REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 7 Us I-970/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužitelja H.-O. d. s.d.o.o., Z., E. R., R., V. C. E. , kojeg zastupa opunomoćenica A. G., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi izvlaštenja, 23. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/18- 01/288, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 14. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-944-17/16-01/303, URBROJ: 2170-04-02/6- 18-3 od 30. kolovoza 2018., odbijen je prijedlog trgovačkog društva H. – O. d. s. d.o.o. Z., E. R., ovdje tužitelja, za nepotpuno izvlaštenje nekretnine ustanovljenjem služnosti u k.o. Z., radi izgradnje elektroenergetskog objekta, elektroenergetske mreže TS 10(20)/04, kV S. i to nekretnine označene kao k.č., upisane u zk. ul. 2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-04/18-01/288, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-22-02 od 14. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja, iz istih razloga kao i onih navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. U obrazloženju rješenja tuženik, u bitnom, navodi da prema Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade nekretnina se može izvlastiti prije izvođenja radova, a ne nakon izvođenja radova jer bi se u suprotnom radilo o legalizaciji nezakonitog oduzimanja/ograničenja prava vlasništva i to aktom državne vlasti koji bi podrazumijevao nerazmjerno miješanje države u mirno uživanje vlasništva pojedinca, a koje miješanje ne bi imalo legitiman cilj.
3. Tužitelj je protiv rješenja tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi, u bitnom, navodi da je prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za nepotpuno izvlaštenje, a ne prijedlog za određivanje naknade za oduzeto zemljište. Nadalje, tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju ispunio sve zakonske pretpostavke za provođenje postupka nepotpunog izvlaštenja predmetne nekretnine, a da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon o pravilima postupka na njegovu štetu te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tužitelj ističe da je u konkretnoj upravnoj stvari utvrđen interes Republike Hrvatske za predmetno izvlaštenje, u skladu s člankom 13. stavkom 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, odnosno u skladu s člankom 4. Zakona o energiji. Nadalje, tužitelj ukazuje da u niti jednom pozitivnom pravnom propisu pa tako niti u odredbama članka 2. i članka 4. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade) ne postoji pojam „buduća gradnja“, kao ključna pretpostavka za provođenje postupka izvlaštenja, stoga da nema nikakvog zakonskog uporišta za odbijanje prijedloga tužitelja za pokretanje postupka izvlaštenja, uz navod da je elektroenergetski objekt u cijelosti izgrađen. Upućuje na sudsku praksu za koju smatra da mu ide u prilog, i to presudu Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-1967/17, od 20. prosinca 2017., presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-668/12, od 13. rujna 2013., i poslovni broj: UsI-765/2021, od 14. listopada 2021. Nadalje, smatra da se presuda Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž 4922/18-2, od 16. siječnja 2019., a na koju upućuje tuženik, ne odnosi na istovrsnu situaciju kao u ovoj upravnoj stvari, budući da ovdje predmetni upravni postupak nisu pokrenuli vlasnici nekretnina. Također, tužitelj ukazuje i da je neprovediv stav tuženika da se pravni odnosi u slučaju izgradnje i ulaska u posjed prije pokretanja postupka izvlaštenja sporazumno rješavaju s vlasnikom odnosno u parničnom postupku pred nadležnim sudom jer je nemoguće postići sporazum među strankama te jer je postupak izvlaštenja jedini zakonom predviđeni postupak stjecanja stvarnih prava na tuđim nekretninama u svrhu izgradnje energetskih objekata koji su od interesa za Republiku Hrvatsku. Također, tužitelj ukazuje na svoju zakonsku obvezu gradnje elektroenergetskih objekata u predviđenom roku od 30 dana od kad druga ugovorna strana ispuni obveze iz ugovora o priključenju i na okolnost da se postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine i postupak izvlaštenja u konkretnom slučaju, i nizu drugih, ukupno vode preko sedam godina te da ga to ne može ograničavati u izvršavanju njegovih zakonskih obveza. Pri tome ukazuje i da bi odbijanje tužbe rezultiralo nepravovremenim izvršenjem obveza iz ugovora o priključenju na elektroenergetsku mrežu od strane tužitelja, zbog čega bi nastala šteta za tužitelja, odnosno Republiku Hrvatsku. Slijedom navedenog, predlaže poništiti osporavano rješenje i usvojiti prijedlog tužitelja za nepotpuno izvlaštenje predmetno nekretnine, podredno poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, te naložiti tuženiku naknadu troškova spora.
4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. U tijeku spora održano je ročište za raspravu dana 21. studenog 2022. kako bi se sukladno odredbi članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu je pristupila opunomoćenica tužitelja.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud nije našao da je u sporu potrebno provoditi daljnje dokaze, jer se iz postojeće dokumentacije u spisu moglo utvrditi pravo stanje stvari.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. U ovom sporu nije sporno da je tužitelj 11. svibnja 2016. pokrenuo upravni postupak nepotpunog izvlaštenja nekretnine oznake k.č., upisane u zk.ul., k.o. Z. Nadalje, nije sporno da je tužitelj prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje već izvršio radove na predmetnoj nekretnini, a radi izvođenja kojih predlaže provesti postupak izvlaštenja.
9. Sporno je u ovoj upravnoj stvari može li se sukladno mjerodavnim zakonskim propisima provesti postupak nepotpunog izvlaštenja nekretnine u situaciji kad su već izvedeni radovi radi kojih se predlaže provesti postupak izvlaštenja.
10. Člankom 2. stavkom 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da se nekretnina može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način. Stavkom 2. istog članka je propisano da se nekretnina u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti radi izgradnje građevine ili izvođenja radova gospodarske infrastrukture, groblja i drugih objekata komunalne infrastrukture, zdravstvenih, prosvjetnih, kulturnih i sportskih građevina, industrijskih, energetskih, vodnogospodarskih, prometnih i objekata elektroničkih komunikacija, građevina za potrebe hrvatskog pravosuđa, vojske i policije te istraživanja i eksploatacije rudnog i drugog blaga.
11. Člankom 4. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade je propisano da izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje provedeno.
12. Člankom 28. stavkom 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade je propisano da prijedlog za izvlaštenje može podnijeti korisnik izvlaštenja nakon što je po odredbama ovog ili posebnoga zakona utvrđen interes Republike Hrvatske za izgradnju građevine ili za izvođenje radova.
13. Člankom 40. stavkom 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade je propisano da korisnik izvlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ako je do tada prijašnjem vlasniku nekretnine isplatio naknadu određenu rješenjem o izvlaštenju, odnosno predao u posjed drugu odgovarajuću nekretninu. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako do pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju korisnik izvlaštenja nije ispunio svoje obveze prema vlasniku nekretnine, pravo na posjed izvlaštene nekretnine steći će tek danom isplate naknade, ako se prijašnji vlasnik nekretnine i korisnik izvlaštenja drukčije ne sporazume.
14. Predmetnu odluku tuženika, kojom je potvrđeno rješenje prvostupanjskog tijela o odbijanju prijedloga za nepotpuno izvlaštenje nekretnine označene kao k.č., upisane u zk. ul., k.o. Z., radi izgradnje elektroenergetskog objekta, elektroenergetske mreže TS 10(20)/04, kV S., Sud nalazi osnovanom. Naime, institut izvlaštenja, kako ga je uredio zakonodavac, predviđa da se postupak izvlaštenja pokreće radi potrebe izgradnje građevine, odnosno radi izvođenja radova u interesu Republiku Hrvatske. Dakle, građevine koja se tek treba izgraditi, odnosno radova koji se tek trebaju poduzeti. Stoga u ovoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke za usvajanje podnesenog prijedloga tužitelja budući da je tužitelj i prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje već stupio u posjed predmetne nekretnine i izgradio elektroenergetski objekt-elektroenergetske mreže TS 10(20)/04, kV S., odnosno jer je pokrenuo postupak izvlaštenja nakon što je na predmetnoj nekretnini postignuta svrha izvlaštenja, a koju tužitelj kao korisnik izvlaštenja naknadno podnesenim prijedlogom za izvlaštenje samo formalno pokušava ostvariti, budući da istu u stvarnosti već uživa.
15. Da je postupak izvlaštenja moguće pokrenuti samo u pogledu nekretnina na kojima nisu izgrađene građevine odnosno izvedeni radovi radi kojih se predlaže provesti postupak izvlaštenja, proizlazi i iz zakonske odredbe koja propisuje da izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje provedeno te zakonske odredbe koja određuje trenutak kad korisnik izvlaštenja smije stupiti u posjed izvlaštene nekretnine i započeti s namjeravanim radovima (jasno je da bez stupanja u posjed nekretnine nije moguće na njoj izvesti bilo kakve radove), a koji trenutak jest vezan uz nastup pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, i to ako je do tada prijašnjem vlasniku nekretnine korisnik izvlaštenja isplatio naknadu, odnosno trenutkom isplate naknade ako je ona isplaćena nakon pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju. Dakle, tek po pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju korisnik izvlaštenja smije stupiti u posjed izvlaštene nekretnine te započeti s namjeravanim radovima. U suprotnom, kao što je to slučaj u ovoj upravnoj stvari, radilo bi se o faktičnom izvlaštenju nekretnine, bez obzira što su, primjerice, radovi poduzeti u skladu s izdanom lokacijskom dozvolom ili važećim prostornim planom, jer korisniku izvlaštenja u takvoj situaciji nedostaje pravna osnova za stupanje u posjed tuđe nekretnine i izvođenje radova na njoj te se za tako (faktično) oduzetu nekretninu naknada više ne bi niti mogla odrediti u upravnom postupku izvlaštenja, a kako to pravilno ukazuje i tuženik.
16. Na drukčiju odluku nije od utjecaja navod tužitelja da postoji interes Republike Hrvatske za izvođenje predmetnih radova jer bez obzira i na eventualni opći interes za izvođenje radova, takav interes ne može zamijeniti pravomoćno rješenje o izvlaštenju te biti osnova za stupanje u posjed nekretnine i izvođenje namjeravanih radova.
17. Stoga, Sud u cijelosti prihvaća stav tuženika da se nekretnine u smislu citiranih članaka Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade mogu izvlastiti isključivo prije izvođenja radova, a ne i nakon njihova izvođenja, jer bi se u suprotnom radilo o legalizaciji nezakonitog oduzimanja/ograničenja prava vlasništva i to aktom državne vlasti koji bi podrazumijevao nerazmjerno miješanje države u mirno uživanje vlasništva pojedinca koje miješanje ne bi imalo legitiman cilj, pri čemu se naglašava da legitiman cilj može postojati jedino u uređenom postupku izvlaštenja u kojem se, radi ostvarenja svrhe izvlaštenja koja se ne može postići na manje otegotan način, postiže aktom prisile vlasti i uz naknadu tržišne vrijednosti nekretnine koja se oduzima, odnosno na kojoj se ograničava pravo vlasništva pojedinca. Naime, Sud ističe da suprotno shvaćanje po kojem bi korisnik izvlaštenja prvo stupio u posjed nekretnine te izveo radove, a tek potom pokrenuo postupak izvlaštenja predstavljalo bi izvrgnuto shvaćanje instituta izvlaštenja, po kojem bi pretjerani teret bio stavljen na stranu izvlaštenika, kao objektivno slabije strane u tom odnosu, i koji bi bio prisiljen trpjeti ograničenja svog prava vlasništva, a bez naknade za to ograničenje. Nadalje, u takvoj situaciji postojala bi i realna opasnost da bi izvlaštenik bio prisiljen pokretati postupak pred nadležnim sudom radi ostvarenja naknade, onda kada to ne bi učinio korisnik izvlaštenja (jer već uživa svrhu izvlaštenja) ili bi to učinio s predugim vremenskim odmakom. Stoga je zadatak nadležnih upravnih tijela i suda osigurati da se upravni postupak izvlaštenja provodi onako kako je to propisano mjerodavnim zakonskim odredbama, poštujući sve faze postupka izvlaštenja, i to od utvrđivanja interesa Republike Hrvatske za izgradnju objekata ili izvođenje radova, faze pripremnih radnji, pokretanja i provođenja samog postupka izvlaštenja pa do faze donošenja rješenja o izvlaštenju te utvrđivanja i isplate naknade za izvlaštenu nekretninu.
18. Pri odluci u ovoj upravnoj stvari Sud je imao u vidu sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i ovog Suda na koju se tužitelj pozivao, međutim Sud je postupio u skladu sa stavom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženim u recentnijoj praksi, u presudi poslovni broj: Usž-1526/21-2, od 9. prosinca 2021., u kojoj je taj Sud istaknuo da „U postupku je utvrđeno kao nesporno da je nekretnina koja je predmetom izvlaštenja vlasništvo fizičke osobe, da je tužitelj već izgradio planirani objekt i stupio u posjed predmetne nekretnine prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, zbog čega osnovano prvostupanjski sud i upravna tijela zaključuju da je svrha koja se namjeravala postići izvlaštenjem predmetne nekretnine već ispunjena. Pri tome nije od utjecaja na drugačiju odluku činjenica da se radi o gradnji na temelju akta za građenje, obzirom da odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade nije moguće primjenjivati retroaktivno.“ Stoga je ovaj Sud u skladu s citiranim zakonskim odredbama i prethodno citiranom praksom Visokog upravnog suda odlučio kako je navedeno u izreci ovog rješenja.
19. Tužbeni navod kojim se ukazuje na nemogućnost sporazumnog rješavanja odnosa između tužitelja i vlasnika nekretnine, odnosno rješavanja tog odnosa u parnici pred nadležnim sudom, Sud ocjenjuje neodlučnim za rješavanje ove upravne stvari te, kao takav, neosnovan. Naime, u provedenom postupku i sporu je utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za izvlaštenje predmetne nekretnine, stoga se o međusobnom rješavanju odnosa tužitelja i vlasnika nekretnine ne može raspravljati u okviru upravnog postupka izvlaštenja pa tako niti u okviru ovog upravnog spora. Nadalje, način na koji će se ti odnosi urediti je na strankama tog odnosa te im je u tom smislu tuženik ukazao da odnose mogu razriješiti sporazumno, odnosno ako je njegovo postizanje nemoguće, pred nadležnim redovnim sudom, što ovaj sud nalazi pravilnim i zakonitim. Jednako tako, na drugačije rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja niti tužbeni navod kojim tužitelj ukazuje na dugotrajnost vođenja i ovog i drugih upravnih postupaka izvlaštenja, zbog čega da je u opasnosti da neće u roku izvršiti svoju obvezu spajanja ugovornih strana na distribucijski sustav, budući da na dugotrajnost provedenog i ostalih upravnih postupaka koje tužitelj vodi i eventualnu štetu koja mu zbog toga prijeti, Sud nije u mogućnosti utjecati, već je jedino ovlašten po tužbi ocijeniti zakonitost osporenog rješenja.
20. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 23. studenoga 2022.
S u d a c
Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- tužitelju H.-O. d. s. d.o.o., Z., E. R., R., V. C. E.
- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
