Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

75. P-1325/2019-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu S. J., u pravnoj stvari

tužitelja: 1. R. d.o.o., B., , OIB:, 2. M.

R., B., , OIB: i 3. D. S., O.,

, OIB:, koje sve zastupa punomoćnik S.

P., odvjetnik iz Z. odvjetničkog ureda P., G., V.,

K. i P., R., , protiv tuženika: K. M. d.o.o.,

S., , OIB:, radi zaštite autorskog prava, nakon

održane glavne rasprave, zaključene dana 12. listopada 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, danom objave 23. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava 1. tužitelja R. d.o.o. na način da je četiri fotografije koautora tužitelja M. R. i D. S. koristio na svojoj web stranici na linku http://

www. ,

bez

ovlaštenja 1. tužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te mu se zabranjuje svaka buduća objava bez odobrenja 1. tužitelja.

II. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio moralna autorska prava 2. tužitelja M. R. i 3. tužitelja D. S. na način da je četiri fotografije koristio

na svojoj web stranici na linku

bez navođenja 2. i 3.

tužitelja kao koautora te mu se zabranjuje takvo postupanje ubuduće.

III. Nalaže se tuženiku da isplati 1. tužitelju R. d.o.o. iznos od 40.000,00 kn/ sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da solidarno isplati tužiteljima M. R. i D.

S. iznos od 20.000,00 kn/2.654,46 eura[1] sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

V. Izreka ove presude po pravomoćnosti objaviti će se na trošak tuženika u V. l. u roku od 8 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 8.275,00 kn/1.098,28 eura[1] , sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

VII. Odbijaju se tužitelji sa preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 9.575,00 kn/1.270,82 eura[1] zajedno s zateznim kamatama kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji R. d.o.o., M. R. i D. S. podnijeli su tužbu protiv

tuženika radi povrede autorskih prava u kojoj navode da su tužitelji fizičke osobe koautori četiri fotografije koje je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na svojim web stranicama www..hr , dok je

tužitelj pravna osoba nositelj imovinskih autorskih prava nad predmetnim fotografijama. Tuženik je bez ikakvog odobrenja, bez sklapanja ugovora i bez plaćanja naknade koristio fotografije tužitelja i nije naveo tužitelje kao koautore predmetnih fotografija, protivno čl. 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje ZAPSP) te je neovlašteno javno prikazivao predmetna autorska djela protivno čl. 21. ZAPSP-a. Tužitelji su se putem svojeg punomoćnika obratili tuženiku dana 19. prosinca 2016. sa zahtjevom za prestankom vršenja povrede autorskih prava, isplatom naknade za neovlašteno korištenje i naknade zbog povrede autorskih moralnih prava, kao i zahtjevom za dostavom informacija sukladno čl. 187. ZAPSP-a. Tuženik se nije očitovao. Tužitelji su profesionalni i renomirani fotografi koji su uložili mnogo truda u stvaranje predmetne fotografije a prilikom svih neovlaštenih objava nisu nigdje navedeni kao koautori. Tužitelj R. d.o.o. potražuje od tuženika plaćanje penala u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade budući da je pravo autora povrijeđeno u najmanju ruku iz krajnje nepažnje, u iznosu od 10.000,00 kn po fotografiji odnosno ukupno 40.000,00 kn sa zateznom kamatom od dana 19. prosinca 2016., kada je tuženik pozvan na prestanak povrede. Navode da se radi o minimalnim iznosima na koje tužitelj R. d.o.o. ima pravo jer se ne radi ni približno o uobičajenoj cijeni naknade za korištenje koju ostvaruje tužitelj kod ustupanja prava na ovakvo korištenje. Osim toga, predmetne fotografije učinjene su dostupnima i vidljive najširem krugu ljudi a u iste je uloženo puno truda i novčanih sredstava. Na okolnost visine uobičajene naknade tužitelji dostavljaju račune ispostavljene na ime upotrebe odnosno korištenja fotografija. Na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava tužitelji M. R. i D. S. potražuju

solidarno iznos od po 5.000,00 kn po fotografiji odnosno ukupno 20.000,00 kn za četiri fotografije.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je njegov djelatnik sa stranica H. T. zajednice stranice, skinuo predmetne fotografije koja mu je

prethodno dala dopuštenje da ih može slobodno koristiti. Navodi da mu nije bila namjera povrijediti ničija autorska prava i da je slike stavio na program za jednodnevni izlet OŠ S. G.. Spori visinu zatraženih naknada za predmetne fotografije.

3. Na ročištu dana 17. svibnja 2021. tužitelji su ostali kod tužbe i tužbenog zahtjeva tuženik kod odgovora na tužbu te je osporio da bi neovlašteno koristio fotografije budući da je dobio prethodno odobrenje HTZ-a, radi čega spori i da bi povrijedio autorska prava tužitelja nenavođenjem istih kao autora predmetnih fotografija. Tuženik nije osporio da su tužitelji autori predmetne četiri fotografije za koje navodi da su bile na internet stranicama tri dana, ne spori da tužitelji nisu navedeni kao autori jer nije znao tko su autori. Obzirom na kratko vrijeme objave navodi da nije bilo posjetitelja stranice, da oglašava vjerska putovanja a samo u jednom slučaju za potrebe školskog izleta objavio je predmetne fotografije.

4. Podneskom od 31. svibnja 2021. tužitelji navode da su surađivali s HTZ-om no da nisu nikada na HTZ prenijeli isključivo pravo iskorištavanja svojih fotografija i nikada nisu na HTZ prenijeli pravo distribucije fotografija trećim osobama. Od ukupno četiri fotografije koje su predmet ovog spora, predmet suradnje s HTZ-om bile su dvije fotografije koje se nalaze u prilogu ovog podneska. Ugovori koji su s HTZ-om sklapani, sklapani su prije 10 i više godina te tužitelji nisu u mogućnosti pronaći ugovore za te fotografije. HTZ je stekao samo pravo objave fotografija, a nikako ne pravo isključivog prava iskorištavanja fotografija ili pak pravo distribucije fotografija trećim osobama. Druge dvije fotografije nisu prema evidenciji tužitelja nikada bile predmet suradnje s HTZ-om pa stoga tužitelji osporavaju da bi ih tuženik uopće i preuzeo sa stranica HTZ-a.

5. Podneskom od 17. lipnja 2021. tužitelj ispravljaju navode iz podneska od 31. svibnja 2021. na način da se Ugovor od 12. srpnja 2006. odnosi na jednu fotografiju koja je predmet ovog postupka, dok se Ugovori od 15. siječnja 2010., od 11. svibnja 2015. i od 13. svibnja 2015. ne odnose na fotografije koje su predmet ovog spora. Ne spore da su surađivali sa HTZ-om, da su u svim ugovorima i poslovnim odnosima s HTZ-om, na HTZ prenosili trajna prava objavljivanja fotografija u njihove vlastite, da nisu nikada na HTZ prenijeli sva imovinska autorska prava nad svojim fotografijama već samo pravo objavljivanja, što stoji u ugovorima. Tako u Ugovoru od 12. srpnja 2006., koji se jedini odnosi na fotografiju koja je predmet ovog postupka izričito se navodi da je predmet ugovora neograničeno korištenje i objava ali HTZ nije stekla pravo distribucije predmetnih fotografija odnosno nije stekla pravo ustupati predmetne fotografije na iskorištavanje trećim osobama. Budući HTZ nije nositelj prava distribucije bilo kakvo ustupanje trećima je neovlašteno pa stoga tuženik nije od HTZ-a mogao steći nikakvo pravo za daljnje ili vlastito iskorištavanje predmetnih fotografija. Što se tiče visine naknade za prijenos prava nad fotografijama iz Ugovora sklapanih s HTZ-om ukazuju kako naknade iz ugovora s HTZ-om nisu relevantne jer je HTZ zbog dugogodišnje suradnje i velike količine fotografija imao posebne uvjete u pogledu određivanja naknade odnosno posebno povoljnije uvjete.

6. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja R. d.o.o. da je tuženik povrijedio autorsko imovinsko pravo i to pravo priopćavanja autorskog djela javnosti, na način da je bez odobrenja tužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava i bez plaćanja naknade, objavio četiri fotografije na svojoj web stranici. Radi neovlaštenog korištenja autorskog djela 1. tužitelj potražuje

naknadu u dvostrukom iznosu od uobičajene (penale), za svaku fotografiju iznos od po 10.000,00 kn odnosno ukupno 40.000,00 kn. Tužitelji M. R. i

D. S. kao koautori predmetne četiri fotografije navode da tuženik prilikom objave četiri fotografije, nije naveo tužitelje kao koautore predmetnih fotografija, te na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava tužitelji M. R. i D. S. potražuju solidarno iznos od po 5.000,00 kn po fotografiji odnosno ukupno 20.000,00 kn za četiri fotografije.

7. Tuženik ne spori da je objavio predmetne četiri fotografije tužitelja na svojoj web stranici i da ih nije naveo kao autore ali spori da je neovlašteno koristio jer je imao dozvolu HTZ-a za objavu i spori visinu zatraženih naknada.

8. Sukladno čl. 2. st. 1. i 9. st. 1. važećeg Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13 i 127/14,62/17 i 96/18 dalje: ZAPSP) koji se primjenjuje temeljem čl. 312. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 111/21), propisano je da je autor djela fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila i da mu na njemu pripada autorsko pravo.

9. Čl. 12. st. 1. ZAPSP-a propisano je da se autorom smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno.

10.U konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelji M. R. i D. S.

koautori četiri fotografije, dvije koje prikazuju Kopački rit iz zraka, a druge dvije jelene u K. ritu i da su prenijeli imovinska autorska prava na tužitelja

R. d.o.o.

11.Što se tiče neovlaštenog korištenja predmetnih fotografija, spisu predmeta prileži Ugovor od 12. srpnja 2006. (list 44-45 spisa) koji se odnosi na jednu fotografiju koja je predmet ovog spora i koja prikazuje K. rit (list 12 spisa), iz istog proizlazi da je R. M. S. zastupan po tužitelju M. R.,

ustupio HTZ-u autorska imovinska prava neograničenog korištenja i objave, dok moralna prava pripadaju M. R. ali u istom ne stoji da bi prenijeli na HTZ pravo distribucije fotografija trećim osobama. Stoga HTZ nije bio ovlašten dalje ustupati fotografiju trećima odnosno tuženiku. Ostali Ugovori koji prileže spisu (list spisa 37-43 i 46-52) ne odnose se na predmetne fotografije.

12. Na okolnost nastanka predmetnih fotografija i povrede moralnih autorskih prava, saslušani su tužitelji M. R. i D. S.. Iz iskaza saslušanih tužitelja suglasno proizlazi da su po profesiji fotografi, priznati u tuzemstvu i inozemstvu, nagrađivani za svoj rad, izlagani na izložbama, fotomonografijama, knjigama, filmovima, CANON su ambasadori koji ih koristi za promoviranje svojih proizvoda, imaju promotivne turističke fotografije sa zbirkom od oko 100 tisuća fotografija. Konkretno za fotografije K. rita izradili su edukativni sadržaj multimedijalni

CD-om za kojeg su od UN dobili nagradu u 2008. za najbolji promotivni edukativni projekt. Predmetne četiri fotografije načinili su zajedno sa fotografskom opremom, nisu nastale u jednom danu već su godinama fotografirali P. prirode K. r, otprilike nekih pet godina, nekoliko puta su letjeli avionom kako bi napravili fotografije iz zraka i tako su nastale dvije fotografije na stranici 10 i 12 spisa koje prikazuju K. rit iz zraka i to jedna D. i K. rit a druga močvarno

područje K. rita. Druge dvije fotografije nastale su u tzv. rici jelena kada

se jeleni pare, pa kako se radi o divljim životinjama, to navode da je bilo jako teško doći do kvalitetnih fotografija tog događaja. Prilikom nastanka fotografija bili su danima u K. ritu, u zaklonu a radilo se o mukotrpnom poslu obzirom na teren odnosno na močvarno područje na koje su morali prenositi svu profesionalnu opremu za fotografiranje a osim toga dio tog područja je i dalje minsko područje. Tužitelji su suglasno iskazali da nakon što su sačinili fotografije, digitalno su ih obradili, što uglavnom radi D. S.. Što se tiče autorstva fotografija tužitelji navode da se radi o njihovom timskom radu, iz razloga što zajednički odlaze na lokacije i snimaju s fotografskim aparatima a zatim te fotografije digitalno obrađuju a obzirom da se radi o stotinama tisućama fotografija sklopili su 2009. sa svojom tvrtkom 1. tužiteljem Ugovor o ustupanju autorskih imovinskih prava u odnosu na sve izrađene zajedničke fotografije radi lakšeg poslovanja. Što se tiče ugovornog odnosa sa HTZ-om tužitelji su iskazali da je samo jedna fotografija predmet Ugovora o autorskom djelu od 12. srpnja 2006., ona prikazuje močvarno područje K. rita a radi se o fotografiji koja se nalazi na stranici 12 spisa a u odnosu na fotografiju koju je tužitelj M. R. kao zz potpisao da ustupaju autorska imovinska prava na ograničeno korištenje i objavu isključivo za potrebe HTZ te stoga HTZ nije ih mogao prenijeti na treće osobe odnosno ovdje tuženika a što se tiče ostalih predmetnih fotografija iskazali su da ih nisu ustupili Ugovorom HTZ-u. Što se tiče povrede moralnih autorskih prava, navode da su se loše osjećali kada su uočili da su fotografije neovlašteno objavljene na stranicama tuženika u komercijalne svrhe, ukradeno i potišteno, s obzirom da se radilo o velikom zajedničkom trudu kako bi se sačinile predmetne fotografije što kvalitetnije i ljepše a i radilo o fizičkim zahtjevnom pothvatu. Što se tiče cijena fotografija iz Ugovora o autorskim djelima sklopljenim s HTZ-om radilo se o znatno manjim iznosima a inače bi trećima takvu fotografiju prodavali po cijeni od 4.000-5.000 kn, ovisno o namjeni, vremenskom korištenju i teritoriju.

13.Kako je tuženik na svojoj web stranici www..hr, objavio

fotografiju koja je predmet Ugovora od 12. srpnja 2006. i tri predmetne fotografije koje nisu predmet ugovornog odnosa između tužitelja i HTZ-a, sve bez odobrenja 1. tužitelja, to je počinio povredu autorskog imovinskog prava i to prava priopćavanja autorskog djela iz čl. 21. ZAPS-a.

14.U konkretnom slučaju radi se o povredi imovinskih prava 1. tužitelja krajnjom nepažnjom, priopćavanjem autorskog djela javnosti, budući da iz e-maila HTZ-a od 05. ožujka 2021. (list 36 spisa) proizlazi da se tuženik obratio HTZ-u obzirom da su mu se obratili tužitelji radi povrede autorskih prava i iz e-maila proizlazi da iako HTZ neosnovano navodi da korištenjem fotografija iz njegove fotogalerije nije došlo povrede autorskih prava, isto tako proizlazi da članice HTZ-a, čiji je član očito i tuženik, mogu koristiti fotografije iz fotogalerije HTZ-a isključivo u nekomercijalne svrhe, odnosno u svrhu promocije HTZ-a, pod uvjetom da se objavi podatak o autoru fotografije i HTZ kao izvor. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik je kao prava osoba koja se bavi putovanjima, korištenjem predmetnih fotografija na svojim web stranicama (list 13-16 spisa) radi promocije izleta, dakle u komercijalne svrhe, bez navođenja autora, počinio povredu kako imovinskih tako i moralnih autorskih prava. Na navedeni način je došlo do povrede imovinskih prava 1. tužitelja R. d.o.o. krajnjom nepažnjom, radi čega 1. tužitelj ima pravo potraživati naknadu koja je dvostruka od uobičajene.

15.Visina naknade određena je temeljem čl. 53. ZAPSP-a kojim su propisani kriteriji za određivanje naknade za korištenje autorskog djela ali sud može donijeti i odluku temeljem drugih elemenata. Dakle, ako visina naknade nije određena pravnim poslom, ili je njena visina određena neprimjereno, ili nije određena prema odredbi članka 162. ovoga Zakona, autor ima pravo na primjerenu naknadu. Primjerena je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pri tom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.

16.Prilikom ocijene visine naknade radi neovlaštenog korištenja sud je uzeo u obzir račune dostavljene u spis (list 17-20 spisa), iz kojih je razvidno da se cijene za ustupanje fotografija kreću od 3.600,00 kn do 1.400,00 Eura, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da bi fotografije koje se odnose na predmet ovog spora prodavali po cijeni od 4.000-5.000 kn, ovisno o namjeni, vremenskom korištenju i teritoriju. okolnosti u kojima su nastale fotografije, da se radi o velikom uloženom osobnom trudu 2. i 3. tužitelja, ali i financijskom, budući da su 2. i 3. tužitelji boravili u području gdje se divlje životinje slobodno kreću morali su čekati priliku da uslikaju jelene, radili su u otežanim uvjetima tj. u močvarnom području, pri tom noseći svoju fotografsku opremu, dok su prilikom snimanja iz zraka morali angažirati avion s pilotom. Dakle, navedeno upućuje da se radi o fotografijama koje su nastale u određenom trenutku, na mjestima koja nisu lako dostupna pa su se 2. i 3. tužitelji pripremali psihofizički i financijski. Stoga ovaj sud ocjenjuje da 1. tužitelj osnovano potražuje 5.000,00 kn za neovlašteno korištenje svake fotografije odnosno dvostruki iznos po fotografiji iznosi 10.000,00 kn, ukupno za četiri fotografije iznosi 40.000,00 kn.

17.Slijedom navedenog sud je utvrdio u točki I. izreke sukladno čl. 172. ZAPS-a utvrđenje povrede autorskih imovinski prava 1. tužitelja nad predmetnim fotografijama a u točki III. izreke sukladno čl. 183. ZAPSP-a naknadu dvostrukom iznosu od uobičajene (penale) odnosno u ukupnom iznosu od 40.000,00 kn/ 5.308,91 eura[1] .

18.Što se tiče povrede prava paterniteta, nenavođenjem 2. i 3. tužitelja kao koautora predmetnih fotografija, koji imaju pravo biti priznati i označeni kao koautori, sud je utvrdio povrede u točki II. izreke sukladno čl. 172. ZAPSP-a u svezi čl. 15. ZAPSP- a. Prilikom određivanja visine naknade neimovinske štete, temeljem iskaza saslušanih tužitelja uzeto je u obzir da se radi o umjetničkim fotografijama, tužitelja koji su profesionalni fotografi, da su isti uložili trud u nastanak fotografija kako je naprijed navedeno i kada su uočili da je tuženik neovlašteno bez navođenja tužitelja kao koautora fotografija, osjećali loše obzirom da se radilo o velikom zajedničkom trudu kako bi se sačinile predmetne fotografije što kvalitetnije i ljepše a i radilo o fizičkim zahtjevnom pothvatu. Sud je ocijenio da sve navedeno opravdava zatraženi iznos od 5.000,00 kn po fotografiji, ukupno 20.000,00 kn, zbog povrede prava paterniteta, kao oblik pravične novčane naknade, a u skladu s člankom 1100. ZOO-a koji propisuje da prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud vodi računa o težini povrede i okolnostima slučaja a neovisno od naknade imovinske štete. Stoga je u odnosu na solidarnu isplatu pravične novčane naknade 2. i 3. tužiteljima u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn/2.654,46 eura[1] odlučeno u točki IV. izreke temeljem čl. 1100. ZOO- a.

19.Sud je dosudio zatezne kamate na ime penala u iznosu od 40.000,00 kn, kako je zatraženo od 19. prosinca 2016. kada se obratio tuženiku za prestankom povrede (list 7-8 spisa) budući da tužitelj ima pravo od kada je šteta počinjena sukladno čl. 1086. ZOO-a, kao i pravičnu novčanu naknadu koja je zatražena sukladno čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku ili tužbe.

20.Odluka o objavi samo izreke presude u V. l., donesena je temeljem

čl. 180. ZAPSP-a kao u točki V. izreke.

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tužiteljima je trošak odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14 i 107/15– dalje: Tarifa), uzimajući kao naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 60.000,00 kn i odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn što uvećano za 20% obzirom da se radi o zastupanju tri tužitelja iznosi 1.200,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife u svezi Tbr. 36 Tarife), sastava podneska od 17. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn što uvećano za 20% obzirom da se radi o zastupanju tri tužitelja iznosi 1.200,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife u svezi Tbr. 36 Tarife), zastupanja na ročištima 17. svibnja 2021. i 12. listopada 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn što uvećano za 20% obzirom da se radi o zastupanju tri tužitelja iznosi ukupno 2.400,00 kn ( Tbr. 9/1 Tarife u svezi Tbr. 36 Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištu 29. studenoga 2021. u iznosu od 250,00 kn što uvećano za 20% obzirom da se radi o zastupanju tri tužitelja iznosi 300,00 kn (Tbr. 9/5 Tarife u svezi Tbr. 36 Tarife), što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42 Tarife), iznosi ukupno 6.375,00 kn. Također priznat je trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 950,00 kn. Sveukupno priznat trošak tužitelja iznosi 8.275,00 kn/1.098,28 eura[1] , kako je odlučeno u točki VI. izreke.

22. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 18. srpnja 2019. kojim su dostavili dokaz o plaćanju sudske pristojbe kao niti podneska od 25. rujna 2019. kojim su ostali kod tužbe i tužbenog zahtjeva a predlagali kažnjavanje tuženika radi vrijeđanja novčanom kaznom pa se ne radi o obrazloženim podnescima. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 31. svibnja 2021. budući da im je priznat trošak sastava podneska od 17. lipnja 2021. kojim su se obrazloženo očitovali u odnosu na dostavljene ugovore, dok su podneskom od 10. lipnja 2021. zatražili produljenje roka radi očitovanja u odnosu na dostavljene ugovore. Također niti trošak sastava podneska od 20. rujna 2021., 28. studenoga 2021.,

06. prosinca 2021. budući da su navedenim podnescima zatražili odgodu ročišta i dostavili medicinsku dokumentaciju pa se ne radi o trošku koji je nastao krivnjom tuženika. Što se tiče podneska od 28. svibnja 2021. spisu predmeta prileži podneska tuženika s navedenim datumom ali ne i tužitelja pa im nije priznat navedeni trošak. Slijedom navedenog o odbijajućem djelu zatraženog troška tužitelja odlučeno je kao u točki VII. izreke.

U Zagrebu, dana 23. studenoga 2022. godine

Sudac:

S. J.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dostave pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu 950,00 kn/126,09 eura[1]

2. Tuženiku

Broj zapisa: eb315-3c31c

Kontrolni broj: 0adc5-2a397-c286f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANDA JEROMELA, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.