Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Pž-2923/2020
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog P. K., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 6. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj 72. PpP-654/2020 od 3. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU osječko- baranjske, Postaje prometne policije Osijek kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. P. K. za djelo u točki 1. izreke pobijane presude iz članka 199. stavka 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kn (tritisuće kuna), a za djelo u točki 2. izreke iz članka 289. stavka 1. i 4. istog Zakona utvrđuje se kazna u iznosu od 10.000,00 kn (desettisuća kuna), pa se okr. P. K. na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 13.000,00 kn (trinaesttisuća kuna) / 1.725,40 EUR[1] (tisućusedamstodvadesepet eura i četrdeset centi) koju je dužan platiti u roku devedeset dana od dana primitka ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku okr. P. K. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 kuna.
1.1. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 80,00 kuna.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj smatra da na strani okrivljenika nisu ostvareni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja zbog težine počinjenih prekršaja i nepravilno cijenjenih okolnosti od utjecaja na kaznu, naročito jer je prethodno kažnjavan zbog vožnje pod utjecajem alkohola kako je to ponovio i u predmetnom slučaju. Stoga smatra da je radi postizanja svrha specijalne i generalne prevencije okrivljeniku potrebno izreći posebnim zakonom propisanu kaznu.
2.2. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem navoda žalbe, pobijana presuda preinači.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Odlučujući o žalbi tužitelja ovaj Sud nalazi da je u pravu žalitelj kada u predmetnom slučaju upire na pogrešnu primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, budući da u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje su uvjet za primjenu tog instituta. Naime, iako je okrivljenik djelomično priznao počinjenje djela i izrazio kajanje, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, navedene okolnosti ne predstavljanu naročito olakotne okolnosti, s time da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio niti druge okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od utjecaja na kaznu, prvenstveno nije pravilno cijenio ranije ponašanje okrivljenika u prometu, pogrešno držeći da se radi o nekažnjavanoj osobi. Naime, iz predmetu priloženih i na raspravi izvedenih dokaza - odluke Postaje prometne policije Osijek broj: 511-07-31/05-2-70-1/2020 od 9. ožujka 2020. na koju upire i žalitelj, proizlazi da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan za djelo iz članka 199. stavka 1. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je očito da ranije kažnjavanje nije djelovalo na počinitelja da se kloni takvih prekršaja i poštuje prometne propise, naročito jer je isti prekršaj ponovio u veoma kratkom vremenu. Zbog navedenih razloga i ovaj Sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za kažnjavanje ispod posebnim zakonom propisanih kazni i da se razlozi koje prvostupanjski sud navodi kao odlučne za odluku o kazni mogu cijeniti samo kao olakotne okolnosti kod određivanja mjere kazne pa je prihvatio žalbu tužitelja i okrivljeniku za svako djelo odmjerio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, kako je to označeno u izreci ove presude.
Ovaj Sud je mišljenja da tako odmjerena kazna predstavlja primjerenu društvenu osudu za počinjene prekršaje i opravdano se može očekivati da će se njome postići opća i posebna svrha kažnjavanja.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako u roku koji je određen za plaćanje kazne osuđena osoba uplati dvije trećine izrečene kazne.
7. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. studenoga 2022.
ZAPISNIČARKA
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
