Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 19 P-162/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja B. S. d.o.o., OIB: ..., S., G. 4, kojeg zastupa Ž. S., OIB: ..., odvjetnik u S., A. S. 40/I, protiv tuženika F. R. d.o.o., OIB: ..., S. B., L. ulica 8, kojeg zastupa B. D., OIB: ...., odvjetnik u P., S.. F. 9, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 23. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako sudska nagodba sklopljena u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1784/18 od 29. siječnja 2019. između F. R. d.o.o., O.: ...., S. B., L. ulica 8 i B. S. d.o.o., O.: ...., S., G. 4, nije nastala pa slijedom toga ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku F. R. d.o.o., OIB: ..., S. B., L. ulica 8, naknaditi tužitelju B. S. d.o.o., OIB: ..., S., G. 4, parnični trošak u iznosu od 6.589,00 kn (šesttisućapetstoosamdesetdevetkuna) / 874,51 eura (osamstosedamdesetčetirieura i pedesetjedancent), u roku od petnaest dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.080,70 kn (sedamtisućaosamdesetkuna i sedamdesetlipa) / 939,77 eura (devetstotridesetdeveteura i sedamdesetsedamcenti), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio parnični postupak između ovdje tužitelja i tuženika pod poslovnim brojem P-1784/18 koji je okončan sklapanjem sudske nagodbe od 29. siječnja 2019., a predmetnom nagodbom ovdje tužitelj, a u predmetu P-1784/18 tuženik, obvezao se, između ostalog, predati u posjed tužitelju brod F. s mehaničkim porivom upisan u Upisnik brodova unutarnje plovidbe koji se vodi kod Lučke kapetanije S. B., vrste broda: klapeta s vlastitim porivom, najveće duljine 37,18 m, najveće širine 6,86 m, pozivni znak: .. i to sposoban za plovidbu, a navedeno uključuje da moraju biti ugrađeni svi dijelovi broda te dijelovi broda koji su ugrađeni trebaju biti ispjeskareni i oličeni. Dalje navodi kako se predmetni postupak vodio radi predaje broda u posjed tužitelju, a ovdje tuženiku te kako je do navedenog spora došlo iz razloga što je ovdje tuženik kupio brod od E. d.o.o. i to za vrijeme dok je brod bio u posjedu ovdje tužitelju zbog neplaćenih dugovanja od strane E. d.o.o. na ime izvršenih popravaka i radova na brodu, ali obveza tužitelja nikada nije bila predati brod vlasniku sposoban za plovidbu, nego samo izvršiti ugovorene popravke. Nadalje, dok je tekao postupak P-1784/18 radi predaje broda određene osobe su otuđile dijelove broda i to elisu i dr. dijelove i prodale ih u staro željezo te iz tog razloga, da bi se riješio spor između stranaka te da bi se riješio problem otuđenih dijelova broda, stranke su sklopile sudsku nagodbu, a namjera ovdje tužitelja je bila obvezati se ugraditi sve otuđene dijelove broda te dijelove koje ugradi ispjeskariti i oličiti. Tužitelj je obvezu iz nagodbe izvršio te pozvao tuženika na preuzimanje broda, međutim tuženik odbija preuzeti brod jer isti nije sposoban za plovidbu te je tuženik također pokrenuo nekoliko ovršnih postupaka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojima traži izricanje penala te da se izvršenje činidbe povjeri trećoj osobi na račun ovršenika i to znajući da je ovdje tužitelj zapravo izvršio činidbu na koju je smatrao da se obvezao sudskom nagodbom, odnosno ugradio sve otuđene dijelove broda, ispjeskarene i otuđene te pozvao ovdje tuženika na preuzimanje broda i spreman je predati brod u posjed tuženiku. Dalje navodi kako se prilikom sklapanja predmetne nagodbe obvezao predati brod sposoban za plovidbu, što je prema tužiteljevom shvaćanju podrazumijevalo isključivo ugraditi otuđene dijelove broda, ispjekarene i oličene kako bi brod mogao u vodu, no sada tuženik ističe i podsjeća da se prilikom sklapanja nagodbe koristila fraza – sposoban za plovidbu (čl. 76. i čl. 77. Pomorskog zakonika), što ovdje tužitelj nikada nije bio u obvezi izvršiti niti je može izvršiti jer navedeni brod nikada nije bio sposoban za plovidbu, on nema „papire“, a obveza je vlasnika broda obaviti sve potrebno da bi brod bio sposoban za plovidbu i ishoditi odgovarajuću dokumentaciju. Dakle, tužitelj je 2009. izvršio ugovorene popravke na brodu i isti zadržao u posjedu na temelju prava retencije te ne može niti bi na temelju bilo kakvog ranijeg odnosa s tuženikom bio u obvezi ishoditi sve potrebno da bi brod bio sposoban za plovidbu niti bi se na to ikada obvezao u skladu sa Pomorskim zakonikom jer to može isključivo vlasnik broda i to je njegova obveza. Tužitelj također ističe kako ne postoji prethodi ugovorni odnos među strankama na temelju kojeg bi ovdje tužitelj bio u obvezi predati brod ovdje tuženiku sposoban za plovidbu, odnosno u konkretnom slučaju radi se o nesporazumu među strankama pa ugovor nije niti nastao, u skladu sa čl. 282. Zakona o obveznim odnosima. Naime, prilikom sklapanja nagodbe došlo je do nesporazuma u međusobnim pravima i obvezama stranaka, a osobito u pogledu značenja pojma „sposoban za plovidbu“. Tužitelj smatra kako navedena fraza obuhvaća da je brod sposoban za održavanje na vodi te da su ugrađeni svi otuđeni dijelovi, ispjeskareni i oličeni, a tuženik smatra kako brod mora biti sposoban za plovidbu u skladu sa čl. 76. i 77. Pomorskog zakonika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi kako je nesporno kako su stranke sklopile predmetnu sudsku nagodbu, međutim tužitelj citira istu pokušavajući prikazati drugačije stanje od stvarnog i time izbjeći svoju obvezu predaje broda „F.“ u stanju sposobno za plovidbu. Naime, iz toč. II. i III. sudske nagodbe jasno je vidljiva namjera stranaka i činidba koja prema sudskoj nagodbi treba biti ispunjenja, odnosno tuženik navodi kako jasno i nedvosmisleno piše kako se predmetni brod treba predati u posjed sposoban za plovidbu i to radi izlaska u rijeku S., najkasnije u roku od 60 dana od dana sklapanja nagodbe. Tuženik ne spori kako potrebnu dokumentaciju može pribaviti samo vlasnik broda te istu tuženik nije niti zahtijevao od tužitelja niti treća strana može umjesto vlasnika to učiniti, odnosno tuženik navodi kako ne postoji nesuglasnost volja ugovornih strana jer se obje strane bave brodovima pa znaju što znači brod sposoban za plovidbu. Nadalje, u trgovačkim obveznim odnosima zahtjeva se pažnja dobrog gospodarstvenika, tužitelj je putem svog punomoćnika potpisao sudsku nagodbu i time pristao na obveze propisane u istoj, nagodba je sastavljena u pisanom obliku te je njezin sadržaj jednostavan i jasan pa tuženik ne može prihvatiti navode o izostanku suglasnosti volja, odnosno o postojanju nesporazuma. U svrhu evidentiranja stvarnog stanja broda tuženik je pozvao tužitelja da pristupe zajedničkom pregledu broda uz prisustvo vještaka brodarske struke i to na dan 19. lipnja 2021. te je sastavljen zapisnik i napravljene su fotografije zatečenog stanja, iz kojih je jasno vidljivo kako iz trupa broda raste drvo. Tuženik ne posjeduje svoj brod već više od 9 godina te se oko istog vode brojni sporovi, a sve zbog tužiteljeva neizvršavanja propisanih obveza na koje je sam pristao potpisivanjem sudske nagodbe pa je tuženik pokrenuo postupak kojim bi tužitelju ostavio naknadni rok za dovršetak broda, a protekom tog roka da se izreknu sudski penali. Tužitelj također navodi kako ovakav put pravne zaštite nije predviđen Ovršnim zakonom i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Tužitelj je u tužbi naveo kako je sudska nagodba sklopljena 12. studenog 2018., a tuženik u odgovoru na tužbu naveo je kako je sudska nagodba sklopljena 29. siječnja 2019. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 9. rujna 2022. naveo kako ispravlja grešku u navođenju datuma sudske nagodbe, na što je tuženik na ročištu održanom 21. rujna 2022. naveo kako se protivi preinaci tužbe.

4. Čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

5. Sud je utvrdio kako u konkretnom slučaju tužba nije preinačena.

6. Naime, tužitelj je ispravio datum sklapanja sudske nagodbe, a uz tužbu je istu dostavio i to sklopljenu 29. siječnja 2019., odnosno sud je utvrdio kako ispravkom datuma sklapanja sudske nagodbe, tj. ispravkom pojedinog navoda, tužbeni zahtjev nije promijenjen.

7. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u sudsku nagodbu sklopljenu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1784/18 od 29. siječnja 2019. (str. 9-10 spisa), podnesak E. d.o.o. na ime tužitelja od 2. prosinca 2008. (str. 11-12 spisa), podnesak tužitelja na ime E. d.o.o. od 9. siječnja 2009. (str. 13-14 spisa), podnesak E. d.o.o. na ime tužitelja od 3. prosinca 2008. (str. 15 spisa), podnesak tužitelja na ime E. d.o.o. od 20. travnja 2009. (str. 16-18 spisa), podnesak E. d.o.o. na ime tužitelja od 24. travnja 2009. (str. 19 spisa), podnesak tužitelja na ime E. d.o.o. od 27. travnja 2009. (str. 20 spisa), podnesak E. d.o.o. na ime tužitelja od 25. svibnja 2009. (str. 21 spisa), podnesak tužitelja na ime E. d.o.o. od 3. kolovoza 2009. sa povratnicom (str. 22-23 spisa), zapisnik sa sastanka održanog 11. kolovoza 2009. u prostorijama tužitelja (str. 24 spisa), opomenu pred tužbu tužitelja na ime E. d.o.o. od 30. rujna 2009. sa povratnicom (str. 25-26 spisa), zadnju opomenu pred tužbu tužitelja na ime E. d.o.o. od 23. studenog 2009. sa povratnicom (str. 27-28 spisa), podnesak tuženika na ime tužitelja od 31. siječnja 2013. sa povratnicom (str. 29-30 spisa), podnesak tužitelja na ime tuženika od 8. veljače 2013. sa povratnicom (str. 31-32 spisa), podnesak tužitelja na ime tuženika od 28. lipnja 2021. (str. 33 spisa), podnesak punomoćnika tuženika na ime tužitelja od 5. srpnja 2021. (str. 34-35 spisa), podnesak J. ustanove L. uprava S. na ime Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava unutarnje plovidbe, od 12. ožujka 2021. (str. 36-40 spisa), podnesak Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na ime pun. tuženika od 18. ožujka 2021. (str. 41-42 spisa), Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, P. uprave sisačko – moslavačke, P. postaje S., broj: 511-10-07-03-01/219- 15 od 31. srpnja 2015. (str. 43 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-205/2021 od 11. studenog 2021. (str. 44-47 i 88-91 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-205/2021 od 18. siječnja 2022. (str. 48-51 i 103-105 spisa), Zapisnik sa sastanka održanog u S. dana 19. lipnja 2021. radi utvrđenja stanja broda „klapeta F.“ koji se nalazi na suhom vezu brodogradilišta u S. društva „B. S. d.o.o.“ između društva „F. regulacija d.o.o.“ i društva „B. S. d.o.o.“ (str. 63-66 spisa), procjenu potrebnih troškova dovođenja broda klapeta „F.“ u plovno stanje od 1. srpnja 2021. (str. 67-84 spisa), prijedlog radi izricanja sudskih penala punomoćnika tuženika na ime Općinskog suda u Sisku od 21. rujna 2021. (str. 85-87 spisa), poziv na preuzimanje plovila „F.“ tužitelja na ime tuženika od 20. rujna 2020. (str. 98-100 spisa), podnesak punomoćnika tuženika na ime tužitelja od 23. rujna 2022. (str. 111 i 113 spisa), podnesak tužitelja na ime punomoćnika tuženika od 27. rujna 2022. (str. 114-115 spisa), podnesak punomoćnika tužitelja na ime punomoćnika tuženika od 27. rujna 2022. (str. 116 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-205/2022 od 4. svibnja 2022. (str. 119-121 spisa) i ispis e-mail komunikacije između punomoćnika tuženika i punomoćnika tužitelja od 4. listopada 2022. (str. 127-128 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Među parničnim strankama nesporno je kako su 29. siječnja 2019. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1784/2018 sklopile sudsku nagodbu, a kojom nagodbom se ovdje tužitelj obvezao ovdje tuženiku predati u posjed brod F. s mehaničkim porivom upisan u Upisniku brodova unutarnje plovidbe koji se vodi kod Lučke kapetanije S. B., vrste broda: klapeta s vlastitim porivom, najveće duljine 37,18 m, najveće širine 6,86 m, pozivni znak … i to sposoban za plovidbu, a navedeno uključuje da moraju biti ugrađeni svi otuđeni dijelovi broda te dijelovi broda koji su ugrađeni trebaju biti ispjeskareni i oličeni. Također, predaju broda stranke su se obvezale izvršiti čim dozvoli vodostaj S. i voda dođe u kanal za mogućnost izlaska broda u rijeku S. sa suhog navoza, a najkasnije u roku od 60 dana od dana potpisivanja predmetne sudske nagodbe.

10. Također je nesporno kako je prvotni vlasnik ovdje spornog broda bilo E. d.o.o., kako je isti bio na popravku kod tužitelja (str. 11-21 spisa), kako E. d.o.o. nije podmirilo dugovanje, a koje se odnosi na popravak broda (str. 22-28 spisa) te kako je zbog nepodmirenog dugovanja tužitelj zadržao brod.

11. Nesporno je i kako je tuženik na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa E. d.o.o. kupio predmetni brod, kako je izvršen upis promjene prava vlasništva na brodu, kako je isti upisan kod Lučke kapetanije u S. B. te kako je tuženik pozvao tužitelja na predaju broda, na što je tužitelj odgovorio kako se brod nalazi na suhom vezu radi prethodno ugovorenog popravka, kako je isti opterećen dospjelim potraživanjima radi ugradnje materijala i rada i ležarinom te kako je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje dospjelih potraživanja (str. 29-32 spisa).

12. Nesporno je i kako tuženik nije dobio od Hrvatskog registra brodova dokumente za plovidbu jer ih nije mogao ishoditi zbog neispravnog broda (str. 37 spisa).

13. Također je nesporno kako su dijelovi broda bili otuđeni, kako je tužitelj podnio kaznenu prijavu te kako je nakon toga popravio brod (str. 43 spisa).

14. Nije sporno niti kako se Javna ustanova Lučka uprava S. obratila Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi unutarnje plovidbe vezano za predmetni brod te kako je predmetno Ministarstvo uputilo podnesak punomoćniku tuženika 18. ožujka 2021. (str. 36-42 spisa).

15. Također nije sporno kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-205/2021 od 11. studenog 2021. ovdje tuženiku određen naknadni rok od 30 dana da ispuni svoju obvezu utvrđenu nagodbom te kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-205/2021 od 18. siječnja 2022. određena ovrha na novčanim sredstvima tužitelja (str. 48-51, 85-91,103-105 i 119-121 spisa).

16. Nesporno je također kako je 19. lipnja 2021. održan sastanak radi utvrđenja stanja broda te kako je izvršena procjena potrebnih troškova dovođenja broda u plovno stanje (str. 63-84 spisa).

17. Nije sporno niti kako je tužitelj pozvao tuženika na preuzimanje broda (str. 98-100 spisa) te kako je punomoćnik tuženika pozvao tužitelja da se očituje je li ispunio obvezu preuzetu nagodbom (str. 111 i 113 spisa), na što je tužitelj odgovorio kako brod nema važeće dokumente kojim bi bio proglašen sposobnim za plovidbu, a navedene dokumente brod nije imao ni prije otuđenja dijelova, odnosno kako su ugrađeni svi otuđeni dijelovi, provjereni i ispitani u radu, a također su ispjeskareni i obojani (str. 114-116 i 127-128 spisa).

18. Sporno je je li pri sklapanju sudske nagodbe postojao nesporazum između stranaka o bitnom sastojku ugovora pa iz tog razloga ugovor nije niti nastao.

19. Naime, tuženik smatra kako se tužitelj nagodbom obvezao brod predati sposoban za plovidbu, a tužitelj smatra kako se brod obvezao predati isključivo na način da u isti ugradi sve otuđene dijelove broda te kako dijelovi broda koji su ugrađeni trebaju biti ispjeskareni i oličeni.

20. Također, tuženik je tijekom postupka isticao kako ovakav put pravne zaštite nije predviđen Ovršnim zakonom i kako se tužba zbog istog treba odbaciti, odnosno kako je ovdje tužitelj u ovršnom postupku izjavio žalbu nakon proteka roka ne specificirajući taksativno određene žalbene razloge propisane čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona te kako se njegovi navodi jedino mogu podvesti pod čl. 50. st. 7. Ovršnog zakona i kako bi ga ovršni sud zaključkom uputio u parnicu kako bi dokazao navode iz svoje žalbe.

21. Sud je utvrdio kako je predmetni navod tuženika neosnovan,obzirom navedeno nije procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe u ovom postupku.

22. Sud je izvršio uvid u podnesak tužitelja na ime tuženika od 28. lipnja 2021. (str. 33 spisa) i podnesak punomoćnika tuženika na ime tužitelja od 5. srpnja 2021. (str. 34-35 spisa) te utvrdio kako tužitelj i tuženik imaju suprotne stavove vezano za pojam "sposoban za plovidbu".

23. Čl. 150. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjanju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze, dok je čl. 154. st. 1. istog Zakona propisano kako za ugovor o nagodbi vrijede opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima, ako za taj ugovor nije što drugo predviđeno.

24. Čl. 282. ZOO-a propisano je kako kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

25. Tijekom postupka utvrđeno je kako su stranke sklopile sudsku nagodbu, ali prilikom sklapanja iste tužitelj je smatrao kako je njegova obveza ugraditi u brod sve otuđene dijelove te iste ispjeskariti i oličiti, što je i učinio, a tuženik je smatrao kako je tužitelj, osim navedenog, obvezan predati brod sposoban za plovidbu i to radi izlaska u rijeku Savu.

26. Iz navedenog proizlazi kako su tužitelj i tuženik prilikom sklapanja sudske nagodbe vjerovali kako su suglasni, a ustvari među njima je postojao nesporazum o bitnom sastojku ugovora.

27. Naime, tužitelj je smatrao kako njegova obveza ne može biti veća od one koja je ugovorena sa E. d.o.o., a tuženik je smatrao kako kao novi vlasnik broda ima pravo na predaju broda u stanju sposobnom za plovidbu.

28. Dakle, kako je prilikom sklapanja ugovora, odnosno sudske nagodbe postojao nesporazum među strankama, ugovor nije niti nastao pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio kako predmetna sudska nagodba nije nastala i ne proizvodi pravne učinke.

29. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19 i 92/21).

30. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.589,00 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 4. srpnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 9. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 17. listopada 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT) uvećano za PDV, trošak zastupanja na ročištu održanom 21. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV i trošak zastupanja na ročištu održanom 28. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 425,50 kn (Tar. br. 1. t. 1.) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 851,00 kn (Tar. br. 2. t. 1.).

31. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 7.080,70 kn odbio kao neosnovan.

32. Naime, tužitelj je tražio trošak u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV za sastav podneska od 17. listopada 2022., a u konkretnom slučaju radi se o podnesku iz Tbr. 8. t. 3. OT te mu je sud priznao trošak u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV.

33. Također, tužitelj je tražio trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, koji mu trošak sud nije priznao iz razloga što to nije nužno potreban trošak, obzirom se presuda ističe odmah na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

34. Nadalje, tužitelj je tražio trošak za pravne savjete i mišljenja (Tbr. 30. OT) u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV, trošak za razmatranje spisa, izvid pravomoćnosti i izvršnosti, pribava isprava za stranku (Tbr. 32. OT) u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, trošak prijevoza (Tbr. 46. OT) u iznosu od 3.247,50 kn i trošak cestarine u iznosu od 396,00 kn, a sud mu sve navedene troškove nije priznao, obzirom tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz kako je navedene troškove i imao.

35. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 23. studenog 2022.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.