Pr-1680/20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. S., OIB:…, iz G., zastupana po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S.,

protiv tuženog KBC S., OIB:…, iz S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana

11. srpnja 2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice P. M. O. i punomoćnice tuženika I. B., a po objavi presude dana 23. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi manje isplaćene naknade troškova prijevoza, za razdoblje od 21. kolovoza 2017. do 31. listopada 2021. godine u ukupnom bruto iznosu od 12.860,87 kuna / 1.706,93 eura zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 685,38 kuna teče od 15. rujna 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 732,46 kuna teče od 15. listopada 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 462,93 kuna teče od 15. studenog 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 720,09 kuna teče od 15. prosinca 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 847,70 kuna teče od 15. siječnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 604,85 kuna teče od 15. veljače 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 704,98 kuna teče od 15. ožujka 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 878,21 kuna teče od 15. travnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 866,82 kuna teče od 15. svibnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 565,80 kuna teče od 15. lipnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 448,95 kuna teče od 15. srpnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 534,42 kuna teče od 15. kolovoza 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 984,21 kuna teče od 15. rujna 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 698,51 kuna teče od 15. listopada 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 599,76 kuna teče od 15. studenog 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 384,50 kuna teče od 15. prosinca 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 750,18 kuna teče od 15. siječnja 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 535,52 kuna teče od 15. veljače 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 647,02 kuna teče od 15. ožujka 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 208,58 kuna teče od 15. travnja 2020.

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena,

bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.609,37 kn/ 2.469,88 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 24. studenog 2020. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika te da ima prebivalište na adresi G.,

koja adresa prebivališta da je udaljen od adrese rada 37,82 kn prema planeru putovanja H.-a u jednom smjeru. Tužitelj od adrese stanovanja do mjesta rada da koristi osobni automobil. Tužitelju da je isplata naknade za trošak prijevoza regulirana Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU), i Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC S.. Odredbom čl.67.st.6.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013 i 24/2017) koji se primjenjivao do 30.11.2017.g. je propisano ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Odredbom iz čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjuje do 01.12.2017.g. je propisano ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbama čl.67.st.13.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013 i 24/2017) i čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) je propisano da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja H.. Sukladno citiranim odredbama TKU-a, tužitelj da

ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla).:

- za razdoblje do 30.11.2017.g. u dnevnom iznosu od 56,73 kuna; - za razdoblje od 01.12.2017.g. u dnevnom iznosu od 75,64 kuna.

Međutim, tuženik da je u utuženome razdoblju isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza, protivno odredbama TKU-a i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC S..

2.U svom odgovoru na tužbu danom na ročištu održanom 8. studenog 2021., tuženik navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući kako je putne troškove tužitelju isplatio sukladno svim propisima, a teret dokaza da je na tužitelju.

3. Tužitelj je podneskom od 22. travnja 2022. konačno postavio tužbeni zahtjev na temelju podataka dostavljenih od strane tužene kao u izreci ove presude, sukladno izvješću vještačenja stalnog sudskog vještaka D. C..

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem plana rada i evidencije o radnom vremenu za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu kao i platnih listi, te čitanjem

Izvješća o vještačenju vještaka za računovodstvo i financije D. C. od 1. travnja 2022.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Predmet spora je precizirani zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 21. kolovoza 2017. do 31. listopada 2021.

5.2. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj zaposlen kod tuženika.

5.3.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjenu naknadu troškova prijevoza, protivno odredbama TKU-a i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC S..

6. U svom Izvješću o vještačenju vještak D. C. od dana 1. travnja 2022.

navodi da tužitelj u tužbi navodi da ima prebivalište na adresi

G. te da je adresa rada udaljena od adrese prebivališta 37,82 km prema planeru putovanja H.-a u jednom smjeru. Nadalje, navodi da prema odredbama čl. 67. TKU-a (NN 141/12) ima pravo na naknadu troška prijevoza u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru tj. da prema čl. 66 TKU-a (NN 24/17, 128/17) ima pravo na 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Zaključno, tužiteljica tužbom da potražuje isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla):

- Za razdoblje do 30.11.2017. godine u dnevnom iznosu od 56,73 kn, - Za razdoblje od 01.12.2017. godine u dnevnom iznosu od 75,64 kn.

Pregledom dokumentacije da je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za psihijatriju.

Nadalje, vještakinja je navela da je pregledom dokumentacije utvrđeno da tužitelj u razdoblju od 17. kolovoza 2017. pa do 17. kolovoza 2018. godine ima prijavljeno boravište na adresi S. dok od 18. kolovoza 2018. godine ima

prijavljeno prebivalište na adresi S. , a da radi na adresi,

S.. Na osnovi izračuna prikazanih u nalazu, utvrđeno je da razlika između naknade troška dolaska na posao i odlaska s posla, a da je naknada bila plaćana u visini iznosa mjesečne pokazne karte za II. zonu u razdoblju od 21.08.2017. do 17.08.2018. godine kao i 1,00 kn po 9 kilometru za razdoblje od 18.08.2018. do 31.10.2021. godine, da iznosi ukupno 8.670,71 kn neto od čega da je:

- 1.028,00 kn neoporezivo i odnosi se na razdoblje od 21.08.2017. do 17.08.2018. godine,

- 7.642,71 kn neto oporezivo (12.860,87 kn bruto) i odnosi se na razdoblje od 18.08.2018. do 31.10.2021. godine.

5.1.Vještvo vještaka D. C. ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno jer je izrađeno po pravilima struke, a na njega stranke nisu imale primjedbi.

6. U utuženom razdoblju isplata naknade za trošak prijevoza regulirana je temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012, NN 24/2017, NN 128/2017) i internim pravilnikom poslodavca. Iz preslike osobne iskaznice (list 23) izdane od PP S. dana 14.06.2013. godine vidljivo je da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi G., S., što znači da tužitelj ima pravo na naknadu troška međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla. Člankom 67. (NN 141/12) tj. čl. 66. (NN 24/17, NN 128/17) TKU-a utvrđeno je da se zaposleniku nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava zaposleniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada. Istim člankom utvrđeno je da ukoliko nije organiziran međumjesni prijevoz ili međumjesni prijevoz ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, a zaposlenik koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, da poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn tj. 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Cijena od 0,75 kn po kilometru da je utvrđena TKU-om NN 141/2012 i NN 24/2017 i vrijedi do 30.11.2017. godine, a od 01.12.2017. godine TKU-om NN 128/17 utvrđena je naknada od 1,00 kn koja vrijedi do danas. U svom vještvu vještakinja je izvršila obračun prema tužbenom zahtjevu, odnosno naknadu u iznosu od 0,75 kn tj. 1,00 kn po kilometru za dolazak na posao i povratak s posla. Daljnjim pregledom dokumentacije utvrđeno je da se na listu 24 nalazi Potvrda o prijavi boravišta izdana u S. 17.08.2017. godine iz koje je vidljivo da je tužitelj dana 17.08.2017. prijavila boravište u S.. Prijava boravišta vrijedi do 17.08.2018.

godine. Vještakinja je utvrdila da prema zonskom tarifnom sustavu javnog gradskog prijevoznika P. S. d.o.o. S. pripada II. zoni pa je sukladno tome za to razdoblje tužitelju obračunala naknadu za dolazak na posao i povratak s posla u visini cijene mjesečne pokazne karte za II. zonu koja obuhvaća vožnju u I. i II. zoni. Prema javno dostupnom cjeniku prijevoznika P. S. d.o.o. važećem od

15.04.2012. godine, mjesečna pokazna karta s markicom za građane za II. zonu iznosi 380,00 kn. Vještakinja je u Tablici 1 dala izračun razlike naknade za troškove prijevoza na posao i s posla od adrese boravišta, odnosno prebivališta tužitelja do radnog mjesta u S. i obratno, za razdoblje od dana zaposlenja 21. kolovoza 2017.

do dana dostave dokumentacije 31. listopada 2021. godine.

Prema čl. 67. st. 14. TKU-a (NN 141/12) tj. čl. 66. st. 14 (NN 24/17 i NN 128/17) naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla ne isplaćuje se za dane godišnjeg odmora, rodiljnog/roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Drugim riječima, to znači da se naknada kn/km isplaćuje samo za dane kada je tužitelj uistinu dolazio na posao i odlazio s posla, a u slučaju da se isplaćuje mjesečna pokazna karta, ukoliko tužitelj nije bio u obvezi više od 2 dana dolaziti na posao, naknada će se isplatiti prema pojedinačnoj karti. Sukladno navedenom, obračun putnih troškova se izvršio prema broju odrađenih dana, odnosno prema točnom broju dolazaka na posao i odlazaka s posla.

U stupcu 2 vještva je prikazan broj radnih dana u mjesecu, a u stupcu 3 broj odrađenih dana, u stupcu 4 prikazan je broj dana godišnjeg odmora, privremene spriječenosti za rad, rodiljnog/roditeljskog dopusta i sličnih dana kada tužitelj nije bio u obvezi doći na posao. Navedene podatke vještakinja je preuzela iz evidencije rada tuženika. U stupcima 5 i 6 vještakinja je prikazala broj dolazaka na posao i odlazaka s posla, a do kojih podataka je došla pregledom evidencija rada. Potrebno je napomenuti da u pojedinim mjesecima nije jednak broj dolazaka i odlazaka s posla iz razloga što je tužitelj povremeno radio noćne smjene na zadnji dan u mjesecu što znači da je došla na posao u jednom mjesecu, a otišla s posla u drugom obzirom da su noćne smjene 19-7 h sljedećeg dana. U stupcu 7 prikazana je cijena mjesečne pokazne karte za II. zonu, a u stupcu 8, cijena pojedinačne karte za II. zonu prijevoznika P. S. d.o.o.. Cijene su preuzete iz javno dostupnog Cjenika

usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava. U stupcu 9 prikazana udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice G. do adrese rada tužitelja S., sukladno

priloženom planeru putovanja H.-a na listu 16 uz podnesak tužiteljice od 21.

prosinca 2021. godine. U stupcu 10 prikazan je ukupan broj kilometara koje je tužiteljica prešla za dolazak na posao i povratak s posla u mjesecu, a koji podaci se dobiju tako da se zbroje dolasci i odlasci u mjesecu (stupci 5 i 6) te pomnože s udaljenosti iz stupca 9. U stupcu 11 prikazana je visina naknade po kilometru sukladno čl. 67. tj. 66. TKU-a. U stupcu 12 prikazan je iznos naknade putnog troška koliko je trebalo biti obračunato. Za razdoblje od dana zaposlenja 21.08.2017. do dana odjave boravišta s adrese u S. 17.08.2018. godine naknada se određuje u visini pokazne karte za II. zonu uz napomenu da se u mjesecima kada tužitelj više od 2 dana nije bio u obvezi dolaziti na posao računa kao zbroj dolazaka i odlazaka u mjesecu pomnožen s pojedinačnom kartom. Za razdoblje nakon 17.08.2018. godine naknada se računa sukladno nalogu suda i tužbenom zahtjevu na način da se isplaćuje 0,75 tj. 1,00 kn/km, a dobije se množenjem udaljenosti iz stupca 10 s naknadom na koju ima pravo po kilometru iz stupca 11. U stupcu 13 prikazan je iznos isplaćene naknade, a koji iznos je preuzet iz platnih lista tužitelja uz napomenu da su oporezivi iznosi koje je tuženik isplatio preračunati u neto iznose prema koeficijentu odnosa isplaćene neto plaće i isplaćene bruto plaće u mjesecu, a radi usporedbe podataka (ista kategorija). U stupcu 14 prikazana je razlika naknade troška prijevoza koja se dobije kao razlika između iznosa koji je trebao biti isplaćen (stupac 13) i iznosa koji je tuženik isplatio (stupac 14). Iz Tablice br. 1 vidljivo je da je razlika između neto naknade troška dolaska na posao i odlaska s posla u razdoblju od dana zaposlenja 21. kolovoza 2017. do dana dostave dokumentacije 31. listopada 2021.

godine iznosi ukupno 8.670,71 kn. Prema članku 7. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 1/21) troškovi mjesnog i međumjesnog prijevoza neoporezivi su do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte dok je naknada koju poslodavac isplaćuje zaposleniku u iznosu od 0,75 kn/km tj. 1,00 kn/km oporeziva i to na način da 0,75 tj. 1,00 kn/km predstavlja neto naknadu. Zbog navedenoga, u nastavku se daje Tablica 2. u kojoj je izvršen obračun razlike neto naknada iz Tablice 1. u bruto naknadu.

U stupcu 2 prikazana je razlika neto naknade, a koja je preuzeta iz stupca 14 Tablice

1. uz napomenu da je kolovoz 2018. godine podijeljen na razdoblje do 17.08.2021. kada se isplaćivala naknada u visini putne karte za II. zonu, a nakon toga u visini od 1,00 kn/km. U stupcu 3 prikazan je koeficijent obračuna neto naknade u bruto naknadu uzimajući u obzir MIO I. i II. stup, porez u visini od 24% i prirez u visini od 8% za O. S. do 31.12.2019. godine, a koji je od 01.01.2020. godine ukinut,

odnosno iznosi 0,00%. Također je potrebno napomenuti da se nije uračunao osobni odbitak jer je pregledom platnih lista uočeno da ga je tužitelj u cijelosti iskoristio. U stupcu 4 da je prikazan iznos bruto naknade, a koji se dobije kao umnožak neto naknade iz stupca 2 i koeficijenta za preračun iz stupca 3. Iz Tablice br. 2 vidljivo je da bruto naknada troška dolaska na posao i odlaska s posla u razdoblju od dana zaposlenja 21. kolovoza 2017. do dana dostave dokumentacije 31. listopada 2021.

godine iznosi ukupno 12.860,87 kn.

7.Stoga iz gore navedenog proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a kako je tužiteljica pismenim podneskom od 22. travnja 2022., sukladno obračunu i priloženoj dokumentaciji od strane tužene uredila tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje kolovoza 2017. do listopada 2021., po osnovi manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 12.860,87 kn. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kako je zatraženo.

8.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužitelja. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe -100 bodova, za sastav podnesaka od 21. prosinca 2021., 9. veljače 2022. i 22. travnja 2022. - za svaki po 100 bodova, za zastupanje na ročištima: 8. studenog 2021., 25. travnja 2022., 11. srpnja 2022., - za svaki po 100 bodova, za pristup na ročište za objavu presude– 50 bodova, trošak po Tbr.7. t.8. Tarife – 50 bodova, što sve zbrojeno iznosi 912,5 bodova (vrijednost 1 boda s paušalom = 15kn) što daje iznos 13.687,50 kn, uvećano za 25% PDV-a dobije se iznos od 17.109,37 kn. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, tako da ukupno obistinjen trošak tužitelju iznosi 18.609,37 kn/ 2.469,88 eura.

9. Predmetna konverzija u presudi izvršena je sukladno odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske ( Narodne novine 57/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po srednjem paritetu 1 euro = 7.53450 kn.

Split, 23. studenog 2022.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.