REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-4556/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STANKA CERINA iz Zagreba, Lanište 5 E, OIB 03297269791, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862, radi naknade štete u iznosu od 100.128,34 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-369/2021 od 11. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-369/2021 od 11. kolovoza 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznos od 49.938,67 kuna / 6.628,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2012. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-369/2021 od 11. kolovoza 2022. u preostalom djelu točke I. i u točki II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 50.189,67 kuna / 6.661,31 EUR sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2012. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-369/2021 od 11. kolovoza 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik na ime naknade štete plati iznos od 100.128,34 kn sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2012. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 675,50 kn u roku osam dana.

2. Tužitelj je protiv te presude pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je pogrešno utvrđeno da nije ostvaren rizik iz članka 3. točke 13. Pravila za osiguranje brodica, jer suprotno tome, iz izjave svjedoka Josipa Pavina proizlazi da su prilikom krađe presječene čelične sajle što podrazumijeva upotrebu odgovarajućeg alata i odgovarajuće sile, čime je po mišljenju žalitelja ostvaren rizik provalne krađe. Osim toga smatra da se ta odredba pravila osiguranja ne odnosi na trajno ugrađene vanbrodske motore, nego na one koji su prijenosni. U vezi s tim tvrdi kako je sporna odredba pravila osiguranja nejasna, pa je treba tumačiti u skladu s odredbom članka 320. Zakona o obveznim odnosima. Žalitelj dalje navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o činjenici da je tuženik osigurao plovilo s postavljenim motorom, a ako je smatrao da motor nije ugrađen kako treba, mogao je odbiti sklapanje ugovora o osiguranju. Osim toga tužitelj nije sam montirao motor, nego je to učinio ovlašteni serviser, a upravo je na tu činjenicu prvostupanjski sud bio upozoren u ukidnom rješenju, ali je u ponovljenom postupku nije uzeo u obzir. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev i tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi parnične troškove. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 100.128,34 kn na ime naknade štete koju je pretrpio oštećivanjem brodice u vlasništvu tužitelja koja je kod tuženika bila osigurana policom osiguranja broj 177537536342, dok je bila na suhom vezu u dvorištu kuće Srđana Poljaka u Poljicama kbr. 3.

7. U ovom postupku je već bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-2512/2015 od 29. listopada 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ta presuda je rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-443/2019-3 od 18. prosinca 2020. ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud izvede dokaze koje su stranke predložile za svoje tvrdnje u postupku, a za koje ocijeni da su bitni radi utvrđenja odlučnih činjenica, navede razloge eventualnog odbijanja predloženih dokaza, te pravilnom ocjenom izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdi sve bitne činjenice posebno one koje se tiču aktivne legitimacije tužitelja, zatim pitanja odgovornosti za pravilno pričvršćivanje vanbrodskog motora i načina čuvanja predmetnog plovila na suhom vezu, i ovisno o utvrđenim činjenicama pravilno utvrdi utjecaj tužiteljevog postupanja na nastanak štete i visinu štete.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik brodice, čime je otklonjen prigovor nedostatka aktivne legitimacije u smislu odredbe članka 685. stavka 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19). Također su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka koje su stranke predložile, te je nakon ocjene tih dokaza prvostupanjski sud utvrdio da ne može na potrebnoj razini izvjesnosti zaključiti da je predmetni vanbrodski motor nestao uslijed počinjenja kaznenog djela odnosno provalnom ili teškom krađom, da na samom plovilu nije bilo dokazanih tragova nasilnog provaljivanja u prostor kokpita, odnosno u krmeni prostor u koji je trebalo pristupiti da se uz upotrebu potrebnog alata, ključa i kontra ključa otpoje matice kojima je motor bio učvršćen za krmeno zrcalo i da je za odnošenje samog motora težine 180 kg bila potrebna fizička snaga bar trojice ljudi i odgovarajuće vozilo za njegovo prevoženje te relativno dulje vrijeme za provedbu takve operacije, pa se nije ostvario osigurani rizik iz članka 3. Pravila za osiguranje brodica, kao i da postoje razlozi za isključenje štete iz osiguranja iz članka 18. stavka 1. točke 1. Pravila za osiguranje brodica zbog izostanka dužne pažnje tužitelja (nepokriveno plovilo, izloženo otuđenju u nečuvanom vanjskom prostoru itd.) i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. U ponovljenom postupku tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 50.189,67 kuna kao rezultat usklađivanja s nalazom i mišljenjem vještaka i ograničenjem samo na štetu nastalu otuđivanjem motora i umanjena za iznos od 1.699,66 kn na ime odbitne franšize. Tuženik se protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, pa je pobijanom presudom odlučeno o prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu.

10. Prema odredbi članka 3. točke 13. Pravila za osiguranje brodica vanbrodski motor osiguran je protiv provalne krađe, dok se nalazi na pogonskom postolju na osiguranoj brodici pričvršćen na nepokretnom dijelu brodice ali smješten tako da ga se bez upotrebe sile ili provalne radnje obijanja ne može ukrasti.

11. Prije svega potrebno je istaknuti da za utvrđivanje nastupanja osiguranog rizika provalne krađe u smislu odredbe članka 3. točke 13. Pravila za osiguranje brodica nije nužno da to proizlazi iz postupanja policije ili pak rezultata eventualno provedenog kaznenog postupka, kako to smatra prvostupanjski sud. Iz podataka u spisu razvidno je da je tužitelj prijavio krađu motora nadležnoj policijskoj postaji, a ako policija nije postupala po toj prijavi, nego ju je samo evidentirala, samo po sebi ne znači da do provalne krađe nije došlo.

12. Dalje, okolnost što na samom plovilu nije bilo dokazanih tragova nasilnog provaljivanja u prostor kokpita, odnosno u krmeni prostor, ne znači da se nije radilo o krađi upotrebom sile. Iz izvedenih dokaza, a osobito saslušanja svjedoka Josipa Pavina i vještaka Ive Miličića proizlazi da je motor mogao biti skinut s plovila bez provaljivanja u prostor kokpita, zato što su prilikom njegove montaže vijci postavljeni suprotno uputi proizvođača. Za takvo postupanje ne može biti odgovoran tužitelj, a k tome je tuženik osigurao predmetnu brodicu s već postavljenim motorom. Uostalom, vještak, pa ni tuženik nisu tvrdili da motor ne bi mogao biti ukraden i da su vijci za njegovo pričvršćivanje bili postavljeni u skladu s uputama proizvođača, samo da bi u tome slučaju trebalo provaliti u kokpit brodice.

13. Također, zbog svoje veličine i težine (visok oko 1,5 m i težak 180 kg), predmetni brodski motor nije mogao biti skinut s plovila bez upotrebe sile. U obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je da je za to bila potrebna fizička snaga bar trojice ljudi i odgovarajuće vozilo za njegovo prevoženje te relativno dulje vrijeme za provedbu takve operacije. Vještak je pak smatrao da je otuđenje bilo moguće izvedivo trojici ljudi uz upotrebu potrebnih prigodnih pomagala-platnenih gutni i improviziranih nosila. Prvostupanjski sud je nalaz vještaka ocijenio stručnim i vjerodostojnim, ali nije jasno na temelju čega je iz toga dokaza prvostupanjski sud izveo zaključak da se zbog veličine i težine motora nije radilo o provalnoj krađi. Da je predmetni motor bilo lako skinuti s plovila i odnijeti, moglo bi se govoriti o tome da je tužitelj doprinio nastanku štete, jer nije zaštitio vanbrodski motor onako kako je to propisano za manje vrste motora prvom rečenicom odredbe članka 3. točke 13. Pravila za osiguranje brodica. Kako se ovdje nesporno radi o takvoj vrsti motora koja se ne skida s plovila, nego je na njega trajno ugrađena i nije potrebno njegovo skidanje tijekom zimskog razdoblja, na pitanje nastupanja osiguranog rizika ne mogu se primijeniti ona pravila koja vrijede za vanbrodske motore koji se skidaju s plovila.

14. Na koncu ne može se prihvatiti valjanim ni zaključak suda da je plovilo bilo pohranjeno na otvorenom, nezaštićenom i nezaključanom prostoru i da je to razlog za isključenje štete iz osiguranja iz članka 18. točke 1. Pravila za osiguranje brodica. Riječ je o isključenju štete koja je nastala uslijed namjernog postupka ili krajnje nepažnje osiguranika. Tuženik nije tvrdio da je šteta uzrokovana namjernim postupanjem tužitelja, a s krajnjom (grubom) nepažnjom postupa osoba koja u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. S običnom nepažnjom ili nemarnošću postupa, pak, onaj štetnik koji u svom ponašanju ne upotrijebi onu pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljiv i savjestan čovjek odnosno dobar gospodarstvenik.

15. Prvostupanjski sud je bez ulaženja u ispitivanje stupnja krivnje tužitelja za krađu motora s njegovog plovila, zaključio da je plovilo bilo nepokriveno, izloženo otuđenju u nečuvanom vanjskom prostoru itd. i zaključio da ima mjesta primjeni isključenja iz osiguranja sve da je ona i uzrokovana onako kako to tvrdi tužitelj. Nakon što je tuženik odustao od zahtjeva za naknadu štete koja je nastala na plovilu zbog naplavljivanja, pitanje je li plovilo bilo na zadovoljavajući način zaštićeno od naplavljivanja vodom nije relevantno za ocjenjivanje stupnja krivnje tužitelja za štetu koju je pretrpio otuđenjem motora. S druge strane, iz izvedenih dokaza proizlazi da je plovilo bilo smješteno u ograđenom dvorištu privatne kuće, smještenoj na udaljenosti od 40 metara od ceste (izjava svjedoka Josipa Pavina). Po ocjeni ovoga suda prosječan čovjek bi u takvom slučaju opravdano smatrao da je njegovo plovilo zajedno s teškim motorom zaštićeno od krađe. Kada se tome doda da prosječan čovjek ne zna kako se pričvršćuje motor na plovilo, proizlazi da se ne može osnovano zaključiti da je šteta posljedica grube nepažnje tužitelja u tolikoj mjeri da je isključena iz osiguranja.

16. Dakle, način na koji je plovilo bilo smješteno u zimskom razdoblju u vrijeme nastanka štetnog događaja, po ocjeni ovoga suda ne može se pripisati namjernom postupanju ili postupanju s krajnjom nepažnjom osiguranika, koje bi oslobađalo osiguratelja obveze naknade štete, kako je to propisano odredbom članka 719. stavaka 1. i 2. točke 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) i člankom 18. točkom 1. Pravila za osiguranje brodica.

17. Slijedom navedenog, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda do otuđenja motora nije došlo zbog krajnje nepažnje tužitelja, nego zbog otuđenja motora upotrebom sile. Štete nastale na osiguranom plovilu zbog tog štetnog događaja pokrivene su osiguranjem kako je to propisano odredbom članka 3. točke 13. (druga rečenica) Pravila za osiguranje brodica, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju. Zato je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju štetu u visini troškova nužnih za popravak i dovođenje osiguranog predmeta u prvobitno stanje, kako je to propisano odredbom članka 712. Pomorskog zakonika.

18. Visina štete koju je tužitelj pretrpio otuđivanjem vanbrodskog motora prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 51.889,33 kune. Taj iznos treba umanjiti za ugovorenu odbitnu franšizu u iznosu od 1.699,66 kuna, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđene činjenice, trebalo naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi štetu koja je nastala na njegovom plovilu u visini od 50.189,67 kuna.

19. Tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od dospijeća do plaćanja po stopi propisanoj za ostale odnose na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a. U skladu s odredbom članka 25. točke 2. Pravila za osiguranje brodica tuženik se obvezao isplatiti osigurninu u roku od mjesec dana pošto mu osiguranik dostavi odštetni zahtjev. Isti rok za isplatu osigurnine propisan je odredbom članka 721. Pomorskog zakonika. Iz podataka u spisu ne može se sa sigurnošću utvrditi kada je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev, osim da je tuženik taj zahtjev odbio 16. svibnja 2012., kao i da je tužitelj obavijestio tuženika o nastupu osiguranog slučaja prije 19. ožujka 2012., kada je od strane ovlaštene osobe tuženika proveden izvid štete (list 24. do i 25. spisa) iz kojeg proizlazi da je šteta bila prije toga prijavljena. Prema tome, tuženikova obveza je svakako dospjela prije 17. svibnja 2012. od kada tužitelj traži plaćanje zateznih kamata, pa je takav zahtjev osnovan. 20. Zato je na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a tužiteljeva žalba djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena tako da je smanjeni tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, a u preostalom dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu iznosa od 49.938,67 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, žalba je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

21. Prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. U ovoj pravnoj stvari, nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude, stranke su uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Zagreb, 24. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić

Broj zapisa: eb315-c9843

Kontrolni broj: 0fd7c-b5bb0-66d2f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KRISTINA SAGANIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.