REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Pakracu

Trg Pape Ivana Pavla II br. 1.

34550 Pakrac

Posl.br.: REF 35: Pn-99/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu po sucu toga suda Dobrili Krajnović, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Lidije Karolj, u pravnoj stvari tužitelja S. J., iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B., odvjetnicima iz G. protiv tuženika L. L. d.o.o. za proizvodnju i usluge, iz L., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva J., L., M., odvjetnicima iz Z., uz sudjelovanje G. osiguranja d.d. Z. kao umješača, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 24. listopada 2022., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja P. M., odvjetnika iz P., punomoćnice tuženika L. M., odvjetnice iz Z., uz javno objavljivanje 24. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku L. L. d.o.o., za proizvodnju i usluge, L., OIB: … da tužitelju S. J. iz P., OIB: …, isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 26.550,00 kn/3.523,79 eur[1] sa zateznom kamatom počam od 17. lipnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku L. L. d.o.o. za proizvodnju i usluge, L., OIB: …, Z., da tužitelju S. J. iz P., OIB: …, isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 3.500,00 kn/464,53 eur[1] sa zateznom kamatom počam od 24. studenog 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom do zatraženog iznosa od 60.000,00 kn/7.963,37 eur[1] na ime neimovinske štete odnosno za iznos od 33.450,00 kn/4.439,58 eur[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe do isplate, kao neosnovanim.

IV Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.500,00 kn/464,53 eur[1] počev od 17. lipnja 2021. do 23. studenog 2022., kao neosnovanim.

V Nalaže se tuženiku L. L. d.o.o. za proizvodnju i usluge, L., OIB: …, da tužitelju S. J. iz P., OIB: … nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.696,87 kn/490,66 eur[1] sa zateznom kamatom počam od 24. studenog 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj S. J., iz P., OIB: …, podnio je tužbu protiv tuženika L. L. d.o.o. za proizvodnju i usluge, iz L., OIB: …, radi naknade štete.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika gdje je obavljao osnovne poslove u proizvodnji, slijedom čega je tuženik sa tužiteljem sklopio više uzastopnih mjesečnih ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 16. listopada 2018. godine pa do 30. srpnja 2020. godine. Dana 24. veljače 2020. godine oko 24,00 sata, tužitelj je na radnom mjestu kod tuženika u L. u prostoru Primarne pilane, u III. smjeni, po nalogu tužitelja obavljao poslove ručnog slaganja sirovih dasaka na liniji tračne pile, kojom prilikom je tužitelj pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom ručnog podizanja sirove hrastove daske (8 cm debljine, 30 cm širine i 4 m dužine, te težine cca 50 kg) sa platoa sa još jednim radnikom, a u namjeri da ju polože na složaj udaljen oko 5 metara od platoa (na visini oko 1 m) došlo do lezije mišića i tetive duge glave bicepsa nadlaktice desne ruke tužitelja. Rješenjem HZZO-a od 09.04.2020. godine tužitelju je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu. 3. Tužitelj je u štetnom događaju, pobliže opisanom u toč. 1. tužbe, zadobio tjelesne ozljede u vidu lezije mišića i tetive duge glave bicepsa nadlaktice desne ruke tužitelja zbog čega je podvrgnut operacijskom zahvatu i naknadno terapijama, uslijed kojih ozljeda je trpio bolove tijekom razdoblja od ozljeđivanja pa najmanje 3 mjeseca radi čega je uzimao lijekove protiv bolova, tako da tužitelj na ime pretrpljenih bolova zahtjeva pravičnu naknadu u iznosu od 15.000,00 kn. Prilikom ozljeđivanja tužitelj je pretrpio primarni strah kod samog događaja, kao i sekundarni strah u vidu straha od ishoda liječenja, temeljem čega tužitelj na ime pretrpljenog straha potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 11.000,00 kn. Tužitelju je zbog pretrpljenih ozljeda trajno smanjena životna aktivnost radi ulaganja pojačanih napora pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima, budući da ima smanjenu pokretljivost desnog ramena, hipotrofiju i slabost mišića desnog ramena i desne ruke, hipotrofiju mišića desne šake, zbog čega tužitelj trpi duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti temeljem kojih potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 12.000,00 kn. Tužitelju su zbog pretrpljene ozljede i operativnog zahvata nastupile trajne vidljive promjene na koži desnog ramena u vidu ožiljka dužine 14 cm i širine 2 cm, zbog čega tužitelj trpi duševne boli radi naruženosti temeljem kojih potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 22.000,00 kn. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to 21 dan u trajanju od 6 sati dnevno, 14 dana po 4 sata dnevno i 7 dana po 2 sata dnevno, tako da tužitelj na ime pravične naknade za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od ukupno 3.500,00 kn. Odredbom čl.111. Zakona o radu propisana je obveza tuženika kao poslodavca na naknadu imovinske i neimovinske štete radniku koja je posljedica pretrpljene ozljede na radu i to prema općim propisima obveznog prava. Stoga tužitelj po svojim punomoćnicima J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B. odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda iz G., iskazanim priloženim punomoći, podnosi ovu tužbu, te predlaže da se donese slijedeća presuda: " 1. Nalaže se tuženiku L. L. d.o.o L., OIB: …, da tužitelju S. J. iz P., OIB: …, isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 60.000,00 kn sa zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana. 2. Nalaže se tuženiku L. L. d.o.o., L., OIB: …, da tužitelju S. J. iz P., OIB: …, isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 3.500,00 kn sa zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana. 3. Nalaže se tuženiku L. L. d.o.o., L., OIB: …, da tužitelju S. J. iz P., OIB: … nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana."

3. Tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije podnio odgovor na tužbu te se u podnesku od 13. siječnja 2022. očitovao na dosadašnji tijek postupka kao i na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. A. M., dr. med. od dana 15. prosinca 2021. godine. Tuženik prije svega napominje kako isti ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti sa osiguravajućim društvom G. O. d.d., Z., OIB: …. Obzirom da osiguratelj ima pravni interes da se pridruži tuženiku u ovom postupku, tuženik ovim putem predlaže naslovnom sudu da sukladno članku 206. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljnjem tekstu: „ZPP“) pozove osiguravajuće društvo G. O. d.d., Z., OIB: … da sudjeluje kao umješač u ovom postupku. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, a sve kako je to detaljno obrazloženo u nastavku. Tuženik prije svega ističe kako se isti ima osloboditi odgovornosti zbog ozljede na radu iz razloga što na istu nije mogao utjecati niti je posljedice iste mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, a ozljeda je nastala isključivo krivnjom tužitelja, odnosno krajnjom nepažnjom istog. Odredbom članka 25. stavak 2. Zakon o zašiti na radu (Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018- u daljnjem tekstu: „ZZN“) propisano je kako poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Prije svega, tuženik ističe kako je ozljeda na radu isključivo nastala krivnjom, odnosno krajnjom nepažnjom radnika. Naime, neutemeljena je tvrdnja kako je ozljeda nastala prilikom pojave prve boli, već kasnije iz razloga što tužitelj nije zatražio pomoć i prekinuo daljnji rad. Životno je nelogično da bi u slučaju rupture mišića (bicepsa) ruke tužitelj mogao nastaviti dizati teške daske do kraja svoje smjene. U prilog navedenom ističe se kako je nesporno da je tužitelj je radio 3. smjenu od 22h-6,00h. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako je do ozljeđivanja došlo oko 24h. Stoga prema tvrdnjama tužitelja, isti je nastavio raditi sa rupturom mišića do 6h ujutro, odnosno sljedećih 5h. Navedeno je nelogično iz razloga što osoba sa rupturom bicepsa (dugog mišića) desne ruke, ne može, što zbog nemogućnost izvedbe pokreta iz ramena i savijanja lakta, a što zbog boli, podizati daske sljedećih 5h. Stoga, jasno je kako do ozlijeđen, odnosno rupture mišića ne bi došlo da je tužitelj prilikom pojave prve boli upotrijebio dužnu pažnju, stoga je ista nastala isključivo krivnjom tužitelja. Nadalje, jasno je kako je ispunjena i druga pretpostavka za oslobođenje odgovornosti tuženika za ozljedu na radu, odnosno kako tuženik istu nije mogao predvidjeti niti utjecati, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Naime, tuženik ističe kako nije navedenu ozljedu mogao spriječiti obzirom da tužitelj o nastaloj boli nije obavijestio istog. U suprotnom, tužitelj bi bio upućen na liječenje od strane tuženika te do iste ne bi došlo. Također, nesporno je kako je tuženik proveo sve mjere zaštite na radu te osposobio tužitelja za rad na siguran način. Slijedom navedenog, jasno je kako su ispunjeni svi ekskulpacijski razlozi za oslobođenje odgovornosti tuženika, obzirom da: da je tužitelj vlastitom krivnjom nastavio raditi nakon ozljede, čime je pridonio nastanku iste te podredno pogoršanju iste; tuženik nije mogao utjecati na nastalu ozljedu obzirom da o istoj nije bio obaviješten od strane tužitelja; tuženik je proveo sve mjere zaštite na radu. Slijedom svega naprijed navedenog, jasno je kako postoje ekskulpacijski razlozi na strani tuženika glede odgovornosti za nastalu ozljedu na radu, sukladno članku 25. stavak 2. ZZN, te kako se isti ima osloboditi odgovornosti iz razloga što je ozljeda nastala isključivo zbog krivnje, odnosno krajnje nepažnje tužitelja. Čak i kada bi sud bio mišljenja da je ozljeda (ruptura mišića) nastupila odmah prilikom pojave prve boli, svojim neodgovornim ponašanjem, tužitelj je uvelike utjecao na njeno pogoršanje, kada je nastavio opterećivati mišić. Stoga, ukoliko sud ne bi smatrao da postoje ekskulpacijski razlozi na strani tuženika, nedvojbeno je kako se neodgovorno ponašanje tužitelja nakon nastanka ozljede, odnosno nepoduzimanje radnji kako bi se ista spriječila i/ili umanjila ima uzeti u obzir za umanjenje odgovornosti tuženika za nastalu ozljedu na radu. (list 61-65)

4. Tužitelj se u podnesku od 18. veljače 2022. očitovao na podnesak tuženika i naveo kako se u cijelosti osporavaju navodi tuženika u podnesku od 13. siječnja 2022. godine kao neosnovani, osobito u dijelu u kojem se navodi da bi tužitelj bio odgovoran za nastalu štetu, te da bi tuženik proveo sve mjere zaštite na radu. Ujedno tužitelj ističe da se protivi dokaznim prijedlozima tuženika budući da su istaknuti nakon zaključenja pripremnog ročišta, a odredbom čl.299.st.3. Zakona o parničnom postupku propisano je da nove činjenice i dokaze koji su izneseni tijekom glavne rasprave, a protivno čl.299.st.2. Zakona o parničnom postupku, sud neće uzeti u obzir. Stoga tužitelj po svom punomoćniku predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti. (list 73)

5. Umješač G. o. d.d. u podnesku zaprimljenom u sudu 24. listopada 2022. (naslovljen datum od 26. travnja 2022.) kao umješač ovog sudskog postupka se u cijelosti priklanja navodima iz podneska tuženika od dana 13.1.2022., a posebice u dijelu u kojem se navodi: da se tuženik ima osloboditi odgovornosti zbog ozljede na radu, budući je ozljeda nastala isključivo krivnjom tužitelja, odnosno krajnjom nepažnjom na što tuženik nije mogao utjecati niti isto spriječiti. Umješač G. o. d.d. ističe da se priklanja prigovorima na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. A. M. te dopuni Nalaza i mišljenja od dana 31.5.2022. Slijedom iznesenog, predlaže se odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika u cijelosti. (list 101)

6. Rješenjem ovog suda posl.broj Pn-99/2021-25 od 14. srpnja 2022. prihvaćeno je sudjelovanje G. o. d.d. Zagreb kao umješača na strani tuženika u ovom postupku. (list 88)

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o radu od 24. veljače 2020. i 19. lipnja 2020. (list 5-6); u opće podatke o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja od 23. srpnja 2020. (list 7-9); u Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 09. travnja 2020. (list 10-13); u medicinsku dokumentaciju (list 14-32); u zdravstveni karton tuženika (list 33-41); u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. studenog 2021. (list 48); u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. A. M. spec.kirurg od 15. prosinca 2021. (list 51-54); u u Policu osiguranja od odgovornosti G. o. d.d., Z. br. … od 23. siječnja 2020. (list 78-80); u očitovanje stalnog sudskog vještaka od 31. svibnja 2022. (list 86); saslušan je tužitelj (list 103-104), te stalni sudski vještak prof.dr.sc. A. M. spec.kirurg. (list 104-105)

8. Sve izvedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22- dalje ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li tužitelj doprinio nastanku štete.

10. Nije sporno da se tužitelj ozlijedio na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena obavljajući poslove kod tuženika. Tužitelj u svom iskazu navodi da je prošao temeljnu obuku zaštite na radu.

11. Sud nije uzimao u obzir dokaze priložene od strane tuženika u spis nakon zaključenja prethodnog postupka i to Potvrdu o osposobljenosti za rad na siguran način od 31. siječnja 2019. te Zapisnik o ocjeni o osposobljenosti radnika za rad na siguran način (list 66-68) niti ih posebno ocjenjivao.

12. Nije sporno da je tužitelju od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranja priznata ozljeda pretrpljena na radu dana 24. veljače 2020. kod tuženika kao ozljeda na radu (ultrazvuk je pokazao rupturu m.bicepsi brachii desne ruke), što proizlazi iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 09. travnja 2020.

13. Na glavnoj raspravi održanoj 24. listopada 2022. saslušan je tužitelj S. J. koji je iskazao: "Ja i moj kolega smo predmetnog dana dizali rezanu hrastovinu debljine 8 cm, a dužine preko 4 m, sa linije tračne pile te smo preko zuba i preko 4 naslagana paketa nosili tu hrastovinu i spuštali ju na podmetače odnosno slagali ju jednu na drugu. Tu hrastovinu smo nosili jedno 8 m do mjesta gdje smo slagali tu hrastovinu, sve se nosi u zraku sa ispruženim rukama, kolega bude s jedne strane, a ja s druge strane. U jednom momentu kada sam digao tu hrastovinu osjetio sam škljocanje a ruka mi je klonula, nisam mogao držati drvo, drvo je ispalo. Ja sam ostavio ovaj posao i prešao sam na lakše poslove, na slaganje manjih komada, koji se mogu odraditi jednom rukom. Ja sam odmah osjetio blagu bol, a kasnije se ona povećavala. Nije me odmah jako zabolilo i nisam mislio da je riječ o nekoj ozljedi. Ja sam toga dana odradio do kraja radnog vremena jer je takva dinamika radnog vremena. Bila je riječ o noćnoj smjeni, ja sam radio do 6 ujutro i javio sam se ujutro svome liječniku, otišao sam kod kirurga, drugi dan sam obavio ultrazvuk, ponovno sam se javio kirurgu i ostao sam u bolnici. Mislim da sam bio 3-4 dana na bolničkom liječenju. Mi kao radnici smo prošli temeljnu obuku vezano uz zaštitu na radu. Smatram da nisam ništa neispravno radio, riječ je bila o sat vremena predavanja o zaštiti na radu te rad uz starijeg kolegu. Ja sam išao na terapije, ukupno sam bio 22 dana na terapijama u bolnici u L.. Prema preporuci liječnika išao sam na akupunkturu u bolnici u L.. Preporučuju mi terapije i dalje te tablete protiv bolova. Meni je ostao jedan ožiljak na desnoj ruci, gornja trećina desne nadlaktice sa unutarnje strane. Osjećam zategnutost mišića i blagu bol u ramenu, i nemam snage u toj ruci. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovorio je kako je jedno 2 godine radio prije samog ozljeđivanja kod istog poslodavca odnosno tuženika, iste poslove, s tim da nekada budu tanje daske, kako je stariji kolega pokazao način postupanja s daskama, način na koji se uzimaju, prenose, na koju visinu se dižu daske te ukoliko ima više paketa iza linije, sa ispruženim rukama u zraku u visini 120 cm se prenosi daska, odnosno i više od 120 cm jer paketi znaju biti naslagani i više od 120 cm. I predmetnog dana je jedan paket preko kojeg su morali prenijeti dasku bio 120 cm, kako su bolovi bili u mišiću i to intenzivna bol do 3 mj a onda se počela smanjivati, konstantno se javlja manja bol a u dizanju ruke ju uvijek osjeti, nema snage ništa dignuti. Dok je trajala jaka bol nije mogao ništa raditi, nije mogao kositi travu, raditi u vrtu, i danas supruga mora upaliti kosilicu, on ne može jer nema snage u ruci, osjeti bol, osjeća strah, sam pomažee s drugom rukom kako bi podigao tu ruku, dešnjak je. Odgovorio je kako je manje dijelove slagao sa lijevom rukom, nije uopće koristio desnu ruku, više nije slagao daske, već je prešao na druge poslove odnosno slaganje manjih dijelova odnosno otpadaka. Odgovara kako ga iritira ožiljak, kada se nalazi u društvu znaju ga pitati od čega je taj ožiljak. Pokazuje sudu, punomoćnicima i vještaku ožiljak na desnoj nadlaktici u gornjem dijelu sa unutarnje strane. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara kako je samo ozljeđivanje vidio poslovođa koji je bio u smjeni, prihvatio je raditi druge poslove, radi svojih kolega. O samom događaju je poslovođa rekao glavnoj osobi za pogon i to tek ujutro, u 6 sati ujutro. Odgovorio je kako nije osjetio jaku bol već samo malu bol, ruka je bila malaksala, to ga je i prevarilo pa je pristao raditi lakši posao sa drugom rukom, kako je vidio kako se u ruci stvorila rupa i pokazao je drugima, na poseban upit odgovorio je kako su daske nosili sa polu ispruženim rukama, kako obavlja vježbe i danas. Više nije zaposlen kod tuženika."

14. Kako bi utvrdio je li tužitelj doprinio nastanku štete te visinu štete sud je odredio medicinsko vještačenje. Sud je utvrđivao u kojem iznosu tužitelju pripada naknada na ime neimovinske i imovinske štete, uzimajući u obzir navode vještaka te općeprihvaćene orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete. Tuženik i umješač, nakon zaključenja prethodnog postupka, osporili su visinu štete nastale kod tužitelja te istakli kako se tuženik ima osloboditi odgovornosti zbog ozljede na radu iz razloga što na istu nije mogao utjecati niti je posljedice iste mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, a ozljeda je nastala isključivo krivnjom tužitelja, odnosno krajnjom nepažnjom istog. Stoga je u nastavku postupka saslušan stalni sudski vještak kako bi se utvrdilo je li tužitelj doprinio nastanku štete.

15. Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista kirurga prof. dr. sc. A. M. od 15. prosinca 2021. u kojem je stalni sudski vještak naveo kako trajne posljedice umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 5% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti kao i prije pristupa operativnom zahvatu) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana, u srednjem 7 dana a u manjem 50 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana. Zaostale manje boli su bile trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženost je minimalna radi zaostalog ožiljka desnog ramena. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 6 tjedana po 4 sata dnevno, nakon toga od 6 tjedana po 2 sata dnevno; nakon toga tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Način liječenja tužitelja: prema medicinskoj dokumentaciji način liječenja ove ozljede tetive mišića bio je primjeren istoj. (list 51-54)

16. Tužitelj se u podnesku od 11. siječnja 2022. očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te naveo kako se opreza radi osporava. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 i slabog intenziteta u trajanju od 50 dana, međutim prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu tužitelj je pretrpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana i slabog intenziteta u trajanju od 60 dana. Nadalje, sudski vještak u mišljenju navodi da je kod tužitelja bol jakog intenziteta trajala 3 dana, srednjeg 7 dana i slabog 30 dana, međutim prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg 20 dana i slabog 50 dana. Zaključno se navodi da je sudski vještak u svom pisanom mišljenju naveo da je radi zaostalog ožiljka desnog ramena kod tužitelja nastala minimalna naruženost, međutim takav stav sudskog vještaka nije osnovan budući da je kod tužitelja nastao ožiljak dužine 14 cm i širine 2 cm koji zasigurno predstavlja naruženje u srednjem stupnju ponekad vidljivo trećim osobama. Stoga tužitelj po svom punomoćniku predlaže da sud pozove sudskog vještaka da se očituje o navedenim prigovorima tužitelja, kao i da zakaže ročište radi saslušanja tužitelja. (list 60)

17. Tuženik je u podnesku od 13. siječnja 2022. istakao kako prigovora Nalazu i mišljenju u cijelosti kao neosnovanom, a sve iz razloga kako slijedi. Prije svega tuženik ističe kako vještak nije obrazložio svoj nalaz i mišljenje, odnosno na koji način je isti došao do izračuna glede trajnih posljedica, straha, boli, naruženosti te tuđe pomoći. Naime, vještak u svom Nalazu i mišljenju u prvom dijelu navodi činjenice koje se nalaze u zdravstvenom kartonu dok u mišljenju daje ocjenu suhoparno navodeći kako umanjenje životne, opće i radne sposobnosti iznosi 5%, intenzitet straha, bol te potrebu za tuđom pomoći. U tom smislu tuženik ističe kako, sukladno čanku 260. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje. Očito je kako je vještak propustio obrazložiti svoje mišljenje, slijedom čega je isti nezakonit i neosnovan. Nadalje, unatoč nedostatku obrazloženja trajnih posljedica ozljede od 5%, tuženik ističe kako trajnih posljedica kod ovakvih vrsta ozljeda ne bi trebalo biti, osim ukoliko se tuženik nije pridržavao preporučenih vježbi i predložene terapije. Naime, a kao što se to navodi u kartonu tužitelja, istome su preporučene vježbe, odnosno fizikalne terapije te je isti upućen na liječenje akupunkturnom terapijom. Tuženik ističe kako iz Nalaza i mišljenja vještaka nije vidljivo da li je te u kojoj mjeri tužitelj provodio vježbe te da li je išao na fizikalnu terapiju, odnosno da li je otišao na preporučenu akupunkturnu terapiju, a što uvelike utječe na sam ishod liječenja kao i na trajne posljedice ozljede. Navedeno je važno utvrditi jer isto pospješuje odnosno skraćuje proces rehabilitacije te uvelike utječe na ishod liječenja kao i na trajne posljedice ozljede. Posljedično, tuženik ističe kako sudski vještak nije niti mogao zaključiti koje bi bile trajne posljedice po zdravlje tužitelja niti izračunati postotak smanjenja općih životnih aktivnosti, uslijed čega je ocjena vještaka u Nalazu i mišljenju u potpunosti neutemeljena. Obzirom da navedeni podatak nije uzet u obzir, jasno je kako je Nalaz i mišljenje vještaka nepotpun. Također, a kao što je to već ranije navedeno u ovom podnesku, tužitelj je nakon boli nastavio raditi do kraja smjene, umjesto da je prekinuo svoj rad i zatražio medicinsku pomoć, a što je uvelike utjecalo na samu ozljedu, kao i na posljedice iste. Uzevši u obzir navedenu činjenicu, vještak je propustio utvrditi koliki je doprinos samog tužitelja za nastanak ozljede. Stoga, bitno je da vještak utvrdi da li je i u kojem omjeru tužitelj odgovoran za ozljedu, obzirom da je isti nastavio dizati daske unatoč ozljedi. Također, postavlja se pitanje da li je tužitelj mogao sa puknućem mišića nastaviti podizati teške daske? Ukoliko nije, jasno je kako je do ozljede na radu došlo isključivo krivnjom tužitelja iz kojeg razloga se tuženik ima osloboditi odgovornosti za nastalu ozljedu. Slijedom svega navedenog, jasno je kako je vještak propustio utvrditi da li je tužitelj poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio, odnosno uklonio trajne posljedice te da li je isti završio liječenje, a koje činjenice su bitne za ocjenu mogućeg životnog funkcioniranja tužitelja s obzirom na ozljedu. Naposljetku, kod određivanja trajanje straha te boli i tuđe pomoći i njege također nije jasno na koji način je vještak došao do procjene primarnog straha te sekundarnog straha slijedom čega Nalaz i mišljenje vještaka nije potpun. Slijedom navedenog, predlaže se naslovu da pozove vještaka na dopunu Nalaza i mišljenje te da po provedenom postupku odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, odnosno da podredno djelomično oslobodi odgovornosti tuženika od ozljede na radu iz razloga što je ozljeda tužitelja nastala zbog krivnje istog. (list 63 i 65)

18. Izvršen je uvid u očitovanje stalnog sudskog vještaka specijalista kirurga prof. dr. sc. A. M. od 31. svibnja 2022. koji u odnosu na navode tužitelja i tuženika ističe kako je vještačenje uradio nakon uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton, te nakon pregleda tužitelja. Temeljem medicinske dokumentacije postoji uzročno posljedična veza između predmetnog događaja i rupture tetive dvoglavog mišića desne nadlaktice. Razdor tetive tretiran je operativnim putem, a daljnji tek liječenja bio je primjeren ozljedi. Po svršetku liječenja, zadnje kontrole kirurga i fizijatra opisuju trajne posljedice koje je i on utvrdio tijekom pregleda. Obzirom na zaostalo klinički sliku trajne posljedice cijeni s 5% i pri tome ostaje u cijelosti. Ostale kvalifikatorne okolnosti (bol, strah, naruženje i tuđa pomoć) cijenjene su kumulativno za cijeli period liječenja do stabilizacije kliničke slike i pri tome ostaje u cijelosti. Samo naruženje može se isto tako utvrditi na sudu. U cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenje datog u vještvu. (list 86)

19. Tuženik u podnesku od 22. srpnja 2022. navodi kako prvenstveno ističe kako ostaje u cijelosti pri svim navodima iz podneska od dana 14. siječnja 2022. godine, odnosno kako dopunskom Nalazu i mišljenju prigovara u cijelosti kao neosnovanom. Naime, tuženik ističe kako vještak i nadalje nije obrazložio svoj nalaz i mišljenje, sukladno čanku 260. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega je isti nezakonit i neosnovan. Nadalje, i dalje nije poznato da li je tužitelj te u kojoj mjeri, a kao što se to preporučeno, provodio vježbe te da li je išao na fizikalnu terapiju, odnosno da li je otišao na preporučenu akupunkturnu terapiju, a što uvelike utječe na sam ishod liječenja kao i na trajne posljedice ozljede. Navedeno je važno utvrditi jer isto pospješuje odnosno skraćuje proces rehabilitacije te uvelike utječe na ishod liječenja kao i na trajne posljedice ozljede. Posljedično, tuženik ističe kako sudski vještak nije niti mogao zaključiti koje bi bile trajne posljedice po zdravlje tužitelja niti izračunati postotak smanjenja općih životnih aktivnosti, uslijed čega je ocjena vještaka u Nalazu i mišljenju, odnosno dopunskom Nalazu i mišljenju u potpunosti neutemeljena. Naposljetku, ponovno se ističe kako je tužitelj nakon ozljede nastavio raditi do kraja smjene, umjesto da je prekinuo svoj rad i zatražio medicinsku pomoć, a što je uvelike utjecalo na samu ozljedu, kao i na posljedice iste. Uzevši u obzir navedenu činjenicu, vještak je opetovano propustio očitovati se na navedeno, odnosno utvrditi koliki je doprinos samog tužitelja nastanku ozljede. U tom smislu nedostaje obrazloženje vještaka i u dopunskom Nalazu i mišljenju, odnosno jasno je kako navedeno očito nije uzeto u obzir prilikom vještačenja. Također, postavlja se pitanje da li je tužitelj mogao sa puknućem mišića nastaviti podizati teške daske? Ukoliko nije, jasno je kako je do ozljede na radu došlo isključivo krivnjom tužitelja iz kojeg razloga se tuženik ima osloboditi odgovornosti za nastalu ozljedu. Slijedom svega navedenog, jasno je kako je vještak ponovno propustio utvrditi da li je tužitelj poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio, odnosno uklonio trajne posljedice te da li je isti završio liječenje, a koje činjenice su bitne za ocjenu mogućeg životnog funkcioniranja tužitelja s obzirom na ozljedu. Slijedom navedenog, predlaže se naslovu odbiti Nalaz i mišljenje vještaka te dopunski Nalaz i mišljenje kao neosnovan i nepotpun te odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, a podredno djelomično osloboditi odgovornosti tuženika od ozljede na radu iz razloga što je ozljeda tužitelja nastala zbog krivnje istog. (list 94-96)

20. Tužitelj se u podnesku od 26. srpnja 2022. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof.dr.sc. A. M., dr.med. koji se osporava u dijelu kako slijedi. Sudski vještak u svom očitovanju na prigovore tužitelja u podnesku od 11. siječnja 2022. godine, navodi da ostaje kod svog ranijeg pisanog nalaza i mišljenja, odnosno da su bol, strah, naruženje i tuđa pomoć cijenjene kumulativno, međutim u odnosu na navode tužitelja u podnesku od 11. siječnja 2022. godine sudski vještak se nije konkretno izjasnio u svom pisanom očitovanju. Tužitelj je trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 i slabog intenziteta u trajanju od 50 dana, međutim prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu tužitelj je pretrpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana i slabog intenziteta u trajanju od 60 dana. (list 98)

21. Na glavnoj raspravi održanoj 24. listopada 2022. saslušan je stalni sudski vještak prof.dr.sc. A. M. spec.kirurg koji je iskazao: "Vještačenje sam uradio temeljem med. dokumentacije i pregleda tužitelja. Tužitelj je zadobio tešku tjelesnu ozljedu, ozljedu mišića i tetive duge glave dvoglavog mišića desne nadlaktice. U medicinskoj dokumentaciji vidljivo je da je tužitelj 2015. operirao vratnu kralježnicu kada su rađene tzv. discektomije tako da se od 5. mj. 2020. godine na pregledu fizijatra osim predmetnog ozljeđivanja kontinuirano do zadnjeg nalaza neurologa 30.09.2020. godine dominantno opisuje stanje u području vratne kralježnice dok se sa pregledom fizijatra 29. lipnja 2020. dominantno opisuje ozljeda desnog ramena. Ozljeda desnog ramena može se smatrati inicijalno završenom 29.06.2020. Nakon toga u nalazima kirurga i fizijatra daljnja fizikalna terapija i obrada preporuča se zbog vratne kralježnice. Kvalifikatorne okolnosti bol, strah i tuđu pomoć ocijenio sam za period od 04 mjeseca do 29. lipnja 2020. Tužitelj je imao sekundarno strah od momenta kada je bio upoznat sa težinom ozljede desne ruke i ona je određena kumulativno za cijeli period liječenja isto se odnosi za bol i tuđu pomoć. S obzirom za tip ozljede tužitelj nije imao bol i strah cijeli dan već onog momenta kada je osjetio bol istog momenta se javlja određeni intenzitet straha, zbog toga je strah i bol što se tiče dubine intenziteta određen za taj period liječenja. Može se vidjeti u med. dok. da je operativni zahvat rezultirao uspješnim liječenjem, da nije bilo komplikacija tijekom liječenja tako da ovakav vid ozljede za koji znamo da ima odličan tijek liječenja, ne izaziva strah dužeg intenziteta, isto je odnosi za dužinu intenziteta boli i trajanja boli. U cijelosti se ostaje kog nalaza i mišljenja,. Što se tiče naruženosti isto sam utvrdio u nalazu i mišljenju i ista se može vidjeti kada tužitelj ne nosi košulju, smatram da je manjeg intenziteta ali smatram da se korekcije odrede na sudu. Nakon pregleda tužitelja moje mišljenje je da se radi o naruženosti manjeg stupnja, dozvoljava korekciju od strane suda. Ozljeda tetive odn. ligamenta kao i mišića nadlaktice najčešće se ne manifestira bolnošću već se čuje kao udarac bičem, istovremeno je taj mišić u afunkciji, padaju predmeti koji se nose rukom ali bol je posljedica otekline koja se stvara malo kasnije u vremenu nekoliko sati od puknuća ligamenta. To je individualno, ovisi o jačini puknuća, lokaciji, tako da bol koju je opisao tužitelj i trenutak kada je ona nastala odgovara uobičajenom trenutku zbivanja kod ovakvih ozljeda. To što je tužitelj nastavio raditi na drugim poslovima nije pridonijelo ozljedi odnosno daljnjem pogoršanju ozljede, tužitelj nije pridonio takvim daljnji radom nastanku posljedica, da je tužitelj prestao odmah raditi posljedice ne bi bile manje. Na poseban upit odgovara, kako se iz med. dok. vidi da je mišić pukao, s obzirom da je tužitelj rekao da je ruka klonula, znači da je mišić pukao, onako kako je tužitelj opisao prilikom saslušanja nastanak boli i samu ozljedu, odgovara tome da je mišić pukao.”

Punomoćnica tužitelja prigovara da se sa 100% sigurnošću u tom trenutku ne može utvrditi da je došlo do puknuća ili napuknuća mišića, obzirom da tužitelj nije prekinuo svoj rad. Na poseban upit punomoćnice tuženika vještak odgovara da u slučaju napuknuća javlja se bol i na ultrazvuku se vidi napuknuće, tužitelj ne bi čuo škljocanje, samo osjeti bol. Punomoćnica tuženika prigovara nalazu vještaka u smislu da je riječ o naruženosti manjeg stupnja, budući se ožiljak manje vidi od ožiljka od cijepljenja. Prigovara dopunskom nalazu vještaka, u svemu što nije u skladu sa navodima tuženika.

Punomoćnik tužitelja prigovara dopunskom nalazu vezano uz fizičke boli, strah i naruženost, pogotovo vezano uz navode vještaka o ožiljku s obzirom da je isti dužine 14 cm i vidljiv je na par metara trećim osobama."

22. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14., 118/14.,154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR), propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada, i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

23. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. ZR (Narodne novine, broj 93/14, 127/17 i 98/19. - dalje: ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

24. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavak 2. ZZR i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

25. Slijedom navedenog tuženik - poslodavac u predmetnom slučaju odgovara za štetu tužitelju – radniku po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju odredbe članka 111. stavak 1. ZR, u svezi sa odredbom članka 25. stavak 1. ZZR.

26. Odredbom čl. 25. stavak 1. ZZR propisana je odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) znači da postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnoga leži na poslodavcu.

27. Naime, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i stručan, te iskaz tužitelja kao istinit i uvjerljiv dok navodi tuženika o postojanju odgovornosti tuženika, odnosno doprinosa tužitelja, u smislu da je tužitelj nakon boli nastavio raditi do kraja smjene, umjesto da je prekinuo svoj rad i zatražio medicinsku pomoć, a što je uvelike utjecalo na samu ozljedu, kao i na posljedice iste, nisu utvrđeni kao osnovani budući je vještak naveo, što prihvaća i ovaj sud, da se ozljeda tetive odn. ligamenta kao i mišića nadlaktice najčešće ne manifestira bolnošću već se čuje kao udarac bičem, istovremeno je taj mišić u afunkciji, padaju predmeti koji se nose rukom ali bol je posljedica otekline koja se stvara malo kasnije u vremenu nekoliko sati od puknuća ligamenta, što je individualno, ovisi o jačini puknuća, lokaciji, tako da bol koju je opisao tužitelj i trenutak kada je ona nastala odgovara uobičajenom trenutku zbivanja kod ovakvih ozljeda. To što je tužitelj nastavio raditi na drugim poslovima nije pridonijelo ozljedi odnosno daljnjem pogoršanju ozljede, tužitelj nije pridonio takvim daljnjim radom nastanku posljedica, da je tužitelj prestao odmah raditi posljedice ne bi bile manje, budući se iz med. dok. vidi da je mišić pukao, s obzirom da je tužitelj rekao da je ruka klonula, znači da je mišić pukao, onako kako je tužitelj opisao prilikom saslušanja nastanak boli i samu ozljedu, odgovara tome da je mišić pukao, sve kako proizlazi iz iskaza vještaka.

28. U ovom postupku poslodavac (tuženik) nije dokazao da je do štetnog događaja došlo krajnjom nepažnjom radnika (tužitelja) na što poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U konkretnom slučaju ne može biti govora o tome da postoji bilo kakva odgovornosti tužitelja za štetni događaj, a svakako ne odgovornost koja bi se mogla podvesti pod krajnju nepažnju tužitelja.

29. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kako je kod tužitelja u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19. st. 1. i 2. ZOO koja opravdava dosudu pravične novčane naknade temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO uzimajući u obzir trajanje i jačinu fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti te naruženost. Primjedbe tužitelja i tuženika na nalaz i mišljenje vještaka nisu prihvaćane kao osnovane budući je vještak u nalazu i mišljenju u cijelosti izložio kriterije na temelju kojih je izradio nalaz i mišljenje.

30. Sud je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj trpio fizičke bolove trajanja i intenziteta opisanih u mišljenju vještaka i to jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana. Zaostale manje boli su bile trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Riječ je o teškoj tjelesnoj ozljedi, ozljedi mišića i tetive duge glave dvoglavog mišića desne nadlaktice, tužitelj je bolnički liječen četiri dana uz operativno liječenje. Sud ocjenjuje da je tužiteljev zahtjev s naslova bolova opravdan u iznosu od 7.200,00 kn, a ne u iznosu od 15.000,00 kn.

31. Tužitelj je trpio i strah trajanja i intenziteta utvrđen po vještaku i to primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti kao i prije pristupa operativnom zahvatu) jakog intenziteta i kratkog trajanja; sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu trajao je 3 dana, u srednjem 7 dana a u manjem 50 dana. Sud ocjenjuje da navedene okolnosti utvrđene po sudskom vještaku opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 9.900,00 kn, a ne u iznosu od 11.000,00 kn.

32. Kod tužitelja trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost za 5% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Stoga, sud ocjenjuje da navedene okolnosti utvrđene po sudskom vještaku opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 5.700,00 kn, a ne u iznosu od 12.000,00 kn.

33. Kod tužitelja po mišljenju vještaka u pisanom nalazu ostala je minimalna naruženost radi zaostalog ožiljka desnog ramena. Nakon pregleda tužitelja na glavnoj raspravi vještak je naveo da se radi o naruženosti manjeg stupnja na gornjoj trećini desne nadlaktice sa unutarnje strane. Stoga, sud ocjenjuje da naruženost u lakom stupnju opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 3.750,00 kn, a ne u iznosu od 22.000,00 kn.

34. Nakon tako utvrđenih činjenica sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te uz primjenu u sudskoj praksi općeprihvaćenih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 26.550,00 kn.

. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 6 tjedana po 4 sata dnevno, nakon toga 6 tjedana po 2 sata dnevno; tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. S obzirom na vremensko razdoblje tijekom kojega je tužitelju pružena pomoć, tužitelju je nastala imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći u traženom iznosu od 3.500,00 kn (uzimajući u obzir broj sati (252 sata) te cijenu od 25,00 kn po satu), uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP.

36. Sud je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku štetu u iznosu od 26.550,00 kn/3.523,79 eur[1] i u odnosu na imovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 kn/464,53 eur[1] . Tužitelju su dosuđene na iznos neimovinske štete zakonske zatezne kamate počev od 17. lipnja 2021. kao dana podnošenja tužbe do isplate, kako je to tužitelj tražio tužbenim zahtjevom te mu pripada pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu shodno odredbama čl. 29. st.1. i 2. i čl. 1103. ZOO, odnosno odlučeno kao u točki I. izreke. Na iznos imovinske štete tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate počev od dana donošenja presude, a ne od 17. lipnja 2021., jer se radi o šteti čija visina je utvrđena tek u ovom postupkom, i uz primjenu odredbe čl.1089. st.2. ZOO, pa je u tome dijelu odlučeno kao u točkama I i II izreke.

37. Tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom do zatraženog iznosa od 60.000,00 kn/7.963,37 eur[1] na ime neimovinske štete odnosno za iznos od 33.450,00 kn/4.439,58 eur[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe do isplate, kao neosnovanim, odnosno odlučeno je kao u toč. III izreke.

38. Tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.500,00 kn/464,53 eur[1] počev od 17. lipnja 2021. do 23. studenog 2022., kao neosnovanim, odnosno odlučeno je kao u toč. IV izreke.

39. Odluka o naknadi parničnih troškova donesena je sukladno članku 154. st. 2. i 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarife).

Tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom 63.500,00 kn, dok je uspio sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 30.050,00 kn. Tužitelj je sa tužbenim zahtjevom uspio u odnosu na osnov u cijelosti, a u odnosu u na visinu tužbenog zahtjeva 47,32 % (30.050,00 kn:63.500,00 kn), dok je tuženik uspio u odnosu na visinu sa 52,68%, a u odnosu na osnov sa 0%. Ukupan uspjeh tužitelja je 73,66% (100%+47,32%=147,32%:2), a tuženika je 26,34% (52,68%:2), pa je ukupni uspjeh tužitelja 47,32% (73,66%-26,34%).

Tužitelju su priznati troškovi na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, pdv u iznosu od 250,00 kn, na ime zastupanja na ročištu od 09. studenog 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, pdv u iznosu od 250,00 kn, na ime sastava podneska od 11. siječnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, pdv 250,00 kn, na ime sastava podneska od 18. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, pdv u iznosu od 250,00 kn, na ime sastava podneska od 31. svibnja 2022. u iznosu od 250,00 kn, pdv u iznosu od 62,50 kn, a ne u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za pdv (Tbr. 8. toč. 3), na ime sastava podneska od 26. srpnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, pdv u iznosu od 250,00 kn, na ime zastupanja na ročištu od 24. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, pdv u iznosu od 250,00 kn, odnosno ukupni troškovi u iznosu od 7.812,50 kn, a shodno uspjehu u postupku od 47,32 %, u iznosu od 3.696,87 kn/490,66 eur[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude do isplate odnosno odlučeno je kao u točki V. presude.

U Pakracu, 24. studenog 2022.

S U D A C:

DOBRILA KRAJNOVIĆ v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu i uručenje presude.

DNA:

1/ Zajednički odvjetnički ured B. D., P. M., N. P.,

A. M. i K. B.,

G.,

2/ Odvjetničko društvo J., L., M.

Z.,

3/ G. o.d.d.

Z.,