Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 9 Gž-1474/2022-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o. iz Z., OIB: ..., protiv tuženika H. u. z. o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz O., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 2 Pn-195/2020-14 od 27. srpnja 2022., 24. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 2 Pn-195/2020-14 od 27. srpnja 2022. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 106.805,66 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2020. pa do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenim žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Kako je među strankama sporna visina naknade štete koju tužitelj potražuje, te koji zakon treba primijeniti u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud pojašnjava, smatrajući da je u konkretnom slučaju za rješavanje spora sporno pitanje primjene prava, da za tužitelja šteta nastaje svakom pojedinačnom isplatom mirovine, dok da se visina odštetnog zahtjeva utvrđuje sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine u razdoblju za koji se tužbom potražuje naknada štete, slijedom čega smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13 – dalje: ZMO) pozivajući se pri tom na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-1757/2012-2 od 10. srpnja 2018.
6. Kako nakon provedenih dokaza sud smatra da tužitelju pripada pravo na naknadu štete prema onom Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 161. ZMO-a smatra da tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu, a kako je B. R. tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu od 13. ožujka 2007. te joj je na temelju tog rješenja isplaćivao istu, s obzirom da je tužiteljev osiguranik D. B. smrtno stradao u prometnoj nesreći 4. siječnja 2007. koju je prouzročio M. K., sud je usvojio tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa, dok se odluka o kamatama temelji na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).
7. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) budući da istom do zaključenja glavne rasprave nije dao mogućnost da raspravlja o podnesku kojeg je tužitelj sa prilozima dostavio sudu 5. travnja 2022. Ujedno smatra da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, te da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, navodeći da se primjena materijalnog prava u konkretnom slučaju mora vezati za datum nastanka obveznog odnosa odnosno, za datum 4. srpnja 2007. koji je relevantan za primjenu važećeg ZOO-a, ZMO-a i Zakona o osiguranju. Pojašnjava da je sud propustio ispitati okolnosti vezane uz isplatu starosne mirovine D. B. koji bi istu ostvario 30. srpnja 2014. s obzirom da u konkretnom slučaju šteta u vidu umanjenja imovine tužitelju nastaje samo ukoliko bi obiteljska mirovina bila veća od starosne, s obzirom da isplatom starosne mirovine tužitelj ne trpi štetu, već ispunjava svoju zakonsku obvezu.
8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da u istoj prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženik, s obzirom da ista nema nikakvih nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni, te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, s obzirom da iz sadržaja zapisnika od 6. travnja 2022. jasno proizlazi da sud navode iz podneska kojeg je tužitelj dostavio u spis 5. travnja 2022. nije cijenio kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa nedostavljanjem istog podneska tuženiku istom nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Nadalje, primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao ni da bi u istoj odluci bila počinjena i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je usvojio tužbeni zahtjev primjenom navedene odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, jer je u konkretnom slučaju za odluku u ovom sporu koji pokreće H. protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanke štete H., tj. u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.
9.1. Naime, kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, te između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, na konkretan odnosi tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika valja primijeniti materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, što je u ovom slučaju navedeni Zakon (isti stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.).
10. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o visini štete nisu utvrđene sve odlučne činjenice od kojih ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom mjerodavnog čl. 27. st. 3. ZOOP-a valjalo je primjenom odredbe č. 370. ZPP-a usvajanjem žalbe tuženika ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći navedene zaključke ovog suda, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
U Varaždinu 24. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun v.r.
