10.3. Stoga, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11) upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela razmjerno njihovoj težini, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale u tom pravcu, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kažnjivih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, upravo odmjerenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, a ne kako to žalitelj ističe izricanjem uvjetne osude ili djelomične uvjetne osude, optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

10.4. Što se tiče žalbenog navoda optuženika da mu sud pri odmjeravanju kazne nije kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da je kazneno djelo počinjeno na štetu majke počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, valja navesti da je prvostupanjski sud tu činjenicu valjano uzeo u obzir pri utvrđivanju ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenih djela, kada je zaključio da se optuženik, konzumirajući alkohol, sam doveo u takvo stanje, zbog čega, pravilno tu okolnost nije niti cijenio kao olakotnom prilikom odmjeravanja kazne.

11. Žaleći se zbog izrečenih sigurnosnih mjera iz članka 73. KZ/11 i to zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja A. i M. L. te sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz članka 74. KZ/11 optuženik u žalbi navodi da je već tri i pol mjeseca u fazi apstinencije te da bi se, obzirom na izraženu samokritičnost, odmah po izlasku iz zatvora dobrovoljno prijavio na liječenje od alkoholizma i time prevenirao opasnost od ponavljanja djela. Suviše toga, da nema drugo mjesto na kojemu bi mogao živjeti niti financijskih mogućnosti da priušti drugo mjesto stanovanja, pa bi ga izricanje sigurnosnih mjera u trajanju od 3 godine dovelo u izuzetno težak položaj.

11.1. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilno i osnovano je prvostupanjski sud optuženiku D. L. izrekao uz sigurnosnu mjeru obvezatnog liječenja od ovisnosti o alkoholu i sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja M. i A. L. iz članka 73. KZ/11 te sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz članka 74. KZ/11.

11.2. Naime, sigurnosnu mjeru iz članka 73. KZ/11 sud će izreći počinitelju kad postoji opasnost da bi počinitelj prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Prema psihijatrijskom vještačenju dr. H. M. proizilazi da je optuženik osoba sa narcističkim crtama ličnosti, a što je vezano uz njegovu ovisnost o alkoholu koja podrazumijeva neprilagođena ponašanja praćena klinički značajnim oštećenjima ili subjektivnim problemima. S obzirom na utvrđeno, vještak je mišljenja da postoji opasnost da bi optuženik mogao počiniti novo kazneno djelo. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka psihijatra te cijeneći uz to činjenicu da je kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu majke, optuženik počinio u roku kušnje iz pravomoćne presude kojom je proglašen krivim za učin dva kaznena djela prijetnje počinjenih na štetu iste oštećenice – svoje majke, tada u takvoj situaciji doista postoji realna i konkretna opasnost da bi optuženik mogao ponovno počiniti kazneno djelo na štetu svoje majke, sa kojom suviše toga živi u zajedničkom domaćinstvu. Jednako tako, cijeneći činjenicu da bi oštećeni M. L. prema dopisu Centra za socijalnu skrb D. od 04. srpnja 2022. bio skrbnik optuženika, i u odnosu na toga oštećenika postoji realna opasnost da bi optuženik mogao ponovno na njegovu štetu počiniti kazneno djelo.

11.3. U odnosu na sigurnosnu mjeru udaljenja iz doma iz članka 74. KZ/11 sud će je izreći počinitelju kaznenog djela nasilja prema osobi s kojom živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva. Iz iskaza oštećene A. L. proizilazi da sa optuženim živi u zajedničkom kućanstvu i da je isti često maltretira te da je stalno pod utjecajem alkohola zbog čega ne želi da više sa njim živi u istom stanu. Uzimajući u obzir iskaz oštećenice, činjenicu da je optuženik već pravomoćno osuđen da je počinio dva istovrsna kaznena djela prijetnje na štetu iste oštećenice, a osim toga, kako bi proizilazilo iz dopisa Centra za socijalnu skrb D., od 04. srpnja 2022., optuženik bi neposredno prije počinjenja kaznenog djela na štetu majke, bio dana 29. lipnja 2022. hospitaliziran i to uslijed prijetnji i nasrtaja na majku u alkoholiziranom stanju kada bi joj strgao lančić i pri tomu raskrvario vrat, da bi iz bolnice bio pušten 01. srpnja 2022, a kazneno djelo za koje je proglašen krivim pobijanom presudom bi počinio 03. srpnja 2022., tada u takvim okolnostima doista na strani optuženika postoji visok stupanj opasnosti, da bi dolaskom u zajedničko kućanstvo sa svojom majkom mogao ponovno počiniti nasilje prema istoj.

11.4. Dakle, prvostupanjski je sud posve osnovano i utemeljeno optuženiku izrekao sigurnosne mjere iz članka 73. i članka 74. KZ/11 na primjeren period od 3 godine dulje od izrečene kazne zatvora, pa se kao neutemeljeni ukazuju žalbeni navodi optuženika da je izricanjem sigurnosnih mjera stavljen u težak položaj.

12. Stoga, budući da razlozi zbog kojih optuženik D. L. pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani te da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede zakona na koje, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 24. studenog 2022.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Nives Nikolac,v.r.